Republika Hrvatska

Poslovni broj: 8 P-749/2025-19

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217) po sutkinji Jasminki Mrčeli, u pravnoj stvari tužitelja JP iz [adresa] kod [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Branka Vukov i Zorana Laurić Maglov u Šibeniku, Uski prolaz 1, protiv tuženika: 1. Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo Građansko-upravni odjel u Šibeniku, 2. SP iz [adresa], J [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5. ĐP iz [adresa] kod [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 9. travnja 2026. godine u nazočnosti tužitelja sa zamjenicom punomoćnice, Zoranom Junaković, odvjetnicom u Šibeniku, te zamjenicom zakonskog zastupnika tuženice ad.1 KP, savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu Građansko- upravnom odjelu u Šibeniku, punomoćnika tuženice ad.2 UP i tuženika ad.3 OP, a na ročištu objave odluke dana 18. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj JP iz [adresa] kod [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik dijela čest. br. 1256/12 K. O. [katastarska općina], površine 4603 m[2] označen slovima A-B-C-D-E-F-A kao i dijela čest. br. 1283/1 K. O. [katastarska općina] površine 1053 m[2] označen slovima C-D-G-H-C, sve prikazano na Geodetskoj situaciji dipl. ing. geod. AP od 7. lipnja 2024. godine kao i na skici mjesta očevida CP, geod. od 16. veljače 2026. godine, koji su sastavni dio ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj JP u tužbi i a ročištima naveo je da je stvarni, vanknjižni vlasnik i posjednik dijela čest. br. 1256/12, K. O. [katastarska općina] površine 4603 m[2] , te dijela čest. br. 1283/1 K. O. [katastarska općina] površine 1053 m , sve prikazano na Geodetskom snimku dipl. ing. geod, AP od 7. lipnja 2024. godine.

2. Vlasništvo čest. br. 1256/12 k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama upisano je kao vlasništvo Republike Hrvatske, dok je čest. br. 1283/1 k. o. [katastarska općina] uknjižena kao vlasništvo tuženice ad. 2 SP. Tužitelj se prije pokretanja ovog postupka obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, međutim njegov je zahtjev odbijen.

3. Navedene nekretnine u cijelosti su ograđene suhozidom i kamenjem te se nalaze u neometanom i poštenom posjedu prednika tužitelja zasigurno još od vremena njegova djeda FP (rođenog 1887. godine), a moguće i njihovih ranijih prednika, odnosno otkako je ovo područje uopće naseljeno, slijedom čega je tužitelj vlasništvo predmetnih nekretnina stekao dosjelošću i nasljeđivanjem.

4. Naime, tužiteljeva djeda FP nakon njegove smrti naslijedio je njegov sin LP za sve nekretnine, osim zemlje zvane „Slize“. LP bio je otac tužitelja i tuženika ad. 3 OP te djed tuženice ad. 4 VP i tuženice ad. 5 ĐP. Nakon smrti LP naslijedili su ga sinovi JP (tužitelj), OP (tuženik ad. 3) i NP (pokojni otac tuženica ad. 4 i ad. 5) te supruga GP. Nakon smrti majke GP, tužitelj je s braćom postigao faktičnu diobu nekretnina na terenu, prema kojoj je predmetna nekretnina pripala njemu u isključivo vlasništvo i posjed, te je tužitelj samostalno, neometano i kontinuirano posjeduje i koristi već više od trideset (30) godina, dok su je njegovi prednici posjedovali još od početka 20. stoljeća.

5. Zbog izloženog, tužitelj je predložio da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev uređen na ročištu 11. ožujka 2026. godine (list48 spisa).

6. Zamjenica zakonskog zastupnika tuženice ad 1. Republike Hrvatske protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u odnosu na čest. br. 1256/12 k. o. [katastarska općina] te je predložila da se isti odbije kao neosnovan.

7. U odgovoru na tužbu istaknula je da iz dokaza na koje se tužitelj poziva u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Iz navoda tužbe proizlazi da se tužitelj, kako osobno tako i putem svojih prednika, poziva na nasljeđivanje, diobu i dosjelost kao pravne osnove stjecanja prava vlasništva fizičkog dijela čest. br. 1256/12 k. o. [katastarska općina].

8. Pregledom rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. FP i iza smrti pok. LP jasno proizlazi da predmetna nekretnina nije navedena kao dio ostavinske mase, pa ni kao izvanknjižno vlasništvo prednika tužitelja.

9. Posebno je tuženica ad. 1 istaknula da je pregledom katastarskog operata za K. O. [katastarska općina] utvrđeno kako je predmetna nekretnina u posjedovnom listu broj 91 upisana kao posjed Grada Šibenika, te da iz pregleda povijesti promjena na katastarskoj čestici proizlazi kako takav upis egzistira još od 1976. godine.

10. Navedena okolnost – upis posjeda predmetne nekretnine u katastarskom operatu na navedene posjednike jasno i sukladno sudskoj praksi ukazuje na nepoštenje tužitelja, odnosno njegovih prednika (Županijski sud u Velikoj Gorici, posl.br. Gž-17/2021 od 24.08.2021.).

11. Dakle, oborena je presumpcija poštenog posjeda kao jedne od osnovnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

12. Tuženica ad 2. SP putem punomoćnika u odgovoru na tužbu navela je da granicu na terenu predstavlja suhozid. Također je istaknula da je u katastru evidentirano kako tuženica ad 2. ima veću površinu nekretnine nego što odgovara stvarnom stanju na terenu.

13. Tuženik ad.3 OP u odgovoru na tužbu naveo je da se ne protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja.

14. Na ročište nisu pristupili tuženice ad.4 VP i ad.5 ŽP, iako su uredno pozvane, a svoj izostanak nisu opravdale, niti su podneskom osporili tužbeni zahtjev tužitelja, pa je isto temeljem odredbe članka 295. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje: ZPP) održano u njihovoj odsutnosti.

15. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika CP, geod., pregledom skice mjesta očevida istog vještaka od 16.2.2026. i HOK I DOF-1968. skica, neslužbene kopije e-izvatka iz zemljišne knjige ovog suda (Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]), geodetskog snimka Ureda ovlaštenog inženjera geodezije AP od 7.6.2024., rješenja o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O-32/76 od 25.6.1976. i O-143/78 od 10.5.1978., povijesti promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Šibenik klasa: 930-04/25-05/170 od 11.3.2025., posjedovnog lista 3 K. O. [katastarska općina] Područnog ureda za katastar Šibenik od 15.12.2006., prijepisa posjedovnog lista 2170 K. O. [katastarska općina] Područnog ureda za katastar Šibenik od 11.12.2025., saslušanjem svjedoka BP pok. S, ZP pok. BP, ĆP pok. U i ČP pok. O, te tužitelja JP i tuženika ad.3. OP.

16. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

17. Tužbeni zahtjev je osnovan.

18. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva dijela čest. br. 1256/12 K. O. [katastarska općina], i to dijela označenog na skici mjesta očevida vještaka mjernika CP od 16. veljače 2026. slovima A-B-C-D-E-F-A, površine 4603 m², kao i dijela čest. br. 1283/1 k. o. [katastarska općina], koji je na istoj skici označen slovima C- D-G-H-C, površine 1053 m².

19. S tim u svezi u postupku je utvrđeno:

- da je čest. br. 1283/1 K. O. [katastarska općina] upisana u A listu Z. U. [broj ZK uloška] u naravi kao pašnjak 6462 m[2] , a kao vlasnica je upisana SP za cijelo – (utvrđeno pregledom neslužbene kopije e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda)

- da je čest. br.1256/12 K. O. [katastarska općina] upisana u A listu Z. U. [broj ZK uloška] u naravi pašnjak površine 51128 m[2] , a kao vlasnica je upisana Republika Hrvatska, tuženica ad.1. – (utvrđeno pregledom neslužbene kopije e-izvatka iz zemljišne knjige ovog suda)

- da je u ostavinskom postupku iza smrti FP pok. V (rođenog **.**.1887., a umrlog **.**.1975.) ovaj sud 25. lipnja 1976. godine donio rješenje o nasljeđivanju broj O-32/76 kojim su, na temelju oporuke broj Pi-109/71 od 30.4.1971., te uslijed odricanja nasljedstva DP, GP i ustupa EP i TP pok. V te djelomičnog ustupa LP pok. FP, a glede ostavine koju čine nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], proglašeni nasljednicima kći IP za cijelo za zemlju zv. „Slize“, te sin LP pok. FP za cijelo za sve ostale nekretnine (utvrđeno pregledom citiranog rješenja o nasljeđivanju – list 7 spisa).

- da je u ostavinskom postupku iza smrti LP pok. FP (rođenog **.**.1915., a umrlog **.**.1978.) ovaj sud 10. svibnja 1978. godine donio rješenje o nasljeđivanju broj O-143/78 kojim su, na temelju zakona, a glede ostavine koju čine nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], proglašeni nasljednicima: sin NP pok. LP za cijelo za sjeverni dio dvorišta do kuće, čest. zem. [katastarska čestica]; sin OP pok. LP za cijelo za zemlju zv. „ [adresa], čest. zem. [katastarska čestica]; sin JP (tužitelj) za cijelo za zemlju zv. „Dračevica“, čest. zem. [katastarska čestica]; te supruga HP ud. Mirka za cijelo za svu ostalu imovinu (utvrđeno pregledom citiranog rješenja o nasljeđivanju – list 8 spisa).

- da se predmet spora nalazi na dijelu dviju parcela i to čest. br. 1256/12 i 1283/1 K. O. [katastarska općina] (na skici mjesta očevida vještaka mjernika CP od 16.2.2026. označen slovima AB-C-H-G-D-E-F-A površine 5656 m[2] )

- da je u priloženom Geodetskom snimku izrađenom od strane AP dipl. ing. geod. 7. lipnja 2024. godine prikazano stvarno stanje predmeta spora i prema tom snimku dio koji se nalazi na čest. br. 1256/12 K. O. [katastarska općina] je 4603 m[2] (na odnosnoj skici označen slovima A-B-C-D-E- F-A), a dio čest. br. 1283/1 K. O. [katastarska općina] je površine 1053 m[2] (na odnosnoj skici označen slovima C-D-G-H-C)

- da je predmet spora u cijelosti omeđen starim kamenim suhozidom, osim u sjeverozapadnoj strani, gdje je obilježen crvenom bojom na zidu, a to je granica između tužitelja i njegovog brata.

Prema podacima iz katastra čest. br. 1256/12 K. O. [katastarska općina] je pašnjak površine 51128 m[2] , a čest. br. 1283/1 K. O. [katastarska općina] je površine 6462 m , a kao posjednik se vodi PP. Đ iz [adresa]

- da od poboljšica na terenu je borova šuma i makija – (utvrđeno očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika CP i pregledom skice mjesta očevida istog vještaka od 16.2.2026. – list 46 spisa).

20. Svjedok BP pok. S iskazao je da mu je poznat predmet spora. Naveo je da se radi o ograđenoj površini s pašnjakom i nekoliko stabala bajama u sredini. Predmetna nekretnina bila je u cijelosti ograđena kamenim suhozidima koje je izgradio djed tužitelja FP. Istaknuo je da je imenovani umro 1975. godine, a da ga je naslijedio sin LP, otac tužitelja, koji je posadio borove za sječu zbog nedostatka drva. Nakon njegove smrti naslijedili su ga sinovi koji su se međusobno podijelili, pa je predmet spora, poznat pod nazivom „Ograda“, pripao tužitelju JP. Svjedok je naveo da navedene činjenice poznaje jer ima svoju nekretninu u neposrednoj blizini predmetne, što je općepoznato u mjestu, te da je dobro poznavao i pok. oca i djeda tužitelja, kao i samog tužitelja i njegovu braću. Izjavio je da nikada nije čuo da bi bilo tko, bilo država ili treće osobe, osporavao tužitelju vlasništvo predmetne nekretnine. Također je naveo da je i on na sličan način uredio vlasništvo svoje nekretnine. Nadalje je iskazao da suprug SP ima zemljište neposredno uz predmet spora - (list 49 spisa)

21. Svjedok ZP pok. JP iskazao je da mu je poznat predmet spora. Naveo je da su predmetna nekretnina, kao i sve ostale zemlje na tom predjelu, ograđene kamenim suhozidima. Također je naveo da su se krajem 60-ih godina, možda pet godina prije ili kasnije, na tom području sadili borovi, vjerojatno radi ogrjeva, dok je prije toga nekretnina služila kao pašnjak za ispašu, uglavnom ovaca. Istaknuo je da ne zna točno kada je umro djed tužitelja FP, ali da je bio u starijoj životnoj dobi, te da ga je naslijedio sin, čije vrijeme smrti također ne zna, ali zna da su ga naslijedili sinovi, među kojima i tužitelj JP. Iz priča JP i OP ima saznanja da su se međusobno podijelili, pa je tako predmet spora pripao JP. U tom smislu naveo je da je njegov sin ŠP kupio zemljište nasuprot predmetu spora. Svjedok je istaknuo da u blizini predmetne nekretnine ima kuću te da poznaje sve ograde na tom području, kao i da njegov sin ima kuću u neposrednoj blizini. Nadalje je izjavio da nikada nije čuo da bi bilo tko, bilo država ili treće osobe, osporavao tužitelju vlasništvo nad predmetnom nekretninom. – (list 49 spisa).

22. Svjedok ĆP pok. U iskazao je da mu je poznat predmet spora jer je njegov susjed, te da mu je poznato da je predmetna nekretnina najprije bila u vlasništvu FP, zatim LP, a danas tužitelja. Naveo je da mu nije poznato na koji je način djed tužitelja stekao vlasništvo nad predmetnom nekretninom, ali da je na istoj uvijek viđao i djeda i oca tužitelja. Također je istaknuo da su borovi posađeni zbog ogrjeva. U preostalom dijelu svjedok je iskazivao kao i svjedoci BP pok. S te ZP pok. BP.

– (list 49 spisa).

23. Svjedok ČP pok. O iskazao je da, otkako zna za sebe, a sada ima 75 godina, predmet spora, zv. „Particela“, oduvijek je bio u nesmetanom i vlasničkom posjedu obitelji ČP, i to najprije djeda tužitelja FP, zatim oca tužitelja LP, a danas tužitelja. Naveo je da je djed tužitelja vjerojatno nasljeđivanjem od svog oca stekao vlasništvo predmetne nekretnine te da je ona tako prenošena s koljena na koljeno. Istaknuo je da otprilike 150 do 200 metara od predmetne nekretnine ima svoju zemlju. Kada bi sa svojim prednicima odlazio na zemlju, viđao je tužitelja i tuženika ad. 3 OP kako čuvaju krave, jer je nekretnina u to vrijeme bila pašnjak. Naveo je da su se između 50-ih i 60-ih godina na području [adresa] sadili borovi, pa tako i od strane prednika tužitelja. Nekretnina je ograđena kamenim suhozidom, no svjedok ne zna tko ga je izgradio jer tada još nije bio rođen, ali prema pričama svojih prednika i mještana, najvjerojatnije su ga izgradili prednici tužitelja, odnosno djed tužitelja kojeg je osobno poznavao. Naveo je da je djed tužitelja FP umro 1975. godine, a da ga je naslijedio sin LP, koji je umro 3 do 4 godine nakon svog oca. Nakon toga su ga naslijedili sinovi NP, BP i OP. Svjedok je dalje naveo da je čuo kako su se tužitelj i brat OP usmeno dogovorili, te da je predmet spora pripao tužitelju. Također je istaknuo da je majka tužitelja umrla nakon Domovinskog rata, 1993./1994. godine, te da su je naslijedili sinovi. Naveo je da nikada nije čuo da bi tužitelju ili njegovim prednicima bilo tko, bilo država ili treće osobe, osporavao vlasništvo predmetne nekretnine. – (list 54 i 55 spisa).

24. Tužitelj JP pok. LP u stranačkoj izjavi naveo je da je njegov šukundjed MP iz [adresa] doselio u [adresa] oko 1860. godine. Imao je dva sina, K i A, pa tako u [adresa] postoje dvije loze obitelji MP, a K je predak njihove loze. Duma je imao sinove FP (njegovog djeda), C i VP, koji su se međusobno podijelili, pa je predmet spora pripao njegovom djedu. Naveo je da je u to vrijeme država vjerojatno dijelila zemlju, oko 1900. godine, te da je djed FP odmah po dodjeli ogradio predmetnu nekretninu. Nadalje je iskazao da je nekretnina u naravi pretežito bila pašnjak, a u sredini je posađeno 7–8 sadnica bajama. Koristila se i za ispašu stoke (krava), koje su se preko noći zatvarale. Djed FP je umro 1975. godine, a naslijedio ga je sin LP. Još za života djeda, koncem 1954./1955. godine, njegov otac LP posadio je borove radi ogrjeva, pri čemu su i ostali mještani na tom području na svojim nekretninama sadili borove u istu svrhu. Nakon djedove smrti, njegov otac nastavio je obrađivati nekretninu, vodio krave na ispašu, uređivao sadnice bajama i borove te ih kasnije koristio za ogrjev. Otac je umro 1978. godine, a naslijedili su ga on, pok. brat NP i OP. Brat NP je umro 1999. godine. Za života brata NP usmeno su se dogovorili, što je i zapisano, tako da svatko zna svoj dio, a njega je pripao predmet spora, koji mu braća i potomci brata NP ne osporavaju. Majka HP umrla je nakon Domovinskog rata, oko 2000. godine. Istaknuo je da nikada nije čuo da bi bilo tko, bilo država ili treće osobe, osporavao njemu ili njegovim prednicima vlasništvo predmetne nekretnine. Naveo je da on održava predmetnu nekretninu te da borove koristi za ogrjev. – (list 55 spisa).

25. Tuženik ad.3 OP pok. LP u stranačkoj izjavi naveo je da u cijelosti ostaje pri stranačkoj izjavi brata JP. – (list 56 spisa).

26. Ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i skupno (članak 8. ZPP-a) ovaj sud je oicjenio da je tužitelj temeljem valjana pravna osnova stekao vlasništvo predmetnog dijela nekretnine.

27. Prije svega valja istaknuti da je tijekom postupka bio prijeporan fizički određeni dio čest. br. 1256/1 K. O. [katastarska općina], na kojoj nekretnini je kao vlasnica upisana Republika Hrvatska, tuženica ad.1.

28. Prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovih odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije što drugo propisano.

29. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (stavak 2.).

30. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

31. Pravna pravila OGZ-a koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946).

32. Podredno, valja napomenuti i pravno shvaćanje koje je Europski Sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009., broj 35298/04).

33. Odredbom članka 159. stavka 4. ZV-a (koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 1997. godine) je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog u stavku 2. i 3. istog članka (za nekretnine 10, odnosno 20 godina), dakle, protekom dvadeset (20), odnosno četrdeset (40) godina, a istovremeno je odredbom članka 388. stavka 4. ZV-a bilo propisano da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana pa, iako je ova odredba ukinuta od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske (odlukama br. U-I-58/1997., U-I-1235/1997., U-I-237/1997., U-I-1053/1997. i U-I- 1054/1997), prema shvaćanju Europskog Suda za ljudska prava izraženog u presudama Trgo protiv Republike Hrvatske i drugima, a koje shvaćanje je preuzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-158/2017-2 od dana 7. svibnja 2019., takvu grešku zakonodavstva, ako ne postoje suprotstavljena prava nekih trećih osoba, ne mogu snositi pojedinci – građani nego sama država.

34. Naime u citiranim presudama Europskog Suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr. je zauzeto slijedeće stajalište: "… da podnositelj zahtjeva, koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koju je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška.

35. U svezi s tim, sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država da se greške ne smiju ispravljati na trošak pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

36. Dakle, prema naprijed citiranom stajalištu Europskog Suda za ljudska prava, a koje je prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, vrijeme poštenog samostalnog posjeda, kao i kvalificiranog posjeda, na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu i prije dana 8. listopada 1991., uračunava se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama dosjelošću, slijedom čega je u postupku valjalo utvrditi dosjelost tužiteljice na predmetnoj nekretnini do dana 17. studenoga 1999. do kada je bila na snazi ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZV-a pri tome vodeći računa da pravu posjednika kao stjecatelja nije suprotstavljeno pravo neke treće osobe.

37. Dakle, tužitelj je u postupku trebao dokazati da je o bio u kontinuiranom nesmetanom posjedu predmetnog dijela čest. br. 1256/12 K. O. [katastarska općina] do dana 17. studenog 1999. godine.

38. U konkretnom slučaju, cijeneći rezultate dokaznog postupka, a osobito iskaze svjedoka BP pok. S (1937.), ZP pok. BP (1957.), ĆP pok. U (1957.) i ČP pok. O (1951.), kao domicilnih osoba starije životne dobi, koje je ovaj sud ocijenio vjerodostojnima i u cijelosti prihvatio, utvrđeno je da je predmet spora, pa tako i prijeporni dio čest. br. 1256/12 k. o. [katastarska općina], oduvijek bio u nesmetanom vlasničkom posjedu obitelji ČP, i to najprije FP, djeda tužitelja, potom LP pok. FP, oca tužitelja, a danas tužitelja. Utvrđeno je da je pok. djed tužitelja FP predmet spora ogradio suhozidom, da je u naravi bio pašnjak s nekoliko stabala bajama u sredini, koja je zasadio pok. djed tužitelja, te da je djed tužitelja FP umro 1975. godine, a naslijedio ga je sin LP, otac tužitelja. Također je utvrđeno da su mještani na tom području koncem 60-ih godina prošlog stoljeća sadili borove radi ogrjeva, pa je tako i pok. otac tužitelja na predmetnoj nekretnini posadio borove u istu svrhu.

39. Nadalje, utvrđeno je da je LP pok. FP, otac tužitelja, umro 1978. godine, a da su ga naslijedili sinovi BP (tužitelj), OP (tuženik ad. 3) i NP (pokojni otac tuženica ad. 4 VP i ad 5 ĐP).

40. Da je predmet spora bio u kontinuiranom i nesmetanom posjedu prednika tužitelja, a danas tužitelja, proizlazi i iz stranačkih izjava tužitelja JP i tuženika ad 3. OP, koji su suglasno naveli da je predmet spora oduvijek bio u nesmetanom vlasničkom posjedu njihove obitelji, da je u naravi pretežito bio pašnjak koji se koristio za ispašu stoke (krava), da je pok. otac LP koncem 1954./1955. posadio borove koji su se sadili radi ogrjeva, te da je zasađeno i nekoliko sadnica bajama, kao i da su se sunasljednici (tužitelj, tuženik ad 3. i pok. brat NP) za života brata NP usmeno dogovorili oko imovine, slijedom čega je predmet spora pripao u vlasništvo tužitelja.

41. Tim više, imajući u vidu činjenicu da je djed tužitelja FP rođen **.**.1887., a umro 1975. u dobi od 88 godina, te da je otac tužitelja LP rođen 1915., a umro 1978. godine u dobi od 63 godine, kao i rezultate provedenog dokaznog postupka, očigledno je da je tužitelj stekao vlasništvo predmetne nekretnine izvanrednom dosjelošću protekom vremena do dana 17.11.1999. godine (računajući pritom i vrijeme posjeda njegovog prednika pok. oca LP i djeda FP), pri čemu nije uvjet da je posjed bio kvalificiran, već je dovoljno da je bio savjestan (pošten). Posjed je pošten, odnosno savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (paragraf 328 OGZ). Poštenje (savjesnost) se pretpostavlja.

42. Pored navedene osnove, tužitelj je vlasništvo predmetne nekretnine stekao i nasljeđivanjem iza smrti oca LP pok. FP, koji je istu također stekao izvanrednom dosjelošću prema odredbama OGZ-a, te diobom sa sunasljednicima: bratom OP, tuženikom ad 3., i pok. bratom NP (prednikom tuženica ad. 4 i ad. 5), koji je umro 1999. godine (utvrđeno pregledom prijavno-odjavne evidencije MUP-a RH).

43. Suprotno navedenome, zamjenica zakonskog zastupnika tuženice ad 1. Republike Hrvatske, do zaključenja raspravljanja, iako to u smislu članka 219. ZPP-a bila dužna, nije niti pokušala dokazivati nepošten posjed predmetne nekretnine (u smislu pravnog pravila iz § 1477. OGZ-a) od strane prednika tužitelja, niti je osporavala iskaze navedenih svjedoka kao ni utvrđenja učinjena prilikom očevida. Također, na skicu mjesta očevida vještaka mjernika CP od 16. veljače 2026. godine nije imala primjedbi.

44. Navodi zamjenice zakonskog zastupnika tuženice ad. 1 izneseni u odgovoru na tužbu ne mogu se prihvatiti. Posebno, činjenica da prednici tužitelja i tužitelj nisu upisani kao posjednici u katastarskom operatu za čest. br. 1256/12 K. O. [katastarska općina] ne može dovesti do drugačijeg utvrđenja ovog suda. Naime, odlučno je da su prednici tužitelja bili u nesmetanom, kontinuiranom i vlasničkom posjedu predmetne nekretnine, te da njihovom pravu kao stjecateljima nije bilo suprotstavljeno pravo treće osobe.

45. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

46. Kako tužitelj nije podnio zahtjev za nadoknadom parničnog troška, sud o istome nije odlučivao.

Šibenik, 18. svibnja 2026.

SUTKINJA

Jasminka Mrčela

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud sukladno odredbi članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/22) i članka 50. stavka 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" broj 35/2015, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 9/24, 136/24).

DN-a:

- punomoćniku tužitelja, ZOU Branka Vukov i Zorana Laurić Maglov - odvjetnici Branki Vukov

- tuženici ad.1, Republici Hrvatskoj, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo Građansko-upravni odjel u Šibeniku

- punomoćniku tuženice ad. 2, UP, [adresa]

- tuženiku ad.3 OP, [adresa]

- tuženici ad.4 VP, [adresa]

- tuženici ad.5 ŽP, [adresa] kod [adresa]