Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-252/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurici Borojeviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jurice Borojevića i Domagoja Jugovića u Novoj Gradiški, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko- upravni odjel, radi isplate, nakon glavne javne rasprave, zaključene 10. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonske zastupnice Anite Hasanac, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Rijeci, objavljene 18. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, da tužitelju ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 9.164,82 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koja teče do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:

- za mjesec svibanj 2014. na iznos od 981,07 eura, od 15.06.2014.;

- za mjesec lipanj 2014. na iznos od 271,29 eura, od 15.07.2014.;

- za mjesec srpanj 2014. na iznos od 480,77 eura, od 15.08.2014.;

- za mjesec kolovoz 2014. na iznos od 263,60 eura, od 15.09.2014.;

- za mjesec rujan 2014. na iznos od 389,97 eura, od 15.10.2014.;

- za mjesec listopad 2014. na iznos od 449,15 eura, od 15.11.2014.;

- za mjesec studeni 2014. na iznos od 544,80 eura, od 15.12.2014.;

- za mjesec prosinac 2014. na iznos od 844,42 eura, od 15.01.2015.;

- za mjesec siječanj 2015. na iznos od 290,10 eura, od 15.02.2015.;

- za mjesec veljaču 2015. na iznos od 777,69 eura, od 15.03.2015.;

- za mjesec ožujak 2015. na iznos od 721,22 eura, od 15.04.2015.;

- za mjesec travanj 2015. na iznos od 381,29 eura, od 15.05.2015.;

- za mjesec svibanj 2015. na iznos od 246,20 eura, od 15.06.2015.;

- za mjesec lipanj 2015. na iznos od 382,97 eura, od 15.07.2015.;

- za mjesec srpanj 2015. na iznos od 446,93 eura, od 15.08.2015.,

- za mjesec kolovoz 2015. na iznos od 322,66 eura, od 15.09.2015.,

- za mjesec listopad 2015. na iznos od 501,94 eura, od 15.11.2015.,

- za mjesec studeni 2015. na iznos od 868,76 eura, od 15.12.2015.,

u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.581,81 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Primorsko-goranske, Postaja pomorske policije Rijeka, tijekom 2014. i 2015. ostvario kod tuženika plaću. Nadalje navodi da je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika. Priroda posla tužitelja da je iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, blagdanima, itd. Prema odredbama čl. 86. Zakona o radu, čl. 92. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 129/2000, 41/2008, 76/2009, 34/2011, 130/12, 89/4, 151/14, 33/15) i čl. 44 . Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 89/12, 104/13, 150/13, 153/13) da je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika rad noću uvećava 40% za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35% itd. Tijekom 2013., 2013. i 2014. tužena da nije tužitelju pravilno obračunavala i isplatila razlike uvećane plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima niti je to do danas učinila kako je rad evidentiran u evidenciji o prisustvu na radu, kao i radnim nalozima. Tužitelj je sukladno odredbama članka 186.a Zakona o parničnom postupku podnio zahtjev radi mirnog rješenja spora 11. veljače 2019. Tužena je dostavila svoj odgovor na zahtjev u kojem odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan. Slijedom svega navedenog, tužitelj postavlja tužbeni zahtjev kako slijedi, s time da zadržava pravo da isti precizira nakon što tuženik dostavi točne podatke o plaćama za tužitelja i nakon provedenog financijskog vještačenja, koje će se provesti u ovom postupku.

2. U odgovoru na tužbu tužena osporava činjenične navode tužbe i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužitelj u historijatu tužbe u bitnome ističe kako mu tužena za razdoblje 2014. i 2015. nije pravilno obračunavala i isplatila razliku uvećane plaće ostvaren prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, a na koju isplatu tužitelj da ima pravo sukladno odredbama čl. 86. Zakona o radu, čl. 92. Zakona o policiji, te čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. S navedenog pravnog osnova tužitelj u tužbenom zahtjevu traži isplatu dijela bruto plaće, s time da ne navodi točnu visinu tužbenog zahtjeva već da ističe da se radi o tražbini u iznosu ne manjem od 12.000,00 kn, s time da zadržava pravo da isti precizira nakon što tužena dostavi točne podatke o plaćama za tužitelja i nakon provedenog financijskog vještačenja. Uvidom u izvode iz službene evidencije o radnom vremenu tužitelja razvidno je da rad tužitelja, zbog specifičnosti poslova pomorske policije, nije bio niti po logici stvari može biti organiziran kao rad od ponedjeljka do petka po osam sati dnevno, odnosno tj. 40 sati tjedno. Naime, poslovi pomorske policije Rijeka uključuju redovito, tijekom cijele kalendarske godine nadzor državne granice i poslove na moru na području morskog akvatorija Primorsko- goranske županije, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućem graničnom prijelazu i zaštitu dijela državne granice na moru, dakle nisu privremenog karaktera već se ujednačeno obavljaju tijekom cijele kalendarske godine , pa da je tako i organiziran sustav rada te su tužitelju prema kriteriju radnog angažmana plaćeni svi dodaci na plaću, što je razvidno iz priloženih obračunskih lista plaća za razdoblje potraživanja. Odredbom čl. 57. Kolektivnog ugovora da je propisano da ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom. Odredbom čl. 56. st. 7. Kolektivnog ugovora određeno je da pored terenskog dodatka službenici imaju pravo i na dodatke iz čl. 44. Kolektivnog ugovora za svaki stvarno odrađeni sat rada. Dakle, službenik može ostvariti i prekovremene sate rada, ali uz uvjet da su ti rati rada stvarno i odrađeni izvan radnog vremena. Iz tužbe se može zaključiti da tužitelj svoje potraživanje zasniva na shvaćanju da mu se vrijeme dok nije radio (iznad 8 sati ili 12 sati) ne bi trebalo tretirati kao pasivno dežurstvo, već da mu se to vrijeme, dakle, svi sati preko redovnog rada trebaju računati kao prekovremeni rad. Takva situacija nije životno realna, jer bi navedeno značilo da je tužitelj više dana za redom radio neprekidno 24 sata, a niti je pravo dopuštena, obzirom da je izričito propisano da zaposlenik ima pravo na dnevni odmor, da može raditi od 8 do 12 sati, te da može raditi i prekovremeno, uz poštivanje instituta prekovremenog rada. U konkretnom slučaju, slobodno vrijeme tužitelj koji nesporno radi na terenu, a zbog specifičnosti posla ne može napustiti plovilo, vrednovano je kao pasivno dežurstvo, sukladno prethodno citiranoj odredbi čl. 56. st. 7. Kolektivnog ugovora. Tužitelju su uredno isplaćeni pripadajući dodaci na plaću u vidu naknade za terenski rad i naknade za pasivno dežurstvo, time da tužitelju ne pripada naknada za prekovremeni rad za sate koje nije stvarno radio tj. sate svog odmora, a koju potražuje ovom tužbom. Slijedom svega navedenog, predlaže se tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti uz naknadu prouzročenog parničnog troška tuženoj.

3. O tužbenom zahtjevu Općinski sud u Rijeci odlučio je presudom poslovni broj Pr - 173/2019-28 od 19. siječnja 2024. (stranica 471-486 spisa) kojom je u točki I. izreke naloženo tuženoj isplatiti tužitelju ukupan bruto iznos od 9.164,82 eura s pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dospijeća (od svakog 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec, a u razdoblju dospijeća od 15. lipnja 2014. do 15. prosinca 2015.) do isplate, dok je točkom II. izreke tužena obvezana naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.831,81 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Nepobijanim rješenjem istog poslovnog broja odbijen je prijedlog tužene radi prekida prvostupanjskog postupka do okončanja postupka povodom revizije tužene izjavljene protiv presude donesene o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji po Županijskom sudu u Splitu, poslovni broj Gž R-468/2020-2 od 25. studenog 2020.

3.1. Odlučujući povodom žalbe tužene, Županijski sud u Varaždinu je rješenjem poslovnog broja Gž R-38/2024-3 od 23. srpnja 2025. (stranica 584-591spisa) ukinuo citiranu presudu i rješenje ovoga suda te predmet vratio ovome sudu na ponovno suđenje.

4. U ponovljenom postupku (pod poslovnim brojem Pr-252/2025) ovaj sud raspravio je sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud te je na taj način postupio na temelju odredbe članka 377. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 25/13., 89/14. - odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje u tekstu: ZPP).

5. U pogledu procesnih pretpostavki za dopustivost podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, odnosno traženja sudske zaštite, napominje se kako se tužitelj, sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP), prije podnošenja tužbe, obratio nadležnom državnom odvjetništvu Zahtjevom za mirno rješenje spora od 11. veljače 2019. (stranica 5-7 spisa), koji zahtjev je Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci odbilo dopisom broj: N-DO-23/19-V od 5. travnja 2019. (stranica 9 spisa).

6. Obzirom da je visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek pismenim nalazom stalnog sudskog vještaka za financijsko-računovodstvene poslove Željka Dekovića, mag- oec., osnovano je tužitelj postavio stupnjevitu tužbu sukladno odredbi članak 186 .b ZPP-a, jer iz činjeničnih navoda tužbe jasno proizlazi da nije raspolagao potrebnom knjigovodstvenom dokumentacijom za izračun pripadajuće razlike plaće u utuženom razdoblju, a kojim podacima je raspolagala tužena kao poslodavac. Slijedom navedenog, u okolnostima konkretnog slučaja, sukladno citiranoj odredbi kojom je propisan izuzetak od obveze postavljanja određenog tužbenog zahtjeva u slučaju kada tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka kojima raspolaže tuženik, tužitelj je nakon što je tužena dostavila tražene isprave i nakon što je provedeno vještačenje, postavio određeni tužbeni zahtjev podneskom od 14. listopada 2023. (stranica 373-376 spisa) i to na isplatu iznosa od 9.164,82 eura bruto, a zbog čega u konkretnom slučaju nije učinjena preinaka tužbe.

7. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financijsko- računovodstvene poslove Željku Dekoviću, mag.oec., čiji Nalaz i mišljenje od 8. kolovoza 2023. prileži na stranici 238-288 spisa, a dopuna i ispravak istog od 10. listopada 2023. na stranici 304-372 spisa (uvažavajući primjedbe tužene od 29. rujna 2023.), te su uz suglasnost stranaka pročitani iskazi svjedoka NČ danog u ovosudnim spisima poslovni broj Pr-221/2019 i Pr-27/2025 (stranica 1060 i 598- 600), MČ danog u ovosudnom spisu poslovni broj Pr-221/2019 (stranica 106 spisa), te iskaz svjedoka BČ danog u ovosudnom spisu poslovni broj Pr-221/2019 i ovosudnom spisu poslovni broj Pr-27/2025 (stranica 107- 108 i 596-598 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka TČ (stranica 606-608 spisa) i tužitelja kao stranke (stranica 602-604 spisa).

8. Predmet spora je isplata razlike plaće tužitelju, koji obavlja poslove radnog mjesta policijskog službenika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u Policijskoj upravi Primorsko-goranskoj, Postaja pomorske policije Rijeka, za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima u razdoblju od 1. svibnja 2014. do 1. prosinca 2015. u iznosu od 9.164,82 eura bruto s pripadajućim zateznim kamatama.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti.

10. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio raspoređen u Policijsku upravu Primorsko-goransku, Postaju pomorske policije Rijeka, na radnom mjestu policijskog službenika, s time da im je posao bio organiziran u vidu višednevnih službi na moru, ovisno na koji teren idu, potom da je tužena tijekom utuženog razdoblja tužitelju izdavala višednevne radne naloge, i na temelju izvještaja sastavljenih na temelju tih radnih naloga vodila evidenciju rada tužitelja na temelju koje evidencije je istom za utuženo razdoblje isplatila plaću. U konačnici, nije sporno da tužena nije donijela, a niti tužitelju uručila rješenja o preraspodjeli radnog vremena, o korištenju slobodnih dana i o radu u turnusu.

11. Sporno je pripada li tužitelju pravo na isplatu dodataka na plaću s naslova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljom, blagdanima za utuženo razdoblje, potom je li tužitelj obavljao „pasivno dežurstvo“ tj. pripravnost, kao i činjenica je li tužena tužitelju omogućila korištenje dnevnog i tjednog odmora tijekom višednevnih radnih naloga, te je li tužitelj s iskorištenim slobodnim danima u cijelosti nadomjestio ostvareni prekovremeni rad, te na koji način, u konkretnom slučaju, organizacija rada tužitelja, temeljem radnih naloga tužene, predstavlja prekovremeni rad.

12. Ovaj sud je tužbeni zahtjev cijenio sukladno čl. 42. st. 1., čl. 43. st. 2. i čl. 86. Zakonu o radu ("Narodne novine". broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13. – dalje: ZR/09) i istovjetnim odredbama sadržanim u čl. 60. st. 1., čl. 61. st. 1. i čl. 94. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14. - dalje: ZR/14) prema kojima je radno vrijeme vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac (čl. 60. st. 1. ZR/14), dok je u čl. 61. st. 2. ZR/14 određeno da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno. Nadalje, prema odredbi čl. 94. ZR/14, za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću .

12.1. Odredbom čl. 33. st. 2. i 3. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.) propisano je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati duže od punog radnog vremena, ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla. Policijskom službeniku za rad iz stavka 1. ovoga članka pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

12.2. Uredbom o plaćama policijskih službenika („Narodne novine“, broj 129/11. – dalje u tekstu: Uredba) utvrđuju se vrijednosti koeficijenata složenosti poslova radnih mjesta policijskih službenika i visina dodataka za specifičnost policijske službe na osnovi klasifikacije radnih mjesta policijskih službenika razvrstanih u kategorije, potkategorije i razine potkategorija propisane Zakonom o policiji i propisima donesenim na temelju tog Zakona.

12.3. Konačno, odredbom članka 257. ZR/09 propisano je da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor (istovjetna odredba sadržana je u članku 194. stavak 1. ZR/14), a člankom 7. stavak 3. istog Zakona određeno da ako je neko pravo iz radnog odnosa drugačije uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim zakonom nije drugačije određeno (istovjetna odredba sadržana je u članku 9. stavak 3. ZR/14).

12.4. Odredbom članka 44. stavak 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 104/13., 150/13. i 153/13. - dalje u tekstu KU/13) propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Stavkom 2. je propisano da je se dodaci iz stavka 1. međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Stavkom 11. je određeno da ako je rad službenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno, a stavkom 13. da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. Prema odredbi članka 41. KU/13 plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću , time da su dodaci na osnovnu plaću utvrđeni Uredbom o plaćama policijskih službenika – dodatak za policijsko zvanje te člankom 87. stavak 1. Zakona o policiji, kao i gore navedeni dodaci temeljem važećih KU.

12.5. Nadalje, prema članku 56. KU/13 za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela.

13. Dakle, u konkretnom slučaju Zakon o radu predstavlja opći propis, dok Zakon o državnim službenicima i namještenicima, Zakon o policiji, Uredba o plaćama policijskih službenika te u utuženom razdoblju KU/12 predstavljaju lex specialis u odnosu na opći propis.

14. Kako KU ne definira pojam radnog vremena, to se imaju primjenjivati odredbe ZR-a i prije svega direktive EU-a koja ima višu pravnu snagu, a ulaskom u Europsku uniju, hrvatski sudovi su postali dijelom tog pravnog poretka pa imaju obvezu uzeti u obzir Direktive kada interpretiraju nacionalno pravo, a sve u svrhu da europsko pravo bude djelotvorno ako se ciljevi europske integracije doista žele ostvariti.

15. Ocjenom provedenih dokaza, napose iskaza tužitelja kao stranke , koji je u cijelosti potkrijepljen iskazima svjedoka BČ, TČ, MČ proizlazi kako je tužitelj u utuženom razdoblju bio upravitelj stroja na plovilu tipa „A“ koji ima pet do sedam članova posade (zapovjednika, upravitelja stroja te mornara). U pomorskom sektoru rad je bio organiziran na specifičan način obzirom da su se policijski poslovi obavljali na moru, te su pored primjene propisa vezanih za rad u policiji, morali voditi računa o propisima vezanim za pomorstvo (Zakon o zaštiti državne granice, Pomorski zakonik, Zakon o javnom redu i miru, Zakon o morskom ribarstvu, Zakon o strancima, Zakon o zaštiti prirode i dr.) . Zbog toga su svi djelatnici raspoređeni na brodice morali, osim uvjeta za obavljanje policijskih poslova, udovoljavati i uvjetima vezanim za obavljanje poslova u pomorstvu. Nadalje, rad je bio organiziran u višednevnim službama na moru u trajanju od sedam do osam dana, a u radnim nalozima je stajalo radno vrijeme od 10 ili 12 sati, a nakon odrađenog radnog vremena kada bi brodicom pristali uz obalu, svi članovi posade ostaju na plovilu tj. ne smiju ga napuštati jer cijelo vrijeme moraju biti spremni za isplovljenje, u roku od 10 minuta od poziva, za slučaj asistencije na kopnu, traganja i spašavanja na moru, izvanrednog prijevoza bolesnika i djelatnika hitne pomoći, isplovljavanja u slučaju ulaska talijanskih plovila u naše vode, uz napomenu da ih nije imao tko zamijeniti (zbog jasno određene podjele posla i skučenog prostora na plovilu, odnosno prostornog ograničenja). Kad je brod vezan na obalu da se obavljaju poslovi redovnog održavanja, pranje broda, na plovilu da se kontinuirano održavaju aktivno svi potrebni sustavi, vodi se računa da o tome da je plovilo ispravno, da ima dovoljno goriva, da svi sustavi rade, da su komunikacije u funkciji, zbog čega je potreban 24-tni nadzor nad plovilom jer je plovilo takav sustav da je cijelo vrijeme pod naponom, ne mogu se isključiti generatori, struja ni ostali uređaji, te se pišu potrebna pismena (izvješća, bilješke i dr.), odnosno plovilo mora biti pod neprestanim nadzorom i pripravnosti za odrađivanje bilo kojeg radnog naloga na moru. Odmaraju kada imaju vremena, to je odmor „na jedno oko“, ovisi o vremenskim uvjetima i mjestu gdje se nalaze, s time da je službena veza sa sjedištem uključena 24 sata, na kojem kanalu se čuje komunikacija svih postaja Pomorske policije na području Jadrana, te da se nikada nije dogodilo da imaju kontinuirani odmor od 12 sati između dva radna dana.

15.1. Ovdje se napominje da ni na temelju iskaza svjedoka NČ, načelnika Postaje pomorske policije Rijeka, koji je naveo da je policijskim službenicima nakon pristajanja plovila, a izvan radnog vremena bilo dopušteno otići na obalu i slobodno vrijeme iskoristiti po svojoj volji, ovaj sud nije mogao zaključiti da su policijski službenici za vrijeme višednevnih službi na moru mogli slobodno raspolagati vremenom izvan redovnog radnog vremena obzirom da i ovaj svjedok potvrđuje da se u slučaju poziva na intervenciju izvan redovnog radnog vremena (u slučaju akcije traganja ili spašavanja, ili bilo kojih drugih razloga) moralo isploviti što prije.

15.2. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka kao vjerodostojne i nepristrane jer nije imao razloga sumnjati u njihovu istinitost, budući da se radi o saznanjima svjedoka čiji su iskazi neposredni i osobni, međusobno suglasni i nisu u proturječnosti glede važnih činjenica.

16. Uzimajući u obzir navedeno, zaključak je ovoga suda da tužitelju s obzirom da je bio raspoređivan na višednevne službe na moru, tijekom kojeg vremena je cijelo vrijeme morao boraviti na plovilu, dakle biti na radnom mjestu i izvršavati ili biti spreman izvršavati radne zadaće koje su obuhvaćale organiziran 24 -satni nadzor nad plovilom, pripada naknada za prekovremeni rad izvan radnog vremena, za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom u vrijeme kada je bio raspoređen na obavljanje službi na moru, umanjeno za 8 sati dnevnog odmora.

16.1. Naime, rad tužitelja se ne može vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od 24 sata jer nije fizički moguće niti je životno da bi policijski službenik obavljao rad 24 sata dnevno, u ovom konkretnom slučaju nekoliko dana uzastopno, a što je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske (izražen u odlukama Revr-1318/16 od 26. listopada 2016., Revr-1676/2015 od 11. travnja 2017., Rev- 1925/2018 od 21. listopada 2020. i dr.) iz činjenično i pravno istih osnova, da nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno više dana uzastopno, već je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti mjesto rada (brod) tijekom višednevnih službi na moru i otoku ima slobodno vrijeme, odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati. Tako provedeno vrijeme, izvan stvarno odrađenih sati rada i unatoč tome što djelatnik ne može napustiti mjesto rada, ne može se smatrati prekovremenim radom. Stoga, Vrhovni sud Republike Hrvatske izražava pravno shvaćanje da pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz kolektivnog ugovora službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke i da je odlučna činjenica stvarno odrađeni sati rada tužitelja kroz utuženo razdoblje s obzirom na njegovo radno mjesto i nalog – zapovijed za obavljanje odgovarajućih poslova.

17. Slijedom iznijetog, ovaj sud ne prihvaća navod tužene da se sati koje je tužitelj proveo na brodu nakon redovnog radnog vremena ne tretira kao radno vrijeme, nego kao pasivno dežurstvo, za koje mu je tužena obračunala naknadu, a ne osnovnu plaću uz uvećanja, obzirom da pasivno dežurstvo podrazumijeva slučajeve u kojima radnik tijekom dežurstva ne mora boraviti na mjestu rada koje odredi poslodavac, već može biti i kod kuće, dostupan za slučaj poziva doći na mjesto rada i samo za to vrijeme može se tvrditi da ne predstavlja radno vrijeme.

18. Naime, tužitelj kao policijski službenik nije isključen iz primjene Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenog 2003. o određenim aspektima organizacije radnog vremena (SL, L 299, 18.11.2003.), kako to proizlazi iz odredbe čl. 2. st. 1. ZR-a, a kojom Direktivom je u čl. 17. do 21. propisana moguća odstupanja od čl. 3. (dnevni odmor), čl. 4. (stanke), čl. 5. (tjedni odmor), čl. 6. (najdulje tjedno radno vrijeme), čl. 8. (trajanje noćnog rada) i čl. 16. (referentna razdoblja za određivanje trajanja tjednog odmora, najduljeg tjednog radnog vremena i trajanje noćnog rada). Naime, prema odredbi čl. 17. st. 1. Direktive 2003/88 propisana je mogućnost odstupanja u slučaju pojedinih djelatnosti kod kojih trajanje radnog vremena nije izmjereno i/ili unaprijed određeno ili ga mogu odrediti sami radnici, a prema st. 2. regulirana je mogućnost da se zakonom i drugim propisima ili kolektivnim ugovorima ili sporazumima između socijalnih partnera mogu predvidjeti odstupanja u pojedinim djelatnostima koje su navedene u stav. 3., 4. i 5., ako radnici dobiju odgovarajuće zamjensko vrijeme za odmor ili iznimno, da dobiju odgovarajuću zaštitu. Iako u djelatnostima koje su izričito propisane npr. liječnička služba, hitna pomoć, vatrogasna i civilna zaštita, nije sadržana i policijska djelatnost u koju bi ulazila i djelatnost pomorske policijske, treba imati na umu da čl. 1. st. 3. Direktive 2003/88 upućuje i na čl. 2. Direktive 89/391/EEZ o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (dalje: Direktiva 89/391).

18.1. Prema čl. 2. Direktive 89/391 predviđeno je da se ista ne primjenjuje kod obilježja svojstvenih određenim specifičnim aktivnostima u sektoru državne uprave kao što su oružane snage ili policija, ili na neke posebne aktivnosti u poslovima zaštite građana s kojima je u direktnoj suprotnosti no i da je u tom kontekstu potrebno u najvećoj mogućoj mjeri osigurati sigurnost i zdravlje radnika s obzirom na svrhu Direktive 89/391. Prema pravnom shvaćanju Suda Europske unije posebna obilježja takvih specifičnih djelatnosti (koje su izuzete od primjene Direktive 89/391) predstavlja i okolnost da one po svojoj prirodi ne omogućuju planiranje radnog vremena (presuda od **.**.2004., M i dr., C-397/01 do C-403/01), da je neprekidno obavljanje neophodno za osiguranje djelotvornog obavljanja temeljnih državnih funkcija (rješenje od 14. srpnja 2005., Personalrat der Feuerwehr Hamburg, C -52/04) kao i da se opisani zahtjev neprekidnosti treba ocijeniti uzimajući u obzir specifičnost predmetne djelatnosti, iako zahtjev neprekidnog obavljanja djelatnosti službi (konkretno u području javnog reda) nije prepreka da se u normalnim uvjetima organizira obavljanje djelatnosti tih službi i da se izuzetak iz cit. čl. 2. stav. 2. Direktive 89/391 primjenjuje samo u okolnostima iznimne težine i razmjera (presuda od **.**.2004., M i dr., C-397/01 do C-403/01 i presuda od 12. siječnja 2006., Komisija/Španjolska, C-132/04) s time da čl. 2. st. 2. Direktive 89/391 treba tumačiti na način kojim se njegov doseg ograničava na ono što je strogo nužno za očuvanje interesa čija je zaštita omogućena državama članicama i da se isključenje određenih djelatnosti iz područja primjene Direktive 89/391 i posljedično Direktive 2003/88 ne temelji na pripadanju radnika jednom od sektora javne službe iz te odredbe, promatranom kao cjelina, nego isključivo na specifičnosti određenih posebnih zadaća koje obavljaju radnici sektora na koje se ta odredba odnosi (odluka broj C-742/19, B.K. protiv Republike Slovenije).

18.2. Imajući na umu utvrđenje da je tužitelj obavljao poslove policijskog službenika Policijske postaje pomorske policije Rijeka u višednevnoj službi nadzora državne granice na moru, te opseg, sadržaj, vremenski kontinuitet boravka na policijskom plovilu, radne zadatke iz aspekta specifičnosti plovila, može se zaključiti da nije moguće jamčiti poštovanje najduljeg radnog vremena i razdoblja odmora predviđenih Direktivom 2003/88 uz istovremenu garanciju pravovremenog i sadržajnog izvršavanja tužitelju dodijeljenih radnih zadataka, a što sve u ukupnosti opravdava iznimku od pravila u području zaštite sigurnosti i zdravlja radnika zbog apsolutne nužnosti jamstva učinkovite zaštite zajednice pa je za zaključiti da djelatnost (pomorske policije) može biti kvalificirana kao "djelatnost osiguranja i nadzora" iz čl. 17. st. 3 (b) Direktive 2003/88 odnosno "djelatnost koja zahtijeva neprekidno pružanje usluga" iz čl. 17. stav. 3 (c) iste. To više što je odredbama čl. 33. st. 1., 2. i 3. ZP-a određeno da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punoga radnog vremena, ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla i da policijskom službeniku za takav rad pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru (st. .2.). U prilog tome govori i odredba čl. 42. Zakona o policiji prema kojoj je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj, a poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotom, nedjeljom, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad i rad organiziran na drukčiji način.

19. Kako je tužitelj tijekom utuženog razdoblja na temelju radnih naloga bio raspoređivan na višednevne službe na plovilu po nekoliko dana neprekidno , tijekom kojeg vremena je u stvarnosti za potrebe pravovremenog obavljanja službe cijelo vrijeme morao boraviti na plovilu na način da je tijekom cijelog razdoblja morao biti na radnom mjestu i izvršavati radne zadaće koje su obuhvaćale aktivno dežurstvo i organiziran 24 satni nadzor nad plovilom, odnosno da je u svakom trenutku morao biti na plovilu na raspolaganju poslodavcu kad to zahtijevaju potrebe posla i u kojim situacijama tužitelj mora biti spreman odraditi radni zadatak sukladno opisu svojeg radnog mjesta, jer mogućnost odlaska s broda na udaljenost s koje se on morao biti spreman vratiti na brod i isploviti u roku od 10-tak minuta od poziva na intervenciju, objektivno ne predstavlja mogućnost službenika upravljati vremenom izvan redovnog radnog vremena

19.1. U tom slučaju, vrijeme dežurstva, pri kojemu je tužitelj izvan redovnog radnog vremena dežurao u službenom prostoru poslodavca, odnosno na plovilu bez mogućnosti slobodnog udaljavanja, ima se smatrati radnim vremenom za koje tužitelju pripada osnovna plaća uključujući i pravo na uvećanja plaće, a ne pasivnim dežurstvom za koje bi mu pripadao samo dodatak za pasivno dežurstvo. Ovakvo shvaćanje u skladu je s pravnim shvaćanjem Suda Europske unije u predmetu C - 373/24 (Č) protiv Republike Hrvatske od 30. listopada 2025. koje, iako je dano u odnosu na pravo državnoodvjetničkih dužnosnika. Naime, nema razloga ne primijeniti je i na pravo policijskog službenika, a prema kojemu čl. 2. Direktive 2003/88 treba tumačiti na način da dežurstvo koje se obavlja izvan redovnog radnog vremena, koje podrazumijeva obvezatnu nazočnost na radnom mjestu, ili dežurstvo u režimu pripravnosti, koje podrazumijeva takvu nazočnost u svojem domu, treba smatrati „radnim vremenom” u smislu tog članka 2. ako su ograničenja koja su tijekom tih dežurstava nametnuta takva da objektivno i u velikoj mjeri utječu na mogućnost potonjih da tijekom navedenih razdoblja slobodno upravljaju vremenom tijekom kojeg njihove profesionalne usluge nisu tražene i da to vrijeme posvete vlastitim interesima.

20. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva proveden je dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financijsko-računovodstvene poslove Željku Dekoviću, mag.oec. U Nalazu i mišljenju od 8. kolovoza 2023. (stranica 238- 288 spisa) te dopuni i ispravku od 10. listopada 2023. (stranica 304-372 spisa) stalni sudski vještak navodi kako je sukladno postavljenoj zadaći vještačenja , te uzimajući u obzir evidencije mjesečnih radnih sati tužitelja za utuženo razdoblje (R-27), radne naloge (SP-2) i izvješća o obavljanju dužnosti tužitelja, te obračunske listove - plaće, platne liste tužitelja za utuženo razdoblje i to svaki mjesec pojedinačno, prigodom utvrđivanja broja prekovremenih sati tužitelja u utuženom razdoblju uračunao 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog rada i 8 sati odmora, odnosno izračun je napravljen tako da ako je tužitelj radio kontinuirano u trajanju od 24 sata kroz više dana, rad od 8 sati se tretira kao redovan rad, daljnjih osam sati kao prekovremeni rada, a daljnjih osam sati kao dnevni odmor. Vještak je također naveo, a budući da je tužitelj temeljem radnog naloga dužan 24 sata biti na plovilu i odmah postupiti po pozivu, takvo vrijeme izvan radnog vremena da se ne može naknaditi kao pasivno dežurstvo (kod kojeg radnik ima slobodno vrijeme i ne nalazi se na radnom mjestu), već kao prekovremeni rad. Vještak je naveo da je iz istog razloga pasivno i aktivno dežurstvo isključeno (umanjeno) u obračun, pa je kod utvrđivanja razlike neisplaćene plaće isto odbitna stavaka u bruto iznosu uvećanom za minuli rad. Vještak je naveo kako u spisu ne prileže rješenja tužene kojima bi se tužitelju određivao broj slobodnih dana i, posljedično, broj sati po osnovi tih dana. U svezi s tim, određivanje broja slobodnih dana u tekućem mjesecu da ovisi o mjesečnom fondu radnih sati za taj mjesec. U evidenciji radnog vremena R-27 dani kada policijski službenik nije bio u službi zbog odrađenog fonda sati označeni su skraćenicom „VR“ (van rasporeda), a policijski službenici su iste dane i koristili kao slobodne dane. U odnosu na navedeno, dane kada policijski službenik nije bio u službi (van rasporeda) zbog odrađenog fonda radnih sati treba razlikovati od slobodnih dana koje policijski službenici mogu koristiti umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi ostvarenog prekovremenog rada. U praksi se takvi slobodni dani koriste u omjeru 1 : 1,5 (1 sat prekovremenog rada za 1 sat i 30 minuta redovnog sata rada). Sukladno čl. 44 . st. 15. Kolektivnog ugovora o policijskom službeniku ovisi hoće li će umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada koristiti slobodne dane. Iz navedenog proizlazi kako koeficijent preračunavanja 1 : 1,5 služi prvenstveno za preračun slobodnih dana u sate, kako bi se dobiveni sati u izračunu odbili od ostvarenih prekovremenih sati. Kako je ostvareni iznos prekovremenih sati već „zadan“ na osnovi radnih naloga i izvješća i od njega se oduzimaju slobodni dani, pri čemu se upravo tada koristi preračunski koeficijent 1 : 1,5. Naime, uvidom u evidenciju radnog vremena R-27, odnosno u dane kada policijski službenik nije bio u službi zbog odrađenog fonda sati, a koji dani su označeni skraćenicom „VR" (van rasporeda), u vještačenju uzet je broj dana iz evidencije, pomnožen s 8 sati te dobiveni iznos podijeljen s 1,5 kako bi se dobio broj radnih sati proizišlih iz slobodnih dana koje treba oduzeti od ostvarenih prekovremenih sati. Iz istog razloga u tablicama u vještačenju su evidentirani svi radni nalozi (SP-2) i izvješća o obavljanju dužnosti tužitelja za utuženo razdoblje, evidencije mjesečnih radnih sati - radnog vremena (R-27) tužitelja za utuženo razdoblje, sve po mjesecima i godinama s iskazanim brojem prekovremenih sati, sati rada noću, blagdanom, subotom i nedjeljom, rad u drugoj smjeni, te s iskazanom razlikom između izračunatih sati i plaćenih sati utvrđenih temeljem uvida u platne liste tužitelja. U izračunu broja prekovremenih sati rada tužitelja u utuženom razdoblju gdje u spisu ne postoje radni nalozi i izvješća o obavljanju dužnosti tužitelja (SP2) izračun prekovremenih sati za rad noću, smjenski rad, subotama, nedjeljom i blagdanom je napravljen na osnovi podataka iz evidencije mjesečnih sati rada, naloga za prekovremeni rad i uvida u platne liste. Nije sporno kako Registar službenih poslova sadrži podatke o vremenu, vrstama obavljenih poslova, broju ostvarenih radnih sati, vremenu smjene ili turnusa, broju ostvarenih sati rada (redovnog i prekovremenog), sporan je način obračuna radnih sati tužitelja kada je temeljem radnog naloga dužan 24 sata biti na plovilu više radnih dana a takvo vrijeme izvan redovnog radnog vremena ne može se naknaditi kao pasivno dežurstvo. Iz platnih lista tužitelja, radnih naloga i evidencije radnih sati za utuženo razdoblje utvrđen je broj plaćenih sati po pojedinom od navedenih uvećanja po važećim KU, te je broj sati dobivenih analizom u ovom vještačenju umanjen za broj plaćenih sati po istoj osnovi, uključujući i umanjenje po osnovi plaćenih prekovremenih sati evidentiranih u platnim listama u utuženom razdoblju. Ukupan bruto iznos mjesečne razlike bruto plaće za tužitelja po svim naznačenim osnovama za utuženo razdoblje umanjen je za sate rada aktivnog i pasivnog dežurstva ostvarenih po spomenutim radnim nalozima, uvećano za minuli rad i iznose dodatka za rad u turnusu, uvećano za minuli rad iz platne liste za taj mjesec. Na osnovi podataka iz tablica u vještačenju izrađena je tablica s pregledom razlike plaće tužitelja koja je sastavni dio vještačenja. U istoj tablici vještak je usporedio svaku mjesečnu plaću u utuženom razdoblju sa svojim izračunom, označio razliku u svakoj mjesečnoj plaći u utuženom razdoblju u radnim satima i iznosima, te je prikazao radi usporedbe iznose su isplaćeni, iznose koje je trebalo isplatiti i razliku između tih iznosa (saldo) za svaki mjesec u utuženom razdoblju. Slijedom navedenog, vještak utvrđuje da je tužena isplatila tužitelju u utuženom razdoblju po svim osnovama ukupno 234.677,30 kn bruto, odnosno u mjesečnim bruto iznosima kako je to prikazano u koloni 1 tablice 1. Nalaza i mišljenja, i specifikaciji isplaćenih plaća po mjesecima u tablici 4. ovog vještačenja. Nakon odbitka iskorištenih slobodnih dana neisplaćeni dodaci na plaću u utuženom razdoblju prema Kolektivnim ugovorima koji su tada bili na snazi da iznose ukupno 76.161,28 kn/10.108,34 eura bruto, odnosno u mjesečnim bruto iznosima kako je to prikazano u stupcu 23, redni br. 27, tablice 10. ovog vještačenja. Odbitne stavke već isplaćenih dodataka za rad u turnusu i aktivno i pasivno dežurstvo koji se međusobno isključuju sve temeljem odredbi KU u utuženom razdoblju iznose ukupno 7.742,00 kn/1.027,54 eura bruto, odnosno u mjesečnim bruto iznosima kako je to prikazano u kolonama 24 i 25, redni br. 27, tablice 10. ovog vještačenja. Dakle, ukupno neisplaćeni dodaci na plaću tužitelju u utuženom razdoblju prema Kolektivnim ugovorima koji su tada bili na snazi (po osnovi prekovremenog rada, rada noću, rada na državne blagdane, te rada subotom i nedjeljom, rada u 2. smjeni) a nakon odbitaka već isplaćenih dodataka za rad u turnusu i aktivno i pasivno dežurstvo iznose ukupno bruto 69.052,35 kn/9.164,82 eura (tabl. br. 10. stupac 26, red br. 27 ovog vještačenja).

20.1. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Željka Dekovića, mag. oec. prihvatio kao stručan i objektivan, te izrađen sukladno pravilima struke i materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu, uz napomenu da je primjedbe tužene na isti otklonio u svo joj dopuni i ispravku od 10. listopada 2023. (stranica 304-372 spisa).

20.2. Navedeno i iz razloga što je stalni sudski vještak u pismenom nalazu i mišljenju obračun utuženog dugovanja sačinio na način da je za potrebe vještačenja koristio isključivo službenu dokumentaciju koju je dostavila tužena, a iz koje proizlazi da je tužitelj cijelo vrijeme službe (u trajanju od nekoliko dana) na plovilu kojeg ne smije napustiti i da je za cijelo to vrijeme bio na raspolaganju poslodavcu. Pritom nije bilo potrebno utvrditi je li za vrijeme sati koji su obračunati kao prekovremeni tužitelj stvarno aktivno radio ili je bio u pasivnoj pripravnosti na brodu ili luci izvan broda jer se prema Tumačenju odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike broj 28/44 od 20. svibnja 2014. obvezno dežurstvo službenika i namještenika u službenim prostorijama poslodavca smatra prekovremenim radom.

21. Slijedom navedenog, sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i presudio kao u izreci.

22. Na dosuđeni iznos sud je tužitelju dosudio i zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), u visini propisanoj važećom Uredbom o visini stope zatezne kamate, počev od dospijeća do isplate, s time da zakonska zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u gore navedenim bruto iznosima sukladno odredbi čl . 45. st. 1. i st. 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 177/04.) dospijevaju tek s isplatom, isto znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu, pa na njih ne teče zatezna kamata.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i opravdane troškove punomoćnika tužitelja, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova na rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje Tarifa). Tužitelju je dosuđeni trošak zastupanja i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora (200,00 eura; Tbr. 28. Tarife), sastav tužbe (200,00 eura; Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastav obrazloženih podnesaka od 19. veljače i 3. rujna 2021., te 14. listopada i 9. prosinca 2023. (200,00 eura x 4; Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištima održanim 3. ožujka i 24. svibnja 2021., 23. listopada i 18. prosinca 2023., 10. studenoga 2025., 2. veljače i 10. travnja 2026. (200,00 eura x 7; Tbr. 9. t. 1. Tarife), što ukupno iznosi 2.600,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a od 25% (650,00 eura) iznosi ukupno 3.250,00 eura, kojem iznosu je valjalo pridodati trošak vještačenja u iznosu od 331,81 eura, odnosno sveukupni iznos od 3.581,81 eura. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužitelj je odbijen kao neosnovanim. Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO- a.

U Rijeci 18. svibnja 2026.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.