Republika Hrvatska

P-1029/2025-10

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića 3, Bjelovar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja LU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tužene OTP banke d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, kao pravnog sljednika Societe Generale – Splitske banke d.d. Split, Domovinskog rata 61, koju zastupaju punomoćnici Odvjetničkog društva Vukina & partneri d.o.o. Zagreb, Prilaz Gjure Deželića 30, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 2. travnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu presude 18. svibnja 2026., primjenom čl. 335 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP)

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj OTP banci d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, kao pravnom sljedniku Societe Generale – Splitske banke d.d. Split, Domovinskog rata 61, da tužitelju LU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 147,17 EUR (slovima: stočetrdesetsedameurai sedamnaestcenti) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 26. srpnja 2006. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 272,01 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja ove odluke do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tužene podnio tužbu radi isplate iznosa od 147,17 EUR. U tužbi tvrdi da je na temelju odredbe čl. 5. ugovora o kreditu broj 47524/06 od 21. srpnja 2006. tužena tužitelju 25. srpnja 2006. naplatila iznos od 1.108,86 kn, tj. 147,17 EUR. Tom ugovornom odredbom ugovorena je obveza plaćanja naknade za obradu kredita, a presudom ovoga suda broj P-313/2025 od 27. studenoga 2025. ta ugovorna odredba utvrđena je ništetnom. Stoga tužitelj smatra da mu je tužena dužna vratiti plaćeni iznos tzv. ulazne naknade od 147,17 EUR pa predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev i da tuženoj naloži plaćanje parničnih troškova.

2. Tužena u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev i smatra da tužitelj nema svojstvo potrošača zbog čega je tužiteljeva tražbina zastarjela jer je naknada naplaćena 2006., a tužba je podnesena 2025., tj. po proteku zastarnog roka od pet godina. Tužena ne osporava ni činjeničnu osnovu ni visinu tužbenog zahtjeva, ali ne priznaje osnovanost tužbenog zahtjeva, nego predlaže da se tužba i tužbeni zahtjev odbiju kao neosnovani i potražuje naknadu parničnih troškova.

3. Tijekom postupka radi utvrđivanja odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem dopisa od 25. ožujka 2025., presude ovoga suda broj P-313/2025-10 od 27. studenoga 2025. s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti i ugovora o kreditu od 21. srpnja 2006..

Nisu izvedeni dokazi saslušanjem tužitelja, knjigovodstveno-financijskim vještačenjem i čitanjem cjelokupnog predmeta ovoga suda broj P-313/2025 jer to nije bilo potrebno za utvrđenje odlučnih činjenica.

4. Izvedeni dokazi ocjenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Tužitelj kao korisnik kredita i pravni prednik tužene Societe Generale – Splitska banka d.d. kao kreditor 21. srpnja 2006. sklopili su ugovor o kreditu broj 47524/06, a člankom 5. toga ugovora određeno je da naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1%, a minimalno 200,00 kn i naplaćuje se jednokratno odmah po potpisu ugovora.

Među strankama je sporno treba li tužena tužitelju vratiti iznos od 147,17 EUR koji je tužitelj temeljem navedene ugovorne odredbe platio 25. srpnja 2006..

7. Presudom ovoga suda broj P-313/2025-10 od 27. studenoga 2025. utvrđeno je da je ništetna i da ne proizvodi pravne učinke odredba čl. 5. ugovora o kreditu broj 47524/06 od 21. srpnja 2006. koji su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tužena kao pravni sljednik kreditora, a koja glasi: "Naknada za obradu kreditnog zahtjeva 1,00% (slovima: jedanposto) od iznosa odobrenog kredita, minimalno 200,00 kn, a naplaćuje se jednokratno odmah po potpisu ugovora." kojom je ugovorena obveza plaćanja naknade za obradu kredita (toč. I. izreke presude) i tuženoj je naloženo tužitelju platiti parnične troškove (toč. II. izreke presude). Ta presuda postala je pravomoćna i ovršna 13. prosinca 2025., a iz obrazloženja presude vidljivo je da je sporna ugovorna odredba utvrđena ništetnom jer se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja na štetu potrošača uzrokuje znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega je nepoštena, sve na temelju čl. 81. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003).

