REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1321/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja CF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa odvjetnica Mihaela Rastovac iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB 94472454976 , koje zastupa odvjetnica Ivana Grgić Zovko iz Zagreba, poradi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 5. svibnja 2026. godine, u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 18. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. platiti tužiteljici CF iznos od 147,52 EUR s zateznom kamatom koja teče od 18. rujna 2023. do isplate i to do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. platiti tužiteljici CF zatezne kamate na isplaćeni iznos od 590,08 EUR koje teku od 18. rujna 2023. do 20. svibnja 2024. isplate i to od 18. rujna 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d., platiti tužiteljici CF iznos od 375,00 EUR s zateznom kamatom koja teče od 18. svibnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. naknaditi tužiteljici CF trošak parničnog postupka od 500,00 eura s zateznom kamatom od 18. svibnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 15. rujna 2023. u 08,40 sati u Zagrebu, Donje Svetice, kod kućnog broja 37, došlo je do štetnog događaja odnosno prometne nesreće koji je skrivila MF koja je upravljala osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], polica od automobilske odgovornosti sklopljena u Adriatic osiguranju d.d., na način da se izvozila s parkirališta vožnjom unazad na prometnicu, a da se prethodno nije uvjerila da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu i tom prilikom stražnjim dijelom automobila udarila u zadnji desni dio osobnog automobila, registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala tužiteljica. Na automobilu tužiteljice nastala je šteta u vidu udubine i skinutog laka na stražnjem desnom braniku i udubina i strugotine na stražnjem desnom blatobranu. Tužiteljica je prijavila tuženiku štetni događaj i postavila odštetni zahtjev 18. rujna 2023., a uz koji je priložila fotografije s mjesta događaja, izvješće o prometnoj nesreći potpisano od strane obje sudionice prometne nesreće, fotografije prometne dozvole za automobil registarske oznake [registarska oznaka] i fotografije vozačke dozvole MF, koje su uz suglasnost imenovane snimljene na mjestu događaja. Nadalje, 17. studenog 2023. protekao je rok od 60 dana za donošenje odluke o osnovanosti odštetnog zahtjeva u smislu članka 12. stavka 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP) slijedom čega je tužiteljica putem svoje punomoćnice ponovno postavila odštetni zahtjev prema tuženiku 26. travnja 2024. Predmetni automobil popravljen je u AutoZubak Sisak te je tužiteljica 24. travnja 2024. u cijelosti platila popravak u iznosu od 737,60 EUR na temelju računa broj: 953/11536/3 od 9. travnja 2024. Tuženik je tek 16. svibnja 2024. dostavio tužiteljici obrazloženu ponudu odnosno odluku o odštetnom zahtjevu i priznao joj pravnu osnovu odštetnog zahtjeva te platio iznos od 590,08 EUR na ime popravka automobila, a koji iznos predstavlja djelomični iznos popravka automobila, obzirom da tuženik nije tužiteljici priznao iznos od 147,52 EUR na ime PDV-a, a koji je imenovana platila ovlaštenom serviseru AutoZubak Sisak. Potom je tužiteljica uputila tuženiku prigovor od 24. svibnja 2024. na obrazloženu ponudu od 16. svibnja 2024. Naime, u smislu članka 1090. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) kojom je propisano da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja, tužiteljica je stava da trpi i štetu koja uključuje i iznos plaćenog PDV-a od 147,52 EUR, sukladno računu AutoZubak od 9. travnja 2024. Dakle, iz navedene odredbe proizlazi da se u onim situacijama u kojima oštećenik ima pravo na naknadu štete isplatom novčanog iznosa, naknada određuje u onom iznosu koji je prema redovnom tijeku stvari potreban da bi se materijalna situacija oštećenika dovela u prijašnje stanje, a u slučaju oštećenja stvari naknada štete predstavlja onaj iznos u visini cijena dobara i usluga potrebnih za popravljanje stvari. Tužiteljica ima pravo popraviti stvar po izvođenju stručne osobe koja je kao porezni obveznik ovlaštena zaračunati naručitelju PDV, a što je i učinila slijedom čega ima pravo na isplatu iznosa poreza na dodanu vrijednost kao dijela novčanog iznosa potrebnog za popravljanje stvari čime se materijalna situacija tužiteljice dovodi u stanje prije nastupa osiguranog slučaja u smislu odredbe članka 1090. ZOO-a, tj. da tužiteljica prema nastupu osiguranog slučaja trpi štetu i u traženom iznosu od 147,52 EUR. Takav stav zauzet je i u presudi Županijskog suda u Varaždinu, broj: Gž-163/2024 od 19. ožujka 2024., a koja se poziva na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražena u odlukama Rev-x 341/2010 i Rev-x 280/2011 kao i na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. prosinca 2013., Su IV-127/2013-10.

Dakle, u štetnom događaju od 15. rujna 2023. za koji odgovara tuženik oštećen je tužiteljičin automobil. Troškovi popravka automobila tužiteljice iznose 590,08 EUR, a PDV na te troškove iznosi 147,52 EUR. Tužiteljica je sama platila popravak oštećenog automobila u ovlaštenom servisu, sukladno izdanom računu, a nakon što je proteklo više od sedam mjeseci od podnošenja odštetnog zahtjeva te uzimajući u obzir da nije dobila odgovor od tuženika, iako je prošao rok od 60 dana za donošenje odluke o osnovanosti odštetnog zahtjeva u smislu članka 12. stavka 6. ZOOP. U konačnici je tuženik isplatio tužiteljici iznos od 590,08 EUR. Nadalje, o odštetnom zahtjevu tužiteljice nije odlučeno u roku od 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa tužiteljica sukladno članku 12. stavku 6. ZOOP ima pravo na kamate koje teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva istima nije odlučeno u obrazloženoj ponudi od 16. svibnja 2024., iako je tužiteljica tražila isplatu zateznih kamata u zahtjevu za naknadu štete od 26. travnja 2024. Tužiteljica se bez odvjetnika obratila Adriatic osiguranju d.d. i 18. rujna 2023. podnijela odštetni zahtjev, međutim kako isti mjesecima nije riješen, imenovana je odlučila angažirati stručnu osobu – odvjetnicu koja će ju zastupati. Tako je tužiteljica putem odvjetnice 26. travnja 2024. ponovno uputila odštetni zahtjev tuženiku da bi već 8. svibnja 2024. dobila odgovor da je ponovnim razmatranjem dokumentacije utvrđeno da je odštetni zahtjev osnovan. Iz svega navedenog slijedi da je tužiteljica sama pokušala riješiti predmetnu situaciju, međutim kako nije uspjela, nakon 7 mjeseci pregovaranja s tuženikom, angažirala je odvjetnicu, a nakon čega je predmet riješen u korist tužiteljice, međutim ne u cijelosti, obzirom da je sporna visina odštetnog zahtjeva na ime PDV-a (147,52 EUR), zakonske zatezne kamate i troškovi odvjetnice. Dakle, upravo je tuženik dao povoda tužiteljici da angažira odvjetnicu, slijedom čega se i potražuje trošak odvjetničkog zastupanja u iznosu od 150,00 EUR na ime sastavljanja zahtjeva za naknadu štete od 26. travnja 2024. (Tbr. 32. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), što uvećano za pripadajući PDV od 25% (37,50 EUR) iznosi 187,50 EUR i trošak u iznosu od 150,00 EUR na ime sastavljanja ovog prigovora od 24. svibnja 2024. (Tbr. 32. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), što uvećano za pripadajući PDV od 25% (37,50 EUR) iznosi 187,50 EUR, a što sveukupno iznosi 375,00 EUR. Dakle, tužiteljica je pokušala riješiti spor mirnim putem u smislu članka 9. Zakona o mirnom rješavanju sporova („Narodne novine“ broj: 67/23.), međutim tuženik nije u cijelosti isplatio visinu naknade štete, slijedom čega je tužiteljica podigla ovu tužbu radi isplate cjelokupnog preostalog neisplaćenog iznosa naknade štete od 147,52 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, zakonskih zateznih kamata na isplaćeni iznos od 590,08 EUR i troškova odvjetnika u postupku pred osiguranjem, a prije pokretanja parnice u iznosu od 375,00 EUR.

Slijedom svega zahtijeva u tužbi:

"I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, platiti tužiteljici CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete iznos od 147,52

EUR (stočetrdesetsedameurapedesetdvacenta) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. rujna 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, platiti tužiteljici CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos od 590,08 EUR (petstodevedeseteuraosamcenti) koje teku od 18. rujna 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, platiti tužiteljici CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime odvjetničkih troškova za zastupanje prije pokretanja parnice iznos od 375,00 EUR (tristosedamdesetpeteura) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenje presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, da tužiteljici CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi prouzročeni parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

Zatim podneskom od 24. rujna 2025. godine uređuje točku II tužbenog zahtjeva tako da glasi:

„ Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, platiti tužiteljici CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos od 590,08 EUR (petstodevedeseteuraosamcenti) koje teku od 18. rujna 2023. pa do 20. svibnja 2024., i to od 18. rujna 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa 20. svibnja 2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

