REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2534/2023-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Andrijani Markić Jurišić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ivane Zeljko, u pravnoj stvari tužitelja BH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dejanu Trniniću, odvjetniku u Zagrebu, Listopadska 5, protiv tuženika GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, uz sudjelovanja umješača na strani tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska 24, OIB: 52848403362, zastupan po punomoćniku Anti Puljizu, odvjetniku u Zagrebu, Poljička 5, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 20. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženika i zamjenika punomoćnika umješača OH, odvjetničkog vježbenika kod Ante Puljiza, odvjetnika u Zagrebu, radi naknade štete, 18. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 isplatiti tužitelju BH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.100,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 3.700,00 EUR od 17.10.2023. do isplate,

- na iznos od 1.700,00 EUR od 7.11.2025. do isplate,

- na iznos od 700,00 EUR od 18.5.2026. do isplate,

po stopi do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja BH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 1.700,00 EUR iz točke I. izreke ove presude tekućih od 17.10.2023. do 6.11.2025. kao neosnovan.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja BH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 700,00 EUR iz točke I. izreke ove presude tekućih od 17.10.2023. do 17.5.2026. kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 isplatiti tužitelju BH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.466,20 EUR sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 23,12 EUR od 15.6.2022. do isplate,

- na iznos od 72,52 EUR od 15.7.2022. do isplate,

- na iznos od 120,51 EUR od 15.8.2022. do isplate,

- na iznos od 62,21 EUR od 15.9.2022. do isplate,

- na iznos od 91,86 EUR od 15.10.2022. do isplate,

- na iznos od 141,47 EUR od 15.11.2022. do isplate,

- na iznos od 114,43 EUR od 15.1.2023. do isplate,

- na iznos od 141,87 EUR od 15.2.2023. do isplate,

- na iznos od 201,15 EUR od 15.3.2023. do isplate,

- na iznos od 112,32 EUR od 15.4.2023. do isplate,

- na iznos od 201,15 EUR od 15.5.2023. do isplate,

- na iznos od 183,59 EUR od 15.8.2023. do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa sve do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja BH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu iznosa od 900,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom.

VI. Nalaže se tuženiku GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 naknaditi tužitelju BH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 2.611,46 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 18. svibnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

VII. Odbija se zahtjev umješača Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska 24, OIB: 52848403362 za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari učinjena podneskom od 26. lipnja 2024.

II. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 4.100,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 17. listopada 2023. navodi da je dana 21. svibnja 2022., oko 11:30 sati, doživio nezgodu na javnoprometnoj površini Ulice Opatovina u gradu Zagrebu, a da je do nezgode je došlo kada se spotaknuo u uleknuće (denivelaciju) u popločanoj površini Ulice Opatovina te je pao i pri padu pretrpio izuzetno tešku ozljedu desne noge. Navodi da se nakon pada pridignuo uz pomoć svjedoka nezgode te je otpremljen u KBC Sestre milosrdnice, Kliniku za traumatologiju Zagreb, Draškovićeva 19. Navodi da je u predmetnom štetnom događaju pretrpio tjelesne ozljede te s osnova povrede prava osobnosti i po pojedinim kvalifikatornim okolnostima iste postavlja zahtjev za novčanu naknadu štete (neimovinske i imovinske) kako slijedi: za duševne bolove iznos od 1.600,00 EUR, za pretrpljeni strah iznos od 700,00 EUR, za pretrpljene tjelesne bolove, iznos od 1.100,00 EUR, za tuđu pomoć i njegu iznos od 300,00 EUR, za naruženje (manji stupanj) iznos od 400,00 EUR, odnosno sveukupno 4.100,00 EUR. Također, navodi da mu je po ozljeđivanju u predmetnom štetnom događaju i kao isključiva posljedica ozljeđivanja određeno bolovanje od 23. svibnja 2022. do 31. kolovoza 2023., tijekom kojeg je primao umanjenu plaću. Do ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju ostvarivao je plaću koja je za prethodna tri mjeseca (veljača, ožujak i travanj 2023. godine) prije bolovanja iznosila u prosjeku 743,98 EUR, dok je nakon upućivanja na bolovanje u svibnju 2023. ostvarivao plaću: za svibanj 2022. iznos od 694,83 EUR, za lipanj 2022., iznos od 646,31 EUR, za srpanj 2022. iznos od 604,81 EUR, za kolovoz 2022. iznos od 663,35 EUR, za rujan 2022. iznos od 633,77 EUR, za listopad 2022. iznos od 604,20 EUR, za studeni 2022. iznos od 775,43 EUR, za prosinac 2022. iznos od 634,31 EUR, za siječanj 2023. iznos od 700,67 EUR, za veljaču 2023. iznos od 641,83 EUR, za ožujak 2023. iznos od 729,84 EUR, za travanj 2023. iznos od 641,83 EUR, za svibanj 2023. iznos od 748,58 EUR, za srpanj 2023. iznos od 688,50 EUR, za kolovoz 2023. iznos od 751,70 EUR. Navodi da je tijekom bolovanja pretrpio imovinsku štetu s osnova izgubljene zarade, slijedom čega tužitelj s osnova novčane naknade imovinske štete temeljem izgubljene zarade postavlja zahtjev za naknadu imovinske štete u ukupnom iznosu od 1.043,41 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 15. u mjesecu za prethodni mjesec.

