REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-86/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Lončarević Latković, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Kuduzu, odvjetniku u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Đakovu poslovni broj: Pn-84/2023-37 od 21. studenog 2025., u sjednici vijeća 18. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se u pobijanom odbijajućem dijelu i u odluci o troškovima postupka presuda i rješenje Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-84/2023-37 od 21. studenog 2025.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-84/2023-37 od 21. studenog 2025. u dijelu odluke o zateznim kamatama na iznos glavnice od 6.799,95 eura tako da ista u tom dijelu glasi:

"Tuženik SD dužan je isplatiti tužitelju DD iznos od 6.799,95 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računatom na taj iznos počev od 21. studenog 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 23. ožujka 2022. pa do 21. studenog 2025."

III. U preostalom se dijelu žalba tuženika odbija i potvrđuju presuda i rješenje suda prvog stupnja.

IV. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 6.799,95 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 23. ožujka 2022. do isplate (st. I.) dok je zahtjev u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan (st. II.). Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (st. III.).

1.1. Rješenjem je utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 14.827,06 eura.

2. Tužitelj podnosi žalbu putem svoje punomoćnice iz svih žalbenih razloga , a pobija i odluku o troškovima postupka. Ističe da iz DVD snimke nedvojbeno proizlazi da je tužitelj upozoravao tuženika na brzinu i vikao mu da koči, a što tuženik nije poslušao već se bez kočenja zabio u automobil ispred sebe. Nejasno je utvrđenje suda prvog stupnja da bi tužitelj snimanjem vožnje poticao tuženika da vozi sumanutom brzinom, a najviše začuđuje zaključak suda da je tužitelj inače sklon brzim vožnjama pa da je time doprinio nastanku štete. Naime, kao što je sud prvog stupnja i naveo tuženik je punoljetna i potpuno sposobna osoba te je bio sposoban za rasuđivanje i donošenje odluka pa se stoga njegova odgovornost za nastanak štete ne može umanjiti. Isto tako tužitelju se ne može stavljati na teret to što je tuženik mlađi od njega, a ni to što tuženik nema vozačku dozvolu. Tužitelj nije imao razloga sumnjati da tuženik nije položio vozački ispit jer su se stranke dogovarale da će tužitelj tuženiku pokloniti jedno staro vozilo, a isto tako tužitelj je viđao tuženika da vozi automobil i traktor te je čuo da se ovaj hvali, da vozi svoje prijatelje kada popiju. Stoga je obrazloženje presude kontradiktorno te je time ostvarena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP). Naime, tužitelj je tuženiku dao automobil da ga isproba ali zasigurno ga nije nagovarao da vozi 200 km/h, a s druge strane tuženik je, kao odrasla osoba, morao znati da takvom vožnjom ugrožava život i sigurnost sebe i tužitelja ali i trećih osoba te da nitko pa tako niti on po zakonu ne smije voziti tom brzinom.

2.1. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se preinači u pobijanom dijelu odluka "na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev".

3. Tuženik podnosi žalbu putem svog punomoćnika iz svih žalbenih razloga. Prvenstveno ističe da je sud prvog stupnja neosnovano vodio postupak temeljem tužiteljeve stupnjevite tužbe, a što da je bilo od odlučujućeg značaja na donošenje zakonite i pravilne odluke čime da je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 1. ZPP -a u vezi sa odredbom čl. 186.b st. 2. i 3. ZPP-a. Naime, tužitelj je tek podneskom od 06. studenog 2023. postavio točno određeni tužbeni zahtjev i time je zbog proteka roka od tri godine od dana nastanka štetne radnje osnovan prigovor zastare koji je postavljen od strane tuženika. Isto tako sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo time što je otklonio prigovor isključivog pristanka oštećenika na štetu iz odredbe čl. 1054. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) kao i pogrešnom primjenom odredbe čl. 1092. ZOO-a.

3.1. Žalbeni je prijedlog tuženika da se preinači prvostupanjska presuda i rješenje u pobijanom dijelu "i odbije tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti", odnosno podredno da se isti ukinu i predmet vrati na ponovljeni postupak.

4. Sa tim je žalbama postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25).

5. Odgovor na te žalbe nije dostavljen.

6. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koju trpi iz štetnog događaja – prometne nezgode od 14. veljače 2020. i koja se ogleda u totalnoj šteti na njegovom automobilu marke Mercedes-Benc CLS 320 CDI, a visinu koje je specificirao podneskom od 16. rujna 2025. u iznosu od 13.599,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom koju potražuje od 23. ožujka 2022.

8. Suprotno navodima žalbi, prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima pa odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se ukazuje žalbama.

8.1. Nadalje, nije utvrđeno niti da su počinjena bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP -a.

9. Nije počinjena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 186.b st. 2. i 3. ZPP-a na koje upućuje žalbenim navodima tuženik. Naime, ne radi se o stupnjevitoj tužbi iz čl. 186.b st. 2. i 3. ZPP-a jer je tužitelj u tužbi od 23. ožujka 2022. postavio zahtjev za naknadu štete za kojega je doduše naveo da će "specificirati i naznačiti nakon provedenog vještačenja" ali je u historijatu tužbe dostavio ponudu, odnosno predračun ovlaštenog zastupnika Mercedes Benz vozila prema kojem šteta na predmetnom vozilu iznosi 214.182,93 kune a temeljem čega je i kasnije tužitelj specificirao svoj zahtjev u visini od sada 28.426,96 eura. U ovom je slučaju postojala obveza suda prvog stupnja da u smislu odredbe čl. 109. ZPP-a pozove tužitelja na ispravak tužbe međutim kako je tužitelj kao što je već rečeno podneskom od 06. studenog 2023. ispravio tužbu odnosno naveo upravo onaj iznos na koji se pozvao u svojoj tužbi za time više nije bilo potrebe.

9.1. Stoga nije osnovan tuženikov prigovor zastare jer od štetnog događaja – 14. veljače 2020. pa do podnošenja predmetne tužbe 23. ožujka 2022. nije protekao trogodišnji zastarni rok iz čl. 230. ZOO-a (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) na koji se poziva tuženik.

10. U ovom postupku utvrđene su slijedeće (u većem dijelu nesporne) činjenice:

- da je tužitelj vlasnik vozila Mercedes CLS reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) te da je došlo do prometne nezgode dana 14. veljače 2020. tako što je tuženik upravljao uz suglasnost tužitelja navedenim vozilom kolnikom Županijske ceste br. 4052 iz smjera sjevera u smjeru juga i udario u vozilo koje se nalazilo ispred njega u istoj kolničkoj traci reg. oznake [registarska oznaka] a kojim je upravljala GD;

- da je tuženik upravljao navedenim vozilom brzinom od 173 km/h dok se vozilo vlasništvo kojim je upravljala GD kretalo brzinom od oko 83 km/h, a da dozvoljena je brzina 90 km/h;

- da je na vozilu tužitelja nastala totalna šteta koja zajedno sa PDV-om iznosi 13.599,90 eura;

- da tuženik u vrijeme upravljanja vozilom nije imao vozačku dozvolu te da je kod istog utvrđena koncentracija alkohola u visini od 0,36 g/kg;

- da su se tužitelj i tuženik družili navedenog dana u kafiću "Plavi Škorpion" u Koški, da su zajedno izašli iz kafića gdje je vozilo tužitelja bilo parkirano te da je tuženik uz odobrenje tužitelja da isproba vožnju njegovim automobilom upravljao tim automobilom, da je tužitelj sjedio na mjestu suvozača i snimao vožnju tuženika.

11. Sporno je da li je tuženik odgovoran za navedenu štetu tužitelju s obzirom da se isti poziva na odredbu čl. 1054. ZOO-a prema kojoj ne postoji štetnikova odgovornost kada oštećenik na svoju štetu dopusti drugome poduzimanje neke radnje, odnosno prema žalbi tužitelja da li postoji odgovornost istoga za predmetnu štetu prema odredbi čl. 1092. ZOO-a.

12. Prvostupanjski sud utvrđuje je za predmetni štetni događaj odgovornost stranaka podjednaka, odnosno da je tužitelj doprinio nastanku štete na svom vozilu 50% a tuženik 50% pri tome zaključivši da je tužitelj iako je znao da je tuženik mlađe životne dobi, da je prethodno konzumirao alkohol, snimao vožnju tuženika te da je na taj način poticao tuženika na brzu vožnju te da je tužitelj sklon brzim vožnjama i snimanjima istih. Odgovornost tuženika za nastanak štete na vozilu sud prvog stupnja vidi u tome što je isti u alkoholiziranom stanju pristao upravljati vozilom u vlasništvu tužitelja, znajući da nema položeni ispit. Isto tako da je takvim svojim postupanjem mogao biti svjestan da može ugroziti život sebi, tužitelju i trećoj osobi, a da se odredba čl. 1054. ZOO-a na koju se tuženik poziva ne može primijeniti jer da "je tužitelj znao ili je morao znati, a posebno na činjenicu da je znatno stariji od tuženika rođen 1981., a tuženik (rođen 2000.), da su zajedno sjedili u kafiću gdje je tuženik konzumirao alkohol i dopustio tuženiku da upravlja njegovim vozilom i to neprilagođenom brzinom te da još uz to i snimao kako vozi".

13. Na temelju navedenih činjenica, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, polazeći od odredbe čl. 1045. ZOO-a i čl. 1092. ZOO-a kada je odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja. Naime, sve utvrđene okolnosti koje su prethodile prometnoj nezgodi ne mogu se podvesti pod pristanak iz odredbe čl. 1054. st. 1. ZOO- a koja propisuje da tko na svoju štetu dopusti drugome poduzimanje neke radnje, nema pravo od njega zahtijevati naknadu štete prouzročene tom radnjom. Iz provedenog dokaznog postupka ne može se izvesti zaključak da je tužitelj dopustio tuženiku da vozi navedenom brzinom te da se tom istom brzinom udari u vozilo ispred sebe.

13.1. Međutim, sve utvrđene okolnosti da je tuženik konzumirao alkohol što je tužitelju bilo poznato, da je tuženik mlađe životne dobi, da je upravljao brzinom od 173 km/h na prometnici na kojoj postoji ograničenje brzine a konačna činjenica da je takvu vožnju tuženika snimao ukazuju na veliki doprinos tužitelja nastanku štete, dakle, okolnost zbog koje se primjenom odredbe čl. 1092. ZOO-a ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Pri navedenom ocjena suda prvog stupnja da postoji doprinos tužitelja u omjeru od 50% je po ocjeni ovog suda pravilna i zakonita.

14. Navedeno se međutim ne odnosi i na zateznu kamatu na utvrđenu visinu štete. Kako je visina štete nesporno utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka Dražena Jeđuda (stranica 125 do 133 spisa) u ukupnom iznosu od 13.599,90 eura a kako se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti koja se utvrđuje u vrijeme presuđenja (čl. 1089. st. 2. ZOO- a) zakonske zatezne kamate mogu teći samo od tog dana. Tužitelj stoga nema pravo na zatezne kamate od dana podnošenja tužbe do donošenja prvostupanjske sudske odluke (ovdje od 23. ožujka 2022.).

15. Odluka o troškovima postupka iz prvostupanjske odluke pravilna je i zakonita, odnosno pravilno je sud odlučio, da s obzirom na uspjeh u postupku svake od stranaka, se troškove odrede tako da svaka stranka snosi svoje troškove prema odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a..

16. Slijedom svega navedenog, a na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude

17. Tužitelj nije uspio sa svojom žalbom pa je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka valjalo odbiti dok je tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen budući da nije uspio sa svojom žalbom u odluci o glavnoj stvari već samo djelomično i to u dijelu odluke u kojem je odlučeno o sporednom zahtjevu tužitelja (pravo na zakonsku zateznu kamatu), a zbog toga nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. st. 1. sve u vezi s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP - a).

U Puli - Pola 18. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus