Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kžzd-15/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐR, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24 i 136/25; dalje: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Kzd-8/2026-16 od 7. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 18. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ĐR kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Kzd-8/2026-16 od 7. travnja 2026., optuženi ĐR proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 i kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11, te mu je za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, nakon čega je temeljem članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 , osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca.

1.1. Na temelju članka 57. KZ/11, optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se dio kazne u trajanju od šest mjeseci ima izvršiti, dok se dio kazne u trajanju od devet mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo i bude se pridržavao sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11.

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11, u izrečenu neuvjetovanu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 03. siječnja 2026. pa nadalje.

1.3. Na temelju članka 69. stavak 1. i 2. KZ/11, optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, dok se optuženik nalazi na izdržavanju kazne, a tijekom trajanja roka provjeravanja uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, time da navedena sigurnosna mjera može trajati najdulje do prestanka roka provjeravanja.

1.4. Na osnovi članka 148. stavak 1., u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 13/26 - dalje: ZKP/08) sud je optuženika obvezao platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura (sto eura), u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, dok je isti temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08, u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08, kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi ĐR, po branitelju Hrvoju Žerjavu, odvjetniku iz Varaždina, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, te odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženika blaže kazni odnosno odredi kraći rok provjeravanja, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3.Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

4. Žalba optuženika nije osnovana.

4.1. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne, određene i međusobno neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa tako i o okolnostima koje je prvostupanjski sud cijenio pri odmjeravanju kazne. Sud je izričito naveo da kao otegotnu okolnost cijeni „značajnu kriminalnu količinu u protupravnom ponašanju inkriminirane zgode“, a iz cjelokupnog sadržaja presude jasno proizlazi da se takva ocjena temelji na intenzitetu i načinu postupanja optuženika, koji je prema supruzi mahao velikim kuhinjskim nožem, ozbiljno joj prijetio usmrćenjem i teškim tjelesnim ozljeđivanjem, vikao na nju i naguravao ju, sve u prisutnosti maloljetnog djeteta koje je uslijed takvog ponašanja bilo vidno uplašeno i plakalo.

4.2. Dakle, razlozi prvostupanjskog suda nisu ni nejasni ni proturječni, već omogućuju ispitivanje pravilnosti i zakonitosti pobijane odluke, slijedom čega nije ostvarena bitna povreda postupka na koju žalitelj upire.

5. Nije ostvarena niti povreda kaznenog zakona iz članka 469. stavka 1. točke 5. ZKP/08, na koju sadržajno upire žalitelj tvrdnjom da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbe o ublažavanju kazne.

5.1. Naime, odluka o tome postoje li osobito olakotne okolnosti koje opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne predstavlja pitanje pravilne primjene odredaba o izboru vrste i mjere kazne, a ne pitanje povrede kaznenog zakona. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao postojeće olakotne i otegotne okolnosti , te osnovano zaključio da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići izricanjem djelomične uvjetne osude uz izvršenje dijela izrečene kazne zatvora.

6. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su, u smislu članka 47. KZ/11, od utjecaja na izbor vrste i mjere kazne.

6.1. Tako je optuženiku pravilno kao olakotno cijenjeno priznanje počinjenih kaznenih djela, izraženo kajanje, dosadašnju neosuđivanost, te smanjenu ubrojivost tempore criminis, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka.

6.2. Žalbenim navodima kojima se ističe da prvostupanjski sud nije dovoljno vrednovao optuženikovo naknadno ponašanje, svijest o problemu ovisnosti , te spremnost na liječenje, nije dovedena u pitanje pravilnost odluke o kazni. Naime, upravo činjenica da je optuženiku izrečena djelomična uvjetna osuda uz sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti pokazuje da je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjer i uzeo u obzir mogućnost njegove resocijalizacije i pozitivne promjene ponašanja.

6.3. Međutim, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je s pravom kao otegotno cijenio intenzitet i težinu protupravnog ponašanja optuženika. Kaznena djela počinjena su prema bliskim osobama i to uz uporabu velikog kuhinjskog noža , te uz izraženu verbalnu agresiju i prijetnje usmrćenjem, a sve u prisutnosti desetogodišnjeg djeteta koje je takvim ponašanjem bilo ozbiljno traumatizirano. Takve okolnosti upućuju na visok stupanj kriminalne volje i društvene opasnosti konkretnog postupanja.

6.4. Stoga, protivno žalbenim navodima, ukupnost utvrđenih olakotnih okolnosti ne predstavlja osobito olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu članka 48. KZ/11 i daljnje ublažavanje kazne.

6.5. Jednako tako, nije osnovana žalba niti u dijelu kojim se pobija duljina roka provjeravanja. Rok provjeravanja od tri godine nalazi se u donjoj polovini zakonom propisanog raspona iz članka 56. stavka 3. KZ/11, te je, imajući u vidu prirodu i težinu počinjenih kaznenih djela, kao i potrebu dugotrajnijeg nadzora nad provođenjem sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti, primjeren svrsi uvjetovanja i specijalne prevencije.

6.6. Pri tome okolnost da optuženik radi u inozemstvu i planira nastaviti profesionalnu djelatnost u Saveznoj Republici Njemačkoj sama za sebe ne može dovesti do blaže kaznene reakcije, osobito imajući u vidu potrebu zaštite žrtava i sprječavanja ponavljanja kaznenih djela.

7. Slijedom svega navedenog, ovaj sud nalazi da je izrečena kaznena sankcija primjerena svim okolnostima konkretnog slučaja, stupnju krivnje optuženika , te svrsi kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, pa blaže kažnjavanje za koje se žalitelj zalaže ne bi bilo opravdano.

8. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Slijedom svega iznesenog presuđeno je kao u izreci ove odluke.

Vukovar, 18. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski