Poslovni broj: Povrv-1403/2024-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika EKO MONT d.o.o. u stečaju, [adresa], OIB: 00058164896, kojeg zastupa Tea Gatternig, stečajna upraviteljica, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Marije Palac, odvjetnice, i stečajne upraviteljice Tee Gatternig, 18. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Nevenke Jukić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-1093/2023 od 8. ožujka 2024. kojim je naloženo tuženiku EKO MONT d.o.o. u stečaju, [adresa], OIB: 00058164896, isplatiti tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, iznos od 172,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 7,50 EUR od 20. listopada 2020. do isplate, na iznos od 7,50 EUR od 24. studenoga 2020. do isplate, na iznos od 7,50 EUR od 18. prosinca 2020. do isplate, na iznos od 43,28 EUR od 21. siječnja 2021. do isplate, na iznos od 32,54 EUR od 19. veljače 2021. do isplate, na iznos od 21,81 EUR od 19. ožujka 2021. do isplate, na iznos od 7,50 EUR od 21. travnja 2021. do isplate, na iznos od 7,50 EUR od 20. svibnja 2021. do isplate, na iznos od 7,50 EUR od 19. lipnja 2021. do isplate, na iznos od 7,50 EUR od 20. srpnja 2021. do isplate, na iznos od 7,50 EUR od 19. kolovoza 2021. do isplate, na iznos od 7,50 EUR od 17. rujna 2021. do isplate i na iznos od 7,50 EUR od 20. listopada 2021. do isplate, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

III/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Povodom ovršnog prijedloga tužitelja od 28. rujna 2023. Javni bilježnik Nevenka Jukić iz Zagreba izdala je Rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1093/2023 od 8. ožujka 2024. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 172,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 7,50 EUR od 20. listopada 2020. do isplate, na iznos od 7,50 EUR od 24. studenoga 2020. do isplate, na iznos od 7,50 EUR od 18. prosinca 2020. do isplate, na iznos od 43,28 EUR od 21. siječnja 2021. do isplate, na iznos od 32,54 EUR od 19. veljače 2021. do isplate, na iznos od 21,81 EUR od 19. ožujka 2021. do isplate, na iznos od 7,50 EUR od 21. travnja 2021. do isplate, na iznos od 7,50 EUR od 20. svibnja 2021. do isplate, na iznos od 7,50 EUR od 19. lipnja 2021. do isplate, na iznos od 7,50 EUR od 20. srpnja 2021. do isplate, na iznos od 7,50 EUR od 19. kolovoza 2021. do isplate, na iznos od 7,50 EUR od 17. rujna 2021. do isplate te na iznos od 7,50 EUR od 20. listopada 2021. do isplate, uz naknadu nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 87,19 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

2. Svoje potraživanje tužitelj temelji na izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 13. rujna 2023., a isto se odnosi na neplaćene naknade za komunalnu uslugu opskrbe vodom za nekretninu na adresi u [adresa], šifra dužnika: 4124363, mjerno mjesto: 0962128, za razdoblje od 31. kolovoza 2020. do 30. rujna 2021.

3. U pravovremeno podnesenom prigovoru tuženik u bitnome ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare potraživanja. Tuženik navodi da se potraživanje odnosi na stambeni prostor koji nikada nije koristio stečajni dužnik, nego treće osobe (raniji najmoprimac VK, po zahtjevu za promjenu naziva potrošača od 7. srpnja 2020.), zbog čega smatra da se primjenjuje kraći zastarni rok za kućanstva, a ne rok za pravne osobe. Nadalje, tuženik ističe da se predmetno potraživanje, sukladno odredbama čl. 154. u svezi s čl. 248. i 254. Stečajnog zakona, može namiriti isključivo iz kupovnine ostvarene prodajom predmetne nekretnine u ovršnom postupku Ovrv-1515/2019, a ne iz preostale stečajne mase stečajnog dužnika. Predlaže provesti postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, uz naknadu troškova.

4. Povodom prigovora tuženika, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv- 1403/2024-2 od 15. travnja 2025., predmetno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage, u dijelu kojim je određena ovrha te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, u smislu odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22., dalje OZ).

5. Tužitelj tijekom postupka u bitnome osporava navode tuženika te ističe da se predmetno potraživanje odnosi na račune izdane za pružene vodne usluge. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije, tužitelj isti odbacuje u cijelosti. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, tužitelj ističe kako je neosnovan jer se ne radi o kućanstvu, nego o pravnoj osobi, stoga se primjenjuje petogodišnji zastarni rok. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tužitelj ističe kako nema evidentiranih uplata tuženika po utuženim računima. Stoga ustraje kod tužbenog zahtjeva odnosno predlaže platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi održati na snazi u cijelosti, uz naknadu troškova postupka.

6. Tuženik tijekom postupka ističe da ostaje kod svih navoda iz prigovora, a osobito kod prigovora promašena pasivne legitimacije te osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, kao i istaknutog prigovora zastare potraživanja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova.

7. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od 13. rujna 2023. (list 14 spisa), Rješenje ovog suda posl. broj Ovr-1515/19-126 od 14. lipnja 2021. (listovi 30-33 spisa), Rješenje ovog suda posl. broj Ovr-1515/19-127 od 14. lipnja 2021. (listovi 34-37 spisa), Rješenje ovog suda posl. broj Ovr-1515/19-142 od 14. rujna 2021. (listovi 38-39 spisa), Zapisnik sa skupštine vjerovnika (listovi 40-43 spisa), Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj St-3137/16-111 od 31. siječnja 2023. (listovi 44-46 spisa), Zahtjev za promjenu naziva potrošača (list 54 spisa), Jednostrani raskid ugovora o zakupu (listovi 55-56 spisa), Uvid u mjerno mjesto (list 57 spisa), Uvid u kupca (list 58 spisa) te utužene račune (listovi 59-84 spisa).

8. Sud nije proveo dokazni prijedlog saslušanja ranijeg stečajnog upravitelja Borisa Hmelinea jer isti nije adekvatan dokaz za dokazivanje osnove niti visine tražbine, budući da su na temelju pisane dokumentacije koja prileži spisu nesporno utvrđene činjenice potrebne za donošenje odluke u ovom postupku.

9. Temeljem ocjene svih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud nalazi da je tužbeni zahtjev neosnovan.

10. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za pruženu komunalnu uslugu opskrbe vodom za nakretninu u [adresa], šifra dužnika: 4124363, mjerno mjesto: 0962128, za razdoblje od 31. kolovoza 2020. do 30. rujna 2021.

11. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje komunalne usluge opskrbe pitkom vodom.

12. Među strankama je sporna pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva te je li nastupila zastara potraživanja.

13. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja, utužene račune te matične evidencije tužitelja, sud je utvrdio da je kao korisnik tužitelja naznačen "EKO MONT d.o.o. u stečaju, Resinički put 55", šifra dužnika: 4124363, mjerno mjesto: P- U013023, te da se utuženo potraživanje odnosi na vodne usluge za razdoblje od 31. kolovoza 2020. do 30. rujna 2021. u ukupnom iznosu od 172,63 EUR.

14. Odredbom čl. 205. st. 2. Zakona o vodama ("Narodne novine" broj 153/09., 63/11., 130/11., 56/13., 14/14. i 46/18., dalje ZOV) propisano je da je cijena vodnih usluga prihod isporučitelja vodne usluge, a da je obveznik plaćanja vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik).

15. Odredbom čl. 209. st. 1. i 2. ZOV-a propisano je da se građevine i druge nekretnine mogu priključiti na komunalne vodne građevine sukladno odluci o priključenju, koju donosi predstavničko tijelo jedinica lokalne samouprave na prijedlog isporučitelja vodne usluge. Prema odredbi čl. 212. st. 1. ZOV, vlasnik građevine, odnosno vlasnik druge nekretnine dužan je priključiti svoju građevinu, odnosno drugu nekretninu na komunalne vodne građevine sukladno odluci o priključenju, a najkasnije u roku od 1 godine od dana obavijesti isporučitelja vodne usluge o mogućnosti priključenja.

16. Odredbama čl. 4. i 5. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 17/13., dalje Opći uvjeti) propisano je da se odnos između isporučitelja i korisnika vodnih usluga uređuje ugovorom. Nadalje je odredbom čl. 3. toč. 14. Općih uvjeta propisano da je korisnik vodne usluge svaka fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine i koja je s isporučiteljom sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je temeljem ovih Općih uvjeta izjednačena s tim osobama. Isto tako je i odredbom čl. 8. st. 1. Općih uvjeta propisano da se s vlasnikom nekretnine i na njegov zahtjev sklapa ugovor o priključenju na sustav javne vodoopskrbe, odnosno ugovor o priključenju na sustav javne odvodnje te da se iznimno takav ugovor može sklopiti i s posjednikom nekretnine koji se želi priključiti na mrežu opskrbe pitkom vodom ili mrežu odvodnje, uz suglasnost vlasnika nekretnine.

17. Tužitelj u ovom postupku ne tvrdi, a posljedično tome niti ne dokazuje da bi s tuženikom sklopio ugovor u smislu navedenih propisa, a navedeno posebno uzimajući u obzir da tuženik činjenično osporava da bi bio korisnik usluge tužitelja. Svoje potraživanje tužitelj temelji na izvatku iz poslovnih knjiga čija je vjerodostojnost osporena po tuženiku, ispostavljenim računima, matičnim evidencijama i zahtjevu za promjenu naziva potrošača, ali niti iz jednog dostavljenog dokumenta ne proizlazi da se radi o poslovnom prostoru. U svezi navedenog valja reći da je izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava u smislu formalno pravne pretpostavke za pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave (čl. 31. st. 1. OZ-a), ali isti nema pretpostavljenu dokaznu snagu (čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP)) jer je riječ o privatnoj jednostranačkoj ispravi koja, sama po sebi, nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, posebno s obzirom na navode tuženika iz prigovora. Stoga je, nakon podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, na tužitelju i nadalje bio teret dokazivanja osnovanosti predmetnog duga (čl. 7. st. 1. i 219. st. 1. ZPP-a). Niti iz dostavljenih prijepisa računa i matičnih evidencija, a koji također predstavljaju privatne jednostranačke isprave, kao niti iz zahtjeva za promjenu naziva potrošača, sud ne može sa sigurnošću utvrditi odlučne činjenice u ovom postupku.

18. Valja istaknuti i da je u konkretnom slučaju uvidom u Zahtjev za promjenu naziva potrošača od 7. srpnja 2020. sud utvrdio da je raniji korisnik predmetnog mjernog mjesta bila fizička osoba VK, kao najmoprimac stambenog prostora, koja je upravo u navedenom zahtjevu zatražila promjenu korisnika na tuženika EKO MONT d.o.o. u stečaju, koji je u to vrijeme bio vlasnik predmetne nekretnine. Dakle, utuženo potraživanje odnosi se na stambeni prostor koji je koristila treća osoba, a ne sam stečajni dužnik.

19. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potrebno je napomenuti da je uvidom u neslužbeni izvadak iz zemljišnih knjiga sud utvrdio da se na predmetnoj adresi nalazi stambena zgrada, dok tužitelj nije dokazao da se u konkretnom slučaju radi o poslovnom prostoru. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da je vodne usluge pružao za potrebe poslovnog prostora, te je prema ocjeni ovog suda prilikom odlučivanja o istaknutom prigovoru zastare valjalo primijeniti jednogodišnji zastarni rok propisan za tražbine za naknadu za isporučenu vodu, kad je isporuka obavljena za potrebe kućanstva (čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO)). Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga sud je utvrdio da je najranije dospjeli utuženi račun dospio 20. listopada 2020., a najkasnije dospjeli račun dospio 20. listopada 2021. Nadalje, iz prijedloga za ovrhu razvidno je da je predmetni postupak pokrenut 28. rujna 2023. Budući da je između datuma dospijeća i datuma pokretanja ovršnog postupka proteklo više od jedne godine u odnosu na sve utužene račune, to je u cijelosti osnovan po tuženiku istaknuti prigovor zastare u odnosu na cjelokupno utuženo potraživanje. Prema ocjeni ovog suda nastupila je zastara utužene tražbine, stoga tužbeni zahtjev ne bi bio osnovan s obzirom da je u odnosu na utuženu tražbinu nastupila zastara, odnosno protekao je jednogodišnji zastarni rok.

20. Također, a u odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, sud je utvrdio i da je predmetna nekretnina dosuđena kupcu HK Rješenjem o dosudi od 14. lipnja 2021. u ovršnom postupku Ovrv-1515/2019, te da je Rješenje o namirenju doneseno 14. rujna 2021. Sukladno odredbi čl. 154. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15., 104/17. i 36/22., dalje SZ), iz stečajne mase najprije se namiruju troškovi stečajnog postupka i ostale obveze stečajne mase. Prema odredbi čl. 248. st. 1. toč. 3. SZ-a, nakon unovčenja nekretnine, preostali iznos predaje se stečajnom upravitelju za namirenje stečajnih vjerovnika. Imajući u vidu da je predmetna nekretnina prodana i kupac uveden u posjed, tražbina tužitelja koja se odnosi na vodne usluge za predmetnu nekretninu mogla se u stečajnom postupku namiriti isključivo iz kupovnine ostvarene njenom prodajom, a ne teretiti opću stečajnu masu stečajnog dužnika. Stoga je i s tog osnova tužbeni zahtjev neosnovan.

21. S obzirom da tužitelj, na kojemu je teret dokazivanja osnovanosti predmetnog duga (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a), nije podnio ovom sudu dokaze iz kojih bi proizlazila osnova temeljem koje je za plaćanje komunalne usluge u utuženom razdoblju zadužen tuženik, to ovaj sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da je tuženik nositelj stvarnog ili obveznog prava po kojem bi bio u obvezi platiti utuženo potraživanje, odnosno nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva, te je primjenom odredbe čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev.

22. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog ukinut je u cijelosti te je ujedno u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev kako je navedeno u točki I/ izreke presude (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

23. Ovdje valja ukazati na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženo u Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017., gdje je pod 3.1. navedeno: "Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.".

24. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. st. 1. ZPP-a, kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a.

25. Tuženiku nije priznat zatraženi putni trošak stečajne upraviteljice Tee Gatternig na relaciji Varaždin–Zagreb-Varaždin, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, u sjedištu ovog suda postoji dovoljan broj stečajnih upravitelja i osoba ovlaštenih za zastupanje koje je tuženik mogao angažirati, a što je u skladu s dosljednim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim u više odluka (primjerice Rev-652/2023- 2 od 12. lipnja 2024., Rev-143/2024-2 od 14. siječnja 2025., Rev-501/2023-2 od 30. kolovoza 2023.), prema kojemu trošak zastupnika čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodi parnica u pravilu može iznositi samo toliko koliko bi iznosio trošak zastupnika čije je sjedište u mjestu parničnog suda te ne obuhvaća trošak putovanja niti trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja. Stoga je odlučeno kao pod točkom II/ izreke presude.

26. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, sud je temeljem odredbe čl. 154. st.1. ZPP-a u cijelosti odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka te je odlučeno kao pod točkom III/ izreke presude.

U Zagrebu 18. svibnja 2026.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od petnaest dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu. Žalba se može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu

2. tuženiku po stečajnoj upraviteljici