REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ć 5

Poslovni broj: Us I-134/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja Maistra d. d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 25190869349, kojeg zastupa opunomoćenik ĆF, zaposlenik kod tužitelja, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave pomorstva, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 22874515170, kojeg zastupa službena osoba ČF, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: 1. Istarska županija, Povjerenstvo za granice pomorskog dobra putem Upravni odjel za održivi razvoj, Odsjek za pomorstvo, promet i infrastrukturu, Pazin, M. B. Rašana 2/IV, OIB: 90017522601, zastupane po opunomoćeniku NF i 2. Županijsko državno odvjetništvo u Puli, Pula, Rovinjska 2a, OIB: 93993757343, radi određivanja granica pomorskog dobra, 18. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave pomorstva, KLASA: UP/I-342-22/25-01/129, URBROJ: 530-03-1-25-3 od 31. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave pomorstva, KLASA: UP/I-342-22/25-01/129, URBROJ: 530-03-1-25-3 od 31. prosinca 2025., određena je granica pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], na lokaciji kamp Amarin – zapad, koja je na grafičkim podlogama – geodetskoj snimci područja i digitalnom ortofoto planu, ucrtana i označena linijom crvene boje kao spojnom linijom od točke 1 do točke 47., sve kako je opisano točkama II. – V. izreke navedenog rješenja.

2. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da pobijano rješenje u ponajvećem dijelu obuhvaća nekretnine Turističkog naselja Amarin, a ne kamp Amarin. Na katastarskoj čestici kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da se nalazi objekt restorana i bazena, a koji da je sagrađen temeljem valjanih akata za gradnju odnosno posjeduje uporabnu dozvolu izdanu od strane Grada Rovinja, Upravnog odjela za prostorno planiranje, zaštitu okoliša i izdavanje akata, Odsjek za izdavanje akata, KLASA: UP/I -361-05/13-02/08, URBROJ: 217101-05-02-13-8 od 11. lipnja 2013. Samim time da je evidentno da navedena građevina nije i ne može predstavljati pomorsko dobro. Odredba iz članka 6. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/23) da je izričita i jasna. U navedenom postupku, granica pomorskog dobra da je utvrđena puno više (unutar kopna) od crte srednjih viših visokih voda te zahvaća građevnu česticu u vlasništvu tužitelja, a koja nekretnina zasigurno po svojim obilježjima ne predstavlja pomorsko dobro. Naime, navedena nekretnina procijenjena je u postupku pretvorbe i unesena u vrijednost društvenog kapitala pravnog prednika tužitelja Društvenog poduzeća Jadran-turist Rovinj te je upisana na njegovo ime i vlasništvo. Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ostaje u potpunosti na cjelokupnom utvrđenom činjeničnom stanju te na pravnim shvaćanjima navedenim u predmetnom rješenju. U odnosu na navod tužitelja da pobijano rješenje u ponajvećem dijelu obuhvaća nekretnine Turističkog naselja Amarin, a ne kamp Amarin navodi da je tuženi po pitanju „naziva lokacije” isključivo citirao kako je bilo navedeno u tekstualnom dijelu prijedloga, grafičkom dijelu prijedloga te Izvješću o provedenom javnom uvidu. Ovom prilikom ističe da je tuženik od strane Povjerenstva za granice pomorskog dobra Istarske županije zaprimio dva međusobno povezana prijedloga granice pomorskog dobra naziva lokacija „kamp Amarin — zapad” i lokacija „kamp Amarin — istok”. Nadalje, tuženik da je za potrebe postupka zatražio od strane Povjerenstva za granice pomorskog dobra Istarske županije dostavu zahtjeva tužitelja za provedbom postupka određivanja granice pomorskog dobra. Povjerenstvo za granice pomorskog dobra Istarske županije da je izvijestilo tuženika da su 12. srpnja 2024. godine obavili uviđaj terena u sklopu svoje 16 sjednice, da su na uviđaju između ostalih bili i predstavnici tužitelja, da su utvrdili da izrađena geodetska podloga napravljena temeljem zahtjeva Ministarstva prostornog uređenja, gradite ljstva i državne imovine ne obuhvaća cjelokupno obalno područje kampa Amarin stoga da je tužitelj izjavio da preuzima obvezu izrade i dostave geodetske podloge za drugi dio područja, koji su i napravili. Sukladno navedenom da je razvidno da je tužitelj znao kakav se postupak provodi pošto je sam inicirao izradu grafičkih podloga za provođenje postupka donošenja rješenja kojeg pobija, da je znao za koju lokaciju odnosno njezin naziv se odnosi isti postupak te da je isti postupak bio kao takav i pod tim nazivom javno dostupan na oglasnim pločama i internetskim stranicama Istarske županije i Grada Rovinja o čemu da je Povjerenstvo za granice pomorskog dobra Istarske županije u svojstvu predlagatelja 13. veljače 2025. sastavilo Izvješće o javnoj raspravi. U Izvješću da je navedeno da nije bilo sudionika u raspravi te samim tim niti primjedbi i prijedloga koji bi bili razmatrani. Na navode tužitelja da je granica pomorskog dobra utvrđena puno više unutar kopna od crte srednjih viših visokih voda i da zahvaća k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj se nalazi objekt restorana i bazena sagrađen temeljem valjanih akata za gradnju (uporabne dozvole), da se radi o građevnoj čestici u njihovom vlasništvu koja je procijenjena u postupku pretvorbe i unesena u vrijednost društvenog kapitala njihovog pravnog prednika i da ista nekretnina po svojim obilježjima ne predstavlja pomorsko dobro tuženik prvenstveno ističe da se objekt restorana i bazena ne nalaze unutar obuhvata određene granice pomorskog dobra. Unutar obuhvata da se nalazi isključivo onaj dio površine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji u naravi čini pješačku komunikaciju — šetnicu kako je to i navedeno u rješenju koje se pobija. Ovo tijelo posebno ističe činjenicu da se predložena granica pomorskog dobra gotovo u cijelosti pruža u smjeru kopna do „kopnene granice poravnate pješačke komunikacije šetnice” a što da je jedan od kriterija koji se uzimaju u obzir prilikom izrade prijedloga granice pomorskog dobra sukladno članku 21. stavak 3. toč.2. ZPDML-a. Tuženi da je u cijelosti prihvatio prijedlog Povjerenstva za granice pomorskog dobra Istarske županije smatrajući daje isto tijelo uzelo u obzir stanje na terenu i postupilo sukladno članku 21. stavku 3. točci 2. Zakona te u pojas pomorskog dobra uključilo i postojeću šetnicu kao komunikaciju uz i do prostora plaže s kojom čini nedjeljivu cjelinu. Postojeći betonski zid i betonsko stepenište da se nameću kao prve funkcionalne prepreke u prostoru za daljnjim širenjem granice pomorskog dobra i do kojih se određuje obuhvat pojasa pomorskog dobra, stoga bazen i restoran koji su izgrađeni na ostalom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da nisu uključeni jer položajem, izgledom i namjenom ne predstavljaju pomorsko dobro iz članka 6. Zakona već predstavljaju uređene površine u funkciji turističkog prometa (turističko naselje) kako je i konstatirano rješenjem koje se pobija. Ovo tijelo smatra potrebnim istaći glede navoda tužitelja da se unutar utvrđene granice pomorskog dobra nalaze nekretnine u njegovom vlasništvu, da je rješenje o granici pomorskog dobra deklaratornog karaktera, te da se u tom postupku pitanje vlasništva uopće ne razmatra što je utvrđeno presudom Upravnog suda u Splitu, broj: IUsI - 619/20-12 od 15. rujna 2021. koja je potvrđena presudom Visokom upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Usž-466/22-3 od 4. svibnja 2022., te da se izvršenje predmetnog rješenja o granici pomorskog dobra provodi upisom pomorskog dobra u zemljišne knjige nadležnog zemljišnoknjižnog suda u posebnom sudskom postupku u kojem se mora osigurati kontradiktornost postupka. Ovom prilikom ističe da su na predmetnom području u velikoj mjeri vidljive različitosti stvarnog stanja kopna u odnosu na službene katastarske i zemljišnoknjižne evidencije. Kopnene površine koje u službenim evidencijama nisu evidentirane u naravi čine onaj dio kopna koji je u izravnom kontaktu s morem i njegovim korištenjem kao prostor plaže. Činjenica da su iste površine najvećim dijelom nastale umjetnim putem na način nasipavanja mora i činjenica da služe korištenju mora kao prostor plaže predstavljaju razloge što određena granica obuhvaća u pojas pomorskog dobra širi pojas kopna od zakonskog minimuma. Upravo zbog načina nastanka obuhvaćenog kopna, njegovog položaja, izgleda te namjene u naravi u provođenju predmetnog postupka sagledana je i primijenjena cjelovita odredba članka 6. Zakona, a ne samo jedan njezin dio koji propisuje minimalnu širinu kopnenog dijela pomorskog dobra. Rješenje koje se pobija da sadrži radnje koje je potrebno provesti za upis pomorskog dobra i ne prejudicira provođenje kontradiktornog postupka i utvrđivanja opravdanosti zemljišnoknjižnog upisa vlasništva i eventualnu provedbu radnji po pitanju izvlaštenja temeljem posebnog zakonskog propisa o izvlaštenju. Zaključno, tuženi smatra da je postupak određivanja granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] zakonito proveden, da je samo rješenje o određenoj granici pomorskog dobra u skladu s Zakonom, te sukladno tome da je predmetna tužba u cijelosti neosnovana stoga predlaže da nadležni Upravni sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u Puli u odgovoru na tužbu navodi da se protivi u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, te da je tuženik nakon pravilno provedenog postupka u cijelosti donio zakonitu i pravilnu odluku i pridružuje se svim navodima iz pobijanog rješenja i odgovora na tužbu.

4. Zainteresirana osoba Istarska županija također navodi da se protivi u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, te da je tuženik nakon pravilno provedenog postupka u cijelosti donio zakonitu i pravilnu odluku i pridružuje se svim navodima iz pobijanog rješenja i odgovora na tužbu.

5. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 11. svibnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, službene osobe tuženika i opunomoćenika prvo zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvane drugo zainteresirane osobe, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, dalje: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

6. Opunomoćenik tužitelja je ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te predlaže da se rješenje tuženika oglasi ništavim, pogotovo što se radi o jednoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] koja da se nalazi u vlasništvu tužitelja i kao takva je procijenjena u temeljni kapital društva te je upisano i vlasništvo nekretnine i smatra da su time povrijeđene odredbe članka 6. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama te dalje izlaže kao u tužbi.

7. Službena osoba tuženika ostala je pri svim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu i smatra kako su granice pomorskog dobra izvršene u skladu sa Zakonom, odnosno do kopnene šetnice, a što se tiče vlasništva nad spomenutom nekretninom drži da se o tome ne može raspravljati u ovom upravnom sporu prema praksi suda.

8. Opunomoćenik tužitelja ističe kako predmetna nekretnina nije u neposrednoj vezi s morem i na taj način da se nije postupilo sukladno odredbi članku 21. stavak 1. i 2. Zakona o pomorskom dobru.

9. Opunomoćenik zainteresirane osobe ad. 1. u cijelosti se pridružuje navodima tuženika iz obrazloženja osporavanog rješenja, te ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

10. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika te dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Odredbom članka 6. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj: 83/23, dalje u tekstu: ZPDML) propisano je da Pomorsko dobro čine:

- unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno, podzemlje i podmorje

- dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi i koji je određen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje i čine ga nekretnine koje su po prirodnim obilježjima, izgledu, namjeni, položaju i načinu upotrebe:; morska obala, morske plaže, sprudovi, rtovi, hridi, grebeni, otočići koje za vrijeme nevremena prekrivaju najveći valovi, žala, luke, lukobrani, rive, molovi, valobrani, nasipi, privezišta, gatovi, morske solane, ušća vodotoka koji se izlijevaju u more i kanali spojeni s morem, uključujući i građevine koje su trajno povezane s pomorskim dobrom i njegova su pripadnost (stavak 1.).

