Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Broj: Kžzd-33/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru kao drugostupanjski sud u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Nikole Bešenski kao predsjednika vijeća za mladež te Anice Filipović i Velimira Čolović kao članova vijeća, uz sudjelovanje Martine Pastor kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv okrivljenika NV zbog kaznenih djela iz članka 165. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika i žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu podnesenima protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Kzd-100/2022-21 od 11. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 18. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba okrivljenika NV i žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu od 11. lipnja 2025. okrivljenik FV proglašen je krivim zbog počinjenja u stjecaju dva kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, od kojih jedno kazneno djelo – upoznavanjem djece s pornografijom – djelo opisano u članku 165. stavak 1. KZ/11., te jednog kaznenog djela – zadovoljenjem pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina - djelo opisano u članku 160. stavak 1. KZ/11., sve u svezi članka 51. KZ/11., te je okrivljeniku za kazneno djelo upoznavanja djece s pornografijom na temelju članka 165. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, za kazneno djelo zadovoljavanje pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina na temelju članka 160. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te je temeljem članka 51. KZ/11, okrivljenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Temeljem članka 56. KZ/11, okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Temeljem članka 148. stavak 1., u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08, određeno je okrivljeniku naknaditi troškove kaznenog postupka u sveukupnom iznosu od 883,94 EUR (osamstoosamdesettri eura devedesetčetiri centa), od čega iznos od 683,94 EUR (šestoosamdesettri eura devedesetčetiri centa) predstavlja trošak vještačenja, a iznos od 200,00 EUR (dvjesto) predstavlja paušalnu svotu.
2. Protiv presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i okrivljeniku izrekne kazna zatvora u primjerenom trajanju, dok okrivljenik putem branitelja presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, povrede postupovnih odredbi i zbog odluke suda o sankciji, s prijedlogom da se žalba uvaži i donese oslobađajuća presuda, podredno, da se spis vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Spis je s žalbom sukladno članku 495. ZKP/08. u vezi s člankom 474. stavak 1. ZKP/08. dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru koji su spis nakon razgledanja vratili sudu bez očitovanja o osnovanosti žalbi.
5. Stranke nisu tražile održavanje javne sjednice a ovo drugostupanjsko vijeće ne nalazi da bi nazočnost stranaka sjednici bila korisna za razjašnjenje stvari.
6. Žalbe nisu osnovane.
U odnosu na žalbu državnog odvjetnika.
7. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik smatra da prvostupanjski sud nije pravilno odmjerio kaznu jer je precijenio činjenicu okrivljenikove ranije neosuđivanosti, dok je podcijenio otegotne okolnosti, osobito činjenicu što su djela počinjena na štetu vlastitog malodobnog djeteta slijedom čega ističu da će se svrha kažnjavanja može postići samo izricanjem kazne zatvora u primjerenom trajanju.
8. Ispitujući osnovanost i zakonitost odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti u smislu odredbe čanka 56. KZ/11. koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, te suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, a imajući u vidu činjenicu okrivljenikove neosuđivanosti, kao i protek vremena od počinjenja kaznenih djela smatra da će se izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju o 1 (jedne) godine, odnosno izrečene uvjetne osude uz rok kušnje u trajanju od 3 (tri) godine postići kako opća, tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., slijedom čega nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni.
U odnosu na žalbu okrivljenika.
9. Okrivljenik žalbu podnosi zbog svih žalbenih razloga navedenih u odredbi članka 467. ZKP/08., a iz sadržaja žalbe vidljivo je da presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok druge žalbene osnove ne obrazlaže.
10. Nije u pravu žalitelj kad presudu pobija zbog činjenice što žrtva nasilja, dijete ŠV nije ispitana na raspravi pred prvostupanjskim sudom jer je žrtva ispitana na dokaznom ročištu provedenom sukladno odredbama članka 234. i članka 235. kao članka 292. stavak 4. ZKP/08. u nazočnosti okrivljenika i branitelja okrivljenika koji su imali mogućnost žrtvi postavljati pitanja. Nadalje, u ovom konkretnom slučaju riječ je o djetetu žrtvi seksualnog nasilja koje se samo iznimno može ispitati, a takvi iznimni razlozi nisu utvrđeni.
11. Vezano za prigovor okrivljenika što tijekom postupka nije provedeno psihologijsko vještačenje žrtve kako bi se utvrdilo je li iskaz istinit, žalitelju se ukazuje na činjenicu da sud nije dužan izvesti svaki dokaz koje stranke predlože jer dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud, a ne stranke, smatra da su važne za pravilno presuđenje.
12. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje okrivljenik navodi i da pogrešno sud žrtvu nije pozvao i ispitao na raspravi kako bi utvrdio ustraje li još uvijek kod svog iskaza, odnosno kako bi se izjasnila je li zainteresirana za kazneni progon a vještak psihijatar nije utvrdio u kakvom psihičkom stanju se nalazi žrtva u smislu govori li istinu.
13. Stav je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka nedvojbeno i sa sigurnošću utvrdio da je okrivljenik počinio terećena kaznena djela na način pobliže opisan opisana u izreci presude te da nema elemenata koji bi isključili njegovu kaznenu odgovornost.
14. Neosnovana je žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud zaključak o krivnji okrivljenika za predmetna kaznena djela utemeljio na iskazu žrtve djeteta ŠV, njezine majke IV, kao i svjedoka LV. Naime, žrtva je u svom iskazu opisala da je okrivljenik u mjestu i u razdoblju pobliže opisanim u izreci presude, kao njen otac svjestan njene dobi, u njenoj nazočnosti gledao filmove pornografskog sadržaja odnosno sadržaje u kojima se prikazuju spolni organi osoba u pornografske svrhe, te joj je omogućavao nesmetano korištenje svog prijenosnog računala u kojem su bili lako dostupni pornografski sadržaji kao i fotografije njegovog obnaženog spolovila te na kojima se nalazi u seksualno ekspilicitnom odnosu, kao i da je u razdoblju od 20. prosinca 2020. do 25. prosinca 2020. u Kutini, u kući njene bake, nakon tuširanja legao u krevet bez odjeće pa kad je žrtva dijete legla kraj njega, u nakani zadovoljenja svog spolnog nagona, držeći u ruci obnaženo spolovilo, počeo se samozadovoljavati s čim je prestao tek na izričit zahtjev djeteta.
15. Pravilno je prvostupanjski sud iskaz djeteta ocijenio vjerodostojnim, jasnim i uvjerljivim kao i iskaze svjedoka IV i LV, a iskaz žrtve nije doveden u pitanje iskazom niti jednog ispitanog svjedoka, te nije utvrđen nikakav motiv da bi žrtva lažno prijavila okrivljenika za kaznena djela za koja je proglašen krivim. Dakle, stav je ovog suda da je pobijana osuđujuća presuda zasnovana na pravilnom i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju te su primijenjene i odgovarajuće odredbe materijalnog prava.
16. Kako se okrivljenik žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe članka 478. ZKP/08 valjalo je preispitati i vrstu i visinu kazne. Odluka o kazni mora biti individualizirana i predstavljati odraz ocjene osobnih okolnosti na strani okrivljenika, ali mora odražavati i društvenu osudu za konkretno kazneno djelo. Imajući u vidu okolnosti koje je prvostupanjski sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne kao i da okrivljenik u žalbi nije naveo nove okolnosti koje prvostupanjskom sudu nisu bile poznate, stav je i ovog suda da je izrečena kazna primjerena i da nema zakonske osnove niti opravdanja da se okrivljeniku izrekne blaža kazna.
17. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio postupovne povrede na koje se pazi po službenoj dužnosti niti je na štetu okrivljenika povrijedio kazneni zakon te je slijedom navedenog na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove presude.
Vukovar, 18. svibnja 2026.
predsjednik vijeća za mladež
Nikola Bešenski
