Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-366/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku po sutkinji Jasni Bratek, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Eos Matrix d.o.o. iz Zagreba, Horvatova 82, OIB: 76674680107, protiv ovršenice VF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici iz Zagreba, radi odlučivanja o prijedlogu za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-53/2025-3 od 6. veljače 2025., 18. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I/ Žalba ovršenice odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-53/2025-3 od 6. veljače 2025., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

II/ Zahtjev ovršenice za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„I. Odbija se prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju zadužnice ovjerene od javnog bilježnika Nevenke Jukić, pod poslovnim brojem OV-3052/11, u dijelu kojim je prijedlog podnesen iz razloga propisanog člankom 50. stavak 1. točka 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje u tekstu: OZ), kao neosnovan.

II. Odluka o naknadi troška sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim će biti donesena nakon donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva u parničnom postupku kojeg je ovršenik upućen pokrenuti zaključkom ovog suda poslovnog broja Ovr-53/2025-3 od 6. veljače 2025.

1.1. Zaključkom sadržanim u istom pisanom otpravku ovršenica je upućena u roku od 15 dana pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenice na račun ovrhovoditelja zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. OZ-a.

2. Ovo rješenje suda prvog stupnja, sadržajno toč. I . izreke, pravovremeno izjavljenom žalbom pobija ovršenica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16.,73/17.,131/20.,114/22. i 6/24. - dalje u tekstu: OZ). Predlaže pobijano rješenje preinačiti sukladno žalbenim navodima ovršenice, podredno pobijano rješenje ukinuti i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji mu je prethodio i žalbene navode ovršenice, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

5.1. Suprotno navodu žaliteljice, u obrazloženju prvostupanjskog rješenja navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama, ne postoje proturječnosti ili drugi nedostaci zbog kojih pravilnost rješenja ne bi bilo moguće ispitati.

6. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je protiv ovršenice pokrenut postupak izravne naplate na temelju osnove – zadužnice ovjerene od javnog bilježnika Nevenke Jukić, pod poslovnim brojem OV- 3052/11, a sukladno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj: 68/18, 46/20 i 47/20).

- da je ovršenica na temelju čl. 210. OZ-a, podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim,

- da je u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ovršenica navela da osnova za plaćanje nije stekla svojstvo ovršnosti, čime je sadržajno istaknula razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ-a, da tražbina više ne postoji, čime je sadržajno istaknula razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, te istaknula prigovor zastare, a čime je sadržajno istaknula razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a,

- da se ovrhovoditelj nije očitovao o navodima ovršenice iako mu je prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim dostavljen 22. siječnja 2025.

6.1. Polazeći od činjenice da se postupak izravne naplate vodi na temelju zadužnice izdane i ovjerene 2011., prvostupanjski sud utvrđuje da se valjanost navedene zadužnice kao i njezina podobnost za provedbu postupka izravne naplate utvrđuje na temelju odredaba koje su tada bile na snazi, odnosno odredbe čl. 183. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08., dalje u tekstu: OZ/08), kojom je propisano da dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa isplati/isplaćuje vjerovniku, a ta isprava ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate, dok je čl. 214. st. 3. OZ-a propisano da vjerovnik dostavlja banci (sada Financijskoj agenciji) zadužnicu s učincima dostave pravomoćnog sudskog rješenja o ovrsi.

6.2. Dakle, zadužnica, nakon ovjere potpisa, ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi te ovrhovoditelj ima pravo istu podnijeti banci (sada Financijskoj agenciji) u svrhu prisilnog namirenja svoje tražbine. Navedeno znači da za podnošenje zadužnice Financijskoj agenciji na izravnu naplatu (ili sudu radi određivanja ovrhe na drugom predmetu) nije potrebno ishođenje potvrde ovršnosti kao kod drugih ovršnih isprava/osnova za plaćanje.

7. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud , protivno žalbenim navodima pravilnom primjenom materijalnog prava odbio je prijedlog žaliteljice jer nije ostvaren razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a.

