REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4199/2023-33.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Impuls-leasing d.o.o., OIB: 65918029671, Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 24/1, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Arku, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 23. travnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika stranaka, dana 18. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su Ugovor o kreditu broj 00588 od 7. svibnja 2008. i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, sklopljeni između tužiteljice i pravnog prednika tuženika, solemnizirani po javnom bilježniku Zoranu Jelaviću iz Zagreba, pod brojem Ov-7978/2008 dana 7. svibnja 2008., ništetni u dijelu kojem je ugovoreno da se sve novčane obveze koje proizlaze iz ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju plaćanjem u kunama, sukladno izdanom računu davatelja kredita.

II. Nalaže se tuženiku Impuls-Leasing d.o.o. Zagreb, Velimira Škorpika 24/1, OIB: 65918029671, da isplati tužiteljici LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.577,48 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1,12 EUR tekućom od 05.07.2008.,

- na iznos od 4,12 EUR tekućom od 25.11.2008.,

- na iznos od 13,56 EUR tekućom od 09.12.2008.,

- na iznos od 6,21 EUR tekućom od 14.01.2009.,

- na iznos od 19,87 EUR tekućom od 12.02.2009.,

- na iznos od 19,76 EUR tekućom od 24.02.2009.,

- na iznos od 21,77 EUR tekućom od 29.04.2009.,

- na iznos od 16,96 EUR tekućom od 03.06.2009.,

- na iznos od 17,06 EUR tekućom od 26.07.2009.,

- na iznos od 15,35 EUR tekućom od 22.08.2009.,

- na iznos od 15,94 EUR tekućom od 22.08.2009.,

- na iznos od 13,53 EUR tekućom od 26.09.2009.,

- na iznos od 15,44 EUR tekućom od 26.09.2009.,

- na iznos od 13,40 EUR tekućom od 05.11.2009.,

- na iznos od 15,50 EUR tekućom od 26.11.2009.,

- na iznos od 14,92 EUR tekućom od 13.01.2010.,

- na iznos od 17,50 EUR tekućom od 03.03.2010.,

- na iznos od 19,58 EUR tekućom od 03.03.2010.,

- na iznos od 18,33 EUR tekućom od 15.04.2010.,

- na iznos od 20,83 EUR tekućom od 26.05.2010.,

- na iznos od 25,28 EUR tekućom od 22.06.2010.,

- na iznos od 26,49 EUR tekućom od 22.06.2010.,

- na iznos od 30,48 EUR tekućom od 17.08.2010.,

- na iznos od 30,49 EUR tekućom od 03.10.2010.,

- na iznos od 40,13 EUR tekućom od 26.10.2010.,

- na iznos od 34,09 EUR tekućom od 15.12.2010.,

- na iznos od 35,42 EUR tekućom od 02.02.2011.,

- na iznos od 43,93 EUR tekućom od 17.02.2011.,

- na iznos od 43,44 EUR tekućom od 26.02.2011.,

- na iznos od 39,47 EUR tekućom od 08.03.2011.,

- na iznos od 42,87 EUR tekućom od 01.04.2011.,

- na iznos od 41,75 EUR tekućom od 28.06.2011.,

- na iznos od 45,99 EUR tekućom od 28.06.2011.,

- na iznos od 50,28 EUR tekućom od 25.08.2011.,

- na iznos od 63,50 EUR tekućom od 25.08.2011.,

- na iznos od 74,98 EUR tekućom od 04.10.2011.,

- na iznos od 58,10 EUR tekućom od 04.10.2011.,

- na iznos od 52,17 EUR tekućom od 07.12.2011.,

- na iznos od 53,16 EUR tekućom od 18.01.2012.,

- na iznos od 54,83 EUR tekućom od 18.01.2012.,

- na iznos od 60,19 EUR tekućom od 22.03.2012.,

- na iznos od 60,27 EUR tekućom od 22.03.2012.,

- na iznos od 58,25 EUR tekućom od 29.03.2012.,

- na iznos od 58,15 EUR tekućom od 11.05.2012.,

- na iznos od 59,31 EUR tekućom od 23.05.2012.,

- na iznos od 59,07 EUR tekućom od 28.06.2012.,

- na iznos od 57,72 EUR tekućom od 04.08.2012.,

- na iznos od 57,45 EUR tekućom od 12.09.2012.,

- na iznos od 54,32 EUR tekućom od 10.10.2012.,

