Poslovni broj: Us I-693/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nene Čulić, u upravnom sporu tužitelja GZ, Vojnići 78, Ljubuški, Bosna i Hercegovina, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Mateu Barbiru, odvjetniku u Vrgorcu, Hrvatskih velikana 49., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) AZ (punomoć pohranjena u Uredu predsjednice ovoga suda), radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 17. travnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tuženika, dana 18. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, Klasa: UP/II 141-02/25-03/03632008090, Urbroj: 341-99 06/2-25-713 od 6. ožujka 2025.
II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 141-02/25-03/03632008090, Urbroj: 341-99 06/2-25-713 od 6. ožujka 2025. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa UP/I 141-02/24- 03/03632008090, Urbroj: 341-18-06/2-24-8129, od 23. prosinca 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje), a kojim rješenjem je tužitelju, pripadniku borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, rođenom **.**.1959., odbijen zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu.
2.Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu navodi da na str. 2. pasus 9., tijelo navodi kako je Područna služba tuženika dopisom od 23. kolovoza 2024. tražila od nadležnog tijela u BiH uvjerenje o činu tužitelja te da se na str. 2 pasus zadnji te na str. 3. obrazloženja drugostupanjskog rješenja tuženik poziva na zaključke tuženika od 23. kolovoza 2024., 21. studenog 2024., iz kojih da se čita da je tuženik od tužitelja tražio dostavu nekakve dokumentacije koja da je od odlučne važnosti za tuženika u postupku. Ističe se da je traženje dokumentacije iz obrazloženja osporenog rješenja od tužitelja bespredmetno, jer da je isti u zahtjevu dostavio svu relevantnu dokumentaciju s kojom raspolaže, a koje materijalne isprave da su sasvim dostatne za donošenje odluke u smislu zakona koji se ovdje primjenjuje. Osporeno rješenje da je nezakonito, i to iz razloga koje tijelo navodi u svom rješenju gotovo identičnoj upravnoj stvari – rješenje Klasa: 141-02/20-03/03392660334, Urbroj: 341-99-06/2-20 009531, koje se prilaže. Naime, sam tuženik u rečenoj rješidbi da citira materijalno pravo i to na str. 2., pasus 8. i 9. svog obrazloženja. Tuženik da nije smio od tužitelja tražiti podatke s kojima on ne raspolaže te da je sve ono sadržano u svom zaključku trebao službenim putem tražiti od nadležnih tijela u državi BiH. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje poništi te predmet vrati tuženiku na ponovni postupak. Ujedno tužitelj traži da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora.
3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj u tužbi u bitnom ponavlja navode koje je iznio u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja odnosno da ističe da spisu prileži sva potrebna dokumentacija na temelju koje je odluka trebala biti donesena. Tuženik smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog drugostupanjskog rješenja, a koje razloge i mjerodavne zakonske odredbe u bitnome i ponavlja. Predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije.
4.U sporu je održavanjem rasprave te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS).
5.Tužitelj odnosno opunomoćenik istoga na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Stoga je rasprava održana u odsutnosti istoga.
6.Tuženik je po svom opunomoćeniku na raspravi ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu te obrazloženju osporavanog rješenja. Ujedno je u spis priložio akt nadležnog tijela iz Bosne i Hercegovine navodeći da se istim dokazuje da tužitelj nema status ratnog vojnog invalida.
7.Sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava sadržanih u spisu ovog upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu e komunikacijom.
Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
8.Tužitelj je u tužbi zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.
9.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10.Među strankama nije sporno da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 01. ožujka 2024. za priznavanje prava na invalidsku mirovinu prema članku 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, 121/17., 98/19., 84/21, 156/23 - dalje ZHBDR).
11. Prema članku 142. stavku 1. ZHBDR-a pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji. Prema stavku 2. istog članka pravo na invalidsku mirovinu imaju i pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi bolesti ili ozljede umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji. Pravo iz navedenog članka se ostvaruje pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji ( čl. 142. st. 4.).
12.Prvostupanjskim rješenjem predmetni tužiteljev zahtjev odbijen je s obrazloženjem da u ostavljenom roku nije dostavio dokumentaciju koju je zaključkom od 14. listopada 2024. pozvan dostaviti, prema članku 47. stavak 4. Zakona o upravnom postupku, a bez koje nije u mogućnosti odlučiti o pravu tužitelja na invalidsku mirovinu.
13.Tužiteljeva žalba na prvostupanjsko rješenje je osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbijena te potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje, u bitnome, da iz dokaza u predmetu proizlazi da tužitelj u Bosni i Hercegovini nije korisnik prava na osobnu invalidninu temeljem ranjavanja, povrede ili bolesti, prema propisima o invalidsko braniteljskoj zaštiti radi čega da iste nije ni mogao dostaviti.
14.Sporna je zakonitost osporavanog drugostupanjskog rješenja.
15.Iz podataka spisa je razvidno da je prvostupanjsko tijelo dana 23. kolovoza 2024. od Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Sektora za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze zatražilo da za tužitelja dostave Uvjerenje o pripadnosti HVO-u/HZMO/ i uvjerenje/potvrdu o činu, međutim, po navedenom traženju nije postupljeno.
16.Nadalje je razvidno da je prvostupanjsko tijelo zaključkom od 14. listopada 2024. pozvalo tužitelja da u roku od 30 dana od primitka tog zahtjeva dostavi ovjerenu presliku rješenja o statusu ratnog vojnog invalida/osobnoj ili obiteljskoj invalidnini donesenih nakon provedene kontrole zakonitosti korištenja prava u skladu sa Zakonom o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prav iz oblasti braniteljsko - invalidske zaštite („Službene novine Federacije BiH, broj 82/2009) s klauzulom pravomoćnosti, sa pripadajućim nalazom i mišljenjem liječničke komisije donesenim u skladu sa navedenim zakonom. Tužitelj je ujedno upozoren da će se, ako u ostavljenom roku ne udovolji navedenom traženju a niti izvijesti o zaprekama radi kojim ne može udovoljiti traženju, njegov zahtjev odbiti.
17.Prema podacima u spisu tužitelj nije dostavio ovjerenu presliku rješenja o statusu ratnog vojnog invalida, kako je to zatraženo gore navedenim zaključkom , pa je isti od strane prvostupanjskog tijela dana 21. studenog 2024. ponovno pozvan na dostavu istog, no, tužitelj ni po tom traženju nije postupio, već je dostavio dokumentaciju iz koje ne proizlazi da je u Bosni i Hercegovini korisnik prava na osobnu invalidninu temeljem ranjavanja, povrede ili bolesti, prema propisima o invalidsko braniteljskoj zaštiti, a kako to navodi i tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja.
18.Naime, prema uvjerenju Federacije Bosne i Hercegovine, Grupe za pitanja evidencije iz oblasti vojne obveze Ljubuški, broj: 07/44-45/3-629/24 od 2. listopada 2024 (uvjerenje VFMB-3) tužitelj je bio pripadnik OS HVO od 18. rujna 1991. do 20. siječnja 1996.
19.Nadalje, rešenjem Federacije Bosne i Hercegovine, Zapadnohercegovačkog kantona, Centra za socijalni rad Ljubuški, broj: 562-25/14 od 20. listopada 2014. tužitelju, osobi s invaliditetom I. grupe sa 100% oštećenja organizma, priznato je pravo na osobnu invalidninu I. grupe, počevši od 1. listopada 2014., dok postoje uvjeti za korištenje priznatih prava. To rješenje doneseno je temeljem odredbi Zakona o osnovama socijalne zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji s djecom.
20.Iz navedenog dakle proizlazi da je tužitelj korisnik osobne invalidnine prema Zakonu o osnovama socijalne zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji s djecom. Nalaz i Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja Sarajevo od 22. srpnja 2014., koji prileži spisu, također donesen temeljem navedenog Zakona te se odnosi na navedeno rješenje Centra za socijalni rad Ljubuški od 20. listopada 2014.
21.Spisu prileži i rješenje Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Županijske administrativne službe za zapadnohercegovačku županiju, Ljubuški, broj predmeta: UP/I –FZ11/2-31-2- 32967/22 od 8. rujna 2022. kojim je tužitelju u Bosni i Hercegovini priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 13. kolovoza 2022.
22.Sukladno citiranim odredbama članka 142. ZHBDR-a jedan od uvjeta koji mora biti ispunjen za priznanje prava na invalidsku mirovinu je da je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela u Bosni i Hercegovini utvrđen status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva ili pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela u Bosni i Hercegovini utvrđen status ratnog vojnog invalida po osnovi bolesti ili ozljede.
23.Tužitelj do donošenja osporavanog drugostupanjskog rješenja nije dostavio dokaze u navedenom smislu a to nije učinio ni tijekom ovoga spora.
24.No, tuženik je tijekom ovog upravnog spora odnosno na raspravi održanoj dana 17. travnja 2026. dostavio izvješće Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno oslobodilačkog rata, Federalno ministarstvo za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, broj 07/1-45/8-5458/24 od 27. kolovoza 2025. (vezano za gore navedeno traženje prvostupanjskog tijela od 23. kolovoza 2024.) iz kojeg je razvidno da tužitelj nema status ratnog vojnog invalida te da nikada nije podnosio zahtjev za ostvarivanje statusa RVI-a.
25.Iz prednjih utvrđenja dakle nedvojbeno proizlazi da tužitelj nema priznat status ratnog vojnog invalida HVO-a odnosno da isti nije korisnik prava na osobnu invalidninu temeljem ranjavanja, povrede ili bolesti, prema propisima o invalidsko braniteljskoj zaštiti.
26.Pozivanje tužitelja na rješenje tuženika od 17. siječnja 2022., koje je priložio uz tužbu i odnosi se na treću osobu, nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari obzirom da iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da se u tom predmetu radilo o dokumentaciji koju stranka nije mogla pribaviti u primjerenom roku jer je ista predmetom odlučivanja mjerodavnog bosanskohercegovačkog javnopravnog tijela koje nije okončalo upravni postupak, a što ovdje nije slučaj, jer iz prednjih utvrđenja proizlazi da tužitelj nema status ratnog vojnog invalida HVO te da nikada nije niti podnio zahtjev za ostvarivanje tog statusa.
27.U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe te sva prednja utvrđenja, ovaj sud ocjenjuje da je osporavano drugostupanjsko rješenje, pravilno i zakonito jer u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu nisu povrijeđena pravila postupka koja bi utjecala na rješavanje ove upravne stvari te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo. Prigovori tužitelja nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
28.Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.
29.Obzirom da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti i zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Splitu, 18. svibnja 2026.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.
DNA:
-tužitelju putem opunomoćenika,
-tuženiku,
-u spis.