8. Naime, u vrijeme kada je predmetna zadužnica izdana na njoj je, da bi bila valjana, sukladno čl. 183. OZ/08 morao je biti javno ovjerovljen potpis dužnika. Potvrda od strane javnog bilježnika (solemnizacija) nije bila propisana kao pretpostavka za valjanost zadužnice odnosno bjanko zadužnice. Također, čl. 183. st. 7. OZ/08 izričito je propisivao da zadužnica ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamca platca na drugim predmetima ovrhe. Navedeno uređenje zadržano je i u čl. 214. st. 7. OZ-a.

9. Stoga je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ-a, a niti je ostvaren neki od žalbenih razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 50. st. 5.OZ-a.

10. Prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz čl. 210. OZ-a predstavlja pravno sredstvo sui generis kojim se odgovarajućom primjenom odredbi Ovršnog zakona ovršeniku osigurava pravna zaštita u postupku izravne naplate.

10.1. Naime, odredbom čl. 210. st. 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ).

10.2. Odredbom čl. 50. st. 5. OZ-a, propisano je, između ostalog, da sud pazi po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava te na bitne povrede ovršnoga postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku.

11. U odnosu na žalbene navode ovršenice u dijelu u kojemu navodi da tražbina ne postoji (čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a) i da je u konkretnomu slučaju nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a), valja istaknuti da o tim žalbenim razlozima nije ovlašten odlučivati ovaj drugostupanjski sud već će ti njezini žalbeni razlozi biti raspravljeni u parničnom postupku na koji je ovršenica upućena zaključkom prvostupanjskog suda (naravno pod pretpostavkom da takav parnični postupak nastavno i pokrene).

12. Neosnovani su žalbeni razlozi ovršenice kojima se navodi da je ovršenici onemogućeno raspravljanje pred sudom, jer protivno navodima ovršenice ovrhovoditelj nije u spis dostavio nikakve isprave na koje bi se ovršenica trebala očitovati, a jednako tako nije jasno koje dokaze prvostupanjski sud nije ocijenio a koje je eventualno u spis dostavila ovršenica.

13. Protivno žalbenim navodima iz stanja spisa ne proizlazi da je prvostupanjski sud pozivao ovršenicu na specificiranje podnesenog prijedloga, stoga su neosnovani navodi žaliteljice kojima se upire na navedeno.

14. Uzgred napominje se da razmatranjem sadržaja prijedloga ovršenice nedvojbeno proizlazi da ovršenica svojim prijedlogom nije predložila odgodu prijenosa u smislu odredbe čl. 210. st. 1. OZ-a, stoga i odluke Županijskog suda koje se citiraju u žalbi i dostavljaju uz žalbu nisu od utjecaja na pobijanu odluku i njezinu pravilnost.

14.1. Naime, na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe istog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

14.2. Sukladno odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a sud može na prijedlog ovršenika dozvoliti odgodu ovrhe, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu i ako ovršenik zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe, te ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek.

14.3. No, kako je u tom kontekstu već ranije rečeno, ovršenica nije predložila odgodu prijenosa u smislu odredbe čl. 210. st. 1. OZ-a, to su bez značaja za pravilnost pobijane odluke, odluke drugih Županijskih sudova u kojima je predmet odlučivanja bio prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

15. Stoga je sud prvog stupnja, ne nalazeći razloga zbog kojih bi u ovršnom postupku proglasio pljenidbu i prijenos nedopuštenim, pravilno postupio kada je prijedlog ovršenice odbio izvan žalbenih razloga razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. OZ-a, a u odnosu na te žalbene razloge ovršenicu zaključkom uputio na pokretanje parnice radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

16. Slijedom svega navedenog, kako ne postoje razlozi radi kojih se pobija prvostupanjsko rješenje, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a uz primjenu odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

17. Zahtjev ovršenice za naknadom troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, obzirom ovršenica nije uspjela sa svojom žalbom (čl. čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 380. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a).

18. U nepobijanom dijelu toč. II. izreke, pobijano rješenje ostaje neizmijenjeno.

Osijek, 18. svibnja 2026.

Sutkinja

Jasna Bratek