Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Poslovni broj: P Ob-33/2025-31

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, OIB: 74610670107 po sutkinji toga suda Nataši Ljuba- Čobanov u parničnom predmetu tužiteljice RV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] koju zastupa punomoćnica Milica Nenadović Timarac, odvjetnica iz [adresa] protiv tuženika HV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] kojeg zastupa punomoćnik Željko Stanković, odvjetnik iz [adresa], nakon zaključene javne rasprave dana 9. travnja 2026. u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnice tužiteljice, tuženika osobno i z.z. pun. tuženika, radi utvrđenja izvanbračne stečevine, dana 18. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" I.Utvrđuje se da u izvanbračnu stečevinu stranka ulazi suvlasnički dio od ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] dvorište od 599 m2, dvorištne zgrade, zgmajne od 21 m2, kuća zgmajne od 65 m2, dvorišna zgrada zgmajne od 32 m2 i dvorišna zgrada zgmajne od 28 m2 upisano kao vlasništvo tuženika te da tužiteljici pripada ½ suvlasničkog dijela tuženika , što je tuženik dužan trpiti i dopustiti uknjižbu prava vlasništva na ime tužiteljice bez svakog daljnjeg pitanja i odobrenja na način da će nakon pravomoćnosti tužiteljica zatražiti uknjižbu prava suvlasništva na opisanoj nekretnine na svoje ime i to za 1/4 dijela od suvlasničkog dijela tuženika, uz istodobno brisanje prava vlasništva za taj suvlasnički udio sa imena tuženika .

II. Utvrđuje se da izvanbračnu stečevinu stranka čini i kredit Erste&Steimermerkische Bank broj kreditnog računa 5120332608 te da je tuženik dužan tužiteljici izvršiti isplatu osnova 1/2 kredita u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude."

2. Nalaže se tuženiku HV, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici RV, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.500,00 eura u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tužiteljici RV, OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknadi troškove parničnog postupka tuženiku u iznosu od 3.078,58 eura (slovima: tritisućesedamdesetosameuraipedesetosamcenta) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 18. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica RV ( nastavno: tužiteljica) tužbom od 12. veljače 2025. protiv tuženika HV (nastavno: tuženik) podnosi dva tužbena zahtjeva i to stvarnopravni zahtjev radi utvrđenja da u izvanbračnu stečevinu stranaka ulazi određena nekretnina i kredit kojeg je podigla te obveznopravni na isplatu iznosa o 3.500,00 eura s osnova ½ kredita. Naime, tužiteljica u tužbi tvrdi da je sa tuženikom bila u izvanbračnoj zajednici koja je imala sve elemente bračne zajednice koja je trajala od 2010. do siječnja 2025. godine kada je izvanbračna zajednica stranaka prestala radi neslaganja naravi, da su za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice zajedno kupili na ime tuženika suvlasnički dio od ½ dijela nekretnine ( upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] dvorište od 599 m2, dvorišne zgrade, zgmajne od 21 m2, kuća zgmajne od 65 m2, dvorišna zgrada zgmajne od 32 m2 i dvorišna zgrada zgamjne od 28 m2) i da ta ½ suvlasničkog dijela predstavlja izvanbračnu stečevinu stranaka. Također tvrdi da je suvlasnički dio na toj nekretnini kupljen od tetke tužiteljice dana 02.08.2022 godine za iznos od 150.000,00 kn odnosno 19.908,42 EUR-a, te da je dio kupoprodajne cijene platila ona iz kredita kojeg je podignula kod Erste&Steiermarkische Bank za isplatu kupoprodajne cijene od 5.000,00 EUR-a a da je ostatak kredita utrošen za plaćanje poreza na promet nekretnina. Tvrdi da je predmetni suvlasnički dio nekretnine izvanbračna stečevina stranaka u jednakim dijelovima, budući je kupljen za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice te da je upisan na tuženika, a stečen je temeljem ugovora o kupoprodaji. Dalje navodi da je već upisana kao vlasnik ½ dijela iste nekretnine koji je stekla darovnim ugovorom od svoje majke ali isto ne predstavlja izvanbračnu stečevinu. Predmetna kuća nije etažirana, no objašnjava da je od ranije bila podijeljena između njezine majke KV i tetke po majci SV na način da je donji dio kuće pripadao ZV a upravo taj dio je njoj majka darovala dok je gornji dio kuće ( kat) pripadao tetki koji je prodan tuženiku, uz suglasnost tužiteljice. Nadalje, navodi da nakon darovanja i prodaje stranke nisu vršile ulaganja u predmetnu nekretninu već su uselile u donji dio kuće koji je u cijelosti s pokretninama – namještajem kao takav darovan tužiteljici. Tuženik nije vršio nikakva ulaganja u predmetnu nekretninu jer je donji kat kuće u cijelosti darovan zajedno s namještajem tužiteljici dok gornji kat kuće koji su stranke kupile, a glasi na tuženika, nije uređen, pa kako i sada žive u istoj nekretnini a tuženik ne želi mirnim putem riješiti ovaj spor, podnosi tužbu da se utvrdi da je ½ suvlasničkog dijela predmetne nekretnine izvanbračna stečevina, da joj ½ tog suvlasničkog dijela ima pripasti i da tuženik ima trpjeti i dopustiti uknjižbu prava suvlasništva za ¼ suvlasničkog dijela na ime tužiteljice. Isto tako, kako tvrdi da je podigla kredit kojeg i dalje otplaćuje sve do kolovoza 2026. godine a tvrdi da isti predstavlja izvanbračnu stečevinu stranaka, jer je podignut temeljem zajedničke odluke stranaka radi isplate kupoprodajne cijene jer tuženik nije želio podizati kredit, traži od suda da se presudom utvrdi da je i kredit izvanbračna stečevina stranaka i da je tuženik dužan tužiteljici isplatiti ½ dijela s osnova kredita i da joj je dužan isplatiti iznos od 3.500,00 eura. Potražuje trošak ovog postupka.

2. Tuženik osporava da je bio od 2010. do 2025. u izvanbračnoj zajednici sa tužiteljicom, da je suvlasnički dio nekretnine izvanbračna stečevina, te tvrdi da je riječ o imovini koji je stekao vlastitim sredstvima koje je imao od oročenja i darovanja. U odgovoru na tužbu priznaje da je izvanbračna zajednica sa učincima koje priznaje zakon počela 2021., da prije ožujka 2018. nisu živjeli zajedno već da su bili su u vezi, da se tek u trećem mjesecu 2018. godine tuženik prvi put useljava s tužiteljicom, te da se tek protekom 3 godine od trenutka početka zajedničkog života može pričati o izvanbračnoj zajednici, jer je uvjet da neka zajednica između partnera postane izvanbračna zajednica u smislu Obiteljskog zakona da traje minimalno tri godine. Osporava da su stranke za vrijeme izvanbračne zajednice kupili suvlasnički dio ½ nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] . Navodi da je nesporno da je tuženik predmetnu nekretninu kupio, no tvrdi da je kupoprodajna cijena financirana je isključivo iz vlastitih sredstava tuženika koje je imao na računima prije nego što je izvanbračna zajednica uopće nastala, te iz novčanih sredstava koje je dobio od oca 2021. godine kao dar za očevog života i to iznos od 8.000,00 EUR. Navodi da je imao oročene depozite u Erste&Steiermarkische bank i to: 1. račun 7406498533 od 23.01.2014 - 27.01.2016. na iznos 1.200,00 eura, 2. račun 7407290328 od 28.07.2015 - 30.01.2016. na iznos 1.000,00 eura, 3. račun 7407414105 od 29.10.2015 - 01.05.2016. na iznos 2.002,43 eura, 4. račun 7407558183 od 16.02.2016 - 24.02.2018. na iznos 8.027,31 eura, 5. račun 7407608146 od 29.03.2016 – 07.01.2017. na iznos 10.000,00 eura, 6. račun 7407868904 od 30.12.2016 – 10.10.2019. na iznos 10.013,74 eura, 7. račun 7408106361 od 08.12.2017 – 14.06.2019. na iznos 11.071,37 eura, 8. račun 7408343663 od 29.03.2019 – 04.10.2021. na iznos 11.883,69 eura i 9. račun 7408525563 od 28.05.2021 – 03.09.2022. na iznos 7.936,00 eura, a da sva navedena sredstva predstavljaju isključivo vlastita sredstva s kojima je raspolagao prije nego je nastala izvanbračna zajednica. Nadalje se osporava da bi tužiteljica podignula kredit kod Erste & Steiermarkische Bank sa svrhom isplate dijela kupoprodajne cijene. Također ističe da tužiteljica ne može istovremeno zahtijevati utvrđenje suvlasničkog dijela nekretnine kao bračne stečevine te uz to isplatu polovice iznosa kredita koje je kako navodi podignula za potrebe predmetne kupoprodaje jer jedno isključuje drugo. To stoga ako je nekretnina kupljena zajedničkim sredstvima kako to tvrdi tužiteljica onda ne može tražiti i utvrđenje suvlasničkog dijela i povrat "njenih" sredstava koje je navodno utrošila na kupoprodaju, a što tuženik osporava. Tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu mogao je eventualno biti postavljen kao alternativni tužbeni zahtjev. Dalje navodi da ako itko ima pravo potraživati polovicu iznosa kredita da je to tuženik jer je tužiteljica primila isplatu gotovine od banke, a ne tuženik, a tuženiku nije poznato na što je kredit potrošen. Nadalje, navodi da nije sporno da je tužiteljica vlasnica ½ predmetne nekretnine niti je sporno da je vlasništvo stekla darovanjem, te da je baš iz razloga što je tužiteljici bilo poznato da će nekretninu steći darovanjem, tuženik financirao kupoprodaju ½ suvlasničkog dijela nekretnine isključivo iz vlastitih sredstava pa su prema dogovoru trebali biti suvlasnici u jednakim dijelovima, međutim, da tužiteljica sad nakon prestanka izvanbračne zajednice iskorištava predmetni institut da bi stekla još ¼ dijela predmetne nekretnine i postala većinski vlasnik, a da joj je dobro poznato kakav je dogovor bio između nje i tuženika vezano uz nekretninu, koja namjera proizlazi iz činjenice da su kupoprodajni ugovor i ugovor o darovanju zaključeni na isti dan, 02.08.2022.g. Zbog svega, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, uz naknadu troškova postupka.

3. Između stranaka nije bilo sporno da su tužiteljica i tuženik bili u vezi kao neudata žena i neoženjeni muškarac, da je ½ dijela predmetne nekretnina za čije se utvrđenje traži u ovom postupku tužiteljica stekla darovanjem od svoje majke, da je ½ suvlasničkog dijela stečen temeljem ugovora o kupoprodaji kojeg je zaključio tuženik i tetka po majci od tužiteljice, da su oba ugovora potpisana istog dana i to 2. kolovoza 2022., a ovjereni kod iste javne bilježnice , da je predmetna nekretnina u naravi obiteljska kuća, da je u vrijeme stjecanja po obje stranke prizemlje kuće uređeni stambeni prostor a kat kuće odvojeni ali neuređeni stambeni prostor, da nekretnina nije etažirana, da su nakon zaključenja oba ugovora tužiteljica i tuženik uselili u prizemlje kuće, te da je tužiteljica podigla kredit kod Erste&Steiermarkische Bank.

4. Sporno je između stranaka da li su bili u izvanbračnoj zajednici, koja je bila namjera tužiteljice i tuženika glede zaključenja ugovora o kupoprodaji suvlasničkog djela predmetne nekretnine, iz čijih sredstava je stečena ta imovina, te na što je utrošen novčani iznos dobiven kreditom kojeg je tužiteljica podigla kod Erste&Steiermarkische Bank.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u potvrdu o uvjetima otplate Erste&Steiermarkische Bank od 4.8.2022., otplatni plan za kredit Erste&Steiermarkische Bank od 4.8.2022., poziv za mirno rješenje spora, odgovor na poziv za mirno rješenje spora, Ugovor o darovanju nekretnina od 2.8.2022., Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 2.8.2022. , Ugovor o gotovinskom zajmu od 4.8.2022., Izvadak iz BZP-a od 12.2.2025., zapisnik Javnog bilježnika iz predmeta O-2328/2024, UPP/OS-O-124/2024 od 10.1.2025., potvrdu Erste&Steiermarkische Bank, dopis Erste&Steiermarkische Bank. od 22.10.2025., saslušani su svjedoci AV, OV, ĆV, NV, izvršen je uvid u izvatke iz matice rođenih Matičnog ureda Sisak od 29.12.2025., elektronički zapis iz matice rođenih od **.**.2025., saslušani su svjedoci GV, RVĐ, VV, ZV, SV, DV, IV te su saslušani tužiteljica i tuženik.

6. Na ročištu dana 9. travnja 2026. sud je odlučio da se daljnji dokazi neće provoditi te da se obnovi cjelokupni dokazni postupak koji je do tada izveden. Nije salušana svjedokinja ĐV jer je sud i bez saslušanja te svjedokinje mogao zaključiti o tužbenim zahtjevima tužiteljice te nije pribavljen ovosudni spis O-124/2024 jer je sud iz zapisnika koji je sačinjen u tom predmetu , a koji je dostavljen po tuženiku uz odgovor na tužbu zaključio o relevantnim činjenicama na iste okolnosti.

7. Uvidom u Ugovor o darovanju nekretnina vidljivo je da je ZV, majka od tužiteljice tim Ugovorom tužiteljici darovala svoje nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] dana 2.8.2022. te da je javna bilježnica ovjerila potpise stranaka tog ugovora dana 2.8.2022. pod posl. br. OV-5614/2022.

8. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina koji je zaključen između SV kao prodavatelja i tuženika kao kupca vidi se predmet kupoprodaje i da je riječ o suvlasničkom dijelu nekretnine koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica], da je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 150 tisuća kuna kao i da je ugovor sklopljen 2.8.2022. te da je javna bilježnica ovjerila potpise stranaka tog ugovora dana 2.8.2022. pod posl. br. OV-5614/2022.

9. Iz izvoda iz BZP-a od 12.2.2025. razvidno je da je tužiteljica upisana u ½ suvlasničkog dijela , a tuženik u ½ suvlasničkog dijela na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica].

10. Iz Ugovora o gotovinskom zajmu od 4.8.2022. vidljivo je da je tužiteljica dana 4.8.2022. podigla zajam u visini od 7.000 eura na rok od 48 mjeseci , da je isplata uslijedila odmah nakon sklapanja tog ugovora na tekući račun tužiteljice i da je dospijeće anuiteta u visini od 164,68 eura svakog prvog u mjesecu do otplate zajma u cijelosti. Iz potvrde o uvjetima otplate vezano uz citirani kredit razvidni su isti uvjeti otplate za tužiteljicu. Otplatni plan za kredit koji je izdala Erste banka vezano uz taj kredit 4.8.2022. pokazuje da je zadnje dospijeće posljednjeg anuiteta 1.8.2026.

11. Uvidom u poziv za mirno rješenje spora predstavlja poziv tužiteljice tuženiku da se i bez sudskog spora stranke dogovore, a iz istog jasno proizlazi da tužiteljica navodi da je tuženik dao 15 tisuća eura, a tužiteljica je dodala 5000 eura i platila porez na promet nekretnina da bi se ukupno isplatio iznos od 20 tisuća eura kupovnine. U odgovoru na poziv za mirno rješenje spora tuženika izjašnjava se tuženik o uvjetima za eventualno mirno rješenje spora.