2. Tužitelj je podneskom od 26. lipnja 2024., a nakon provedenog medicinskog vještačenja, uredio tužbeni zahtjev navodeći kako s osnova povrede prava osobnosti i po pojedinim kvalifikatornim okolnostima iste, postavlja zahtjev za novčanu naknadu štete (neimovinske i imovinske) kako slijedi: za duševne bolove (8%) iznos od 1.300,00 EUR, za pretrpljeni strah iznos od 900,00 EUR, za pretrpljene tjelesne bolove 1.750,00 EUR i to za jake bolove 4 dana x 74,00 EUR = 296,00 EUR, za srednje bolove 20 dana x 44,00 EUR = 880,00 EUR, za slabe bolove 40 dana x 14,00 EUR = 560,00 EUR, za tuđu pomoć i njegu iznos od 560,00 EUR (140 sati x 4,00 EUR), za naruženje (manji stupanj, ženska osoba, uočljivo trećima) iznos od 5.000,00 EUR, odnosno ukupno iznos od 9.510,00 EUR.

2.1. Tužitelj je istim podneskom od 26. lipnja 2024., a nakon što je tuženik dostavio Potvrdu poslodavca tužitelja, Dječjeg vrtića „Vedri dani“, Zagreb, Makančeva 11a od 9.4.2024., a za koju tužitelj navodi da ju prihvaća u cijelosti, također uredio tužbeni zahtjev na način da s osnova novčane naknade imovinske štete temeljem izgubljene zarade postavlja zahtjev za naknadu imovinske štete u ukupnom iznosu od 1.466,20 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 15. u mjesecu za prethodni mjesec.

2.2. U odnosu na prigovor dopuštenosti preinake tužbenog zahtjeva koji je tužitelj učinio podneskom od 26. lipnja 2024. valja reći da je tužitelj navedenim podneskom povećao iznos neimovinske štete te tuženik ispravno ukazuje da se radi o preinaci tužbe u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje ZPP). Međutim, čl. 191. st. 2. ZPP-a propisano je da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Tužitelj je tužbu preinačio (povećao postojeći zahtjev) nakon provedenog nalaza i mišljenja. Dakle, radi se okolnosti koja je nastala nakon podnošenja tužbe, a koja je odlučna i pravno relevantna, kako za postavljanje tužbenog zahtjeva, tako i za donošenje sudske odluke u pogledu visine štete, pa se takvoj preinaci tužbe tuženik ne može protiviti. Nadalje, sud primjenom čl. 190. st. 3. ZPP-a može dopustiti preinaku ako je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama te sud, uzimajući u obzir sve navedeno, takvu preinaku smatra dopuštenom. Stoga je odlučeno kao u točci I. izreke rješenja.

3. Tužitelj je podneskom od 16. srpnja 2024., očitujući se na tuženikovo protivljenje tužiteljevog specificiranja tužbenog zahtjeva iz podneska od 26. lipnja 2024., naveo da je očitom omaškom došlo do postavljanja dijela tužbenoga zahtjeva s osnova naruženja u iznosu od 5.000,00 EUR (u smislu da je navedeni iznos brojčano iskazan u HRK, a označen valutom EUR) te je naveo da za naruženje (manji stupanj, ženska osoba, uočljivo trećima) potražuje iznos od 900,00 EUR, odnosno da s osnova povrede prava osobnosti i po pojedinim kvalifikatornim okolnostima iste, postavlja zahtjev za novčanu naknadu štete (neimovinske i imovinske) u iznosu od 5.410,00 EUR. Tužbeni zahtjev u odnosu na izgubljenu zaradu ostao je istovjetan.

3.1. Dakle, tužitelj je podneskom od 16. srpnja 2024. smanjio tužbeni zahtjev, odnosno djelomično povukao tužbu za iznos od 4.100,00 EUR, a kojem djelomičnom povlačenju tužbe se tuženik nije protivio (pravno shvaćanje sa treće sjednice Građanskog odjela VSRH-a održane 26. travnja 2021. broj: Su-IV-16/2021-8) pa je sud rješenjem utvrdio da je tužba povučena u opisanom dijelu temeljem čl. 193. st. 2. ZPP- a u točci II. izreke rješenja.

4. Tužitelj je podneskom od 7. studenog 2025. ponovno preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio tako da s osnova povrede prava osobnosti i po pojedinim kvalifikatornim okolnostima iste, postavlja zahtjev za novčanu naknadu štete (neimovinske i imovinske) kako slijedi: za duševne bolove (8%) iznos od 1.700,00 EUR, za pretrpljeni strah iznos od 1.300,00 EUR, za pretrpljene tjelesne bolove iznos od 2.500,00 EUR i to za jake bolove 4 dana x 74,00 EUR = 296,00 EUR, za srednje bolove 20 dana x 44,00 EUR = 880,00 EUR, za slabe bolove 40 dana x 14,00 EUR = 560,00 EUR, za tuđu pomoć i njegu (140 sati x 5,00 EUR) iznos od 700,00,EUR, za naruženje (manji stupanj, ženska osoba, uočljivo trećima) iznos od 800,00 EUR, odnosno sveukupno 7.000,00 EUR. Tužbeni zahtjev u odnosu na izgubljenu zaradu, ostao je istovjetan.

4.1. Kako se tuženik preinaci tužitelja u podnesku od 7. studenog 2025. nije protivio, već se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, nije bilo mjesta odlučivanju o toj preinaci u smislu odredaba čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a (tako i VSRH u rješenju poslovni broj Rev 2133/2015-2 od 18. rujna 2018.).

4.2. Dakle, konačno postavljen tužbeni zahtjev tužitelja ukupno iznosi 8.466,20 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a odnosi se na naknadu neimovinske štete te naknadu imovinske štete (zbog pružene mu tuđe pomoći i njege te izgubljene zarade).

5. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, odgovornost te osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor neurednosti tužbe u smislu odredbe čl. 109. ZPP-a navodeći da je tužitelj propustio precizirati relevantan činjenični supstrat u tužbi. Navodi da nije razvidno, kako je do samog pada i ozljede došlo, na koji način, kako je tužitelj bio obuven i kakve su bile vremenske prilike te da uopćeno pozivanje na u tužbi opisane relevantne okolnosti, nema značaj precizno navedenih pravno relevantnih činjenica u predmetnoj pravnoj stvari. Osporava postojanje uzročno- posljedične veze između navodnog štetnog događaja te navodnih ozljeda tužitelja s postupanjem tuženika, jer isto iz činjeničnih navoda iz tužbe te dostavljene dokumentacije, nije moguće utvrditi. Smatra da eventualna odgovornost tuženika u ovoj pravnoj stvari može biti isključivo po načelu krivnje, a nipošto objektivna, te je stoga na tužitelju teret dokaza o postojanju krivnje tuženika. Navodi da ako je do navedenog štetnog događaja došlo na opisani način, tada je isti nastao isključivo krivnjom samog tužitelja. Tuženik nadalje smatra kako u takvom postupanju tužitelja svakako ima elemenata obične nepažnje, u smislu izostajanja postupanja koje se očekuje od prosječne osobe, te je na taj način tužitelj zasigurno sam doprinio nastanku štete. Predlaže da sud obveže tužitelja da sukladno čl. 108. ZPP-a u spis dostavi izvornike cjelokupne medicinske dokumentacije i nalaze učinjenih radioloških snimaka, kao i ovjerenu presliku osobnog zdravstvenog kartona radi uvida u zdravstveno stanje tužitelja, a osobito da li je prije ili nakon štetnog događaja imao iste/istovrsne ozljede onima koje je zadobio u štetnom događaju, ili druge ozljede koje su mogle biti od utjecaja na težinu nastalih ozljeda, a posebno s obzirom na činjenicu da tužitelj ima vensku insuficijenciju koja ima za posljedicu oticanje desnog gležnja. Dostavlja Ugovor za održavanje opločenja u Gradu Zagrebu od 21.3.2022. te navodi da je održavanje mjesta štetnog događaja u nadležnosti GEORAD d.o.o. Zagreb, Kornatska 1, OIB: 49756748234; P.G.P.d.o.o. Zagreb, Avenija Dubrava 124, OIB: 12988772690; GTM d.o.o. Velika Gorica, Juraja Habdelića 14, OIB: 42349541784, slijedom čega predlaže da ih sud temeljem čl. 211. ZPP-a obavijesti o parnici. Navodi da tužbeni zahtjev nije u skladu s težinom zadobivenih ozljeda, niti okolnostima slučaja, sudskom praksom odnosno Orijentacijskim kriterijima VSRH imajući u vidu kvalifikatorne okolnosti određene čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima i to fizičkih boli i straha te duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti koja je zatražena u ukupnoj visini od 4.100.00 EUR jer da navedeno ne proizlazi iz dostavljene medicinske dokumentacije. Protivi se visini izgubljene zarade, s obzirom na činjenicu da je tužitelj visinu iste obračunao na osnovi prosjeka tri plaće koje je tužitelj dobio prije bolovanja, odnosno za dokazivanje iste tužitelj je bio dužan dostaviti izračun plaće koju bi dobio da je radio svaki mjesec proveden na bolovanju. Osporava i utuženi tijek zakonske zatezne kamate na zatraženi iznos izgubljene zarade, s obzirom da bi zzk na tu vrstu štete bi mogle teći tek od dana presuđenja pa do isplate jer da bi se radilo o nenovčanoj materijalnoj šteti (koja nije reparirana), na koju mogu teći kamate tek od dana donošenja prvostupanjske presude. Predlaže da sud o ovoj parnici temeljem čl. 211. ZPP-a obavijesti trgovačko društvo Wiener osiguranje, Viena Insurance group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB:52848403362 kao tuženikova osiguravatelja. Tuženik je na ročištu od 16. travnja 2025. odustao od prijedloga sravnjivanja medicinske dokumentacije te učinio nespornim financijsku dokumentaciju dostavljenu u spis u svezi s izgubljenom zaradom (list 133).