Tužiteljica nadalje navodi da potražuje zakonske zatezne kamate na iznos od 590,08 EUR od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (18. rujna 2023.) pa do dana kada je tuženik isplatio tužiteljici iznos od 590,08 EUR (20. svibnja 2024.) te je u tom smislu izvršena izmjena tužbenog zahtjeva.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, odgovornosti kao i pasivnu legitimaciju. Nesporno je da je tuženik dana 20.05.2024.god. isplatio tužiteljici štetu na vozilu u iznosu od 590,08 eur. Sporno između stranaka ostaje pravo na PDV u iznosu od 147,52 eur koji iznos je tužiteljica platila po računu broj 953/11536/3 auto kući Auto Zubak. Stvarni vlasnik vozila je Porsche leasing d.o.o. koji je tužiteljici dao suglasnost za isplatu štete u kojoj suglasnosti pod napomenu se jasno navodi, citira se: „u slučaju kada primatelj leasinga traži izdavanje ove suglasnosti davatelja lesinga, te u slučaju kada se primatelju isplaćuje šteta od strane osiguravajućeg društva u NETO iznosu, primatelj leasinga je upoznat i pristaje podmiriti račun popravka objekta leasinga u cijelosti uključujući i PDV koji je obračunat na računu popravka servisa. Primatelj leasinga račun podmiruje u cijelosti servisnoj radionici u kojoj je obavio popravak. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljica pristala podmiriti račun sa uključenim PDV al to ne znači da se na tužiteljicu može prenijeti više prava nego što ih stvarni vlasnik ima. Stvari vlasnik vozila je Porsche leasing d.o.o. i kao pravna osoba je obveznik plaćanja PDV-a, pa se iznos PDV-a odbija kao pretporez, radi čega tužitelj nema pravo na isplatu PDV-a kako je zatraženo u tužbi. Naime, odredbe Zakona o porezu na dodanu vrijednost i Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, predviđaju pravo vlasnika kao poreznog obveznika da plaćeni porez na dodanu vrijednost iskazan po predmetnom računu, prvenstveno realizira osnovom tih propisa/odbijanje, prebijanje, povrat poreza/. Pravo na odbitak pretporeza, sukladno Zakonu o porezu na dodanu vrijednost određeno je generalnom klauzulom s negativnom enumeracijom, odnosno na način da se pretporezi mogu odbiti ako njihov odbitak nije isključen. S obzirom da u konkretnom slučaju ne postoji niti jedna od razloga zbog kojeg stvarni vlasnik vozila Porsche leasing d.o.o. ne bi imao pravo na odbitak pretporeza, trošak istog ne bi trebalo priznati tužiteljici na teret tuženika. Stvarni vlasnik vozila ima pravo iznos PDV-a obračunati kao pretporez i za taj iznos umanjiti svoju poreznu obvezu glede plaćanja PDV-a. Znači, iznos PDV-a ne predstavljao stvarnu štetu za tužitelja koju bi mogao tražiti u okviru naknade štete, pa slijedom toga iznos koji se odnosi na trošak PDV-a ne predstavlja iznos štete koju bi tuženik morao platiti tužitelju. Imajući u vidu naprijed navedeno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u fotografije tužiteljeva vozila, izvješće o prometnoj nezgodi, tuženikovu obavijest od 18. rujna 2023. godine i izvid štete, račun trgovačkog društva Auto Zubak od 9. travnja 2024. godine, potvrdu Privredne banke Zagreb d.d. od 24. travnja 2024. godine, tužiteljev podnesak od 26. travnja 2024. godine, tuženikovu suglasnost za isplatu štete od10. svibnja 2024. godine, kao i obrazloženu ponudu od 16. svibnja 2024. godine s elektroničkom porukom od istog dana, tužiteljev prigovor od 24. svibnja 2024. godine i tuženikov odgovor na prigovor od 31. svibnja 2024. godine. Nije proveden dokaz pribave podataka od Porezne uprave je li osiguranik tuženikov po polici kasko osiguranja i vlasnik Porsche leasinga d.o.o. obveznik poreza na dodanu vrijednosti ima li pravo povrata tog poreza u svezi s troškovima popravka ovog vozila, primjenom odredbe čl. 221.b, st. 2. i 4. Zakona o parničnom postupku budući sud po službenoj dužnosti to traži ako je tuženik koristio ovo pravo i ako ta tuženikova tražbina po pojedinim računima prelazi vrijednost od 1.320,00 eura, što ovdje nije slučaj, jer iznosi 147,52 eura pa nisu ispunjene ove kumulativne pretpostavke.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. U odnosu na točku 1. tužbenog zahtjeva, nije prijeporan nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija te odgovornost i visina troškova za popravak vozila, kako je opisano u činjeničnom dijelu tužbe i navedeno u odgovoru na tužbu, a prijeporno je ima li tužitelj pravo na naknadu plaćenog poreza na dodanu vrijednost po navedenom računu.

6. Sud ocjenjuje da tužitelj na osnovi odredbe čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23) ima pravo na potpunu naknadu, jer je sam popravio štetu po tuženikovu izvidu pa je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva za porez na dodatnu vrijednost od 147,52 eura, a odnos tuženika i treće osobe tj Porsche leasinga do.o. u ovom dijelu ne utječe na tužiteljevo pravo naknade štete niti je sud ovlašten u parničnom postupku između ovih stranaka utvrđivati porezna prava i obveze trećih osoba koje nisu parnične stranke, a odredba čl. 234. Zakona o parničnom postupku se ne primjenjuje, jer tuženik niti ne tvrdi da bi se takva isprava nalazila kod treće osobe.

7. Glede točke 2. tužbenog zahtjeva, ovdje treba primijeniti odredbu čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05-155/23).

8. Nije prijeporno da tuženik nije naknadio tužitelju trošak popravka vozila od 590,08 eura u zakonskom roku od 60 dana od podnošenja odštetnog zahtjeva, sve po nadnevcima kako je navedeno u činjeničnom dijelu tužbe tj u vremenu od 18. rujna 2023. do 20. svibnja 2024. godine.

9. Stoga tužitelj ima pravo na ove kamate koje tuženik ne poriče u visini, a niti je štogod dokazao suprotno, jer je na ročištu 9. rujna 2025. godine odustao od dokaznog prijedloga radi financijskog vještačenja.

10. U odnosu na točku 3. tužbenog zahtjeva, koji tuženik ne osporava u osnovi i visini, nije prijeporno da je tužitelj, nakon podnošenja prvog odštetnog zahtjeva po kojem nije uspio, morao opunomoćiti odvjetnika koji je podnio novi odštetni zahtjev 26. travnja 2024. godine i prigovor od 24. svibnja 2024. godine, koje je tuženik naposljetku prihvatio i isplatio glavnicu te po tbr. 32, st. 1. i tbr. 7, st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) ima tužitelj pravo na 150,00 eura za svaku tu radnju s obzirom na vrijednost odštetnog zahtjeva tj 737,60 eura, što je 300,00 eura ukupno, uz PDV od 75,00 eura ili 375,00 eura konačno.

11. Budući je tuženik svojim postupanjem odbio tužitelju potpuno naknaditi štetu i tako uzrokovao ovaj trošak, to po odredbi čl. 1054, st. 1. Zakona o obveznim odnosima i odredbi čl. 151, st. 1. Zakona o parničnom postupku tužitelj ima pravo i na njega.

12. Glede zateznih kamata, u odnosu na točku 1. tužbenog zahtjeva, odštetni zahtjev je podnesen 18. rujna 2023. godine te rok od 60 dana za mirno ispunjenje obveze tuženiku istječe 18. studenoga 2023. godine te kako nije naknadio štetu to tužitelj ima pravo na zatezne kamate na glavnicu od 18. rujna 2023. godine

13. Isto tako u odnosu na točku 2. tužbenog zahtjeva, sud ocjenjuje da tužitelj ima pravo na zatezne kamate na glavnicu u ovom dijelu od 18. rujna 2023. godine zbog istog razloga kao i za točku 1. tužbenog zahtjeva.

14. U odnosu na točku 3. i 4. tužbenog zahtjeva, treba primijeniti odredbu čl. 151, st. 3. Zakona o parničnom postupku tj. tužitelj ima pravo na zatezne kamate na trošak zastupanja prije početka postupka od donošenja presude do isplate, isto kao i za trošak ovoga parničnog postupka.

15. Zatezne kamate teku po stopi propisanoj odredbom čl. 29, st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a na parbeni trošak po odredbi čl. 151, st. 3. Zakona o parničnom postupku

16. Na osnovi odredbe čl. 154, st. 1. Zakona o parničnom postupku, primjenom tbr. 7,8. i 9. OT je sud tužitelju priznao trošak odvjetničkog zastupanja u cijelosti, jer je tako uspio u postupku i to za tužbu, te ročišta 21.2.25. i 9.9.2025. te podnesak od 23. 9. 2024. godine po 100,00 eura svaki, što je ukupno 400,00 eura, ročište 5.5.2026. nije priznato, jer je uzrokovano tužiteljevim ispravkom tužbenog zahtjeva, kao što nisu priznati troškovi izbivanja iz odvjetničkog ureda i putnih troškova po tbr. 39,49. i 50. OT, jer je tužitelj mogao opunomoćiti i odvjetnika iz Zagreba, čemu je pribrojen PDV od 100,00 eura, ili konačno 500,00 eura.

U Zagrebu, dana 18. svibnja 2026. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od primitka prijepisa. Žalba se podnosi u tri primjerka putem ovoga suda, a može biti pobijana zbog bitne povrjede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. Zakona o parničnom postupku osim zbog povrjede iz čl.354.st.2. točka 3. istog Zakona i zbog pogrješne primjene materijalnog prava.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja

- opunomoćeniku tuženika