REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-1665/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Split, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, zastupanog po punomoćnici Katarini Zrilić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 18. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.10.2018.g. do 31.07.2023.g. u ukupnom iznosu od 270,86 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

-3,05 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

-14,20 EUR koja teče od 15. veljača 2019.

-8,63 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

-5,84 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

-28,14 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

-0,27 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

-8,63 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

-11,41 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

-19,78 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

-0,27 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

-22,56 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020.

-0,27 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.

-14,20 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

-3,05 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

-14,20 EUR koja teče od 15. siječanj 2022.

-19,78 EUR koja teče od 15. svibanj 2022.

-8,63 EUR koja teče od 15. srpanj 2022.

-11,95 EUR koja teče od 15. rujan 2022.

-3,98 EUR koja teče od 15. listopad 2022.

-37,02 EUR koja teče od 15. veljača 2023.

-15,00 EUR koja teče od 15. lipanj 2023.

-20,00 EUR koja teče od 15. srpanj 2023. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 931,25 EUR, na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 03.11.2023.godine tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćnog radnika pri Službi za sterilizaciju, te da ima prebivalište na adresi [adresa], a koja adresa da je udaljena više od 2 km od mjesta rada Split, Spinčićeva 1 budući je udaljena 7,72 km od navedenog mjesta rada. Ističe se da je sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva Promet d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljičinom mjestu prebivališta pripada II. tarifnoj zoni, za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 380,00 kuna mjesečno/50,43 Eur-a. Odredbom iz čl.66.st.1.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65.st.1.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/23) koji se primjenjuju od 01.12.2017.g. je propisano zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Navodi se da je odredbom iz čl.66.st.7.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65.st.9.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/23) koji se primjenjuju od 01.12.2017.g., je propisano ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Ističe se da obzirom na činjenicu da tužiteljica ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a da tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za II. tarifnu zonu, u mjesečnom iznosu od po 50,43 Eur-a/380,00 Kuna, a koji iznos nije isplaćivan tužiteljici, već umanjeni. Istaknuto je da tužiteljica ima pravo na isplatu mjesečne pokazne karte, sukladno odredbi iz čl.66.st.17.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65.st.23 TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/23) koji se primjenjuju od 01.12.2017.g., je propisano ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, tužitelju je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Nadalje, se navodi da se mjesečna karta kupuje na početku mjeseca na mjesečnoj razini, pa da naknadu troškova mjesečne karte nije moguće umanjiti za pojedine dane u mjesecu kada je tužitelj zbog opravdanih razloga bio spriječen dolaziti na posao (npr.bolovanje), kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Također se navodi da u razdoblju od 21.03.2020.godine do 11.05.2020.godine uopće nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije Covid 19, a radi čega da tužiteljica u tom razdoblju ima pravo na isplatu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru u visini od 1,00 kn/1 km. Radi navedenog, tužiteljca ovom tužbom potražuje razliku između onoga što mu je plaćeno i onoga što joj je trebalo biti plaćeno sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 13.03.2026.godine na način da potražuje iznos od 270,86 Eur-a na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.10.2018.godine do 31.07.2023.godine.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 13-15 spisa) osporava i osnov i visinu potraživanja, te valjanost punomoći u predmetnoj pravnoj stvari. Na ročištu od 08.04.2026.godine punomoćnica tuženika je istakla da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe iz podneska tužitelja te da ustraje u svim prigovorima na nalaz i mišljenje vještaka.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom potvrde HAK-a (list 5 spisa); cjenik usluge prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog Tarifnog sustava (list 6 spisa); cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata (list 7 spisa); obavijesti Promet d.o.o. o cijenama pokaznih i povlaštenih putnih karata za umirovljenike i nezaposlene Grada Kaštela i Grada Trogira (list 8 spisa); Tarifnih zona poduzeća Promet d.o.o. Split (list 9 spisa); platnih lista (list 127-133 spisa); nalaza i mišljenja Centra za vještačenja d.o.o. Split (list 137-172 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice na ročištu od 14.10.2025.godine (list 134-136 spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

5. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica zaposlena kod tuženika kao pomoćna radnica pri Službi za sterilizaciju. Također nije sporno ni da tužiteljica ima prebivalište na adresi [adresa], a koje je mjesto prebivališta od tužiteljičinog mjesta rada udaljeno 7,72 km, a što je razvidno također iz potvrde HAK- a (list 4 spisa), a sve navedeno proizlazi i iz iskaza saslušane tužiteljice u ovom postupku. U odnosu na sporna pitanja vezana za punomoć koju je tužiteljica izdala punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, navedena pitanja su u cijelosti razjašnjena na ročištu glavne rasprave od 14.10.2025.godine, a na kojem ročištu je tužiteljica decidirano potvrdila da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari i da za nju primi sve novčane primitke pa i parnični trošak putem njenog računa, a za njenu korist.

6. Sporno je pripada li tužiteljicu razlika naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01. listopada 2018. do 31.07.2023. i ukoliko pripada u kojem iznosu.

7. Iz pregledanih podataka HAK-a (list 4 spisa) proizlazi da je tužiteljičino mjesto prebivališta [adresa] u [adresa] udaljeno od mjesta rada u Spinčićevoj 1, Split 7,72 km.

8. Iz pregledanog cjenika usluga prijevoza putnika u javnog gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava tvrtke Promet d.o.o. (list 6 spisa) proizlazi da je cijena mjesečne pokazne karte za II Tarifnu zonu 380,00 kuna mjesečno/50,43 eura.

9. Iz pregledanih Tarifnih zona poduzeća Promet d.o.o. Split (list 8 spisa) proizlazi da tužiteljičino mjesto prebivališta spada u II Tarifnu zonu.

10. Iz iskaza tužiteljice na ročištu od 14.10. 2025.godine (list 134-136 spisa) proizlazi da je ista potvrdila na ovom ročištu da je opunomoćila prisutnu odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari pod br. Pr-1665/23 te ju je opunomoćila da za nju primi sve novčane primitke pa i parnični trošak putem njenog računa a za njenu korist. Navodi da je pomoćna radnica kod tuženika u Službi za sterilizaciju. Ista navodi da stalno prebiva na adresi [adresa]., te da je u utuženom razdoblju do radnog mjesta, a od mjesta prebivališta putovala redovno autobusom, te da je riječ o drugoj tarifnoj zoni. Ista navodi da je njeno radno vrijeme kod tuženika u jutarnjoj i popodnevnoj smjeni, a od čega je jutarnja od 6-14, a popodnevna od 14-22 sata. Tužiteljica navodi da joj tuženik plaća troškove prijevoza u visini mjesečne karte a i to za drugu tarifnu zonu, ali da joj taj iznos kojeg plaća umanjuje za dane kad je na godišnjem odmoru ili ukoliko ima slobodan dan, ali da ona i u tim mjesecima kad je bila na godišnjem odmoru plaća mjesečnu pokaznu kartu u punom iznosu a da joj tuženik plaća umanjeni iznos karte zbog godišnjeg odmora i slobodnih dana. Tužiteljica navodi da je ona u mirovini od 31. srpnja 2023. Tužiteljica navodi da nije primala pisane odluke tuženika o troškovima prijevoza. U odnosu na činjenicu da li od početka covida pa do svibnja 2020.postojala autobusna linija od mjesta prebivališta do mjesta rada, ista navodi da nije u tom periodu postojala autobusna linija, te ističe da je u tom periodu išla pješke od svog prebivališta do Bauhausa, a da bi je od Bauhausa do posla prevezao kolega svojim automobilom a da bi nekad znala nazvati i taxi prijevoz. Također iz iskaza tužiteljice proizlazi da dok je radila da je radila i vikendima, blagdanima, praznicima. Ujedno navodi da joj je tuženik u utuženom razdoblju isplaćivao i putne troškove, ali u umanjenom iznosu. Naposljetku ista ističe da nema ni jednu odluku tuženika o plaćanju putnih troškova već da bi vidjela na platnoj listi koliko joj je plaćeno na ime putnih troškova, te ista navodi da nije pisanim putem osporavala način na koji joj je tuženik plaća putni trošak.

11. Iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja d.o.o. Split (vještakinje Ines Lozić) (list 137-142 spisa) proizlazi da vještak navodi da je uvidom u dokumentaciju koja je vještaku stavljena na raspolaganje, da je razvidno da je u utuženom razdoblju tuženik isplaćivao naknadu koja se odnosi na troškove prijevoza tužitelja pod nazivom Naknada troškova mjesnog prijevoza u visini karte i Naknada troškova međumjesnog prijevoza u visini karte. Napominje se da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika do 31.07.2023. godine. Vještak ističe da je sukladno postavljenom zadatku vještačenja te temeljem dokumentacije u spisu za utuženo razdoblje od 01. listopada 2018. do 20. ožujka 2020. godine te od 12. svibnja 2020. do 31. srpnja 2023. godine izvršio izračun naknade troškova prijevoza u visini mjesečne karte za II. tarifnu zonu, odnosno relaciju [adresa], javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split, dok da je za razdoblje od 21. ožujka 2020. do 11. svibnja 2020. godine izračun izvršen pod pretpostavkom da tužitelju pripada naknada u visini 1,00 kn po prijeđenom kilometru za svaki dolazak i odlazak na radno mjesto. Nadalje, ista ističe da je na zahtjev vještaka, prijevoznik Promet d.o.o. Split dostavio Cjenike usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu koji da su vrijedili u utuženom razdoblju. Slijedom navedenog, vještak navodi da u nastavku se daje pregled cijena mjesečne karte za II. tarifnu zonu, odnosno relaciju [adresa], za pojedino razdoblje. Ističe se da temeljem prethodno navedenog, u Tabeli 1. daje se pregled iznosa mjesečne karte za drugu tarifnu zonu, odnosno relaciju [adresa], javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split te obračunatog i isplaćenog iznosa na ime naknade za troškove prijevoza iskazane na Obračunskim listama za razdoblje od 01.10.2018. do 31.07.2023. godine, te razlika koja bi pripadala tužiteljice. Vještak napominje kako je prilikom izračuna uzeo u obzir da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ne ulazeći u pravna pitanja. Navodi se da s obzirom da je u utuženom razdoblju do prosinca 2022. godine službena valuta u RH bila kuna dok je na dan izrade vještačenje službena valuta euro, da će vještak inicijalno, informativno, sve izračune izvršiti u valuti koja da je bila izvještajna i obračunska te u kojoj da su izvršena plaćanja u utuženom razdoblju. Nadalje se navodi da će vještak iznose utvrđene u izvještajnoj valuti u utuženom razdoblju preračunati u službenu valutu RH na dan izrade vještačenja, primjenom odredbi čl. 7. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) kao i primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) koji iznosi 7,53450 kuna za jedan euro. Nadalje se ističe da je iz prethodne tabele razvidno da je tužiteljici po osnovu naknade troškova prijevoza, a pod pretpostavkom da tužiteljici za razdoblje od 01.10.2018.g. do 20.03.2020.g. te za razdoblje od 12.05.2020.g. do 31.07.2023.g. pripada pravo na naknadu temeljem iznosa mjesečne karte za drugu tarifnu zonu, odnosno relaciju [adresa], javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split te pod pretpostavkom da joj za razdoblje od 21.03.2020.g. do 11.05.2020.g. pripada pravo na naknadu troškova prijevoza prema prijeđenim kilometrima, manje isplaćen iznos od 270,86 EUR. Zaključno iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja d.o.o. Split proizlazi da na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak navodi da za razdoblje od 01.10.2018.godine do 31.07.2023.godine potraživanje tužiteljice po osnovi naknade troškova prijevoza pod pretpostavkom da tužiteljica za razdoblje od 01.10.2018.godine do 20.03.2020.godine i od 12.05.2020. do 31.07.2023.godine ostvaruje pravo na naknadu temeljem iznosa mjesečne karte za drugu tarifnu zonu, odnosno relaciju [adresa], javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split te pod pretpostavkom da u razdoblju od 21.03.2020.g. do 11.05.2020. ostvaruje pravo na naknadu po prijeđenom kilometru iznosi 270,86 Eur-a (Tabela 1. stupac 9.).

12. Tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev podneskom od 13.03.2026.godine (list 181- 183 spisa) dok je punomoćnica tuženika na ročištu od 08.travnja 2026.godine istakla da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe iz podneska tužitelja te da ustraje u svim prigovorima na nalaz i mišljenje vještaka. U tom pogledu je potrebno istaći da tuženik nije ni na ročištu od 08.travnja 2026.godine, a niti podneskom istakao bilo kakve prigovore na nalaz i mišljenje vještaka već je samo na pripremnom ročištu od 06.svibnja 2025.godine predlagao da vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja uzme u obzir bilo kakva umanjenja od strane Grada Solina ili bilo kakva druga umanjenja na koje je tužiteljica imala pravo bilo radi dobi ili sličnih faktora. Ovaj sud nije dao ovakav nalog vještaku u navedenom smislu budući se spomenuta umanjenja mogu uzeti u obzir samo ukoliko ih je tužiteljica koristila, a ovakav dokaz ne prileže spisu budući u spisu ne prileže nikakva potvrda ni rješenje iz kojih bi proizlazilo da je tužiteljica koristila ikakve povlastice zbog dobi ili drugih faktora pri kupnji karte pa sud u tom smislu nije imao nikakvo uporište da traži od vještaka spomenuti izračun jer se takav izračun ne bi temeljio na dokumentaciji u predmetnom spisu. U navedenom smislu ovaj sud smatra navedeni nalaz i mišljenje Centra za vještačenja vjerodostojnim i logičnim budući je isti zasnovan na nalogu ovog suda, te relevantnoj dokumentaciji u predmetnom spisu a stranke nisu isticale nikakve prigovore u odnosu na navedeni nalaz i mišljenje.

13. Temeljem odredbe članka 66.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/20-u daljnjem tekstu TKU- a), a koji se TKU primjenjuje od 01.12.2017.godine, te odredbe članka 65.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' br. 56/2022, 127/22- u daljnjem tekstu TKU-a) koji se primjenjuje od 01.svibnja 2022.godine je propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Nadalje, temeljem odredbe članka 66.stavka 7. TKU-a (''NN'' 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), te članka 65.stavka 9. TKU-a (''NN'' br. 56/22, 127/22) je propisano da ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Također je odredbom članka 66.stavka 17. TKU-a (''NN'' 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), te odredbom članka 65.stavka 23. TKU-a (''NN'' br. 56/22,127/22) propisano da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte zbog korištenja godišnjeg odmora da se zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naposljetku, je propisano odredbom članka 66.stavka 8. navedenog TKU-a da pod organiziranim javnim prijevozom u smislu ovoga članka smatra se mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji zaposleniku omogućuju redoviti dolazak na posao i povratak s posla.

14. Iz pregledanih podataka HAK-a (list 4 spisa) proizlazi nedvojbeno da je tužiteljičino mjesto prebivališta [adresa] udaljeno od njenog mjesta rada u Spinčićevoj 1 u Splitu 7,72 km, a što znači da je mjesto prebivališta tužiteljice udaljeno od mjesta rada više od 2 km. U navedenom smislu, a budući je udaljenost od tužiteljičinog prebivališta do mjesta rada duže od dva kilometra tužiteljicu pripada naknada troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska sa posla sukladno citiranim odredbama članka 66.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/20-u daljnjem tekstu TKU-a), te 65.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' br. 56/2022, 127/22- u daljnjem tekstu TKU-a) za cijelo utuženo razdoblje od 01.10.2018.godine do 31.07.2023.godine. U predmetnom postupku je iz provedenih dokaza, iskaza tužiteljice i svih pregledanih isprava nesporno utvrđena činjenica da tužiteljica ima organizirani javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada te da autobusna postaja koja je najbliža tužiteljičinom mjestu prebivališta pripada II Tarifnoj zoni, kao i da je cijena mjesečne pokazne karte II Tarifnu zonu prema pregledanom cjeniku usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava (list 4 spisa) iznosi 380,00 Kuna/50,43 Eur-a. U smislu odluke o pripadajućim troškovima prijevoza iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tužiteljica tijekom utuženog razdoblja do umirovljenja 31.07.2023.godine radila kod tuženika u službi za sterilizaciju kao pomoćna radnica u jutarnjoj i popodnevnoj smjeni s radnim vremenom u jutarnjoj smjeni od 6,00-14,00 i od 14,00 do 22,00 te da ista može doći organiziranim javnim prijevozom na posao na vrijeme. U tom smislu iz navedenog nesporno proizlazi da ista ima adekvatan organizirani javni prijevoz autobusom jer joj navedeni prijevoz omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla kod tuženika, te se ista tim prijevozom isključivo prema svom iskazu koristila za dolazak na posao i odlazak s posla. Iz iskaza tužiteljice također nedvojbeno proizlazi da u vrijeme pandemije corona virusa, a što se primarno odnosi na utuženo razdoblje od 21.03.2020.godine do zaključno 11.05.2020.godine, ista nije imala raspoloživu autobusnu liniju za dolazak na posao. Imajući u vidu sve navedeno tužiteljica prema onome što je propisano citiranom odredbom članka 66.stavka 7. TKU-a za utuženo razdoblje od 01.11.2018.godine do 20.03.2020.godine, te za razdoblje od 12.05.2020.godine do 30.09.2024.godine ima pravo na naknadu troškova prijevoza u cijeni iznosa mjesečne karte za drugu tarifnu zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split, budući prema iskazu tužiteljice za to utuženo razdoblje je postojao na relaciji od njenog prebivališta do mjesta rada kod tuženika organizirani javni prijevoz, a kojim se ista koristila za dolazak na posao te kojim je istoj omogućen redoviti dolazak na posao kod tuženika i povratak sa posla, dok istu za razdoblje od 21.03.2020.godine do zaključno 11.05.2020.godine u vrijeme pandemije corona virusa kad prema iskazu tužiteljice, a što je i općepoznato na relaciji od tužiteljičinog mjesta prebivališta do mjesta rada kod tuženika nije bilo redovne autobusne linije kojom bi tužiteljici bio omogućen redovni dolazak na posao kod tuženika i povratak s posla pripada trošak prijevoza prema prijeđenom kilometru.

15. Tužiteljicu prema izračunu Centra za vještačenja (Ines Lozić) iz njegovog nalaza i mišljenja na ime manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.10. 2018.godine do 31.07.2023.godine pripada ukupan iznos od 270,86 Eur-a. Na priznati iznos glavnice potraživanja od 270,86 Eur-a tužiteljicu pripada i zakonska zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Tužiteljicu ne pripadaju zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće jer isti do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) slijedom čega su tužiteljici na priznati iznos glavnice dosuđene zatezne kamate osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude.

16. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja u cijelosti je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.

17. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa tužbenim zahtjevom tuženik joj je sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a dužan u cijelosti naknaditi parnične troškove. Tužiteljica je popisala troškove u podnesku od 13.03.2026.godine., a na ročištu od 08.04.2026.godine je u pogledu troškova postupka istakla da uz trošak popisan u podnesku od 13.03.2026.godine dodaje i trošak zastupanja na ročištu od 08.04.2026.godine u iznosu od 25 bodova plus PDV. U navedenom tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu d 25 bodova; trošak sastava podneska od 22.10.2024.godine u iznosu od 25 bodova; zastupanja na ročištu od 06.05.2025.godine u iznosu od 25 bodova; trošak sastava podneska od 08.05.2025.godine u iznosu od 25 bodova; zastupanja na ročištu od 14.10.2025.godine u iznosu od 25 bodova; trošak sastava podneska od 13.03.2026.godine u iznosu od 25 bodova; zastupanja na ročištu od 18.03.2026.godine u iznosu od 25 bodova; zastupanja na ročištu od 08.04.2026.godine u iznosu od 25 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 12,5 bodova a što ukupno iznosi 212,5 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 425,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 106,25 Eur-a ukupno iznosi 531,25 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 400,00 Eur-a ukupno iznosi 931,25 Eur-a, a koji iznos tužiteljicu pripada na ime parničnih troškova zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Tuženik se putem punomoćnice na ročištu od 08.04.2026.protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva. Naime, tužiteljica je kondemnatornim tužbenim zahtjevom od 22.10.2024.godine najprije potraživala s razlike manje isplaćenih troškova prijevoza iznos od 720,00 Eur-a. Tužiteljica je zatim citiranim podneskom od 13.03.2026..godine specificirala tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog vještačenja te u konačnici tim podneskom na ime razlike manje isplaćenih troškova prijevoza potražuje iznos od 270,86 Eur-a budući je tek nakon navedenog vještačenja bilo moguće objektivno procijeniti visinu tuženikovog dugovanja po navedenom osnovu. Prema gledištu Vrhovnog suda RH svako smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe prema članku 193. ZPP-a, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari te je za to uvijek potreban pristanak tuženika. Međutim, ovaj sud cijeni da se tuženik neosnovano protivi smanjenju tužbenog zahtjeva (djelomičnom povlačenju tužbe) budući je tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev navedenim podneskom odmah nakon provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja po Centru za vještačenja. Naime, budući je tužiteljica tek u trenutku kad je provedeno navedeno vještačenje mogla procijeniti visinu neplaćenih troškova prijevoza koji je pripadaju, te saznati sve odlučne činjenice vezano za visinu predmetnog potraživanja, nedopuštanje usklađenja tužbenog zahtjeva koje je uslijedilo odmah nakon provedenog vještačenja bi bilo nerazmjerno legitimnom cilju iz odredbe članka 190.stavka 1. ZPP-a. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja nije promijenilo identitet spora niti su iznesene ikakve nove činjenice u postupku. U navedenom smislu neosnovano je protivljenje tuženika smanjenju tužbenog zahtjeva, a radi čega je trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti u navedenom, zatraženom smanjenom iznosu od 270,86 Eur-a, a kako je odlučeno u točki I/ izreke ove presude. Tuženik se u podnesku od 01.05.2025.godine protivio isplati troškova postupka na račun punomoćnice tužiteljice. Međutim, tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove primitaka računajući i primitak parničnih troškova i to na račun punomoćnice i za nju osobno. Tužiteljica je na ročištu od 14.10. 2025.godine potvrdila da je dobrovoljno ovlastila punomoćnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu da za nju može primiti sve novčane primitke, pa i parničnih trošak putem svog računa, a za tužiteljicu pa se upravo time može smatrati da je tužiteljica za navedeno odvjetnici Martini Radić Šunjić izdala specijalnu punomoć. Pored navedenog u punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 6 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

Split, 18. svibnja 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

-pun. tužiteljice

-tuženiku - po punomoćnici