6. Sud je, u smislu odredbe čl. 211. ZPP-a, a po prijedlogu tuženika, o otpočetoj parnici obavijestio GEORAD d.o.o., P.G.P. d.o.o. i GTM d.o.o., kao i Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d.

6.1. Podneskom od 10. travnja 2024. Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. (dalje – umješač) je prijavio svoje miješanje na strani tuženika u ovom postupku. Umješač ističe kako je tuženik na dan navedenog štetnog događaja imao kod njega zaključen ugovor o osiguranju od odgovornosti iz djelatnosti. U odnosu na predmetni tužbeni zahtjev tužitelja, umješač, opreza radi, osporava osnov i visinu predmetnog tužbenog zahtjeva kao neosnovane te navodi da ima pravni interes za uspjehom ovdje tuženika u ovoj pravnoj stvari.

6.2. Sud je također, u smislu odredbe čl. 211. ZPP-a, a po prijedlogu umješača, o otpočetoj parnici obavijestio Zagrebački holding d.o.o. i Croatia osiguranje d.d., ali isti nisu prijavili svoje miješanje u ovom postupku.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti, kao i zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom te izgubljene zarade, nastale kao posljedica štetnog događaja od 21. svibnja 2022.

8. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u svu spisu priležeću dokumentaciju i to: preslike medicinske dokumentacije tužitelja (list 6-21), potvrdu preslike plaće i platne liste (list 22-39), fotografije (list 40-41), policu osiguranja od odgovornosti broj: 1307- 00061230 (list 51 spisa), Ugovor za održavanje opločenja u Gradu Zagrebu (list 53- 67), potvrdu o visini isplaćenih plaća KLASA: 401-01/24-01/10, URBROJ: 251- 603/100-24-01 od 9. travnja 2024. (list 91-93), generalnu policu br. [broj police] za grupu 1 – osiguranje od odgovornosti (list 102-105). Sud je također proveo dokaz uviđajem (list 140-141), saslušanjem svjedoka DH (list 135-136), kao i tužitelja (list 136-137) te dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Miljenku Franiću (list 95-97 i list 132-133).

9. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

10. Među strankama je sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda tužitelja te visina tužbenog zahtjeva.

11. Svjedok HH u svom iskazu na ročištu od 18. rujna 2025. navodi da se sjeća tog dana jer uvijek prijepodne pije kavu u Harat's Pub-u Potepuh, kao i da je tog dana bila gužva i sunčano vrijeme. Kako cvjećari znaju prati vodom, na jednom mjestu je bilo ulegnuće vode gdje je više ljudi stradalo, kao i da je blizu šaht te je u tom ulegnuću bilo vode. Vidjela je tužitelja, koji je visok, i koji je išao iz pravca Opatovine prema Dolcu i on je samo u jednom trenutku nestao u gužvi, dok su mu dva dečka koji su sjedili na terasi bliže priskočili i donijeli stolicu da sjedne te je netko zvao hitnu. Vidjela je da je tužitelju stopalo otišlo na vanjsku stranu i da je to bilo prestrašno. Hitnoj je trebalo jako dugo da stigne, došla je nakon 25 minuta i odvezla tužitelja. Nakon dvije godine je slučajno srela tužitelja u Traumi na vježbama te se sjetila tužitelja i rekla mu da bi to tužila bez ikakvih problema te da će svjedočiti pa je tako i dobila sudski poziv.

12. Tužitelj u svom iskazu na ročištu od 18. rujna 2025. navodi da je tog dana 21. svibnja 2022. krenuo prema Dolcu iz pravca Opatovine te je bila gužva. Bilo je puno turista i biciklista koji su išli u njegovom pravcu te se maknuo stranu, a kako se maknuo zagazio je u rupu u kojoj je bilo vode i izgubio ravnotežu. Pokušao se dići, ali je ponovno padao. Dva dečka su mu priskočila u pomoć, jedan ga je držao, dok je drugi došao sa stolicom. Jedan od njih dvoje je zvao hitnu, a donijeli su i drugu stolicu na koju su stavili tužiteljevu desnu nogu. Hitna ga je odvezla u Traumatološku i tamo su tužitelju rekli da mora na 4. odjela, to jest odjela za sportske ozljede. Imao je tri operacije i rehabilitaciju koja je trajala trinaest mjeseci. Na nogama je imao tenisice. Navodi da se kretao normalnim korakom, da nije trčao, da je imao ručnu torbicu. Također, navodi da je bio prekrasan sunčan dan. Na poseban upit pun. tuženika kada se pomaknuo da propusti pješake i bicikliste da li je gledao kuda se miče, navodi da je pogledao, ali nije znao da je tolika rupa i da je mislio da je to samo malo vode. Navodi da mu je tuđu pomoć i njegu pružao njezin sin.

13. Na uviđaju od 4. studenog 2025. sudska komisija izvršila je uvid u mjesto koje je tužitelj pokazao kao mjesto na kojem se dogodio predmetni štetni događaj i utvrdila da je popločenje još uvijek udubljeno i to značajno. Uređujući sudski savjetnik stavio je nogu te utvrdio da je udubljene do visine zgloba. Također, utvrđeno je da mjesto događaja odgovara fotografijama koje prileže spisu (list 40-41).

14. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka DH te tužitelja kao logične, životno uvjerljive, te međusobno sukladne i sukladne s drugim provedenim dokazima u postupku, kao i nalazom i mišljenjem vještaka dr. Miljenka Franića.

15. Iz iskaza tužitelja, svjedoka DH, kao i ostale dokumentacije u spisu, te provedenog uviđaja, sud je utvrdio da je predmetni štetni događaj nastao na način da se tužitelj, dana 21. svibnja 2022. oko 11:30 sati, dok je hodao po popločanoj površini Ulice Opatovina u Zagrebu, spotaknuo u uleknuće u popločanoj površini te je pao i zadobio ozljede desnog gležnja i potkoljenice, kao i da je zaostao ožiljak iznad fibule od približno 11 cm te oteklina. Tužitelj se tom prilikom kretao na uobičajen način.

15.1. Temeljem svega iznesenog utvrđen je, ne samo način odvijanja štetnog događaja, već i to da u postupanju tužitelja nema nikakvog udjela za nastup štetnih posljedica niti za njihov obim.

15.2. To iz razloga što proizlazi da se tužitelj spotaknuo i pao isključivo zbog oštećenja na površini kojom se inače kreću pješaci.

16. Odredbom čl. 22. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 68/18., 110/18. i 32/20. - dalje ZKG) propisano je da su komunalne djelatnosti one djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture između ostalih i održavanje nerazvrstanih cesta i održavanje javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima, dok je odredbom čl. 23. st. 1. ZKG-a propisano da se pod održavanjem nerazvrstanih cesta podrazumijeva skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom cijele godine na nerazvrstanim cestama, uključujući svu opremu, uređaje i instalacije sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i prometne sigurnosti na njima (redovito održavanje) kao i mjestimično poboljšanja elemenata ceste, osiguranja sigurnosti i trajnosti ceste i cestovnih objekata i povećanja sigurnosti prometa (izvanredno održavanje), a u skladu s propisima kojima je uređeno održavanje ceste, te je st. 2. ZKG-a propisano da pod održavanje javnih površina na kojima nije dopušten promet motornih vozila podrazumijeva se održavanje i popravci tih površina kojim se osigurava njihova funkcionalna ispravnost. Nadalje, odredbom čl. 27. ZKG-a propisano je da se obavljanje komunalne djelatnosti organizira i obavlja na području jedinica lokalne samouprave na način uređen ovim ZKG-om i posebnim zakonima.

16.1. Sukladno navedenom, tuženik je obvezan osigurati da komunalne i druge službe od općeg interesa djeluju tako da se zaštite građani i njihova imovina i spriječi nanošenje štete. Povjeravanje tih poslova drugim pravnim osobama ne oslobađa tuženika odgovornosti, jer je tuženik u obvezi preko inspekcijskih i drugih tijela nadzirati rad pojedinih službi i poduzimati konkretne mjere kojima se osigurava njihovo djelovanje, pa odatle njegova odgovornost za štetu koja nastane zbog neispunjavanja tih obveza (tako i VSRH, Rev-1201/97 od 14.11.2000.g. Izbor 1/01- 43).

16.2. Budući da je tuženik jedinica lokalne samouprave, sukladno čl. 22. ZKG-a, bio je dužan osigurati održavanje nerazvrstanih cesta i javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima, kao što je javnoprometna površina Ulice Opatovina u Zagrebu.

16.3. Slijedom navedenog, prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika je neosnovan.

17. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva i uzročno posljedične veze između štetnog događaja i ozljeda tužitelja provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Miljenku Franiću.

17.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Franića od 13. lipnja 2024. proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio opisane ozljede i da je po ozljeđivanju tužitelja u štetnom događaju provedeno liječenje po ortopedu i fizijatru, kao i da je provedeno operacijsko liječenje u 2 navrata te fizikalna terapija, a da je nakon završenog liječenja zaostaje ograničena i bolna pokretljivost desnog GNZ i DNZ u slabijem stupnju, zaostaje ožiljak te oteklina. Drži da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda zadobivenih u štetnom događaju. Mišljenja je da se zdravstveno stanje stabiliziralo tužitelja 1.10.2023. uzevši u obzir karakter ozljede, tijek liječenja te priloženu medicinsku dokumentaciju. Navodi da trajne posljedice navedene ozljeda desnog gležnja smanjuju životnu aktivnost tužitelja za 8% i u tom će postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. Ukazuje da je tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio vrlo intenzivan i kratkotrajan, da je takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta bio prisutan 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, slabijeg intenziteta 25 dana. Navodi da je tužitelj bol jakog intenziteta imao 4 dana, srednje jakog intenziteta trajanja 20 dana, a manjeg intenziteta trajanja još naredna 40 dana i da su daljnji povremeni bolovi trajne prirode i uključeni su u pojačane napore. Vještak je mišljenja da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna 2 sata dnevno kroz 40 dana liječenja, dok mu je u narednom periodu od 60 dana bila potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno, a da je pomoć bila potrebna u održavanju osobne higijene, kućnim poslovima, odlasku liječniku te da je naruženje slabijeg stupnja zaostalo obzirom na ožiljak u području desnog gležnja.

18. Sud je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka liječnika jer je izrađen temeljem priložene medicinske dokumentacije, pregleda tužitelja te u skladu s pravilima struke, slijedom čega je postupku utvrđeno da je tužitelj povrede opisane u nalazu i mišljenju vještaka liječnika zadobio upravo u štetnom događaju u obimu kako je to vještak utvrdio te stoga sud nalazi utvrđenim da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju doista povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. – dalje ZOO).

18.1. Tužitelj na predmetni nalaz i mišljenje nije imao primjedbe niti prigovora, kao ni umješač, dok je na prigovore tuženika vještak odgovorio u svom usmenom očitovanju na ročištu od 16. travnja 2025. te je iste u cijelosti otklonio.

18.2. Sud nalazi da utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prema čl. 1100. st. 1. ZOO-a, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a, sud je vodio računa o utvrđenom intenzitetu i trajanju bolova, zatim o trajanju i intenzitetu pretrpljenog straha, a imajući u vidu i činjenicu nastanka štetnog događaja, o duševnim bolima koje trpi zbog trajnog smanjenja životnih aktivnosti koje se očituju u činjenici da će tužitelj morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu.

18.3. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

18.4. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je cijenio gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti, kao i dob tužitelja, pa po ocjeni ovog suda tužitelju, u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva, pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u predmetnom štetnom događaju u iznosu od 5.400,00 EUR temeljem čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.

19. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate (čl. 29. st. 1. ZOO-a).

19.1. Obveza plaćanja neimovinske štete sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a dospijeva danom podnošenja tužbe te slijedom toga i obveza plaćanja zatezne kamate na naknadu neimovinske štete dospijeva istog dana ako prije toga dana nije podnesen zahtjev za naknadu štete odgovornoj osobi, osim ako je šteta nastala nakon toga. Slijedom navedenog, budući tužitelj potražuje zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe, valjalo je istu dosuditi od 17.10.2023. pa do isplate, ali samo na iznos od 3.700,00 EUR, koliko je tužitelj potraživao tužbom.

19.2. Naime, tužitelj je podneskom od 7. studenog 2025. preinačio tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva za neimovinsku štetu (na 6.300,00 EUR), pa za ostatak dosuđenog iznosa (5.400,00 EUR - 3.700,00 EUR) tužitelju pripada zatezna kamata od dana preinake odnosno od 7. studenog 2025. Naime, tuženik može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva ako je tužitelj odštetnim zahtjevom i(li) tužbom već bio zahtijevao preinačeni dio tužbenog zahtjeva, što u konkretnom predmetu nije slučaj (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-54/2023-3 od 10. travnja 2024.).

19.3. Stoga je odlučeno kao u točkama I. - III. izreke presude.

20. Nalazom i mišljenjem vještaka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelju pomoć i njega bila potrebna ukupno 140 sati.

20.1. Tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći (čl. 1095. st. 1. ZOO- a) i onda kada mu je ta pomoć besplatno pružana od člana obitelji. Da je tužitelju nedvojbeno bila potrebna tuđa pomoć koju mu je pružao član obitelj (sin) utvrđeno je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka te iskaza tužitelja. Stranke su isprva na ročištu 16. travnja 2025. učinile nespornim cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 4,00 EUR. Međutim, tužitelj je podneskom 7. studenog 2025. zahtijevao novčanu naknadu za tuđu pomoć i njegu po cijeni sata od 5,00 EUR (list 149). Stoga je sud cijenu sata tuđe pomoći i njege pružene tužitelju ocijenio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a te kao primjerenu odredio cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege u mjestu tužitelja, a prema prilikama, običajima i troškovima života, u iznosu od 5,00 EUR te u trajanju od ukupno 140 sati, a sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

20.2. Obzirom da tužitelj na naknadu ove štete ima pravo temeljem čl. 1095. ZOO-a, tužitelju je dosuđen iznos od 700,00 EUR, a zatezne kamate na nju teku od dana donošenja ove presude, po čl. 1086. ZOO-a, jer je tek donošenjem ove presude utvrđen novčani ekvivalent ove štete koja je do sada bila nepoznata. Naime, prema odredbi čl. 1086. ZOO-a obveza naknade imovinske štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a u konkretnom slučaju tužitelju je tuđu pomoć i njegu pružao sin pa se radi o tzv. nenovčanoj imovinskoj šteti čija se visina utvrđuje prema cijenama u vrijeme presuđenja, zbog čega i zatezna kamata na taj vid štete tužitelju pripada od dana donošenja prvostupanjske presude (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1963/13 od 20. siječnja 2016.).

20.3. Stoga je zatezne kamate na ovaj iznos valjalo odbiti u dijelu u kojem se potražuju od dana podnošenja tužbe (17.10.2023.) do dana donošenja ove odluke, a prihvatiti nadalje pa je odlučeno kao u točci III. izreke presude.

21. Iz potvrde o visini isplaćenih plaća KLASA: 401-01/24-01/10, URBROJ: 251- 603/100-24-01 od 9. travnja 2024. (list 91-93) koju je tuženik dostavio podneskom od 23. travnja 2024. i za koju je tužitelj u podnesku 26. lipnja 2024. naveo da ju prihvaća u cijelosti te u odnosu na koju su stranke na ročištu od 16. travnja 2025. navele da je nesporna financijska dokumentacija dostavljena u spis u svezi s izgubljenom zaradom, proizlazi da je tužitelj pretrpio imovinsku štetu s osnove izgubljene zarade u iznosu od 1.466,20 EUR, slijedom čega je sud naložio tuženiku da tužitelju na ime izgubljene zarade isplati iznos od 1.466,20 EUR sa zateznim kamatama tekućim kako slijedi: za svibanj 2022. na iznos od 23,12 EUR od 15. lipnja 2022. pa do isplate, za lipanj 2022. na iznos od 72,52 EUR od 15. srpnja 2022. pa do isplate, za srpanj 2022. na iznos od 120,51 EUR od 15. kolovoza 2022. pa do isplate, za kolovoz 2022. na iznos od 62,21 EUR od 15. rujna 2022. pa do isplate, za rujan 2022. na iznos od 91,86 EUR od 15. listopada 2022. pa do isplate, za listopad 2022. na iznos od 141,47 EUR od 15.11.2022. pa do isplate, za prosinac 2022. na iznos od 114,43 EUR od 15. siječnja 2023. pa do isplate, za siječanj 2023. u iznosu od 141,87 EUR od 15. veljače 2023. pa do isplate, za veljaču 2023. u iznosu od 201,15 EUR od 15. ožujka 2023. pa do isplate, za travanj 2023. na iznos od 201,15 EUR od 15. svibnja 2023. pa do isplate, za srpanj 2023. na iznos od 183,59 EUR od 15. kolovoza 2023. pa do isplate.

21.1. Na naknadu izgubljene zarade koja po svojoj prirodi predstavlja novčanu imovinsku (materijalnu) štetu kamate teku od dana nastanka štete kada se šteta smatra dospjelom, tj. kada su dospjeli pojedini iznosi zarade (tako i VSRH u Rev- 484/2024-2 od 7. svibnja 2024. i Rev 460/2006- 2 od 25. rujna 2007.).

21.2. Stoga je sud tijek zateznih kamata dosudio od 15.-og sljedećeg mjeseca pa je odlučeno kao u točci IV. izreke presude temeljem čl. 1095. st. 1. u vezi sa čl. 1086. ZOO-a.

22. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje ZOO/23).

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora, postavljenom zahtjevu za naknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23. – dalje OT) te na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.

23.1. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a sud utvrđuje da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva, tužitelj uspio sa 89,37% svog zahtjeva. U odnosu na uspjeh dokazivanja u pogledu osnove neimovinske i imovinske štete, uspjeh tužitelja je 100%. Stoga sud ocjenjuje da je ukupno gledano tužitelj u ovom postupku uspio u omjeru od 94,69%. Tuženik je uspio u omjeru od 5,31%. Kad se od ukupnog uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u postupku dobije se omjer od 89,38%.

23.2. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava tužbe (Tbr. 7. toč. 1. OT), troška sastava obrazloženih podnesaka od 8.1.2024., od 26.6.2024., od 16.7.2024. i od 7.11.2025. (sve Tbr. 8. toč. 1. OT), troška zastupanja na ročištima od 21.3.2024., 16.4.2025., 18.9.2025., 4.11.2025. (uviđaj) i 20.4.2026. (sve Tbr. 9. toč. 1. OT), za svaku radnju po 100 bodova. Dakle, ukupno 1.000,00 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) uvećano za pripadajući PDV 25% (Tbr. 46. OT), navedeno iznosi ukupno 2.500,00 EUR.

23.3. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 87,45 EUR te sudske pristojbe na presudu u iznosu 65,56 EUR jer tužitelj može platiti polovinu sudske pristojbe ako je plaćena u roku od tri dana od nastanka obveze.

23.4. Dakle, ukupno 2.653,01 EUR pa s obzirom na uspjeh od 89,38%, tužitelju pripada iznos od 2.371,26 EUR.

23.5. Ujedno je tužitelju u cijelosti valjalo priznati trošak predujma uviđaja u iznosu 40,20 EUR te trošak predujma medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR jer je navedeno bilo neophodno za postupak bez obzira na uspjeh (tako i VSRH u odlukama Rev 994/2021 i Rev 1265/2022).

23.6. Međutim, temeljem čl. 155. ZPP-a, nije priznat kao potreban trošak sastava podneska od 26.3.2024. i podneska od 19.9.2025. jer istim tužitelj dostavlja potvrde o uplati sudu, što sud može sam provjeriti u računovodstvu suda niti je sud tražio da tužitelj dostavlja potvrde u spis, pa predmetni podnesci nisu bili potrebni za postupak.

23.7. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 2.611,46 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO/23 pa je odlučeno kao u točci VI. Izreke presude.

23.8. Obzirom na tuženikov neuspjeh u sporu, umješač je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška pa je odlučeno kao u točci VII. izreke presude.

24. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 18. svibnja 2026.

Sudac:

Andrijana Markić Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješenje o sp. na prvostupanjsku presudu (131,12 EUR)

2. tuženiku

3. pun. umješača