- na iznos od 57,08 EUR tekućom od 25.10.2012.,

- na iznos od 59,31 EUR tekućom od 31.11.2012.,

- na iznos od 58,39 EUR tekućom od 25.12.2012.,

- na iznos od 57,33 EUR tekućom od 25.01.2013.,

- na iznos od 55,77 EUR tekućom od 23.02.2013.,

- na iznos od 55,35 EUR tekućom od 22.03.2013.,

- na iznos od 59,44 EUR tekućom od 23.04.2013.,

- na iznos od 54,71 EUR tekućom od 23.05.2013.,

- na iznos od 53,45 EUR tekućom od 29.06.2013.,

- na iznos od 53,72 EUR tekućom od 27.07.2013.,

- na iznos od 53,39 EUR tekućom od 08.10.2013.,

- na iznos od 55,73 EUR tekućom od 08.10.2013.,

- na iznos od 56,27 EUR tekućom od 07.11.2013.,

- na iznos od 57,23 EUR tekućom od 03.12.2013.,

- na iznos od 58,17 EUR tekućom od 06.02.2014.,

- na iznos od 57,53 EUR tekućom od 04.03.2014.,

- na iznos od 59,70 EUR tekućom od 03.04.2014.,

- na iznos od 59,64 EUR tekućom od 03.05.2014.,

- na iznos od 59,54 EUR tekućom od 31.05.2014.,

- na iznos od 58,66 EUR tekućom od 03.07.2014.,

- na iznos od 58,81 EUR tekućom od 31.07.2014.,

- na iznos od 60,18 EUR tekućom od 02.09.2014.,

- na iznos od 60,59 EUR tekućom od 16.09.2014.,

- na iznos od 60,46 EUR tekućom od 04.11.2014.,

- na iznos od 61,95 EUR tekućom od 03.12.2014.,

- na iznos od 63,15 EUR tekućom od 03.12.2014.,

- na iznos od 63,84 EUR tekućom od 03.02.2015.,

- na iznos od 63,31 EUR tekućom od 03.03.2015.,

- na iznos od 58,46 EUR tekućom od 03.03.2015.,

- na iznos od 173,99 EUR tekućom od 11.04.2015., po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.802,62 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 7. svibnja 2008. s pravnim prednikom tuženika Impuls – Delta d.o.o. Zagreb, sklopila Ugovor o kreditu br. 00588 kojim je ugovorila kredit za kupnju motornog vozila u iznosu od 15.590,03 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d. na dan odobrenja kredita, s rokom otplate od 84 mjesečna obroka, realnom godišnjom kamatom od 8,42% i neto mjesečnim obrokom u iznosu od 232,64 CHF. Tvrdi da joj prednik tuženika nije dao odgovarajuće informacije o rizicima vezanim uz tečajnu klauzulu u CHF, da o uvjetima ugovora, a osobito o valutnoj klauzuli, nije bilo moguće pregovarati te da nije bila svjesna rizika aprecijacije CHF. Ističe da je ista vrsta ugovornih odredbi pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda utvrđena ništetnom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Slijedom svega navedenog tužiteljica predlaže da sud presudom utvrdi da je predmetni ugovor o kreditu ništetan u dijelu kojim je ugovorena valutna kaluzula i da tuženiku naloži da joj isplati iznos od 3.577,48 EUR sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate te da joj nadoknadi parnične troškove s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik je u cijelosti osporio tužbeni zahtjev. Navodi da je valutna klauzula u CHF bila zakonita i dopuštena, da je tužiteljica imala slobodan izbor između kredita u CHF i kredita u EUR, tvrdi da su se o uvjetima kredita vodili pregovori jer su pojedine stavke ugovora bile promjenjive po dogovoru, navodi da njegov prednik nije mogao znati za buduće kretanje tečaja CHF, smatra da je tužbeni zahtjev zastario jer je od otplate kredita (travanj 2015.) do podnošenja tužbe (svibanj 2023.) proteklo više od pet godina, ističe kako se presuda u kolektivnom sporu ne može primijeniti jer tuženik nije stranka toga postupka te navodi da je Sud EU u predmetu C-86/16 uputio na ocjenu nepoštenosti prema prilikama u vrijeme sklapanja ugovora. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te da naloži tužiteljici da mu nadoknadi prouzročene parnične troškove.

3. Sud je izveo sve predložene dokaze te je izvršen uvid u dostavljene isprave (Ugovor o kreditu br. 00588 od 7. svibnja 2008., Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva broj Ov-7978/2008, početni plan amortizacije, kunske račune tuženika za svaki anuitet, izvadak iz sudskog registra o pripajanju), saslušana je tužiteljica i svjedoci JS i GS te je provedeno financijsko- knjigovodstveno vještačenje. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Nije sporno da je tužiteljica s prednikom tuženika Impuls-Delta d.o.o. sklopila Ugovor o kreditu temeljem kojeg joj je isplaćen kredit u iznosu od 15.590,03 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize Zagrebačke banke d.d. na dan odobrenja kredita. Isto tako, nije sporno da su iznos kredita i iznosi mjesečnih anuiteta ugovoreni u valuti CHF s plaćanjem u kunskoj protuvrijednosti, da je sukladno ugovoru kreditor ovlašten samostalno mijenjati ugovorenu kamatnu stopu i da je kredit u cijelosti otplaćen.

5. Među strankama je sporno jesu li stranke pojedinačno pregovarale o pojedinim odredbama ugovora, osobito o valutnoj klauzuli, je li ta odredba dovela do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, a posljedično o tome, je li predmetna ugovorna odredba nepoštena i ništetna. Također, sporno je od kada teče zastara zahtjeva za isplatu.

6. Budući da prednik tuženika nije bio banka, predmetni ugovor nije ugovor o kreditu, već ugovor o zajmu u smislu čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/03. dalje: ZOO).

7. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru budući da je predmetni zajam ugovoren radi kupnje vozila koje tužiteljica koristi isključivo za osobne potrebe. Tužiteljica je iskazala da je od tuženika dobila uvjete financiranja, da se ne sjeća da su joj nudili financiranje u eurima, da su joj bili predočeni uvjeti financiranja i visina kamate, ali o tome se nije moglo pregovarati, da je nitko nije upozorio na rizike valutne klauzule, da nije dobila nikakve dodatne informacije o tečaju CHF te da sigurno ne bi prihvatila takav ugovor da je bila svjesna tih rizika.

8. Svjedok JS, referent prodaje kod tuženika u relevantnom razdoblju, iskazao je da se klijentima nudilo financiranje u CHF i u EUR, da je kamata za kredite vezane za CHF bila bitno niža pa se većina klijenata odlučivala za CHF, da djelatnici tuženika strankama nisu mogli davati nikakve dodatne informacije vezane za CHF jer ni sami nisu znali što će se događati s tečajem te da nisu upozoravali klijente na rizike financiranja u CHF jer za to nisu imali naputak od poslodavca niti su znali da takav rizik postoji.

9. Svjedok GS, ekonomist zaposlen kod tuženika na potpisivanju ugovora, izjavio je da mu tužiteljica i konkretan ugovor nisu poznati, da su klijenti bili upoznati s troškovima kredita, da mu nije poznato jesu li prilikom pregovora bili upoznati s rizicima valutne klauzule jer taj dio posla nije radio. Iskazao je i to da je osnovna struktura ugovora bila standardizirana, ali da se pojedinačno dogovarala valuta, kamata i troškovi obrade.

10. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivala uvjerljivo i životno logično, a njezin iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima. Također, iskaz svjedoka JS ocjenjen je kao istinit jer je u bitnome suglasan s iskazom tužiteljice, ali i drugim izvedenim dokazima. Iz iskaza svjedoka GS proizlazi da isti nema neposrednih saznanja o okolnostima sklapanja predmetnog ugovora i pregovorima koji su tome prethodili.

11. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07 – dalje: ZZP), a odredbom čl. 3. st. 1. propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Na temelju izvedenih dokaza, utvrđeno je da tužiteljica ima svojstvo potrošača, odnosno da je predmetni ugovor o kreditu potrošački ugovor.

12. Člankom 96. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. (3) Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

13. Iz iskaza tužiteljice i svjedoka, ali i iz sadržaja samog ugovora, proizlazi da je odredbe ugovora unaprijed formulirao prednik tuženika i da se radi o tipskom ugovoru koji je sastavljen prema unaprijed pripremljenom obrascu. Prema članku 96. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača presumira se u takvom slučaju (kada je odredbu formulirao trgovac) da se nije pojedinačno pregovaralo i da potrošač nije imao utjecaja na sadržaj ugovorne odredbe. Sukladno čl. 96. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača, na tuženiku je bio teret dokazivanja da je njegov prednik s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o spornim odredbama ugovora. Imajući u vidu sve gore navedeno sud je zaključio da tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužiteljica pojedinačno pregovarala o pojedinim odredbama Ugovora o kreditu.

14. Prema čl. 295. ZOO opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

15. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud zaključuje da se o odredbama akata davatelja zajma koji reguliraju materiju davanja zajma koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati, a što znači da se nije moglo niti pojedinačno pregovarati o ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli kojom se otplata kredita vezana za tečaj CHF prema HRK pa se posljedično tome i iznosi mjesečnih anuiteta mijenjaju ovisno o promjenama tečaja.

16. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke. Prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

17. Tužiteljici je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu o valutnoj klauzuli ne samo na način da općenito shvati značenje valutne klauzule već da konkretno može predvidjeti sve posljedice koje iz toga proizlaze, posebno imajući u vidu specifičnosti valute uz koju je vezana ugovorna obveza. Budući da o ovoj ugovornoj odredbi tužiteljica nije mogla pregovarati, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

18. Činjenica da je prednik tuženika nudio i zajmove u valuti EUR nije od utjecaja na prethodno iznesene zaključke jer tužiteljica prihvatila ponudu prednika tuženika za zajam vezan za CHF i to je nesporno bio njezin osobni odabir, međutim, zajmodavac je svejedno bio dužan u potpunosti i jasno informirati tužiteljicu o rizicima ugovaranja takve vrste valute, a tuženik u ovom sporu nije dokazao da je to doista i učinjeno.

19. Mogućnost raskida Ugovora prema točki 9.1. kojom je propisano da je tada potrošač ovlašten zahtijevati raskid Ugovora ako se ukupni troškovi Ugovora povise za više od 20%, nisu dokaz o poštenosti odredbe o valutnoj klauzuli budući se o istoj nije pregovaralo (kako je to već obrazloženo), a što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Osim toga, u slučaju raskida tužiteljica bi prema članku 368. ZOO bila u obvezi odmah vratiti sve što je primila na ime kredita, a to bi ju nesumnjivo dovelo u još nepovoljniju situaciju.

20. Slijedom svega navedenoga, sud je zaključio da je predmetni Ugovor o kreditu ništetan u dijelu kojim je otplata kredita vezana za tečaj CHF. Ovakvim uređenjem otplata zajma veže se tečaj CHF, a da tužiteljica u trenutku sklapanja ugovora nije bila u potpunosti informirana o mogućnosti promjene tečaja i rizicima ugovaranja valutne klauzule. S obzirom na to prema ocjeni ovog suda ugovor može opstati bez navedene ugovorne odredbe, to u konkretnom slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora već je ugovor je djelomično nišetan u smislu čl. 324. st. 1. ZOO te isti u tom dijelu nema pravni učinak.

21. Sukladno članku 323. ZOO tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je stečeno temeljem osnove koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta, odnosno na razliku između iznosa kojeg je platila na temelju obračuna promjene valute po tečaju i računu prednika tuženika i iznosa obračunatog prema tečaju CHF u trenutku korištenja zajma.

22. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića iz društva Ručević vještačenja d.o.o. proizlazi da je tužiteljica uslijed promjene tečaja CHF preplatila svoje obveze za 3.577,48 EUR. Vještak je iskazao svaki pojedinačni iznos preplate i datum plaćanja, uzimajući u obzir i tzv. negativne tečajne razlike (anuitete plaćene po tečaju nižem od tečaja na dan isplate kredita).

23. Mišljenje vještaka prihvaćeno je kao stručno i objektivno jer je nalaz detaljno obrazložen, svi izračuni su pregledni i jasni, a niti jedna stranka nije imala prigovora u odnosu na sam matematički izračun.

24. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio ništetnost ugovora u dijelu kojim je ugovorena otplata uz primjenu valutne klauzule u CHF te je posljedično tome tuženiku naloženo da tužiteljici vrati iznose koji su mu plaćeni temeljem ništetne pravne osnove, odnosno razlike nastale uslijed rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji se primjenjivao na dan isplate kredita, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog anuiteta.

25. Sukladno čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Prednik tuženika bio je nepošten već u trenutku sklapanja ugovora jer kao trgovac koji je uobičajeno sklapao istovrsne ugovore morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima. Stopa zatezne kamate propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

26. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka 27. travnja 2024., 2. rujna 2024., 18. lipnja 2025. i 13. studenog 2025. (Tbr. 8/1 u vezi sa Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištima 18. travnja 2024., 11. rujna 2024., 16. siječnja 2025. i 23. travnja 2026. (Tbr. 9/1 u vezi sa Tbr. 7/1), u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih radnji, kao i trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/3 u vezi sa Tbr. 7/1), što uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46) ukupno iznosi 2.375,00 EUR. Ostale radnje nisu bile potrebne u smislu čl. 155. ZPP. Tužiteljici je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 350,00 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 36,50 EUR i sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 41,12 EUR.

U Zagrebu 18. svibnja 2026.

Sudac

Ivan Matačević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku