Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj: P-486/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Jasni Mofardin, odvjetnici u Rovinju, protiv tužene ŠNL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Emilu Košetu, odvjetniku u Umagu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene 20. travnja 2026., u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 18. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica ŠN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekla pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao k. č. [katastarska čestica] vrt, na ½ dijela na kojem je kao vlasnica upisana tuženica ŠNL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] 52440 POREČ (PARENZO).

Nalaže se tuženici ŠNL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] 52440 POREČ (PARENZO) trpjeti da se na temelju ove presude izvrši uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama na ½ dijela te nekretnine na kojoj kao suvlasnica dolazi upisana tuženica u korist i na ime tužiteljice kao jedinog vlasnika uz istodobno brisanje toga prava s imena tuženice.

II Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 943,11 eura (devetsto četrdeset tri eura i jedanaest centi) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je tužena u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] upisana kao suvlasnica u ½ dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] vrt sa 400 m2 (u nastavku predmetna nekretnina) koji upis da ne odražava stvarno stanje jer da je ona (tužiteljica) stvarni vlasnik koja je sama u kontinuiranom, samostalnom, istinitom i poštenom posjedu te nekretnine više od 70 godina, uključujući i posjed svojih prednika. Da je i ona upisana u zemljišnoj knjizi kao suvlasnik te nekretnine u drugoj polovici, ali da je ona njen stvarni vlasnik jer je drži u mirnom posjedu ne priznajući tuđu vlast. Pojašnjava da je supruga pok. ĐN koji je samostalan i pošten posjed predmetne nekretnine stekao od svog oca ČN, a on od svoga oca HN. Da su u ostavinskom postupku iza pok. ĐN njena djeca ON, ŽN i FN svoje dijelove ostavinske imovine ustupili njoj. Nadalje navodi da su 1988. na dijelu predmetne nekretnine sagradili garažu u kojoj do danas drže poljoprivredne strojeve (koju je legalizirala u cijelosti ), a drugi dio da koriste za uzgoj poljoprivrednih kultura (krumpir, luk, češnjak i dr.). Prije izgradnje garaže da su njeni prednici predmetnu nekretninu u cijelosti koristili u skladu s njezinom poljoprivrednom namjenom. Da ju za vrijeme samostalnog posjedovanje kao ni njene prednike nitko nije uznemiravao u vršenju vlasničkih ovlasti i da nikada nije činio spornim da bi predmetna nekretnina bila vlasništvo tužiteljice ili njezinih pravnih prednika. Predložila je da sud donese presudu kojom bi utvrdio da je ona vlasnica predmetne nekretnine u cijelosti, a tužena da trpi upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

2.Tužena u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev jer da nisu ispunjene potrebne pravne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nekretnine temeljem instituta dosjelosti. Osporava da bi tužiteljica bila u posjedu cijele nekretnine neprekidno duže od 70 godina, a posebice da bi njezin eventualan posjed bio pošten i samostalan. Pojašnjava da je tužiteljica upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi temeljem zapisnika u predmetu ovoga suda poslovni broj Z- 1756/2004/631 od 23. lipnja 2004., te je prilikom sastavljanja toga zapisnika pristupila i tužiteljica koja je tom prilikom predložila da se upiše kao suvlasnica predmetne nekretnine u ½ dijela temeljem rješenja o nasljeđivanju iza njenog pok. supruga ĐN. Stoga smatra da je tužiteljica posve izvjesno znala da je suvlasnica, a ne vlasnica predmetne nekretnine, te da je sukladno tome znala ili barem morala znati da nema pravo na posjed čitave nekretnine nego tek na suposjed, što u smislu pravnih propisa znači da je njezin eventualni posjed na koji se u tužbi poziva bio zasigurno nesavjestan odnosno nepošten. Radi navedenog predložila je da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti.

3.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: ortofoto snimak s uklopljenim katastarskim planom (4), zk izvadak (6), kopiju katastarskog plana (7), zapisnik Općinskog suda u Poreču zemljišnoknjižnog odjela broj Z-1756/2004/631 (16- 17), zk izvatke (23-27), ugovor o darovanju (28-29), elektronički zapis Matice rođenih (32-37), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3507/19-2 (38-40), žalbu protiv presude Općinskog suda u Puli (41-44), presudu i presudu na temelju priznanja Općinskog suda u Puli poslovni broj Pu P-647/2018-12 (45-49), fotografiju (54), zk izvatke (57-71), zapisnik Općinskog suda u Poreču zemljišnoknjižnog odjela broj Z-1756/2004/630 (72-76), kopije snimaka iz zraka Državne geodetske uprave (77- 87), uvjerenje o statusu čestice (93), fotografije (95-98), rješenje o izvedenom stanju (99-101), obavio uviđaj uz sudjelovanje mjerničnog vještaka Eduarda Klimana, dipl. ing. geod. iz Poreča (102-103), saslušao je svjedoke BN (104), KN (104-105), MN (105-106), EN (106), PN (107), SN (107-108), FN (108-109) i ON (109- 110), te tužiteljicu (110-111) i tuženu (111), izvršio je uvid u izvadak iz BZP-a (113) i u ortofoto snimku s uklopljenim katastarskim planom (114), te je izvršio uvid u priloženi ostavinski spis Općinskog suda u Poreču poslovnog broja O-319/96.

4.U vezi s ovako provedenim dokaznim postupkom sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio kao u izreci presude.

5.U ovom postupku nije sporno da su tužiteljica i tužena upisane kao suvlasnice predmetne nekretnine svaka u ½ dijela. Nije ni sporno da se tužiteljica nalazi u posjedu cijele nekretnine.

6.Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li je tužiteljica posjedovanjem, dosjedanjem stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine u cijelosti.

7. Dosjelost je orginarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune (zakonom određene) pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki. Pri tome valja istaći da su za stjecanje stvarnih prava na nekretninama temeljem odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 u nastavku ZV) mjerodavni propisi koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (u nastavku ZOVO) stupa na snagu 01. rujna 1980., a ZV stupa na snagu 01. siječnja 1997., a prije toga bila su na snazi pravna pravila OGZ-a.

Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredaba OGZ-a, potrebno je da je osoba sposobna steći stvar, da doista posjeduje rečenu stvar ili pravo te da mu je posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paragraf 1460). Vrijeme posjedovanja na nekretninama je bilo 30 godina, odnosno 40 godina ako je nekretnina bila u vlasništvu države, crkve, općine i drugih dopuštenih zborova (paragraf 1468 i 1472).

Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredaba ranije važećeg ZOVO-a, kao i u smislu sada važećeg ZV-a, potrebno je da budu ispunjene određene pretpostavke koje se tiču kvalitete posjeda potrebnog za dosjelost, te protek zakonom određenog vremena potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Za redovnu dosjelost stjecanje prava vlasništva na nekretninama u smislu odredbe čl. 28. st. 2. ZOVO-a potreban je savjestan i zakonit posjed, te protek vremena od 10 godina neprekidnog posjedovanja, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 2. ZV-a potreban samostalan posjed koji je zakonit, istinit i pošten, te protek vremena od 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Za izvanrednu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretninama u smislu odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO-a potreban je savjestan posjed, te protek vremena od 20 godina neprekidnog posjedovanja, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 3. ZV-a potreban samostalan posjed koji je barem pošten (savjestan), te protek vremena od 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva se nije moglo steći dosjelošću sukladno odredbi čl. 29. ZOVO-a, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 4. ZV-a za stjecanje vlasništva dosjelošću na stvarima u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave potrebno dvostruko vrijeme od onog propisanog stavkama 2. i 3. istog članka. Zakonit je onaj posjed koji se temelji na valjanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva (pravni posao), savjestan (pošten) je onaj posjed kada posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dok je istinit onaj posjed koji nije stečen ni silom ni prijevarom ni zlouporabom povjerenja.

8.Tužiteljica navodi da je u kontinuiranom, samostalnom, nesmetanom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine.

9.Za takav posjed potreban je protek vremena od 20 godina neprekidnog posjedovanja.

10.Sud je obavio uviđaj lica mjesta uz sudjelovanje mjerničnog vještaka Eduarda Klimana, dipl. ing. geod. (102-103), te je konstatirao da se predmetna nekretnina nalazi u mjestu [adresa]. U naravi predstavlja dijelom livadu, a dijelom oranicu između čega se nalazi gospodarska zgrada sagrađena od betonskih bloketa koja ima ulaz s južne strane. U neposrednoj blizini te nekretnine nalaze se obiteljske kuće od kojih ni jedna nije od parničnih stranaka. Tužiteljica živi u kući koja se nalazi na udaljenosti od cca 100 m zračne linije, a kuća tužene je još dalje. Na ortofoto snimci s uklopljenim katastarskim planom (114) prikazana je predmetne nekretnina koja izgleda kako je naprijed opisano.

Mjernični vještak identificirao je predmetnu nekretninu te je utvrdio da ima oznaku k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja prema službenom katastarskom stanju ima površinu od 400 m2. Ista je u naravi oranica, gospodarska zgrada i livada. Sa sjeverne strane u cca 2/3 dijela je oranica, zatim prema jugu gospodarska zgrada te skroz južno livada. Ista je omeđena sa sjeverne strane javnom ulicom, sa zapadne žičanom ogradom, s istočne strane žičanom ogradom dijelom istočnim pročeljem gospodarske zgrade, te s južne u nastavku ogradom. S južne strane ista nije ograđena, ali se vide međe i to u jugoistočnom dijelu kut žičane ograde sa k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sa jugozapadne strane međa je kamena gromada (baba). S iste južne strane nema pristup s javne prometne površine već do javne prometne površine dolazi se preko k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

11.Sud je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje mjerničnog vještaka kao jasan, logičan i objektivan, a kojem nisu prigovorile ni parnične stranke.

12.Na okolnost poštenja posjeda i vremena dosjedanja sud je saslušao svjedoke, te parnične stranke.

13.Svjedok BN u svom je iskazu (104) da je još zajedno s pok. suprugom tužiteljice 1988. kupio kombajn, a potom su zajedno napravili garažu na dijelu predmetne nekretnine. Još je izjavio da je na predmetnoj parceli najviše viđao tužiteljicu kako radi vrt s time da je na kraju izjavio da ne zna što se nalazi iza garaže.

14.Svjedok KN u svom je iskazu (104-105), inače baka tužene, izjavila da je predmetna nekretnina bila zapuštena i da ju nitko nije obrađivao sve do 2012. kada se je njen suprug razbolio i umro, te su je tada počeli koristiti i obrađivati tužiteljica i njen pok. suprug. Nadalje je izjavila da je saznala da su suvlasnici predmetne nekretnine kada se je u Lovreču vršio prijepis, sređivanje zemljišne knjige. Nakon toga njena obitelj nije o toj nekretnini razgovarala s tužiteljicom. Zna da su oni osamdesetih godina na toj nekretnini sagradili garažu za što ih nisu pitali, ali nisu se tome ni protivili. Još je izjavila da je njezin pok. suprug uvijek govorio da je predmetna nekretnina zajednička, da svaki od njih ima po 200 m2. Izjavila je da je njen sin pred jedno pet godina izorao dio predmetne nekretnine, dio iza garaže nakon čega je kod njih drugi dan kod njih došao sin od tužiteljice ON prigovarati, a kojom prilikom mu je rečeno da su oni uzeli dio koji je bolji, na kojem je napravljen ulaz u garažu, a ovaj drugi dio da je bio zapušten. Još je izjavila da nakon toga njen sin niti itko drugi tako nešto više nisu činili i to zato jer su tužiteljica i njeni isto znali izorati taj dio i posijati ga čemu oni nisu prigovarali.

15.Svjedok MN u svom je iskazu (105-106), inače kćerka tužiteljice, izjavila da je saznala da predmetna nekretnina nije vlasništvo njene majke tek onda kada joj je tužena pred nedugo to prigovorila. Izjavila je da su predmetnu nekretninu uvijek držali kao svoju, obrađivali je i prije nego što je na njoj napravljena garaža i nikakvih problema u vezi toga nije bilo. Jedino da je znalo biti da dio iza garaže bude zapušten ali samo kad ga njena majka nije mogla obrađivati zbog bolesti tate, bake i sebe, ali se ne sjeća kada je to točno bilo.

16.Svjedok EN u svom je iskazu (106) izjavio da zna da predmetnu nekretninu obrađuje tužiteljica i njena obitelj i to od vremena kada je na njoj napravljena garaža. Poznaje tuženu i njenu obitelj koje nije nikada vidio da išta rade na toj nekretnini. Još je izjavio da parcela koja se nalazi ispred predmetne s južne strane je njegova (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a na pitanje zašto je napravljen ulaz u garažu s južne strane, preko njegove parcele odgovorio je da ga nitko za to nije pitao, a niti je prigovorio. Što se tiče sjevernog dijela iza garaže izjavio je da tamo nije odlazio.

17.Svjedok CN u svom je iskazu (107) izjavio da za gospodara predmetne nekretnine drži tužiteljicu i njenu obitelj jer da su ju oni uvijek obrađivali, pa tako i dio iza garaže s time da je moguće da koju godinu to nisu činili. Još je izjavio da je poznavao pok. svekra tužiteljice Š za kojega je izjavio da je predmetnu nekretninu obrađivao i prije nego je na njoj napravljena garaža, kao i poslije čemu nitko nije prigovarao koliko on zna. Na pitanje zašto je odlučeno da se ulaz u garažu napravi s južne a ne sa sjeverne strane koja ima direktnu vezu s javnim putem odgovorio je da je pogurana zemlja na sjeverni dio kako bi se taj dio mogao obrađivati, dok je s južne strane bilo guvno preko kojeg se je ulazilo u garažu. Osim toga, da se nije znalo da se ispred tog južnog dijela nalazi parcela u vlasništvu nekog trećeg.

18.Svjedok JN u svom je iskazu (107-108), inače otac tužene, izjavio da je pred puno godina na predmetnoj nekretnini napravljena garaža koju je koristila tužiteljica odnosno njena obitelj, a prostor iza garaže da je uvijek bio zapušten. Odnosno, da je taj dio tužiteljica počela obrađivati prije sedam godina. Dok je njegov otac bio živ taj dio se nije obrađivao. Nadalje je izjavio da njegova majka ima papire u kojima stoji da je predmetna nekretnina u suvlasništvu obitelji tužiteljice i njegove obitelji. Kad mu je pred jedno pet godina za to rekla on je ovaj sjeverni dio iza garaže izorao. Drugi dan je kod njega došao sin od tužiteljice ON i počeo galamiti na što mu je rekao da postoje papiri u kojima stoji da su i oni suvlasnici, a on mu je rekao da više nikad tu ne dolazi, da ga ne želi vidjeti na toj parceli. Još je izjavio da mu je njegov otac rekao da pok. ĐN i on imaju svaki polovicu predmetne parcele i da on to ne pusti. Na pitanje zašto je ranije iskazao da je o tome saznao od svoje majke pred jedno pet godina izjavio je da je saznao prije kada mu je to otac govorio samo nije o tome mario.

19.Svjedok FN u svom je iskazu (108-109), inače kćerka tužiteljice, izjavila da su predmetnu nekretninu uvijek držali kao svoju i da nikakvih problema nije bilo od kada pamti. Nakon što je napravljena garaža u njoj se je držao kombajn, a iza se je obrađivao vrt, a jedino u periodu kada je majka operirala srce (2007. -2008.) se nije obrađivao. Tuženu poznaje kao i njezinu obitelj koji da nikada ništa nisu radili na predmetnoj nekretnini, a niti je s njima o njoj pričao.

20.Svjedok ON u svom je iskazu (109-110), inače sin tužiteljice, izjavio da je 2012. saznao da se u papirima predmetna nekretnina vodi kao suvlasništvo tužene i njegove majke, a što mu je rekla AN, teta od tužene. O tome je razgovarao sa svojom majkom koja mu je rekla da će tužiti, a on je rekao da neće za 220 m2. Nakon toga tužena je pokrenula sudski postupak za razvrgnuće suvlasničke zajednice na predmetnoj nekretnini radi čega se je njegova majka odlučila za predmetnu tužbu. Još je izjavio da su njegovi oduvijek obrađivali cijelu parcelu pa tako i dio iza garaže s time da jedno vrijeme nisu kada mu je majka bila bolesna. Izjavio je da mu je poznato zašto je ulaz u garažu napravljen s južne strane, a to je zato jer su uvijek toj parceli prilazili s južne strane. S druge strane se nije ni moglo jer je bio zid, a iza zida je bio put koji je bio zarašten i uzak.

21.Tužiteljica u svom je iskazu (110-111) izjavila da se je udala 1967. i došla živjeti u [adresa] i da su već tada roditelji njenog muža kao i njen muž obrađivali predmetnu parcelu i nikakvih problema nije bilo.

22.Tužena je u svom iskazu (111) izjavila da njeni nikada nisu koristili ni obrađivali predmetnu nekretninu, te da je njen otac samo jednom izorao sjeverni dio te nekretnine. Još je izjavila da nisu marili za tu nekretninu jer im nije baš blizu kuće, a osim toga da se nije znalo koji dio kome pripada. Nadalje je izjavila da su njoj baka i djed govorili da je predmetna parcela pola njihova pola od ĐN. Ne zna zašto njen djed (VN) nije to rješavao, a tužiteljica i njena obitelj da je sjeverni dio te parcele počela obrađivati nakon što je njen djed umro.

23.Iz priloženog spisa Općinskog suda u Poreču poslovni broj O-319/96 proizlazi da je ĐN, suprug tužiteljice rođen **.**.1946., a umro **.**.1996. Doneseno je rješenje o nasljeđivanju kojim je i predmetna nekretnina (tada upisana u posjedovnom listu broj 278 k. o. [katastarska općina] u dijelu) bila predmetom nasljeđivanja, a naslijedila ju je ovdje tužiteljica.

24.U podnesku tužiteljice od 24. studenog 2025. (20-22) naznačeno je rodoslovlje parničnih stranaka iz kojeg proizlazi da je njihov zajednički prednik HN (1877.-1947.). On je imao dvojicu sinova ČN (Bepa) Terlevića (1914. - 1988.) i HN (1908.-1987.). ČN je imao sina ĐN, supruga tužiteljice (1946.-1996.). HN je imao sina VN, supruga KN – bake tužene (1937.- 2012.). On je imao troje djece SN, AN i Đ. Tužena je kći od SN.

Iz ovakvog rodoslovlja proizlazi da su suprug tužiteljice ĐN i djed tužene VN bili braća.

Tužena nije prigovorila tako naznačenom rodoslovlju pa ga sud prihvaća kao istinitog.

