REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula

Poslovni broj Pn-65/2021-67

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu Tamari Došen kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CAF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Diana Angelini, odvjetnica u Puli, protiv tuženog ADRIATIC OSIGURANJA d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave održane 18. ožujka 2026., održane u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 18. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Industrijska 15C, Pula, OIB: 94472454976 da tužiteljici CAF OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati 6.717,18 € na ime pravične novčane naknade neimovinske i imovinske štete, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 2.000,00 € od 01.10.2020. pa do isplate,

- na iznos od 1.760,00 € od 18.05. 2026. do isplate,

- na iznos od 180,00 € od 18.05. 2026.do isplate,

- na iznos od 850,24 € od 01.01.2020. pa do isplate

- na iznos od 589,76 € od 01.02.2020. pa do isplate

- na iznos od 349,32 € od 01.03.2020. pa do isplate

- na iznos od 329,28 € od 01.04.2020. pa do isplate

- na iznos od 329,28 € od 01.05.2020. pa do isplate

- na iznos od 329,28 € od 01.06.2020. pa do isplate, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi nastaloj uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku, Adriatic osiguranje d.d., Industrijska 15C, 52 100 Pula, OIB: 94472454976 da tužiteljici, CAF OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak od 3.654,05 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. svibnja 2026. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi nastaloj uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, razlici do 3.925,71 eura, zahtjev odbija .

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška od 2.312,50 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 11. svibnja 2011. tužiteljica navodi da se 6. prosinca 2019. na prilaznom kolniku ispred ulaza u Dom hrvatskih branitelja, dogodila nezgoda kada je CA upravljajući vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka], prešao kotačima preko rampe za kretanje osoba s invaliditetom, koja se pod pritiskom vozila pomaknula i u rotaciji udarila tužiteljicu slomivši joj desni gležanj. Istoga dana joj je zbog prijeloma donjeg dijela goljenične kosti (tibije) postavljena podkoljena imobilizacija (gips longeta), a 17. prosinca 2019. cirkularni gips, koji je uklonjen tek 25. veljače 2020. Desnu nogu nije smjela opterećivati dva mjeseca, do postavljanja hodulje. Sa štakama je hodala do kraja ožujka 2020., još mjesec dana nakon skidanja gipsa. Danas trpi bolove kod stajanja i hodanja, bolove u lijevom kuku kod poštede desne noge, ima problem s venama na području završetka gipsa, otok desne noge kod veće fizičke aktivnosti ili duljih opterećenja. Bolove osjeća kod promjene vremena, duljeg stajanja ili hodanja, kod većeg opterećenja koljena, ne može izvesti čučanj, trčati veću daljinu, a prije nezgode se aktivno 15 godina bavila nordijskim hodanjem, prakticirala je jogu, biciklizam i plivanje. Gotovo 6 mjeseci je bila onemogućena voditi brigu o sebi i kućanstvu jer stanuje na 5. katu u zgradi bez lifta. Na liječničke preglede je morala ići s pratnjom jer se nije mogla sama spustiti niz stepenice i voziti, tuđu pomoć i njegu je trebala pet i pol mjeseci nakon ozljeđivanja. Drugu fizikalnu terapiju nije provela jer je nastupio opći tzv. lockdown uslijed pandemije koronavirusa. Smanjenje životne aktivnosti se ogleda u nemogućnosti bavljenja fizičkom aktivnošću, dotadašnjim načinom života. Profesionalno obavlja samostalnu umjetničku djelatnost te je za vrijeme bolovanja primila naknadu od 17.512,39 kuna jer joj nije priznata ozljeda na radu pa za prvih 42 dana (razdoblje „na teret poslodavca“) nije primila nikakav iznos, a u preostalom razdoblju bolovanja je primala niži iznos. HZZO je priznao osnovicu od 30,81 kn neto, što znači da je primila iznos za 15.299,45 kn manje nego da je primila 100% iznos osnovice. Tuženik joj je 30. studenog 2020., povodom njenog zahtjeva od 1. listopada 2020., isplatio 29.390,87 kuna i to zbog izgubljene zarade 4.140,87 kn, za neimovinsku štetu 23.000,00 kn i za tuđu pomoć i njegu 2.250,00 kn. Tuženik joj je priznao bolovanje do kraja ožujka 2020. premda je prema potvrdi nesposobnost za rad trajala do kraja svibnja 2020. Za prva 42 dana po ozljeđivanju joj nije priznao ništa jer da nije dokazala „u kojem iznosu i je li primila navedenu naknadu“ premda mu je poznato da obavlja samostalnu djelatnost, nema poslodavca, nema joj tko isplatiti naknadu plaće za navedeno razdoblje. Predlaže da sud obveže tuženika da joj na ime neimovinske štete isplati iznos od 15.000,00 kuna, na ime tuđe pomoći i njege 5.000,00 kuna te na ime izgubljene zarade 11.158,58 kuna. Ukoliko sud smatra kako nema osnova za priznavanje tužbenog zahtjeva temeljem osnovice za slobodno zanimanje - samostalni umjetnik, to tužiteljica predlaže da se istoj isplati naknada koja čini razliku između prosječno ostvarenog prihoda tijekom 2019. godine u visini od 5.551,48 kn mjesečno umanjeno za iznos naknade koje je primila od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Konačan zahtjev, nakon provedenih vještačenja, postavlja podneskom od 25. rujna 2025.

2. Odgovorom od 19. srpnja 2021. tuženik ne osporava štetni događaj opisan u tužbi, pasivnu legitimaciju kao osiguratelja vozila registarske oznake [registarska oznaka] temeljem Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (čl.22 st.1 ZOOP-a) i polici broj [broj police], ozljedu zbog koje joj je isplatio pravičnu naknadu, ali osporava zahtjev tužiteljice za daljnjom isplatom kao previsoko postavljen. Neosnovanim smatra zahtjev za naknadom izgubljene zarade, osobito naknadu prihoda/dohotka u bruto iznosu, jer ZOO-a određuje naknadu izgubljene zarade, odnosno neto dobit. Osporava navode o duljini trajanja nesposobnosti za rad jer iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi nesposobnost za rad do kraja ožujka 2020. Osporava visinu naknade jer iz isprava ne proizlazi da bi ostvarivala mjesečni dohodak od 5.551,48 kuna. Proračun Republike Hrvatske je, prema obrazloženju rješenja HZZO-a Regionalni ured Rijeka, Područna služba Pazin URBROJ 338-18-02-20-04, na (str. 2 pasus 4), obveznik plaćanja zdravstvenog i mirovinskog osiguranja tužiteljice prema odredbama Zakona o pravima samostalnih umjetnika i poticanju kulturnog i umjetničkog stvaralaštva , te će doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i naknade, biti isplaćene neovisno o tome koliki je dohodak ostvarila, za razliku od osoba u radnom odnosu kojima se na plaću i iz plaće obračunavaju doprinosi za ZZO i ZMO te visina ovisi o visini plaće. Prema dopisa HZZO-a od 14. rujna 2020. isplaćena naknada se formirala temeljem osnovice za obračun i uplatu doprinosa za zdravstveno osiguranje, a koji se tužiteljici uplaćuju osnovom Zakona o pravima samostalnih umjetnika i poticanju kulturnog i umjetničkog stvaralaštva iz sredstava državnog proračuna RH. Prema izvodu s tekućeg računa tužiteljici je Ministarstvo kulture isplaćivalo poticaj za književno stvaralaštvo koji se ostvaruje temeljem raspisanog javnog poziva, a poziv za 2020. je bio raspisan od 10. lipnja do 9. rujna 2019., pa taj neostvareni prihod nije u uzročnoj vezi sa štetnim događajem.

3. U dokaznom postupku pročitana je medicinska dokumentacija, izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 28. veljače 2020., zahtjev za naknadu štete od 29. rujna 2020. , očitovanje Ministarstva kulture i medija od 27. travnja 2022. s prilozima, spis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje klasa: UP/I-502/03/20-02/21 (stranice 114-144), saslušani svjedoci MA, FA i LA te tužiteljica (stranice 208-217), provedeno je medicinsko vještačenje po specijalisti ortopedu GA, dr.med. (stranice 223, 247 i 257), financijsko vještačenje po Tomislavu Prpiću, dipl.oec.

(stranice 266, 289 i 302).

3.1. Prema izvješćima liječnice opće medicine doktorice dr. AA tužiteljica je privremeno bila nesposobna za rad do 31. svibnja 2020.

3.2. Prema dopisu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 28. rujna 2020. tužiteljici se, s obzirom da joj nije priznata ozljeda na radu, na teret Zavoda od 17. siječnja 2020. isplaćivalo 70% osnovice.

3.3. Tužiteljica je 15. siječnja 2020. Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje povodom ovog štetnog događaja podnijela prijavu o ozljedi na radu ali joj rješenjem od 28. veljače 2020. nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

3.4. Prema dopisu Ministarstva kulture i medija od 27. travnja 2022. tužiteljica je 18. siječnja 2021. podnijela prijavu za potporu samostalnim umjetnicima u 2021. te joj je isplaćeno 8.000,00 kuna te se prijavila na javni poziv za dodjelu potpora za poticanje književnog stvaralaštva u 2022. za koje je rok prijave bio 10. rujan 2021., a isplaćena joj je 21.000,00 kuna.

3.5. MA, suprug tužiteljice, iskazuje da su im odmah u pulskoj bolnici rekli da je kost pukla i da treba hitno operirati, da su samovoljno, bez uputnice, otišli u bolnicu u Lovran, gdje su rekli da operacija nije potrebna jer nije došlo do pomaka kosti i da se uz imobilizaciju može očekivati da će kost zarasti, da je dva i pol mjeseca na desnoj potkoljenici imala gips, trpjela je strašne bolove, Neofen nije pomagao, nije se mogla kretati, pala je u depresiju, on je iskoristio godišnji odmor i dvadesetak dana koja je imao za njegu člana domaćinstva, a kada više nije mogao izostati s posla, došla joj je pomagati njena sestra iz Siska. U razdoblju bolovanja, od 6. prosinca 2019. do 31. svibnja 2020. tužiteljica nije mogla ništa od svoga redovnog posla, čitati, pisati , mogla je tek povremeno gledati televiziju. Žive na petom katu zgrade bez lifta pa je dva puta, po povratku iz Lovrana i kada je išla na kontrolu, stepenice svladala sjedajući na svaku. Nakon prve fizioterapije započela je pandemije Covid-a i Odjel fizioterapije se zatvorio, privatno su angažirali kiropraktičara, koji je odredio vježbe, dao im aparat za struju kako bi potaknuli rad mišića, preko interneta zajedno vježbali. Nakon skidanja gipsa dva do tri mjeseca je hodala uz pomoć dvije štake, dosta dugo s jednom štakom, a on joj je pomagao oko održavanja osobne higijene, pripremao je obroke, spremao stan. Prije nesreće je bila dobar trkač, bavila se jogom, a sada ne smije trčati, ne smije raditi sve vježbe, ima problem s lijevim kukom.

Tužiteljica je radila kao slobodni umjetnik, pisala je barem jednom mjesečno književne oglede za treći program Hrvatskog radija, pisala je za portale Lupiga, Autograf, Moderna vremena info i jedan bosanski časopis, prije nesreće je tri godine zaredom objavljivala po jednu knjigu. Posao je obavljala od kuće, čitala je knjige, na računalu u dnevnom boravku pisala književne oglede, novinske članke, ponekad je radila i intervjue. Bolovi su je sprječavali da radi za vrijeme bolovanja, godinu dana se nije vratila u normalnu što se tiče pisanja. Nakon nesreće je imala pauzu od dvije ili tri godine, a potom je objavila „Početnica za luđake“ i „ [adresa]“. Šest mjeseci nakon događaja nije napisala ni jedan književni ogled za Hrvatski radio, portal Lupiga ali je moguće da su emitirane emisije ili objavljeni raniji tekstovi.

Književnik je, javljao se i dobivao stipendije Ministarstva kulture i medija te zna da je za prijavu na natječaj potrebno napraviti sinopsis, kratki sadržaj, ogledni arak budućeg djela od dvadesetak stranica i pribaviti književne kritike jednog renomiranog književnog kritičara i izdavača. U pravilu prijava se sprema osam do devet mjeseci, ponekad i duže, ponekad se mora čitav roman imati u natuknicama. Komisija Ministarstva je na temelju sinopsisa i oglednog arka odlučivala koliko je potrebno vremena i odobravala stipendiju na tri, šest mjeseci ili godinu dana.

Tužiteljica je uobičajeno dobivala stipendije Ministarstva kulture i medija za tri mjeseca, ukupno 21.000,00 kuna po knjizi, neovisno od honorara izdavača Sandorf. Napisanu knjigu mora predati Ministarstvu kao dokaz ispunjenja ugovorom preuzete obveze, jer se u protivnom ne može javiti na novi natječaj. Ako Ministarstvo želi nagraditi izdavača, onda kupi primjerice 80 knjiga. Ne zna da li se 2019. prijavila na javni poziv Ministarstva kulture i medija za dodjelu potpora za poticanje književnog stvaralaštva za 2020., ali se 2020. nije prijavila na natječaj Ministarstva za 2021.

Od Hrvatskog radija je po književnom ogledu dobivala vrlo brzo honorar 700,00- 800,00 kuna. Isplate honorara Društva hrvatskih književnika ili Hrvatskog društva pisaca su se možda odnosile na neka gostovanja ili je bila član neke komisije. Uplate HRT-a od prosinca 2019. do svibnja 2020. se odnose na prvi put emitirane ili reprizirane emisije, jer HRT plaća nakon emitiranja. Pandemija nije bila uzrok smanjenja njenih prihoda.

3.6. FA sa suprugom LA vodi udrugu "Zvona i nari", knjižnicu u Ližnjanu, projekt kojim povezuju umjetnike iz cijelog svijeta, tužiteljicu poznaje kao kolegicu književnicu, dobitnicu nagrade „ C Nazor", zna da se zbog ozljede nije prijavila na natječaje koje jednom godišnje objavljuje Ministarstvo kulture i medija za potporu za pisanje poezije ili proze, za prijavu moraju imati sinopsis, razvijen koncept cijelog romana, priložiti poglavlje iz romana o kojem dva kritičara trebaju napisati preporuku, pa se pretpostavlja da je dobar dio romana već gotov, a odabrano poglavlje najbolje. Natječaj se objavljuje krajem ljeta, rezultat do kraja godine, isplata se vrši ubrzo nakon objave rezultata. Komisija potpore odobrava na tri mjeseca, šest mjeseci ili godinu dana, o čemu ovisi iznos potpore. Potpora i honorar od nakladnika su piscima jedini izvor prihoda.

3.7. LA iskazuje da Ministarstvo kulture i medija objavljuje natječaj za dodjelu javnih potpora za pisanje, odnosno književni projekt i dodjeljuje stimulacija za iznimno vrijedna dijela. Natječaj se objavljuje u kasno ljeto ili ranu jesen, a rezultati krajem godine. Stipendija se odobrava za narednu godinu, za tri mjeseca, šest mjeseci ili godinu dana, a isplaćuje se u prva tri mjeseca. Tromjesečna potpora iznosi 7.000,00 kuna po mjesecu. Prijavi na natječaj se prilaže sinopsis, ogledni arak te dva pisma preporuke, obično urednika i književnog kritičara. Priprema za prijavu na natječaj traje oko 12 mjeseci, jer tri do šest mjeseci radi na tekstu pa potom na tekstu i sinopsisu. Ogledni arak posljednjeg romana "Joso“ kojega su supruga i on izdali kao književni dvojac, imao je pedesetak stranica, u vrijeme kada su imali napisanih 200 do 300 stranica romana. Potpora za tri mjeseca im je odobrena 2020. za 2021., a prije desetak godina su dobili polugodišnju potporu za roman „Putovanje“.

3.8. Tužiteljica iskazuje da joj je slomljena desna noga, da su joj u pulskoj bolnici planirali ugraditi dva vijka, ali su joj u Lovranu rekli da operacija nije nužna, da mora strogo mirovati kako se nešto ne bi pomaklo, stavili joj gips i svakih 15 dana je odlazila na preglede u Lovran. Stanuje na petom katu zgrade bez lifta, pa je nekih desetak dana bila kod svekrve blizu Pazina, gdje je morala proći desetak stepenica, a pomagala joj je svekrva u dobi od 90 godina dok je suprug bio u Puli s njihovom sedmogodišnjom kćerkom. Suprug joj je pomagao održavati osobnu higijenu, pripremao obroke, nosio joj hranu u krevet, vodio je brigu o domaćinstvu sve dok joj nisu skinuli gips sredinom ožujka 2020. pa je počela raditi po kući hodajući još mjesec i pol dana uz pomoć dviju štaka, a potom uz pomoć jedne štake, a na posljednjem pregledu u Lovranu u lipnju 2020. je bila bez štaka. Nakon skidanja gipsa preporučeno joj je obavljanje fizikalne terapije kroz mjesec i pol dana, ali je nakon prve fizikalne terapiji nastupio lockdown, terapije se nisu obavljale. Saznala je za fizioterapeuta koji radi za NK Istru pa joj je on napravio masažu, poslao videozapis s vježbama koje je redovito izvodila, dao joj je aparatić za struju, preporučio obloge koje koriste sportaši kod takvih ozljeda, pružio joj je podršku jer je psihički „pala“, jer je u svemu bila sama, bez podrške kakva se dobiva kod grupnih terapija u bolnici i razmjenom iskustva s drugim pacijentima. Noga joj je poplavila, otekla, trpjela je dosta jake bolove, preporučene tablete zbog nuspojava nije koristila pa je i u ožujku pila Neofen forte. Godinama se bavila nordijskim hodanjem ali još uvijek u desnoj nozi nema prijašnju snagu, brže se umara, pazi da ne opterećuje desnu noge pa ima bolove u lijevom kuku. Smetnje, bol, osjeća kada dulje stoji i pri promjeni vremena u gležnju, koljenima i kukovima. Jogom se bavi svaki drugi dan, a ne svakodnevno, jer ju vježbe umore, neke ne može izvoditi jer ne može čučnuti do kraja. Ne može nositi teže stvari, osjeća manje smetnje prilikom plivanja. Bicikl je nastavila voziti jer joj je rečeno da je to odlično nakon loma noge. Strahovala je tijekom liječenja, da se ne posklizne i padne, jer joj je liječnik rekao da će je u tom slučaju morati operirati. Za vrijeme oporavka je izgubila samopouzdanje, odvojena u stanu od drugih ljudi, bez kretanja, što se odrazilo na njen rad, jer je izgubila kontinuitet svakodnevnog pisanja pa je potrebno uložiti puno više truda za nastavak, jer pisanje zahtijeva veliku disciplinu, posvećenost radu i strogoću prema samom sebi jer vas nitko ne tjera da radite. Status samostalne umjetnica je dobila 2017. od Ministarstva kulture i medija na temelju dotadašnjeg književnog i književno-kritičarskog rada. Radila je kao profesorica, do 2016. kao novinarka u Novom listu, bila je kolumnistica i reporterka, a nakon što je ostala bez posla, posvetila se književnom radu koji se sastoji od intelektualnog, čitanja onoga o čemu mora pisati i pisanja bilješki i kreativnog, pisanja oko dva sata dnevno. U prvih jedanaest mjeseci 2019. je pisala književne eseje za treći program Hrvatskog radija, emisije „Bibliovizor“ i „Do korica“ prethodno se dogovorivši s urednicom koje će knjige obraditi, radila je interpretaciju književnih dijela, koju bi glumci, spikeri pročitali i snimili emisiju, a emitirala se naknadno, ponekad je proteklo pet - šest mjeseci od pisanja eseja do emitiranja, a naknada je plaćana nakon emitiranja. Nekad bi otkupili prava za radio dramu i platili nakon emitiranja. Povremeno je pisala za portal „Lupiga“, „Moderna vremena“, „Prometej.ba“ ali ništa nije pisala šest mjeseci nakon štetnog događaju, te su sva plaćanja izvršena u tom periodu rezultat emitiranja i objava napisanog prije nesreće. Ministarstvo kulture joj je 2019. dalo stimulaciju od 15.000,00 kuna za književno stvaralaštvo za knjigu „Mrtav rukavac rijeke Save“ koju godišnje dobiva oko desetak književnika za najbolja književna dijela. Redovito se svake godine javljala na javni poziv Ministarstva za dodjelu potpora za poticanje književnog stvaralaštva te je svake godine objavila knjigu 2016. roman „Bolest svijeta“, 2017. roman „Carstvo nemoći“, a 2018. putopisne proze „Mrtav rukavac rijeke Save“ za koju je osim potpore i stimulacije dobila i 10.000,00 kuna od Grada Siska, a isplaćeno joj je 8.000,00 kuna, možda u ratama i ne sve. Uvijek je dobivala tromjesečnu potporu od 21.000,00 kuna. Nakon 2018. je prvi roman "Početnica za luđake" objavila 2021., a knjigu putopisa „ [adresa]“ 2022. Za roman „Zamračenost“ je 2021. zatražila i 2022. dobila potporu Ministarstva ali jer romanu primijenila naslov i nije ga objavila. Za „Početnicu za luđake“ se nije javila na javni poziv Ministarstva kulture koji se objavljuje krajem ljeta ili početkom jeseni, a rezultat se objavljuje oko Nove godine. Posljednji javni poziv na koji se javila prije prosinca 2019. je objavljen krajem ljeta 2017. za 2018., za knjigu putopisa „Mrtav rukavac rijeke Save“. Htjela je pauzirati jer se javljala tri godine zaredom i dobivala potpore, pa je smatrala da bi i drugima trebalo dati priliku. Ona je pisala, ali nije imala gotove rukopise, na knjizi „Početnica za luđake“ počela je raditi tijekom ljeta 2019. razgovarala je s izdavačem, Sandorf iz Zagreba, dogovorili su da će pripremiti sve potrebno za prijavu na oglas Ministarstva 2020., a da će knjiga biti objavljena sredinom 2021. „Početnica za luđake“ je vrlo snažna knjiga i za vrijeme bolovanja nije mogla raditi na njoj kako je planirala, pa je propustila javni poziv Ministarstva iz 2020. te za tu knjigu, objavljenu u lipnju 2021. nije dobila potporu. Plaćanje po autorsko-pravnom ugovoru 29. travnja 2019. od 2.000,00 kuna možda je uplata portala „Prometej.ba“ ili nekog drugog jer je primjerice dobila honorar za tekst spota grupe Let3, zvali su je da bude u žiriju za izbor najbolje antiratne priče na području nekad sukobljenih zemalja. Uplata Matice hrvatske u lipnju 2019. se odnosi na članak obavljen u književnom časopisu „Riječi“ i „Kolo“. Fraktura d.o.o. je bivši izdavač, pa se uplata 7. lipnja 2019. odnosi na honorar od knjige objavljene 2012. Sposobnost za rad joj se vraćala s fizičkim i psihičkim oporavkom te je počela raditi u drugoj polovici 2020., a na jesen je već bila u nekadašnjoj formi. Od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje je dobila naknadu za vrijeme bolovanja, ali ne u punom iznosu. Povodom informacije od prijatelja ispunila je obrazac temeljem kojeg joj je država 2021. dala potporu od 8.000,00 kuna, svim samostalnim umjetnicima zbog epidemije koronavirusa. Bolovanje zbog ozljede je bilo razlog njenih smanjenih prihoda u 2020. Epidemija joj ne bi smetala, jer živi povučeno i radi od kuće. Njoj za pripremu materijala za prijavu na javni poziv treba godina i pol dana, jer već prilikom prijave ima napisanu većinu teksta, kako bi u konačnici mogla ispuniti obvezu po ugovoru koji se sklapa s Ministarstvom kulture i s izdavačem koji u svom pismu potpore, koji se prilaže prijavi, piše kada je planirao objaviti knjigu, a Ministarstvu mora dostaviti dokaz da je izvršila obvezu po Ugovoru, odnosno objavila knjigu. Bol u lijevom kuku je počela osjećati na jesen ili zimu 2020. kad je počela nositi veće terete, namirnice, školsku torbu svoje kćeri, a fizioterapeutu u Rovinju joj je dao dodatne vježbe. Pogodila ju je sumnjičavost kojom se gleda na njen posao, nije se žalila na odluku Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kojom su joj odbili priznati naknadu zbog ozljede na radu, demoralizirala se, nije se htjela „bosti s rogatima“, a možda joj je bilo i ispod časti. S urednicom na Hrvatskom radiju bi unaprijed dogovarala recenziju za 4-5 knjiga, ali već dogovorene recenzije za prosinac 2019. nije mogla odraditi jer je pisanje recenzije za knjige iz filozofije, povijesti, kulture, psihologije i antropologije, a ne samo beletristiku, zahtjevan intelektualni rad. Liječnik je najavio skidanje gipsa drugi tjedan u ožujku, ali je na pregledu 25. veljače 2020. vidio da su joj prsti poplavili pa ga je skinuo ranije. Napomena u nalazu Klinike za ortopediju Lovran od 6. prosinca 2019. „hod s dvije dolaktične štake bez opterećenja desne noge“ odnosi se na kretanje u nuždi. Moguće je da je napisala jedan tekst tijekom bolovanja i poslala Hrvatskom radiju, ali nije mogla raditi kao prije niti su se na radiju pola godine snimale nove emisije zbog lockdowna.

3.9. Medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ortopedske struke GA, dr.med. od 1. ožujka 2023., 23. veljače i 18. travnja 2024. (stranice 223,247 i 257) temeljenim na medicinskoj dokumentaciji, podacima zdravstvenog karton te kliničkom pregledu utvrđeno je da je radi ozljede desnog gležnja 6. prosinca 2019. tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta tri tjedna i slabog intenziteta tri mjeseca, da se bol jakog intenziteta javlja na dan ozljede i idućeg dana, a nakon imobilizacije i mirovanja regredira u bolove srednjeg intenziteta prvih mjesec dana nošenja imobilizacije i kasnije tijekom razgibavanja i postupnog opterećenja noge po odstranjenju imobilizacije. Bol slabijeg intenziteta javlja se kako se liječenje privodi kraju nastavkom na bolove srednjeg intenziteta. S obzirom da nema podloge u medicinskoj dokumentaciji po kojoj bi mogla zbrajati sate trajanja bolova napravljena je procjena, osobito srednjih i slabih bolova u trajanju od tri mjeseca, na osnovu trajanja liječenja, nošenja imobilizacije i učestalosti posjeta liječnicima. Bolove je tužiteljica trpjela 9 mjeseci i oni su raspoređeni kroz taj period ovisno o nošenju imobilizacije, nakon njenog skidanja, tijekom razgibavanja te postupnog opterećenja zgloba nakon skidanja.

Strah srednjeg intenziteta je trpjela dva tjedna neposredno po ozljedi i dok je postojala mogućnost pomaka frakturnih ulomaka u imobilizaciji, a lakog intenziteta oko tri mjeseca zbog nesigurnosti ishoda liječenja jer nije bilo moguće ambulantno izvođenje fizikalne terapije koja bi ubrzala oporavak i dala joj sigurnost u ishod liječenja. Trajno umanjena životna i radna aktivnost za 7 % temelji se na usporednom pregledu oba zgloba, utvrđenju da oštećeni zglob zaostaje u kretnjama za polovicu od zdravoga, što predstavlja srednji stupanj oštećenja, a ogleda u smanjenoj pokretljivosti desnog gležnja srednjeg stupnja bez deformacije po srastanju zglobnog prijeloma desne goljenične kosti pri čemu je bitna njena srednja životna dob, majčinstvo maloljetnog djeteta, fizička aktivnost i rad na terenu. Nakon ozljede bavi se većinom aktivnosti kao i prije ozljede uz određenu prilagodbu i pomoć te ograničenja u intenzitetu i trajanju istih aktivnosti, a time uzrokovani povremeni bolovi i nelagoda uključeni su u postotak umanjenja životnih i radnih sposobnosti kao i vrlo vjerojatan razvoj posttraumatske artroze desnog gležnja u kasnijoj životnoj dobi jer je u pet godina od kontrolnog do njenog pregleda nastala razlika, što upućuje da će s vremenom posljedice biti veće.

Tijekom liječenja bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega nestručna u trajanju 350 sati i stručna u trajanju 18 sati. Procijenjeno je trajanje nestručne pomoći od 11 i pol tjedana jer je riječ o mladoj ženi koja treba voditi brigu o domaćinstvu, o mlt. djetetu, a preporučeno je strogo rasterećenje što znači da joj je za sve radnje, pa čak i dodavanje predmeta trebala pomoć. Količinu stručne pomoći dva puta tjedno, temelji na iskazu tužiteljicu ali ne zna da li je ona dva puta tjedno vježbala uz stručnu pomoć preko video poziva ili je to bio samo jedan video zapis kojeg je ona stalno vrtjela.

Danom završetka liječenja može se smatrati 15. rujna 2020. kada je obavljen posljednji kontrolni specijalistički pregled. Prema spisu priloženim evidencijama tužiteljica je na bolovanju provela nepunih 6 mjeseci, od čega, prema specijalističkim nalazima, 3 i pol mjeseca stroge poštede opterećenja. Preostalo vrijeme bolovanja nije bila sposobna za rad dok nije samostalnim i stručno asistiranim fizikalnim terapijama postigla prihvatljiv funkcionalni status. Premda je liječenje trajalo 9 mjeseci, 6 mjeseci je trajala privremena nesposobnost za rad, odnosno nakon 6 mjeseci liječenja mogla je odrađivati neke radne zadatke, isključujući rad na terenu.

3.10. Financijski vještak Tomislav Prpić, dipl.oec. nalazom od 14. studenog 2024. utvrđuje da je tužiteljici u utuženom razdoblju, od prosinca 2019. do svibnja 2020., od HZZO-a isplaćena naknada od 17.512,30 kuna, a bilo bi joj isplaćeno 32.811,84 kune da joj je priznata ozljeda na radu, odnosno HZZO-a bi joj isplatio još 15.299,45kn/ 2.030,59 €.

Budući da tužiteljica obavlja samostalnu djelatnost slobodnoga zanimanja, njen dohodak se utvrđuje prema poslovnim knjigama kao razlika između poslovnih primitaka i poslovnih izdataka što su nastali u istom poreznom razdoblju. Primici i izdaci se utvrđuju prema njihovoj tržišnoj vrijednosti i to prema načelu blagajne – primici se utvrđuju nakon primljenih uplata, a izdaci nakon obavljenih isplata. Dohodak bi bio ekvivalent zaradi, uz primitak uzimaju se u obzir poslovni izdaci. Prema spisu priloženim podacima u prethodnom referentnom razdoblju prosinac 2018. -svibanj 2019. tužiteljica je imala primitak (dohodak) od 28.112,95 kuna, prema izračunatim referentnim vrijednostima za primitke i dohodak u odnosu na prihode u utuženom razdoblju tužiteljica ima gubitak primitaka od 1.491,45 eura i dohotka od 281,44 eura. Budući da tužiteljica spada u posebnu kategoriju autora ili umjetnika koji nisu osigurani po osnovi obavljanja umjetničke djelatnosti i stoga su u poreznom smislu iznimka od samostalnih djelatnosti slobodnoga zanimanja cjelokupni primitak predstavlja ukupnu bruto zaradu pa uzimajući kao primitak iznos naknade isplaćene po HZZO-u te izračunatu referentnu vrijednost primitka gubitak bruto zarade bi iznosio 20.924,63 kune ili 2. 777,18 eura. U trenutku isplate obračunavaju se odbici, doprinosi i porez, pa bi izračun neto iznosa bio informativan, jer se ne zna kada će biti izvršena isplata, nisu poznati podaci o olakšicama koje eventualno tužiteljica koristi te je uobičajeno da se dosuđuje bruto iznos, a isplaćuje neto iznos, kao kada je riječ o isplati plaće. Kao autor umjetnik sve primitke je zaprimala u bruto iznosu, a na kraju godine ispunjava poreznu prijavu i plaća doprinose.

Tužiteljica prihod stvara u trenutku ugovaranja, a naplaćuje ga naknadno, pa je šest mjeseci bolovanja period ugovaranja budućeg prihoda, a ne referenca za praćenje prihoda koji je prije toga realiziran. Primanja u 2020. i 2021. ne bi bila pravilna metoda jer je štetni događaj mogao poremetiti ostvarivanje prihoda.

4. Nesporan je štetni događaj i pasivna legitimacija tuženika, kao osiguratelja vozila kojim je uzrokovana šteta. Nesporno je tuženik 30. studenog 2020. isplatio na ime naknade sveukupne štete 29.390,87 kuna. Sud je sukladno čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH („Narodne novine“ br. 57/22. i 88/22.) izvršio preračunavanje 29.390,87 kuna primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro, navedenog u Odluci Vlade RH o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 85/22.) te uplata iznosi 3.900,84 eura.

5. Sud je izvješćima dr. AA, isplatama HZZO-a, iskazom tužiteljice i medicinskim vještačenjem utvrdio da je njena nesposobnost za rad trajala do 31. svibnja 2020. Medicinskim vještačenjem utvrđene su posljedice zadobivene ozljede, a financijskim visina izgubljene zarade u vrijeme nesposobnosti za rad u svojstvu autora- umjetnika.

6. Sud je utvrdio da zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje prema čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018.,126/2021.,156/2022. i 155/2023.) tužiteljica zbog zadobivene ozljede trpi štetu koja opravdava dosudu troška u vezi s liječenjem i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za radu u smislu članka 1095. i dosudu pravične novčane naknade prema članku 1100. Zakona o obveznim odnosima.

6.1. Za tuđu nestručnu pomoć u svakodnevnom životu za vrijeme utvrđeno po vještaku od 350 sati odmjeren je trošak od 1.750,00 eura prema cijeni sata od 5,00 eura te za 18 sati stručne pomoći trošak od 270,00 eura prema cijeni sata od 15,00 eura utvrđenoj na temelju čl. 223. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023. i 146/2025).

6.2. Prilikom odmjeravanja visine naknade štete sud je uzeo u obzir da je tužiteljica u 55 godini života, da je nezgodu doživjela u 48-oj godini, da je ozljeda dovele do smanjenja i prilagođavanja njene fizičke aktivnosti te je za po vještaku utvrđene fizičke bolove sud odmjerio iznos od 3.372,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 1.568,00 eura, za duševne boli zbog pretrpljenog straha iznos od 3.000,00 eura.

6.3. Sud je financijskim vještačenjem utvrdio gubitak bruto zarade od 2.777,16 eura.

6.4. Sud je od ukupno odmjerene naknade od 12.737,16 eura oduzeo plaćenih 3.900,84 eura te dosudio razliku ali u okviru konačno postavljenog zahtjeva od 6.717,18 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom čiji je početak tijeka odredila tužiteljica, a koji u skladu s člankom 1103. Zakona o obveznim odnosima teče od dana podnošenja pisanog zahtjeva za naknadu neimovinske štete, za imovinsku nenovčanu od presuđenja i prvog dana slijedećeg mjeseca za izgubljenu zaradu.

7. Sud ne smatra da je tužiteljica doprinijela visini naknade izgubljene zarade jer nije podnijela žalbu protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kojim joj nisu priznata prava za ozljedu na radu. Bruto izgubljena zarada je utvrđena vještačenjem koje se temelji na obračunima poreza na dohodak, uplatama na žiro račun i uplatama HZZO-a.

8. Sud ne smatra da je nastupila zastara za razliku iznosa postavljenog podneskom od 9. travnja 2024. riječ o preinaci koju tužiteljica nije mogla izvršiti prije provedenih vještačenja.

9. Zatezna kamata teče od dospijeća, a određena je u skladu s člankom 29. stavkom 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.) po stopi nastaloj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a počevši s 1. siječnjem 2023. po stopi nastaloj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a počevši s 30. prosincem 2023. uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

10. Tužiteljici je priznat trošak pristojbe na tužbu 43,90 eura, presudu 56,81 euro, vještačenja od 853,34 eura (331,81+26,53+400,00+95,00), nagrade punomoćnici za sastav vansudskog zahtjeva, tužbe, podneska od 1. travnja i 2. studenog 2022., 14. studenog 2023., 9. travnja i 23. prosinca 2024., 25. rujna 2025., zastupanja na ročištu 20. travnja, 14. srpnja i 13. prosinca 2022., 18. travnja 2024., 18. ožujka 2026. po 100 bodova, zastupanja na ročištu 22. siječnja 2025. prema Tbr. 9.2 OT 50 bodova, ukupno 1350 bodova, što primjenom Tbr. 52.3 i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023.) iznosi 2.700,00 kuna.

Tužiteljici nije priznata nagrada punomoćnici za sastav podnesaka koji nisu bili potrebni za vođenje postupka.

Odluka o parničnom trošku kao i zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i 151. stavak 3. Zakona o parničnom postupku.

11. Prema članku čl. 4 Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

U Puli 18. svibnja 2026.

S u d a c

Tamara Došen

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana primitka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavna naredba:

1. tužiteljici po punomoćnici Diani Angelini, odvjetnici iz Pule

2. tuženiku po punomoćniku Antoniu Šćulcu, odvjetniku iz Rijeke