12. Uvidom u zapisnik javnog bilježnika iz predmeta posl. br. O-2328/2024, UPP/OS-O-124/2024 od 10.1.2025. utvrđeno je da se taj ostavinski postupak vodio iza pok. oca tuženika te da je u zapisniku navedena izjava tuženika da je od svog pok. oca 2021. primio iznos od 8000 eura kao dio ostavinske imovine te da je bila želja pokojnog da se taj novčani iznos uračuna u njegov nasljedni dio.

13. Iz potvrde Erste banke kao i dopisa Erste banke od 22.10.2025. po traženju ovog suda utvrđeno je da je tuženik kod te banke imao nekoliko nepovezanih depozita sa računa te da su depoziti zatvoreni, a oročena novčana sredstva na tim računima isplaćeni i to:

1. račun 7406498533 od 23.01.2014 - 27.01.2016. na iznos 1.200,00 eura koji je zatvoren 28.7.2025., 2. račun 7407290328 od 28.07.2015 - 30.01.2016. na iznos 1.000,00 eura koji je zatvoren 29.10.2025., 3. račun 7407414105 od 29.10.2015 - 01.05.2016. na iznos 2.002,43 eura koji je zatvoren 16.2.2016., 4. račun 7407558183 od 16.02.2016 - 24.02.2018. na iznos 8.027,31 eura koji je zatvoren 8.12.2017., 5. račun 7407608146 od 29.03.2016 – 07.01.2017. na iznos 10.000,00 eura koji je zatvoren 30.12.2016., 6. račun 7407868904 od 30.12.2016 – 10.10.2019. na iznos 10.013,74 eura koji je zatvoren 31.7.2019., 7. račun 7408106361 od 08.12.2017 – 14.06.2019. na iznos 11.071,37 eura koji je zatvoren 29.3.2019. , 8. račun 7408343663 od 29.03.2019 – 04.10.2021. na iznos 11.883,69 eura koji je zatvoren 28.5.2021. i 9. račun 7408525563 od 28.05.2021 – 03.09.2022. na iznos 7.936,00 eura koji je zatvoren 1.8.2022.

14. Iz izvadaka iz matice rođenih Matičnog ureda Sisak i elektroničkog zapisa iz matice rođenih od **.**.2025. vidljivo je da niti tužiteljica niti tuženik nisu bili u braku od 2010. do siječnja 2025. odnosno u periodu za koji tužiteljica tvrdi da je postojala izvanbračna zajednica.

15. Svjedok AV u svom iskazu u bitnome je rekao da je on bio najmodavac tužiteljici i tuženiku koji su živjeli u njegovom stanu, da su njih dvoje bili cura i dečko, da su u tom stanu bili od 2018. pa do prosinca 2020. kao i da su se iselili u svibnju ili lipnju 2021.Usmeni dogovor, znači bez sklopljenog pismenog ugovora od početka je sklopio sa tuženikom, rekao je da ga je tuženik tražio da ga prijavi na toj adresi što je svjedok učinio, da tužiteljica nije bila prijavljena na adresi tog stana. Najamninu i ostali novac za račune plaćao je tuženik. Puno puta je bio u stanu te je viđao i tužiteljicu koja bi ponekad bila u stanu, ponekad ne, ali nije gledao stvari po stanu pa nije mogao odgovoriti na pitanje da li je viđao stvari od tužiteljice.

16. Svjedok OV u bitnome je rekla da je sa tužiteljicom išla zajedno u srednju školu, da joj je tužiteljica vjenčana kuma, te da je tuženika upoznala kasnije nakon što je njihova veza započela. S obzirom da se 2018. svjedokinja udala viđali li su se sa tužiteljicom rjeđe, svega dva ili tri puta godišnje. Zna da su oni dugo godina bili u emotivnoj vezi, a da su onda počeli živjeti zajedno u proljeće 2018. što joj je dobro poznato jer su ranije u tom stanu živjeli ona i njezin suprug. Smatra da je njihova zajednica bila izvanbračna zajednica jer da su se ponašali kao par kao obitelj, išli su zajedno na more, dolazili na obiteljske ručkove i slično. Nije joj ništa poznato o tome da li su imali ekonomsku zajednicu. Tužiteljica joj je ispričala da su se odlučili preseliti u kuću njezine majke jer je ista bila prazna pa onda nije bilo smisla da žive u podstanarstvu. Nije joj ništa poznato o tome kakve odluke ili planove su stranke imale vezano uz stambeno zbrinjavanje u toj kući ili financiranje, niti na koji način su se stranke dogovarale oko kuće. Rekla je da je tuženik na njezinom vjenčanju bio partner tužiteljici koja je bila njezina kuma. U stanu u kojem su stanovali tužiteljica i tuženik prije preseljenja bila je jedanput, nikada nije bila u kući koja je predmet ovog postupka, a sa tužiteljicom i tuženikom u više navrata bili su u zajedničkim izlascima.

17. Svjedok ĆV je prijatelj tuženika te je u bitnome rekao da poznaje tužiteljicu od kada je započela vezu sa tuženikom, da sa tuženikom kontaktira već godinama dva puta tjedno, te je izjavio da su tužiteljica i tuženik bili cura i dečko koji su imali emotivnu vezu i izlazili zajedno te u određenom trenutku podigli tu vezu na višu razinu kada su se preselili u predmetnu nekretninu. Zna da je tuženik skupio 25 tisuća eura da bi kupio dio kuće , ali mu nije poznat međusobni dogovor tužiteljice i tuženika vezano uz tu kupnju. Zna da je tuženik novac za kupoprodajnu cijenu imao vlastite ušteđevine, a dio mu je dao otac njegov za života. Također je rekao da je tuženik prije preseljenja u predmetnu nekretninu živio u stanu u najmu sam, a tužiteljica je živjela kod svojih roditelja. Dok je u tom iznajmljenom stanu tuženik stanovao povremeno je tamo viđao tužiteljicu.

18. Svjedok NV je u bitnome iskazivao sadržajno isto kao i svjedok ĆV jer je i taj svjedok prijatelj tuženika.

19. Svjedokinja GV u svom iskazu je u bitnome rekla da poznaje tuženika, a tužiteljicu je upoznala tek kao njegovu partnericu jednom prilikom. Tuženik je njen prijatelj kojeg poznaje već nekoliko godina, točnije od 2022. te su se družili jednom mjesečno. Od tuženika joj je poznato da je otkupio polovicu kuće od rodbine tužiteljice i to na način da je dao svoj vlastiti novac koji bi imao dijelom od toga što mu je otac dao, a dijelom od svoje ušteđevine od svog rada. Nije znala točno o kojem iznosu kupovnine se radilo. Prilikom druženja sa tuženikom u planinarskom društvu, na sastancima, izlascima i kafiću nikada nije bila nazočna tužiteljica. Tužiteljicu je upoznala jednom prilikom kada je došla u dvorište kuće, a nije ulazila u kuću.

20. Svjedok RVĐ u svom iskazu u bitnome je rekla da poznaje tužiteljicu jako dugo jer živi u istoj ulici te zna da su kuću koja je sada predmet spora izgradili još roditelji od majke tužiteljice. Sa majkom tužiteljice bila je puno češće u susjedskim odnosima, a sada kada tu živi tužiteljica nema previše komunikacije osim pozdrava i razmjene nekoliko riječi izvan kuće. Nakon što su tužiteljica i tuženik uselili nedavno je došlo do renoviranja krovišta, pojavila se i policija te joj je majka tužiteljice ispričala o kakvim se imovinsko pravnim problemima ovdje radi. Ništa joj nije poznato o tome tko je kome darovao ili što isplatio za tu kuću. Zna da je oduvijek bilo da su dvije sestre , majka i tetka tužiteljice trebale podijeliti kuću tako što je majci tužiteljice pripadalo prizemlje te je ona tamo i živjela do potresa, a drugi kat je trebao pripasti tetki tužiteljice i da je riječ o potpuno dvije odvojene stambene jedinice. Od majke tužiteljice čula je da je tuženik otkupio ovaj dio od tetke od tužiteljice, odnosno kat. Nije joj poznato iz kojih novčanih sredstava je tuženik kupio isto, niti joj je išta poznato o namjeri koja je prethodila kupnju.

21. Svjedok VV svom iskazu u bitnome je rekao da poznaje tuženika, a tužiteljicu uopće ne poznaje te da je prijatelj sa tuženikom od srednje škole s kojim se susreće prosječno jednom mjesečno. Tuženik mu je pričao da je kupio pola kuće od strica tužiteljice i da je imao novac koji mu je dao njegov otac, ali ne zna koliko je novca mu dao. Zna da je imao nešto ušteđevine. Siguran je da je tuženik kada je govorio o toj kupnji govorio da je "on" kupio polovicu kuće i nije spominjao množinu. Kako je svjedok dobar majstor , a polovicu kuće koju je tuženik kupio trebalo urediti, navodi da je iz tih motiva tuženik sa njim razgovarao.

22. Svjedok ZV svjedokinja je inače majka tužiteljice. U svom iskazu u bitnome je rekla da su ona i sestra bile suvlasnice kuće te nakon potresa su odlučile 2021. tu kuću prodati. Kuća nije imala uporabnu dozvolu što se pojavilo kao problem onim kupcima koji su htjeli dignuti kredit u banci radi kupnje kuće, pa u konačnici su ona i sestra odustale od prodaje. I prije potresa angažiran je procjenitelj, sve radi prodaje kuće, procijenio je vrijednost kuće na 50 tisuća eura. Umjesto da plaćaju najamninu za neki stan, ona i sestra nakon odustanka od prodaje kuće odlučile su ponuditi da tamo stanuju. Svoj dio kćeri je prenijela ugovorom o darovanju. Dalje je rekla da je njezina kćer predložila da se gornja polovica kuće koja je pripadala sestri svjedokinje prepiše na tuženika jer nije željela da se tuženik osjeća loše. Sestra je pristala te tražila 20 tisuća eura te je tako tuženik sklopio s njom ugovor o kupoprodaji njezinog suvlasničkog dijela. Tuženik je imao svojih 15 tisuća eura iz ušteđevine i dijelom od svog oca pa kako je nedostalo 5 000 eura ona i suprug posudili su tužiteljici taj iznos radi isplate kupoprodajne cijene sestri. Da bi mogla vratiti posuđenih 5000 eura tužiteljica je morala podići kredit u Erste banci. Mjesec dana nakon podignutog kredita vratila je posuđeni iznos. Tada su stranke živjele zajedno , a kredit je plaćala tužiteljica. Zajedno su živjeli u prizemlju kuće, nisu vršili nikakva ulaganja niti renoviranja. Tek kada su se razdvojili kao par došlo je do renoviranja krovišta. Dalje je izjavila da su njena kćer i tuženik počeli zajedno živjeti u trećem mjesecu 2018. tako što su istovremeno uselili u stan u najmu gdje su živjeli do 7. ili 8 mjeseca 2021. kada su preselili u kuću koja je predmet ovog postupka. Riječ je o kući koja nije etažirana , međutim još su roditelji odredili da će prizemlje kuće pripasti njoj, a kat kuće sestri koja je još 1993. izradila zaseban ulaz. I tužiteljici i tuženiku bilo je dobro poznato oko dogovora i pregovora prilikom sklapanja ugovora da tuženik kupuje gornji dio kuće. Isplata novca u gotovini bila je po tužiteljici prilikom sklapanja ugovora, a porez prilikom kupnje pratila je tužiteljica. Da bi što prije došlo do sklapanja oba ugovora i isplate kupoprodajne cijene sve se odvijalo vrlo brzo jer je njena sestra koja je bila prodavatelj svog suvlasničkog dijela trebala ići na more pa se posao trebao dovršiti. Zato je tužiteljici posuđen iznos koji je bio potreban za punu isplatu kupoprodajne cijene pa je zato tužiteljica tek kasnije podigla kredit i vratila novac. Ugovor je potpisan u javno bilježničkom uredu. U jednoj prostoriji je tuženik bio radi potpisivanja ugovora, kao i ona radi potpisivanja darovnog ugovora. Ništa joj nije poznato o međusobnom dogovoru između njezine kćeri i tuženika i zašto se samo tuženik pojavio kao kupac suvlasničkog dijela kuće kojeg je prodala njezina sestra.

23. Svjedokinja SV tetka tužiteljice u bitnome je rekla da je sve dogovore imala prvo sa svojom sestrom, a onda sa tužiteljicom, nećakinjom. Ne zna kada je sestra darovala kćeri svoj dio kuće. Tužiteljica je njoj dala novac na ime kupoprodaje njezinog dijela, a da sklapa ugovor sa tuženikom vidjela je tek u javnobilježničkom uredu. Rekla je da je predmet te kupoprodaje kat kuće koji nije imao vode niti struje, zbog požara koji se prethodno dogodio u prizemlju gdje su živjele tužiteljica i njezina majka, no nakon popravka u prizemlju ona nikada nije uvodila struju. Prethodno su ona i sestra pokušale prodati kuću , ali se ispostavilo da je problem za kupce što kuća nije bila legalizirana i to zbog izrađenog stepeništa za pristup na gornji kat kuće. Sa tuženikom nikada nije razgovarala o realizaciji kupnje svog dijela kuće. Sjeća se da je ranije izvršena procjena vrijednosti cijene nekretnine i da je vrijednost iste maksimalno 65 tisuća eura , ali nije sigurna. S obzirom na neuređeno stanje kata smatrala je cijenu od 20 tisuća eura poštenom cijenom, te je tužiteljica odmah pristala na tu cijenu. Nije joj poznato iz kojih je izvora plaćena kupovnina. Dva ili tri mjeseca nakon što je tužiteljica pristala na cijenu u javnobilježničkom uredu je potpisan ugovor. S obzirom da su u to vrijeme tužiteljica i tuženik živjeli zajedno i bili vanbračni supružnici nije joj smetalo što se kao kupac u tom ugovoru pojavljuje tuženik, a ne tužiteljica, a da je i znala da će se kao kupac u ugovoru navesti tuženik to ne bi utjecalo na visinu cijene jer je smatrala da su oni zajedno i da to čine iz zajedničkih motiva. Kupovninu joj je isplatila tužiteljica, a tuženik je za to vrijeme bio u drugoj prostoriji zajedno sa majkom od tužiteljice.

24. Svjedok DV je u svom iskazu u bitnome izjavio da su njegova supruga i njezina sestra bile suvlasnice nekretnine koja je predmet ovog spora , a da je njegova supruga u prizemlju te kuće živjela do 2021. dok se njezina kćer odselila još 2018. u stan gdje je živjela u izvanbračnoj zajednici sa tuženikom. Sa majkom tužiteljice vjenčano se nakon što se ona iselila iz te kuće, odnosno doselila k njemu 2021. Rekao je da se oduvijek znalo da prizemlje pripada njegovog supruzi, a kat njezinoj sestri, te da se tužiteljica sa tuženikom doselila u prizemlje, a tek nakon toga je sklopljen ugovor o darovanju, a tek onda i ugovor o kupoprodaji za drugu polovicu. Dogovore i pregovore vezano uz kupnju suvlasničkog dijela od tetke tužiteljice vršili su on i njegova supruga, majka od tužiteljice. Smatrajući da je tražena cijena od 20 tisuća eura dobra cijena u početku su i sami htjeli otkupiti od sestre taj dio, ali su od toga odustali jer su željeli da tužiteljica i tuženik imaju nešto zajedničko. Obznanili su tužiteljici i tuženiku koja je cijena za otkupljivanje tog suvlasničkog dijela te se sjeća da je tuženik reagirao da je to puno novaca. Rekao je da je tuženik non stop bio u kupovini kuća, stanova i sl. i sjeća se da je tuženik rekao da će se to kupiti te da ima 15 tisuća eura od ušteđevine i od pok. oca. S obzirom da je nedostajalo 5 000 eura svjedok i supruga su im posudili taj novac, a kojeg je svjedok imao budući da je nedavno prodao vlastitu kuću. Dao je taj novac tužiteljici, a ne sjeća se da li je tom prilikom bio prisutan tuženik. Nije ugovoren rok vraćanja jer je znao da je namjera tužiteljice da podigne kredit da bi vratila novac i da ima dovoljno za plaćanje poreza na prodaju nekretnina. Nije bio u javno bilježničkom uredu nego ispred. Njegova supruga bila je u uredu da potpiše ugovor o darovanju i šogorica koja je potpisala ugovor o kupoprodaji. Na izinstiranje tužiteljice tuženik se pojavio kao kupac da se ne bi osjećao loše što je razlog što tužiteljica nije potpisnica ugovora o kupoprodaji, te prodavateljica nije znala s kime će sklopiti ugovor već je to saznala dolaskom kod javnog bilježnika. Rekao je da je tužiteljica željela da tuženik ima nešto na sebi i to polovicu gornjeg kata. Dalje je rekao da bez obzira na stanje u zemljišnim knjigama da je siguran da je tuženik kupio gornji kat jer da se to može na terenu jasno vidjeti.

25. Svjedok IV, prijatelj tuženika u svom je iskazu u bitnome rekao da je u čestom kontaktu sa tuženikom da mu je dobro poznato da je tuženik u dugogodišnjoj vezi sa tužiteljicom , te da su oni bili cura i dečko koji nisu živjeli zajedno do 2018. Bio je u stanju u kojem je tuženik živio u najmu jedanput. Poznato mu je da su kupili nekretninu u [adresa] po pola i da je u dogovoru sa tužiteljicom tuženik kupio jednu polovicu iz vlastitih sredstava, da je riječ o nekretnini koja je bila u nasljedstvu tužiteljice, te da je tuženik financirao tu polovicu iz svojih posebnih sredstava. Nikada nije bio u toj nekretnini. Rekao je da mu je tuženik ispričao da je novac kojim je kupljena jedna polovicu plaćena iz njegove ušteđevine i sredstava koje je ostvario od oca. Tuženik mu je ispričao da je tužiteljica svoju polovicu stekla nasljedstvom. Rekao je da mu je tuženik pričao da mora dići neki redit za tu kuću , ali ne zna za koju svrhu, ali nije siguran. Sva saznanja koja ima je iz razgovora sa tuženikom u vrijeme kada se to događalo. Nije mu poznato da bi tužiteljica sudjelovala u kupnji predmetne nekretnine sa svojim sredstvima.

26. Tužiteljica je u svom iskazu u bitnome izjavila da je od svoje majke stekla jednu polovicu nekretnine darovanjem , a da je drugu polovicu nekretnine stekla zajedno sa tuženikom. Ispričala je da je sa tuženikom započela vezu 2010., da su se 2018. uselili u iznajmljeni stan gdje su živjeli do srpnja ili kolovoza 2021. kada su uselili u ovu nekretninu. Njezina majka se odlučila iseliti nakon potresa iz kuće gdje je do tada živjela i preselila se partneru, pa su njih dvoje predložili njoj i tuženiku umjesto plaćanja najamnine usele u tu kuću gdje je majka živjela u prizemlju. Kat je neuređen, a do istog se dolazi posebnim stepeništem i riječ je o dvije odvojene stambene cjeline. Sa tuženikom je živjela zajedno, bili su partneri i njihova zajednica imala je obilježja kao svaka takva zajednica. Tvrdi da su imali zajednički budžet , a objašnjava da to znači da je svatko od njih imao vlastite prihode od rada, da su troškove najma i režija plaćali zajednički tako da bi sve tekuće troškove najma zbrojili i svatko od njih dao bi od svoje plaće jednaki dio. Ostale troškove života podmirivali su tako da bi kupnju hrane platio onaj koji bi kupovao pa tako naizmjenično. Putovanja bi plaćali zajedno, a odjeću i obuću svatko za sebe iz vlastitih prihoda. Nisu sklopili brak niti su to planirali jer su se dogovorili da se neće vjenčati, a nije mogla reći poseban razlog za takav dogovor jer nije bilo neke prepreke za zaključenje braka koja bi bila važna njoj ili tuženiku. Nakon razmišljanja rekla je da su se njezini roditelji razveli i da je iz toga izvukla neke zaključke. Također je rekla da nisu planirali osnivanje obitelji, da je tuženiku davno rekla da ne želi imati djecu, da on nije ništa reagirao na tu odluku te je shvatila da se on s tim složio. I ovako im je bilo lijepo i bili su zadovoljni. Ipak smatra da je njihova zajednica bila ista kao i bračna zajednica jer su živjeli zajedno, privređivali zajedno i sve radili zajedno, a na traženje da pojasni nije mogla odgovoriti što su sve zajedno radili. Ipak kasnije se dosjetila da su putovali zajedno, da su radili sve ono što rade parovi, da su posjećivali rodbinu za blagdane te iako zna da su prijatelji tuženika koji su ovdje svjedočili rekli da ju ne poznaju, da su se družili sa istim prijateljima. Sa tuženikom se dogovorila da će ona steći polovicu nekretnine darovanjem od svoje majke, a da će tetka prodati svoj suvlasnički dio. Tada je tuženik tvrdio da ima neku ušteđevinu za koju ona nije znala, no kako to nije bilo dovoljno za ostatak je trebalo podići kredit što je ona i učinila. U vrijeme smrti tuženikovog oca su bili u vezi , ali ništa ne zna o okolnostima sa ostavinske rasprave jer je veza tada bila raskinuta. Smatra da je njihova izvanbračna zajednica započela zajedničkim useljenjem u stan 2018. i da je trajala do 29.12.2024., ali nije mogla točno objasniti niti uz poticaj na koji je način prestala izvanbračna veza. I dalje žive u istom stambenom prostoru u predmetnoj kući u prizemlju. Prvo su njezina majka i očuh sa tetkom razgovarali oko ideje koju su se oni dosjetili , a nakon toga je razgovarala ona sa tetkom i saznala da traži 20 tisuća eura. Kako je njezina majka njoj darovala svoj dio, predložila je tuženiku da i on ima nešto svoga u kući, pa da dio tetke kupe zajedno. Ovo je bio prvi put da su se ona i tuženik našli u situaciji da netko od njih dvoje treba biti ugovaratelj nekog posla. Tuženik je potpisao ugovor o kupoprodaji suvlasničkog dijela a ona nije navedena u ugovoru kao kupac jer je smatrala da to nije potrebno. Po iseljenju iz stana majka je ostavila stan potpuno opremljen pa ništa nisu trebali opremati. U javnobilježnički ured došli su ona, tuženik, majka i teta, a očuh nije ulazio u ured. U istoj prostoriji je bilo potpisivanje ugovora od svih potpisnika, a u drugoj prostoriji od isplate kupoprodajne cijene. U jednoj prostoriji su bili ona i tetka, a u drugoj tuženik i njezina majka. On je teti isplaćivala kupoprodajnu cijenu. Ne zna koliko je novca bilo u gotovini koji se odnosio na darovani novac od tuženika, a novac se sastojao od darovanog novca tuženika i novca koji je ona pribavila kreditom. Podigla je 7000 eura te je od toga uzela 5000 eura, a ostatak je bilo za potrebe plaćanja poreza. Cijena je bila 20 tisuća eura. Tada je izračunala da joj je tuženik predao kovertu sa 15 tisuća eura. Kredit od 7000 eura podignula je na rok 48 rata te je većinu otplatila, a isplatiti će ga u kolovozu 2026. Redovito je plaćala rate na plaći na kojoj se obustavljao dio koji odgovara anuitetu. Tuženik joj nije po to osnovi ništa platio. Cijena suvlasničkog dijela kojeg je prodavala njena tetka bila je nešto manja budući da je riječ o neuređenom katu. Tuženik se nije uključivao u pregovore oko visine kupoprodajne cijene. Rekla je da je tuženik znao da je između majke i tetke oduvijek postojala realna podjela na dva stambena prostora, te da je donji dio pripadao majci , a gornji teti. Tuženik i ona planirali su živjeti u cjelovitoj nekretnini, a ne ona u prizemlju, a ona na katu jer su tada živjeli zajedno. U vrijeme planiranja i dogovaranja kupnje nekretnine sa ciljem da tamo žive nisu imali na umu misao da će nekretnina biti na jednako između nje i tuženika i nije bila intencija da svaki ima jednu etažu. S druge strane je rekla da je točno da su planirali živjeti zajedno, zajedno privređivati, imati nešto zajedno pa i tu kuću na jednako. Smatra da su sredstva za dobivanje kredita zajednička sredstva. Priznaje da su prije 2018. ona i tuženik prekinuli vezu na par mjeseci.

27. Tuženik je u svom iskazu u bitnome rekao da je veza sa tužiteljicom započeta 2010. i da je više puta prekinuta i to 2012. ili 2013. te 2018. i da veza nije bila trajna niti čvrsta kako se želi dokazati i da su bili cura i dečko koji su jedno vrijeme bili zajedno i djelomično prekidali. Objasnio je da je 2013. htio da njih dvoje zajedno kupe stan , ali tužiteljica tada nije htjela ni ići gledati stan iako je on s obzirom na svoje prihode to mogao isfinancirati bez problema. Tada je shvatio da njegova veza sa tužiteljicom nije stabilna. Priznaje da su povremeno putovali na more jedanput godišnje i da su jedanput bili na Plitvičkim jezerima, ali da tužiteljica nije htjela boraviti više od tri dana na moru. Nakon useljenja u stan 2018. malo su bili zajedno , malo nisu. Tužiteljica bi dolazila i odlazila, a kada je slomila nogu bila je kod majke tri mjeseca u kontinuitetu. Najmodavac mu je ponudio da kupi stan za 50 tisuća eura, a kada je to prenio tužiteljici ona mu je rezolutno rekla da ako hoće kupiti stan da si ga kupi. Izjavio je da njih dvoje nisu imali zajednički budžet, da je svatko imao svoje prihode i da nisu zajedno snašali troškove stana. Ne smatra da su živjeli zajedno niti u stanu u najmu jer je svatko od njih živio zaseban život, nije ona znala što on radi i obratno, ali su se povremeno viđali u tom stanu i imali intimne odnose. Na toj adresi on je bio prijavljen, a kada je predložio tužiteljici da prijavi i ona onda je to odbila te bila prijavljena na adresi svoje majke i obrazložila mu da ne želi jer da bi joj on mogao uzeti nešto po osnovi bračne stečevine. U početku je s njom želio zaključiti brak , a kada je vidio da ona nema volje i on je odustao. Rekao je da nisu bili par koji donosi zajedničke odluke, da on nije znao za njezinu plaću niti je ona znala za njegovu. Imao je vrlo dobra primanja iz koje je lako mogao plaćati najamninu i troškove i nije smatrao bitnim što ona ne doprinosi plaćanju tih troškova. Primijetio je da je bila jako teška na vađenju novčanika. Smatra da nisu imali izvanbračnu zajednicu. Kada mu je dala do znanja da ne želi djecu onda ni on nije htio. Kada su razgovarali o vjenčanju, rekla je da je to skupo pa se nije niti trudio oko toga. Nije se osjećao kao bračni drug, kao vanbračni ili kao osoba koja je u istoj zajednici kao i bračna. **.**.2024. umro mu je otac što ga je jako pogodilo te navodi da je u tim okolnostima kod tužiteljice vidio bezobrazluk. Nije željela ići na misu zadužnicu kod oca što je njega smetalo jer smatra da je to stvar pristojnosti. Smetalo ga je što ga ona , njezina majka i očuh ispituju koliko ima novaca na računu te su ga nagovarali da podigne kredit za promjenu krova. 29.12.2024. tužiteljica ga je pitala hoće li platiti za izmjenu krova ,a kada je on rekao neka se kuća proda i da mogu ići živjeti u neki stan tužiteljicu je to naljutilo i tada su prekinuli i prestali komunicirati te veza nikada nije obnovljena. Vezano uz bolest i smrt oca navodi da je tužiteljica bila vrlo gruba i nije mu bila nikakva emotivna podrška, od toga je cijelo vrijeme bježala, te nije sudjelovala u organizaciji niti u podmirenju troškova nastalih zbog smrti njegova oca. Nakon razgovora tužiteljice, njezine tete, majke i očuha tužiteljice došli su do cifre od 20 tisuća eura koju mu je prenijela tužiteljica te je on donio odluku da kupi polovicu nekretnine. Kako je on taj koji je davao novac nije bilo govora da bi zajedno sa tužiteljicom donosio zajedničku odluku o kupnji. Konkretno tuženik kaže da mu je tužiteljica rekla da će njoj majka prepisati polovicu , a on neka kupi drugu polovicu. Tužiteljica nije znala koji iznos ušteđevine ima, niti se nudila kako bi se iznos platio jer da joj je bilo bitno samo da se tetka isplati iz kuće. Rekao je da je tužiteljici dao iznos od 20 tisuća eura u koverti koji je podignuo iz banke na šalteru. Ne sjeća se tko je izvršio isplatu kupovnine tetki tužiteljice. Rekao je da nije znao da je tužiteljica podigla kredit te da je o tome saznao kasnije. Ne zna za što je podignula kredit niti ju je pitao. Rekao je da su u javnobilježničkom uredu bili tužiteljica, on , majka i teta od tužiteljice i očuh. Siguran je da je suvlasnički dio koji je svojim novcem kupio od samog početka i trebao biti njegov jer mu je majka tužiteljice rekla da je to najbolja varijanta jer ako se raziđu da će onda svatko imati svoje i neće onda imati problema. Nadalje je rekao da je ranije razmišljao o kupnji nekog stana , ali da je uvažavao mišljenje tužiteljice koja nije htjela da se konkretni stan kupi. Da se presele u kuću koja je predmet ovog postupka nagovoren je od tužiteljice i njezine rodbine. Smatra da je cijena od 20 tisuća eura primjerena jer je bila nešto niža od one u oglasniku budući da je trebalo uređenje kata, legalizacija , fasada i dr. 2010. zaposlio se u MORH-u i tada je imao početnu plaću od 6000 kuna, pa je mogao uštediti kroz godine od plaće. Ne zna koliku je plaću imala tužiteljica. Poriče da su on i tužiteljica za vrijeme zajedničko života sve dijelili. Rekao je da su dogovorili da će tužiteljica platiti porez nakon sklapanja ugovora koji je koštao 400 eura, a da će on platiti ljetovanje.

28. Analizirajući svaki dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti sud je donio odluku kao u izreci.

29. U ovom dokaznom postupku sud je utvrdio slijedeće relevantne činjenice:

- tužiteljica i tuženik su kao neudana žena i neoženjeni muškarac bili u ljubavnoj i intimnoj vezi u periodu od 2010. do 29. prosinca 2025.

- tužiteljica i tuženika živjeli su u stanu u [adresa] temeljem ugovora o najmu od ožujka 2018. do kolovoza 2022. a na toj adresi tuženik je imao prijavljeno prebivalište ili boravište, dok tužena nije

- tužiteljica i tuženik donijeli su zajedničku odluku preseljenju u obiteljsku kuću koja je u suvlasništvu majke i tetke tužiteljice koja je stavljena na prodaju, prijenosom suvlasničkih dijelova na tužiteljicu i tuženika

- tužiteljica i tuženik dogovorili su da će tužiteljica steći polovicu nekretnina darovanjem od svoje majke, a da će tetka tužiteljice prodati svoj suvlasnički dio i to na način da tužiteljica stekne ½ suvlasništva darovanjem a da tuženik kupi ½ suvlasništva od tetke tužiteljice

- tužiteljica i tuženik donijeli su odluku da samo tuženik bude naveden kao kupac u ugovoru o kupoprodaji nekretnine s namjerom "da i on ima nešto svoje"

- dogovorena cijena za kupnju ½ suvlasničkog dijela tetke tužiteljice iznosila je 20.000,00 eura, od kojih je nedvojbeno 15.000,00 eura imovina tuženika sastavljena od ušteđevine i novčanog iznosa dobivenog oca, i iznosa od 5.000,00 eura koje je tužiteljica posudila od majke i njezinog supruga prije isplate a potom im vratila iz kredita kojeg je podigla kod Erste&Steiermarkische Bank

- tužiteljica je stekla ½ suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] dvorište od 599 m2, dvorišne zgrade, zgmajne od 21 m2, kuća zgmajne od 65 m2, dvorišna zgrada zgmajne od 32 m2 i dvorišna zgrada zgmajne od 28 m2 temeljem ugovora o darovanju od svoje majke

- tuženik je stekao ½ suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] dvorište od 599 m2, dvorišne zgrade, zgmajne od 21 m2, kuća zgmajne od 65 m2, dvorišna zgrada zgmajne od 32 m2 i dvorišna zgrada zgmajne od 28 m2 temeljem ugovora o kupoprodaji koje je zaključio sa tetkom tužiteljice

- oba ugovora zaključena i ovjerena kod javne bilježnice Gordane Briševac Imprić pod istim poslovnim brojem Ov-5614/2022 istog dana 2. kolovoza 2022.

- dana 4. kolovoza 2022. tužiteljica je podigla nenamjenski kredit s ciljanim iznosom od 7.000,00 eura koji joj je isplaćen dana 4. kolovoza 2022., obveznik kojih plaćanja je tužiteljica, na rok otplate od 48 mjeseci, s dospijećem prvog anuiteta 1. rujna 2022., a posljednjeg anuiteta dana 1. kolovoza 2026., kredit je neotplaćen

- nakon zaključenja oba ugovora tužiteljica i tuženik su se uselili u predmetnu nekretninu i to u prizemlje, jer je kat kuće nepodoban za stanovanje

- veza tužiteljice i tuženika prekinuta je zbog financijskih razloga vezano uz suvlasništvo na predmetnoj nekretnini

30. U konkretnom slučaju tužiteljica je pokrenula postupak da bi dokazala da je ima pravo na priznanje prava suvlasništva na konkretnoj nekretnini temeljem tvrdnje da je tijekom izvanbračne zajednice stečena zajednička imovina i da je kredit koji je podigla izvanbračna stečevina. Dakle, bila je dužna dokazati da je između nje i tuženika postojala zajednica koja ima karakter izvanbračne zajednice a potom da je tijekom te zajednice zajedničkim sredstvima nje i tuženika stečena zajednička imovina. Isto tako tužiteljica je bila dužna dokazati da je i kredit kojeg je podigla izvanbračna stečevina te je po toj osnovi tuženik njoj dužan isplati polovicu iznosa pribavljenog kredita od 3.500,00 eura.

31. Postojanje izvanbračne zajednice između tužiteljice i tuženika predstavlja prethodno pitanje za stjecanje imovine, te prethodno pitanje za isplatu iznosa polovice kredita.

32. U članku 11. stavak 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15, 98/19,47/20,49/23, 156/23 nastavno: Obz) propisano je da se odredbe toga zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. U stavku 2. istog zakona istog članka stoji da izvanbračna zajednica koja ispunjava ove pretpostavke stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

33. Dakle, izvanbračna zajednica je ona zajednica koja traje najmanje tri godine i ima karakteristike kao i da je bračna zajednica te podrazumijeva životnu zajednicu koja je ekonomska, emotivna i intimna, čiji parteri su međusobno ravnopravni, jedan drugome vjerni, međusobno se pomažu i uzdržavaju i održavaju skladne i obiteljske odnose. Između stranaka nije bilo sporno da je njihova veza trajala više od tri godine, ali ostalo je sporno da li je imala takve značajke da se na tu zajednicu mogu primijeniti na odgovarajući način pravila o imovinskim odnosima bračnih drugova.

34. Po mišljenju ovog suda tužiteljica nije dokazala da je između nje i tuženika postojala takva zajednica koja je imala značajke bračne zajednice pa da bi mogla proizvoditi pravne posljedice koje ima bračna zajednica.

35. U ovom postupku na okolnost postojanja izvanbračne zajednice saslušani su brojni svjedoci. Iskazi svjedoka subjektivni su i samo parcijalno pokazuju odnose između stranka. Osim toga, ovisno koja stranka ih je predložila, prevladava subjektivni doživljaj svakog svjedoka o međusobnim odnosima stranka. Stoga ih ovaj sud uzima manje vjerodostojnim od iskaza samih stranaka. Naime, zajednica dvoje ljudi je privatna i intimna, te je sud svoj zaključak o odnosima tužiteljice i tuženika prije svega zasnovao o viđenju zajednice od njih samih.

36. Naime, iako tužiteljica tvrdi u tužbi da je između nje i tuženika bila izvanbračna zajednica, međutim to njezin iskaz ne potkrepljuje. Iz iskaza tužiteljice sud je saznao da je svatko od njih imao svoje prihode i troškove režija i najma su zbrojili i svatko bi od njih bi podmirio jednu polovicu ukupnog iznosa. Rekla je da nije željela sklopiti brak s tuženikom i da su se tako dogovorili, no nije mogla reći niti jedan poseban razlog zašto su tako dogovorili. Također je rekla da je još na sredini njihove veze ( koja je započela 2010.) obznanila tuženiku da ne želi imati djecu, pa kako tuženik na to nije reagirao, zaključila je da se s tim složio. Rekla je da su sve zajedno radili ali na dalje nije znala objasniti što su to sve zajedno radili, a tek na kasniji upit da su putovali zajedno i izlazili, te posjećivali rodbinu zajedno. Rekla je da ništa nisu specijalno niti posebno planirali jer im je i ovako bilo dobro. Tužiteljica nije znala ništa o ušteđevini tuženika. Nije znala objasniti na koji način je prestala njihova veza.

37. Tuženik pak je u svom iskazu rekao da je u početku veze tužiteljicom imao namjeru zasnovati trajniju vezu, ali kada je vidio da na njezinoj strani takve namjere nema, da je prihvatio takav oblik njihove veze dok je trajala. Naročito je istaknuo da je kod tužiteljice izostala pomoć i emocionalna podrška vezano uz bolest i smrt njegovog oca. Rekao je da je njihova veza prestala zbog njegovog stava da kupnjom ½ suvlasničkog dijela nije preuzeo obveze u pogledu cijele nekretnine, što je tužiteljicu toliko naljutilo da je prekinula vezu.

38. Dakle, kako je sud utvrdio da su tužiteljica i tuženik imali odvojenu imovinu, da su imali odvojene troškove života, da nisu imali zajedničke interese, zajedničke ciljeve niti su imali namjeru zasnovati zajednicu koja ima obilježja zajednice koja se zasniva na međusobnom pomaganju, poštivanju, dijeljenju i zajedničkim interesima, zaključeno je da su tužiteljica i tuženik imali intimnu vezu a jedno vrijeme i životnu zajednicu, ali da nisu imali takvu zajednicu koja ima obilježja izvanbračne zajednice. Primijećeno je kod ovih stranaka da su u svojoj vezi više kalkulirali, prebrojavali i odmjeravali tko koliko, koliko jedan ili koliko onaj drugi partner, nego što su bili usmjereni na zajedničke ciljeve, te trajnost i čvrstinu zajednice, pa kako je po mišljenju ovog suda isto nespojivo sa obilježjima bračne zajednice, očito je da između tužiteljice i tuženika nije postojala izvanbračna zajednica.

39. Nadalje, odredbom članka 36. stavak 1. Obz-a propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. U konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala da je imovina za koju tvrdi zajednička imovina nje i tuženika odnosno da je riječ o izvanbračnoj stečevini.

40. Članak 39. stavak 2. Obz-a kojim je propisano da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz članka 36. Obz . Drugim riječima, sve i da je neka imovina stečena tijekom trajanja bračne ili izvanbračne zajednice, ako je stečena na drugi način nego kako je propisano člankom 36. stavak 1. Obz-a, odnosno radom za vrijeme trajanja te zajednice ili potječe iz te imovine, nije riječ o bračnoj odnosno izvanbračnoj stečevini, već posebnoj imovini partnera.

41. Tužiteljica je bila dužna dokazati tvrdnje iz tužbe a to nije učinila, odnosno nije dokazala da je nekretnina izvanbračna stečevina, odnosno da je kredit koji je podigla izvanbračna stečevina.

Naime, sud je došao do nedvojbenog zaključka da je ½ suvlasničkog dijela nekretnine upisane u u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] dvorište od 599 m2, dvorištne zgrade, zgmajne od 21 m2, kuća zgmajne od 65 m2, dvorišna zgrada zgmajne od 32 m2 i dvorišna zgrada zgmajne od 28 m2 tuženik stekao na način da je svojom ušteđevinom i novčanog iznosa kojeg je primio od oca s namjerom da taj novac upotrijebi za kupnju nekretnine, što je rekla i sama tužiteljica u svom iskazu. Osim toga, iz iskaza same tužiteljice proizlazi da je kod razgovora o kupnji ½ suvlasničkog dijela nekretnine predložila tuženiku da i on ima svoj dio na kući budući da je njezina manjka ½ nekretnine njoj darovala, te da je joj je tuženik rekao da ima ušteđevinu. S obzirom na to, nije riječ o zajedničkoj imovini stranaka.

42. Osim toga, sud ne može prihvatiti tvrdnju tužiteljice kao uvjerljivu da je između stranaka postojala namjera da se zajednički kupi jedna polovica suvlasničkog dijela predmetne nekretnine jer iz međusobnih odnosa stranaka sud nije zaključio da postoji i jedan razlog koji bi spriječio tužiteljicu da bude navedena kao drugi kupac u ugovoru o kupoprodaji. Nema baš nikakvog razloga ( osim možda trošak manje za ovjeru jednog potpisa po javnom bilježniku) da tužiteljica bude navedena u ugovoru da je doista postojala takva namjera, međutim, s obzirom na činjenice koje je sud utvrdio to se ne čini logičnim.

43. U pogledu kredita kojeg je podigla tužiteljica, nije dokazano da je isti izvanbračna stečevina stranaka, jer stranke nisu bile u izvanbračnoj zajednici niti je iz dokaznog postupka proizašlo da je kredit potrošen za troškove iste. Međutim, tužiteljica je dokazala da je predmetni kredit podigla radi isplate dijela kupoprodajne cijene. Naime, njezin iskaz ne razlikuje se od iskaza svjedoka UV i majke tužiteljice, te su isti logični i usklađeni. Sud je povjerovao da je tuženik imao u svrhu isplate kupoprodajne cijene iznos od 15.000,00 eura, te da je ostatak iznosa potreban za isplatu cjelokupne kupoprodajne cijene u iznosu od 5.000,00 eura prvotno radi realizacije ugovora pribavljen posudbom od majke tužiteljice i njezinog supruga, a potom vraćen od kredita kojeg je tužiteljica podigla kod Erste&Steiermarkische Bank dva dana nakon zaključenja ugovora o kupoprodaji suvlasničkog dijela nekretnine kojeg je zaključio kao kupac tuženik sa tetkom tužiteljice kao prodavateljem.

44. Stoga je tužbeni zahtjev u dijelu utvrđenja da je kredit izvanbračna stečevina valjalo odbiti, međutim obveznopravni dio tog tužbenog zahtjeva sud je prihvatio. Naime, sud nije vezan pravnom osnovom na koju se poziva tužitelj ali je vezan činjenicama navedenim u tužbi. U tužbi tužiteljica navodi da je radi isplate dijela kupoprodajne cijene podigla kredit i sud je utvrdio da je to točno. Dakle, suvlasnički dio nekretnine u cijelosti je stekao tuženik temeljem ugovora o kupoprodaji, a kojeg je cijena bila 20.000,00 eura. Kako je nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljica tuženiku dala iznos od 5.000,00 eura za isplatu cijene da bi tuženik stekao nekretninu, a tuženik joj iznos nije vratio, opravdano je naložiti tuženiku da iznos koji je primio radi isplate cjelokupne kupoprodajne cijene vrati tužiteljici. Dakle, tuženik je stekao bez osnove cijelu kupljenu stvar koju nije on u cijelosti platio.

45. Članak 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/ 22 i 155/23) propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. U konkretnom slučaju ispunjene su pretpostavke za primjenu ovog instituta jer sud nije utvrdio da je između tužiteljice i tuženika osnova koja postoji u nekom pravnom poslu a postoji neravnoteža jer je tuženik stekao bez pravne osnove nekretninu a kod tužiteljice je došlo do umanjenju imovine.

46. No, kako je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev na iznos od 3.500,00 eura, tuženiku se onda nalaže da tužiteljici isplati traženi iznos, jer sud ne može naložiti tuženik iznos koji premašuje postavljeni tužbeni zahtjev, znači samo u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva.

47. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti izgubila spor u pogledu postavljenog deklaratornog i stvarnopravnog zahtjeva vezano uz nekretninu, te nije uspjela u dijelu deklaratornog zahtjeva vezano uz kredit ali je uspjela u dijelu obveznog pravnog zahtjeva, u pogledu troškova parničnog postupka primjenjuju se odredbe članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH i 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 i 25/13, 43/13. i 89/14, 70/19,80/22,114/22 i 155/23 – nastavno ZPP). Tako je ocjenjeno da je uspjeh tužiteljice je oko 10%, dok je tuženik uspio s 90% u ovom sporu.

48. Članak 154. stavak 2. ZPP-a propisuje slijedeće: Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

49. Prema tome, tužitelj se priznaje 80% od nastalih troškova a sud je odmjerio troškove uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 15.000,00 eura , te visinu boda od 2 eura Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023-nastavno OT ). Priznaje se odvjetnički trošak za sastav odgovora na tužbu po Tar. broju 8. OT, pristup na 5 ročišta po tar. broju 9.1. OT, pripadajući PDV po Tar. broju 46. OT, te pristojba na odgovor na tužbu ( iznos pristojbe iznosi 98,22 eura). Ne priznaje mu se trošak dolaska na objavu, jer to nije trošak potreban za vođenje parnice ( čl. 155. ZPP) budući da će presuda biti dostavljena putem oglasne ploče suda. Ukupan iznos svih tuženikovih troškova koji se priznaju iznosi 3.848,22 eura, no samo dio od 80% se nalaže tužiteljici i to u iznosu od 3.078,58 eura.

50. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Sisku 18. svibnja 2026.

Sutkinja

Nataša Ljuba-Čobanov

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri (3) primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljica po pun.

2. Tuženik po pun.