Morska obala proteže se od crte srednjih viših visokih voda i obuhvaća pojas kopna koji je ograničen crtom do koje dopiru najveći valovi za vrijeme nevremena, na čije prirodno obilježje i izgled utječe more, a koji je prema svom položaju i izgledu u izravnom kontaktu s morem (stavak 2.). Kopneni dio pomorskog dobra je pojas kopna uz more koji je po svojoj prirodi u neposrednoj vezi s morem i prema namjeni i načinu upotrebe služi uobičajenom korištenju i upotrebi mora kao općeg dobra, a širok je najmanje šest metara od crte srednjih viših visokih voda mjereno vodoravno (stavak 3.). Sve nekretnine u obuhvatu lučkog područja su pomorsko dobro (stavak 4.). Granica pomorskog dobra na moru je vanjska granica teritorijalnog mora Republike Hrvatske (stavak 5.). Crtu srednjih viših visokih voda utvrđuje Hrvatski hidrografski institut (stavak 6.).

13. Odredbom članka 3. Uredbe o postupku utvrđivanja granice pomorskog dobra („Narodne novine“ broj: 8/04, 82/05, dalje: Uredba), propisano je da granica pomorskog dobra na morskoj obali obuhvaća pojas kopna koji je širok najmanje 6 (šest) metara od crte koja je vodoravno udaljena od crte srednjih viših visokih voda. U slučaju da Povjerenstvo predloži granicu pomorskog dobra isključivo prema Zakonskom minimumu iz stavka 1. ovog članka, dužno je za isti prijedlog zatražiti i dostaviti Povjerenstvu Ministarstva potvrdu Hrvatskog hidrografskog instituta. Kada Povjerenstvo predlaže granicu pomorskog dobra širu od zakonskog minimuma iz stavka 1. ovog članka, dužno je uvažiti sljedeće kriterije:

1. granicom pomorskog dobra obuhvaća se prostor koji prema svojoj funkciji služi korištenju mora za pomorski promet i morski ribolov, te za druge svrhe vezane za korištenje mora;

2. »maritimo« linija iz katastarskih planova (gledajući s kopnene strane), predstavlja granicu pomorskog dobra u slučajevima da nije došlo do promjene konfiguracije morske obale, te ako nije u suprotnosti s odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (u daljnjem tekstu: Zakon), i točkom 1. ovog članka;

3. granica pomorskog dobra na morskoj obali obuhvaća i dio kopna nastao nasipavanjem u dijelu koji služi korištenju mora;

Nasip koji je nastao nelegalnim putem, odnosno bez dokumentacije određene posebnim zakonom, u cijelosti se smatra pomorskim dobrom.

4. granica pomorskog dobra utvrđuje se do postojećih prirodnih i legalno sagrađenih umjetnih prepreka – kao što su: prirodni pokosi, vegetacija i raslinje, šume, kopneni rub šetnice, morski rub razvrstane ceste, potporni zidovi, građevine za stanovanje i odmaranje, kulturne, vjerske, povijesne građevine, suhozidi, betonski zidovi i slično, ukoliko to nije u suprotnosti sa Zakonskom definicijom pomorskog dobra.

14. Iz dokumentacije spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je po prijedlogu Povjerenstva za granice pomorskog doba Istarske županije od 21. kolovoza 2025., a po zahtjevu ovdje tužitelja, utvrđena granica pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], na lokaciji kamp Amarin – zapad. Određenom granicom pomorskog dobra obuhvaćen je dio kopna koji predstavlja obalni pojas položajno u izravnom kontaktu s morem. Takav obalni pojas je dijelom katastarski i zemljišnoknjižno evidentiran kao kopno, a dijelom nije evidentiran, ali je kao površina kopna vidljiv na ortofotu iz 2011.

15. Granicom obuhvaćeni dio kopna u naravi čine šljunčane i betonirane površine koje služe za sunčanje i pristupnim površinama, stjenovite površine kao prostor prirodne plaže te dijelom makadamsku, a dijelom betoniranu prilaznu pješačku šetnicu.

16. Što se tiče prigovora tužitelja da se unutar utvrđene granice pomorskog dobra nalaze i nekretnine u njegovu vlasništvu, ovaj Sud smatra neosnovanim budući su gore navedenom Uredbom propisani kriteriji za određivanje linije granice pomorskog dobra, a koji su određeni prema namjeni prostora na predmetnom dijelu kopna, odnosno prirodnim i umjetnim preprekama u prostoru i nisu ni u kojem slučaju vezani za vlasništvo. Stoga se u postupku utvrđivanja granice pomorskog dobra pitanje vlasništva uopće ne razmatra, niti je tijelo koje donosi odluku o granici pomorskog dobra dužno prilikom određivanja linije granice pomorskog dobra uzimati u obzir vlasničke odnose na dijelu kopna koji se navedenom granicom određuje kao pomorsko dobro, budući se oni razmatraju u posebnom sudskom, a ne upravnom postupku, a što proizlazi iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž- 466/22-3 od 4. svibnja 2022.

17. U odnosu na prigovore tužitelja koji se odnose na navode da pobijano rješenje tuženika najvećim obuhvaća nekretnine Turističkog naselja Amarin, a ne kamp Amarin, ovaj Sud se priklanja obrazloženju tuženika iz odgovora na tužbu. Tuženik navodi da je Povjerenstvo za granice pomorskog doba Istarske županije 12. srpnja 2024. obavilo uviđaj terena na kojemu su sudjelovali i predstavnici tužitelja, kojom prilikom se utvrdilo da izrađena geodetska podloga napravljena temeljem zahtjeva Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, ne obuhvaća cjelokupno obalno područje kama Amarin i da je tužitelj tom prilikom izjavio da preuzima obvezu izrade i dostave geodetske podloge za drugi dio područja, što je i učinjeno. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj aktivno sudjelovao u postupku i da je sam inicirao izradu grafičkih podloga za provođenje postupka određivanja granice pomorskog dobra. Također je utvrđeno da se unutar obuhvata određene granice pomorskog doba nalazi isključivo onaj dio površine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji u naravi čini pješačku komunikaciju – šetnicu, a ne da se radi o restoranu i bazenu kako to navodi tužitelj.

18. Analizirajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz stanja spisa te podvodeći iste pod kontekst pravnih normi kojima je regulirano predmetno upravno područje Sud utvrđuje da se osporavana odluka tuženika temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju te pravilnoj primjeni materijalnog prava.

19. Slijedom naprijed citiranih odredbi Zakona i Uredbe, a na temelju dokumentacije koja je priložena spisu i prema ocjeni ovog Suda, osporeno je rješenje tuženika, kao i rješenje prvostupanjskog upravnog tijela doneseno pravilnom primjenom i tumačenjem mjerodavnih odredaba ZPDML i naprijed citirane Uredbe. Tužitelj u tužbi tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost osporavanog akta, te se ističe da se radi o istovjetnim navodima koje je tužitelj isticao i u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, a na koje (prigovore) se tuženik opširno očitovao u obrazloženju svoje odluke te dodatno i u odgovoru na tužbu. Sud u cijelosti prihvaća tako iznijetu argumentaciju tuženika budući da su u istoj sadržani činjenično i pravno utemeljeni razlozi zbog kojih su prigovori tužitelja ocijenjeni neosnovanim.

20. Stoga Sud zaključuje da pobijanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke.

21. Odluka o troškovima ovog upravnog spora (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove, slijedom čega je, s obzirom da je tužitelj izgubio spor, postavljeni zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova spora valjalo odbiti.

U Rijeci 18. svibnja 2026.

S u t k i n j a

Danica Vučinić

¸

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a)

DNA:

- tužitelju Maistra d. d., sa sjedištem u [adresa]

- tuženiku Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, Upravi pomorstva, Zagreb, Prisavlje 14

- zainteresiranoj osobi Istarskoj županiji, Povjerenstvu za granice pomorskog dobra putem Upravnog odjela za održivi razvoj, Odsjeku za pomorstvo, promet i infrastrukturu, Pazin, M. B. Rašana 2/IV

- zainteresiranoj osobi Županijskom državnom odvjetništvu u Puli, Pula, Rovinjska 2a