REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br: P-5235/2024-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja GM (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ante Bogdanić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv I tuženika PM (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Denis Dugač, odvjetnik u Zagrebu, i II tuženika ŠM (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], uz sudjelovanje umješača na strani I tuženika TERRA FIRMA d.d. (OIB 22198253360), Zagreb, P. Budmanija 3, kojeg zastupa punomoćnik Maro Mihočević, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 15. travnja 2026. godine u prisutnosti tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 18. svibnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e:
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I Proglašava se nedopuštenom ovrha na nekretnini u vlasništvu tužitelja određena Rješenjem o ovrsi, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj; Ovr-1321/2022 od 2. svibnja, a 2022. godine, a na prijedlog tuženika protiv tužitelja. II Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u roku od 15 dana.".
II Nalaže se tužitelju naknaditi I tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 eura, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je Zaključkom ovog suda u predmetu broj Ovr- 1321/2022 dana 13.8.2024. godine, kao treća osoba, upućen na pokretanje o parnice radi proglašenja ovrhe na nekretnini nedopuštenom.
1.1. Tužitelj tvrdi da je ovrha na nekretnini nedopuštena, jer je on s II tuženikom, u ovršnom postupku ovršenikom, sklopio Ugovor kojim je stekao pravo korištenja upisano u zk. ul. br: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i pravo građenja, koje proizlazi iz građevinske dozove tada nadležne općine Maksimir d dana 18.2.1988. godine, koja se odnosi na kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], temeljem koje je prednik II tuženika započeo radove. Nadalje, tužitelj tvrdi da da je dana 2.3.2023. godine uveden u samostalni i neposredni posjed nekretnine, koja se sastoji od podruma, prizemlja, prvog i drugog kata ukupne površine cca 420 m2, koja je izgrađena na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
1.2. Tužitelj ističe da je II tuženik bio od 16.11.1992. godine u neprekidnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu nekretnine na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na temelju ugovora sklopljenog 16.11.1992. godine sa svojim prednikom, SM, a koji je bio od 15.6.1985. godine u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu nekretnine kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na temelju rješenja Narodnog odbora Grada Zagreba, Povjerenstva za komunalne poslove od 1.10.1951. godine.
1.2. Tužitelj navodi i da nekretnina, koja je predmet ovrhe više ne postoji.
2. I tuženik osporava zahtjev tužitelja u cijelosti, da se radi o paušalnim navodima usmjerenima na opstrukciju ovršnog postupka. Predlaže zahtjev odbiti i potražuje naknadu parnično troška.
3. II tuženik se o tužbi i tužbenom zahtjevu nije očitovao.
4. Umješač navodi da je njemu kao kupcu, u ovršnom postupku, dosuđena nekretnina II tuženika, ovršenika, da su navodi tužitelja neosnovani i nedokazani pa predlaže zahtjev odbiti.
5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišnih knjiga i posjedovnog lista, u fotografije, sliku stanja zemljišta, u spis Ovr-1321/2022.
5.1. Ostale po tužitelju predložene dokaze sud nije provodio, jer je i bez provođenja tih dokaza činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.
5.2. Ocjenjujući rezultate provedenog dokaznog postupka ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Uvidom u spis Ovr-1321/2022 utvrđeno je da se vodio ovršni postupka između tuženika, I tuženik u položaju ovrhovoditelja, a II tuženik ovršenika.
6.1. U tom je postupku dana 6.5.2025. godine doneseno rješenje kojim je utvrđeno da je ovrha dovršena, a istome su prethodila rješenja o dosudi nekretnine, predaji nekretnine u posjed umješaču, koji ju je u ovršnom postupku kupio, kao i nalog zemljišno knjižnom odjelu da izvrši upis prava vlasništva s imena II tuženika na ime umješača.
6.2. Ovrha se provodila na nekretnini: kat. općina 999901, grad Zagreb, broj zk. ul. [broj ZK uloška], prizemna stambena zgrada, popisni broj 12307, u Bulanovoj br. 6, sagrađena na čkbr. [katastarska čestica], upisanoj u ulošku [broj ZK uloška] iste općine.
7. Neovisno o činjenica da je ovrha dovršena (6.1.) sud ističe pravno shvaćanje zauzeto u odluci VS RH, broj Rev 1012/2020-2: "Tužitelj koji je pravomoćnim rješenjem suda donesenog u ovršnom postupku upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom može, postupajući sukladno tom rješenju podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a sud može po toj tužbi provesti parnični postupak, pa iako je prije podnošenja tužbe ovrha dovršena.".
7.1. Dakle, sama činjenica dovršetka ovrhe ne znači da je tužbeni zahtjev neosnovan.
8. Iz dokumentacije dostavljene po tužitelju ne proizlaze njegovi činjenični navodi, dakle, da je on s II tuženikom zaključio ugovor kojim je stekao pravo vlasništva na nekretnine, koja je bila predmet ovršnog postupka (6.2.). Tužitelj ugovor na koji se činjenično poziva nije dostavio tijekom ovog postupka.
8.1. Naime, dokumentacija potvrđuje da je vlasnik nekretnine bio II tuženik, jer tako proizlazi iz izvatka iz zemljišnih knjiga, a ta je činjenica potvrđena i tijekom ovršnog postupka i donošenja odluka suda, kojim se provodi ovrha na nekretnini II tuženika, ista se dosuđuje umješaču, predaju u umješaču u posjed i nalaže se zemljišno knjižnom odjelu da izvrši upis prava vlasništva s imena II tuženika na ime umješača.
9. Zbog toga je sud utvrdio da zahtjev tužitelja nije osnovan i odbio ga je u cijelosti.
10. Točno je da sud nije prihvatio daljnje dokazne prijedloge tužitelja i to provođenje dokaza saslušanjem stranaka, zz umješača, svjedoka KM, kao i da se provede uviđaj na licu mjesta, kako bi se identificirala zgrada, koja je bila predmet ovrhe, ali bez zemljišta.
10.1. Sud je provođenje tih dokaza odbio, jer sud cijeni da su dokazi koje je tužitelj predložio radi dokazivanja njegovih činjeničnih tvrdnji očito neprikladni, jer se njima ne mogu utvrditi činjenice za koje su ti dokazi predložen (Rev-204/2022).
10.2. Naime, osnovno je pravilo da se pravo vlasništva stječe upisom u zemljišne knjige, a temeljem, kako bi proizlazilo iz tvrdnje tužitelja, pravnog posla. Tužitelj tvrdi da je njegov pravni posao ugovor kojeg je zaključio s II tuženikom, ali ugovor ne dostavlja u spis niti ističe razloga zašto ga ne dostavlja.
10.3. I tuženik je u potpunosti osporio sve navode tužitelja, a umješač je kupio nekretninu u ovršnom postupku u kojem je predmet ovrhe bila nekretnina u vlasništvu II tuženika, a i i u ovom postupku osporio navode tužitelja, pa njihova očitovanja i poduzete radnje u ovršnom postupku ukazuju da se njihovim saslušanjem neće utvrditi da je tužitelj vlasnik nekretnine, koja je bila predmet ovršnog postupka. Iz tog razloga sud nije proveo dokaz saslušanjem istih.
10.4. Tužitelj nije obrazložio na koju okolnost predlaže saslušati svjedoka, time što okolnost da se isti predlaže saslušati na okolnosti iz tužbe nije dovoljna za provođenja saslušanja istog.
10.5. Uviđaj na licu mjesta sud također nije odlučio provesti, jer iz činjenica upisa zgrade u drugom ulošku od zemljišta nije sporna (6.2.), ali time, suprotno tvrdnji tužitelja, nije provedena ovrha na nekretnini koja više ne postoji. S tim u vezi valja istaknuti da tužitelj nije upućen na pokretanje ove parnice radi dokazivanja da nekretnina više ne postoji, već samo iz razloga dokazivanja da je on vlasnik nekretnine.
10.6. Konačno, sud nije prihvatio niti prijedlog da se provede dokaz saslušanjem tužitelja, jer se činjenica stjecanja prava vlasništva ne može dokazati samo saslušanjem tužitelja. Naime, imajući u vidu da tužitelj nije dostavio niti jedan materijalni dokaz iz kojeg bi proizlazila barem vjerojatnost da polaže neko pravo na nekretnini, provođenje dokaza njegovim saslušanjem ne može biti prikladan dokaz kojim bi tužitelj dokazao svoje pravo vlasništva.
11. Odluka na koju se tužitelj poziva tijekom postupka (P-297/21, Općinskog suda u Zadru) na ovu pravnu situaciju nije primjenjiva, jer tužitelj ne ističe činjenične navode iz kojih bi proizlazilo da se osporava dobra vjera I tuženika. Upravo suprotno, tužitelj ne spominje razloge zbog kojih smatra da I tuženik nije u dobroj vjeri, dakle da je on znao da je zemljišno knjižno stanje različito od izvanknjižnog stanja.
12. Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP), a trošak se odnosi na troškove zastupanja I tuženika putem odvjetnika.
12.1. Trošak, koji je bio potreban i nužan za vođenje ovog spora, odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu; jednog obrazloženog podnesak od 17.6.2025. i pristupa na roč. 15.4.2026. godine po 1.000,00 eura, što je uvećano za 750,00 eura PDV-a.
12.2. I tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 2.3.2026. godine, jer u istome I tuženik ponavlja već ranije iznesene tvrdnje i svoja pravna shvaćanja.
U Zagrebu, 18. svibnja 2026. godine
Sutkinja:
Romana Hukelj
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.