Stoga prigovor tužene kojim se tvrdi da tužitelj nema svojstvo potrošača nije osnovan i ne može biti predmet ispitivanja u ovoj parnici jer je taj prigovor tužena mogla istaknuti, odnosno taj prigovor bio je predmet analize u parničnom postupku provedenom prije donošenja presude ovoga suda broj P-313/2025-10 od 27. studenoga 2025..

8. Čitanjem dopisa tužene od 25. ožujka 2025. sud utvrđuje da je tužitelj pravnom predniku tužene 25. srpnja 2006. platio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 1.108,86 kn.

9. Čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i dr.) propisuje da je stjecatelj dužan vratiti ili naknaditi vrijednost postignute koristi kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom drugom pravnom poslu, odluci suda, druge nadležne vlasti i li zakona. Sukladno čl. 1115. istoga zakona kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Presudom ovoga suda broj P-313/2025-10 od 27. studenoga 2025. utvrđeno je da je ništetna odredba ugovora o kreditu od 21. srpnja 2006. na temelju koje je tužitelj pravnom predniku tužene platio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 147,17 EUR. Na taj način naknadno je u smislu čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima otpala osnova na temelju koje je pravni prednik tužene primio navedeni iznos. Budući da je pravni prednik tužene taj iznos stekao bez osnove, a stjecanje je bilo nepošteno, tužena je tužitelju dužna platiti iznos od 147,17 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. srpnja 2006. do isplate budući da je tužitelj spornu naknadu platio dan ranije.

Tužena je tužitelju zakonske zatezne kamate dužna platiti po stopi koja se određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima na način opisan u toč. I. izreke.

Tužiteljeva tražbina prema tuženoj za isplatu iznosa od 147,17 EUR nije zastarjela jer tražbine stečene bez osnove zastarijevaju sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima u općem roku zastare tražbina od pet godina, a taj rok počinje teći pravomoćnošću odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe, tj. pravomoćnošću presude ovoga suda broj P-313/2025-10 od 27. studenoga 2025. . Ta presuda pravomoćna je 13. prosinca 2025., a tužba u ovom postupku podnesena je 31. prosinca 2025..

Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u toč. I. izreke.

10. Odluka o parničnim troškovima iz toč. II. izreke temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu. Tužena je tužitelju dužna naknaditi parnične troškove u ukupnom iznosu od 272,01 EUR koji se odnose na sastav tužbe u iznosu od 50,00 EUR, zastupanje punomoćnika na ročištu održanom 2. travnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR, sastav podneska od 23. veljače 2026. u iznosu od 50,00 EUR, sastav dopisa od 25. ožujka 2025. kojim je tužitelj od tužene zatražio podatke o plaćanju (iz sadržaja dopisa tužene od 25. svibnja 2025. proizlazi da je tužitelj zaista sastavio i uputio takav zahtjev), uključujući i poštarinu, u iznosu od 52,10 EUR, PDV u iznosu od 50,00 EUR, sudsku pristojbu za tužbu u plaćenom iznosu od 6,64 EUR i sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 13,27 EUR. Navedeni troškovi bili su potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema važećoj Odvjetničkoj tarifi i Tarifi sudskih pristojbi. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 14. siječnja 2026. u iznosu od 12,50 EUR kao ni pripadajući PDV jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (tužitelj podneskom obavještava o uplati sudske pristojbe za tužbu, a to je bio dužan i mogao je učiniti već prilikom podnošenja tužbe).

Odluka o naknadi troškova za zastupanje tužitelja na ročištu za objavu i uručenje presude uslijedit će nakon što se to ročište održi.

11. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Bjelovaru 18. svibnja 2026.

Sudac

Miroslav Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.