25.Kao što je naprijed navedeno za stjecanje prava vlasništva putem instituta dosjelosti potreban je protek vremena od 10 odnosno 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

26.Iz naprijed navedenih iskaza svjedoka i parničnih stranaka sud zaključuje da je tužiteljica putem svojih pravnih prednika u neprekinutom samostalnom posjedu predmetne nekretnine više od 20 godina. Naime, iz iskaza tužiteljice proizlazi da se je ona udala 1967. kada je došla i živjeti u [adresa] kada su njezin suprug i njegovi roditelji obrađivali predmetnu nekretninu u cijelosti. Da je tome tako potvrđuje i svjedok CN koji je rođen 1959. i koji živi u blizini predmetne nekretnine, koji nije rodbinski povezan ni s tužiteljicom ni s tuženom, a koji je u svom iskazu izjavio da je poznavao pok. svekra tužiteljice Š koji je zajedno s obitelji obrađivao cijelu parcelu i to prije nego je napravljena garaža, ali i poslije. Drugi saslušani svjedoci u svojim iskazima nisu spominjali svekra tužiteljice osim kćeri tužiteljice MN i FN koje su poznavale svoga djeda za kojeg znaju da je obrađivao cijelu predmetnu parcelu i prije nego što je na njoj napravljena garaža. Svjedokinja MN je rođena 1972., a Suzana Folo 1974. te sud smatra da su se mogle sjećati svoga djeda koji je umro 1988. Sud ovim svjedocima poklanja vjeru jer su iskazivali jasno i logično, a niti iz jednog drugo provedenog dokaza ne proizlazi suprotno. Znači još je prednik tužiteljice, njen svekar posjedovao cijelu nekretninu na način da ju je obrađivao što mu nitko nije branio. Tužiteljica se je udala 1967. kada su njen svekar i njen muž već obrađivali cijelu nekretninu, što znači da od tada pa do 1987. je proteklo 20 godina u kojem roku se sukladno naprijed citiranim zakonskim odredbama stječe pravo vlasništva dosjedanjem. Znači da je prednik tužiteljice njezin suprug ĐN najkasnije 1987. stekao pravo vlasništva cijele predmetne nekretnine. Nakon toga, točnije 1988. na dijelu predmetne nekretnine suprug tužiteljice gradi garažu koja se cijelo vrijeme do danas koristi od strane tužiteljice i njene obitelji što nije sporno. U vezi garaže valja spomenuti da tužena problematizira njen položaj odnosno ulaz u tu garažu koji je s južne strane. Iz iskaza tužiteljice i pojedinih svjedoka sud zaključuje da su napravili ulaz u nju s južne strane jer su i prije s te strane prilazili toj nekretnini. Sud smatra da je to objašnjenje logično jer se i kuća tužiteljice nalazi južno od predmetne nekretnine. Ostatak te nekretnine, točnije njezin sjeverni dio je sporan, te su tužena i svjedoci predloženi po njoj i to njezina baka, teta i otac, iskazivali da je cijela nekretnina bila zapuštena i da se nije obrađivala, da je na južnom dijelu osamdesetih godina prošlog stoljeća suprug tužiteljice napravio garažu, a tek 2012. kada je djed tužene VN umro da su onda tužiteljica i njezina obitelj taj sjeverni dio počeli obrađivati. Sud smatra da nije odlučno da li se je predmetna nekretnina nakon 1987. i to njezin sjeverni dio obrađivao od strane tužiteljice na način da je oran i sađen raznim kulturama. Odlučno je da je njezin svekar već 1987. stekao pravo vlasništva cijele nekretnine, a nakon te godine se je prema njoj odnosio s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno to su činili njegovi nasljednici, suprug tužiteljice, a potom i tužiteljica. Da je tome tako proizlazi iz iskaza oca tužene svjedoka SN koji je u svom iskazu izjavio da je pred pet godina prvi i jedini put izorao sporni sjeverni dio, a drugi dan mu je odmah kući došao sin tužiteljice koji mu je to prigovorio. Za razliku od tužiteljice i njezine obitelji tužena i njena obitelj se prema predmetnoj nekretnini bilo cijeloj bilo prema sjevernom dijelu nije odnosila s pažnjom dobrog gospodarstvenika odnosno pažnjom koja se očekuje od svakog vlasnika. S obzirom na to sud smatra da tužiteljica odnosno njezin suprug i njen svekar kao njezini prednici nisu imali razloga posumnjati da nisu vlasnici cijele nekretnine.

Ovdje valja spomenuti i da je suprug tužiteljice umro 1996. nakon kojeg je proveden ostavinski postupak u kojem se je raspravljalo i o predmetnoj nekretnini. Isto tako 2004. sastavljen je zapisnik povodom osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u kojem je konstatirano da je pristupila ovdje tužiteljica te izjavila da na polovici predmetne nekretnine dolazi upisan njezin pok. suprug, te da je ona njegova nasljednica pa je predložila i upis vlasništva sukladno rješenju o nasljeđivanju. Međutim, kao što je već naprijed navedeno prednik tužiteljice njezin svekar je najkasnije 1987. stekao vlasništvo cijele nekretnine tako da nije odlučno kada je tužiteljica saznala ili mogla saznati da je na dijelu predmetne nekretnine netko drugi upisan kao suvlasnik.

27.Nadalje valja spomenuti da iz iskaza tužiteljice i nekih svjedoka proizlazi da su tužiteljica i baka tužene KN pokušavale postići dogovor u pogledu priznanja prava vlasništva predmetne nekretnine, ali i nekih drugih nekretnina. Naime, spominje se parcela uz kuću tužiteljice kao dio dvorišta, te parcela naziva Počivala. Parcela uz kuću tužiteljice kao dio dvorišta u papirima je glasila kao vlasništvo KN, a parcela naziva Počivala je u papirima glasila kao vlasništvo ovdje tužiteljice. Tužiteljica i KN su se dogovarale da jedna drugoj priznaju vlasništva nad spomenutim parcelama. U pogledu parcele uz kuću tužiteljice kao dio dvorišta uspjele su se dogovoriti te je KN priznala pravo vlasništva te parcele tužiteljici, dok je u pogledu parcele naziva Počivala vođen sudski spor iako tužiteljica nije svojatala pravo vlasništva na toj parceli. S tim u vezi tužiteljica spominje da je bilo razgovora i o predmetnoj parceli na način da je KN njoj trebala priznati pravo vlasništva te nekretnine u cijelosti, dok KN to negira i iskazuje da o predmetnoj parceli nije bilo riječi. Bez obzira na to sud smatra da je upravo ovo dokaz da je tužiteljica samo željela srediti pravo vlasništva predmetne nekretnine za koju je smatrala da joj pripada u cijelosti. Tužiteljica nije pravne struke, a niti iz ijednog provedenog dokaza ne proizlazi da je tada imala pravnog savjetnika, pa da je mogla znati da je već putem svojih pravnih prednika stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine u cijelosti. Sud smatra da je ona kao prosječan građanin samo željela na jednostavniji način to svoje vlasništvo srediti kroz papire.

28.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku s obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.327,22 eura, te s obzirom da tužiteljicu zastupa punomoćnica koja je odvjetnica, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Zakonu o sudskim pristojbama.

Sud je tužiteljici priznao trošak sastava tužbe, trošak zastupanja na ročištima 04. prosinca 2025. i 20. travnja 2026. u iznosima od po 200,00 eura, trošak uviđaja i vještačenja 263,47 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura i na presudu u iznosu od 53,09 eura, ukupno 943,11 eura.

Sud tužiteljici nije priznao trošak sastava podneska od 21. studenog 2025. kojim je tražila dopuštenje za očitovanje na navode iz odgovora na tužbu, kao ni sastav podneska od 24. studenog 2025. kojim je dala to očitovanje bez da joj je sud dao dopuštenje.

29.Radi svega navedenog sud je presudio kao u izreci.

U Poreču-Parenzo 18. svibnja 2026.

S u d a c:

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.

Dna:

1. presuda istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova dana 18. svibnja 2026.

2.Tužiteljici vratiti ostatak predujma 29,52 eura

3. Zovi tužiteljicu p.p. na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura

– rješenjem

U Poreču-Parenzo 18. svibnja 2026.

S u d a c: