REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-405/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari tužitelja KICK AND RUSH, Boulevard de l'Europe 123, 1300 Wavre, Belgija, OIB: 21902552178, kojeg zastupa punomoćnica Petra Marijanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu ILEJ & PARTNERI d.o.o., Zagreb, protiv tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., [adresa], OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Trpimir Gugić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gugić, Kovačić & Krivić d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 17. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 18. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA d.d., [adresa], OIB: 23057039320, isplatiti tužitelju KICK AND RUSH, Boulevard de l'Europe 123, 1300 Wavre, Belgija, OIB: 21902552178, iznos od 170.000,00 EUR, uvećan za zatezne kamate koje na navedeni iznos teku počevši od 4. prosinca 2023. pa do isplate, koja se do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, naknaditi tužitelju KICK AND RUSH, Boulevard de l'Europe 123, 1300 Wavre, Belgija, OIB: 21902552178, parnične troškove, u roku od 15 dana od donošenja presude."

II. Nalaže se tužitelju KICK AND RUSH, Boulevard de l'Europe 123, 1300 Wavre, Belgija, OIB: 21902552178, da tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., [adresa], OIB: 23057039320, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 14.400,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 30. lipnja 2025. protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete u kojoj je naveo da je žrtva složene internetske prijevare u kojoj je, uslijed neovlaštenog pristupa i manipulacije postavkama njegovog elektroničkog sustava komunikacije došlo do slanja lažnih podataka o plaćanju. Na temelju tako kompromitiranih informacija, tužitelj navodi da je izvršio uplatu značajnog novčanog iznosa od 170.000,00 EUR na račun počinitelja prijevare. Nadalje je naveo da je odmah po saznanju o prijevari reagirao i putem svoje banke te hitno obavijestio tuženika o prijevarnoj transakciji, a da tuženik nije poduzeo minimalno očekivane mjere sprječavanja štete, niti da je isti privremeno blokirao sredstva na računu primatelja, već da je dopustio njihov daljnji prijenos, kao i konačno zatvaranje predmetnog računa. Takvim propuštanjem postupanja sukladno osnovnim pravilima struke, međunarodnim standardima (uključujući ISO normu za sigurnost informacija, SWIFT protokole i AML propise), kao i općim načelima pažnje, profesionalnosti i odgovornosti u bankarskom poslovanju, tužitelj je naveo da je tuženik omogućio realizaciju štetnog događaja i time mu prouzročio znatnu i nenadoknadivu imovinsku štetu.

1.1. Tužitelj je potom detaljno opisao tijek događaja i to na način da je 1. prosinca 2023. izvršio prijenos u iznosu od 170.000 EUR na račun društva Golding Axpo d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 88298858135 (dalje u tekstu: „Godling Axpo“) broj: [broj bankovnog računa] otvoren kod tuženika (dalje u tekstu: „račun“), naglašavajući da navedeni prijenos nije imao nikakve pravne osnove te da je tužitelj bio žrtva internetske prevare kojom je Golding Axpo stekao bez osnove iznos od 170.000,00 EUR. Nadalje je naveo da se 30. studenog 2023. nepoznata osoba, neovlašteno se predstavljajući kao direktor tužitelja, g. MČ i neovlašteno koristeći/hakirajući e-email g. ŠČ, obratila zaposleniku tužitelja, računovođi g. RČ putem e-maila g. MČ, navodeći kako je potrebno hitno izvršiti uplatu u iznosu od 170.000,00 EUR po dostavljenom računu društva Golding Axpo br. 1643 od 27. studenog 2023. na račun istog otvoren kod Erste bank d.d. [broj bankovnog računa]. S obzirom na autentičnost e-mail adrese, naznaku pošiljatelja te uobičajen način komunikacije, tužitelj navodi da je računovođa g. RČ doveden u zabludu da se radi o stvarnom nalogu za plaćanje izdanom od g. MČ, slijedom čega da je 1. prosinca 2023. izvršio isplatu iznosa od 170.000,00 EUR na račun, a za svrhu plaćanja navedenog računa društva Golding Axpo. Nakon toga da je 4. prosinca 2023., prvi sljedeći radni dan nakon što je prijenos sredstava izvršen, u razgovoru s g. RČ, g. MČ saznao za postojanje navedenog računa i plaćanje koje je bilo izvršeno, a koje on nikada nije odobrio, niti dao nalog za isto, slijedom čega da je tužitelj bez odgađanja proveo internu istragu, obratio se svojoj poslovnoj banci i tuženiku te je radi osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela prijevare podnio kaznenu prijavu u Belgiji, kao i kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

1.2. Da prethodno opisan prijenos imovine u iznosu od 170.000,00 EUR nema osnovu ni u kojem pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti, niti zakonu, tužitelj navodi da je u konačnici i utvrđeno u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-268/24 od 16. svibnja 2024. Tako navodi i da je pokušao naplatiti navedeno potraživanje protiv društva Golding Axpo i njegovog direktora putem izravne naplate preko FINA-e, međutim bez ikakvog uspjeha, obzirom da je društvo Golding Axpo brisan iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. St-2783/24 od 5. veljače 2025., dok da je direktor Golding Axpo bio u postupku stečaja potrošača te nema imovine iz koje bi se tužitelj mogao naplatiti.

1.3. Tužitelj potom navodi da je tuženik propustio spriječiti priljev sredstava na račun društva Golding Axpo te da je omogućio daljnji prijenos sredstava i zatvaranje računa (štetna radnja). Također je naveo da je tužitelj putem svoje matične banke KBC Bank, kontaktirao tuženika već 4. prosinca 2023. (prvi sljedeći radni dan nakon što je uplata izvršena, a pritom da se radi o međunarodnom prijenosu), vezano uz naveden prijenos, u pokušaju da spriječi daljnju štetu, odnosno priljev sredstava na račun društva Golding Axpo, međutim, tuženik da je odbio svaku suradnju. Daljnji dopisi da su slani 8. i 15. prosinca 2023., također bez uspjeha, a nedugo nakon toga da je zatvoren račun 15. prosinca 2023. Naime, KBC Banka da je 4. prosinca 2023., prema međunarodnim bankarskim standardima (ISO 20022), uputila tuženiku zahtjev za opoziv putem CAMT.056 koda s razlogom FRAD (prijevara). Istovremeno da je poslan i MT192 – zahtjev za opozivom transakcije. Tuženik da je potom putem SWIFT-a, odgovorio da sredstva ne mogu biti vraćena osim po nalogu službenih institucija. Ovakav odgovor tužitelju da je neprihvatljiv jer da su svi preduvjeti za povrat bili ispunjeni, a obavijest je poslana pravovremeno. Također, tužitelj je naveo da je tuženiku upućen ponovljeni zahtjev za opoziv, na što da je tuženik negativno odgovorio 20. prosinca 2023. s obrazloženjem AC04, odnosno da je račun zatvoren.

1.4. Tužitelj navodi da takvo propuštanje tuženika predstavlja grubo kršenje profesionalne pažnje i regulatornih obveza koje tuženik ima kao financijska institucija te da je isti postupio protivno zakonskim obvezama koje proizlaze iz odredaba Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma (NN br. 151/22, dalje u tekstu: „ZSPNFT”), kao i iz odredaba Direktive (EU) 2015/849. Naime, tuženik da je u trenutku kada mu je dostavljena službena obavijest o sumnji na prijevaru (CAMT.056 s oznakom FRAD i MT192), bio dužan privremeno zaustaviti raspolaganje sredstvima i bez odgode podnijeti prijavu Uredu za sprječavanje pranja novca, a potom postupiti u skladu s uputom Ureda za sprječavanje pranje novca. Omogućavanjem nastavka predmetne transakcije (umjesto zaustavljanjem iste) i zatvaranjem računa primatelja sredstava, tuženik da je prekršio te zakonske obveze, uslijed koje štetne radnje da je nastala šteta tužitelju. Dodatno, tuženik je bio dužan dostaviti tražene informacije temeljem odredbe čl. 157. st. 3. toč. 23. Zakona o tržištu kapitala, koja jasno propisuje obvezu kreditne institucije na pružanje informacija o transakcijama i poduzetim mjerama u slučajevima sumnje na prijevaru.

1.5. Tužitelj ujedno tvrdi da je tuženik imao mogućnost odmah spriječiti priljev sredstava na račun Golding Axpo, barem privremeno, kako bi se spriječile daljnje negativne posljedice. Unatoč tome, nakon što je tuženik bio obaviješten o sumnjivoj transakciji (i to prema obveznim međunarodnim bankarskim standardima ISO 20022), tuženik da je propustio poduzeti odgovarajuće mjere. Također, navodi i da je tuženik kao financijska institucija u Republici Hrvatskoj, podliježe obvezama propisanim ZSPNFT-a te je dužna provoditi mjere "Poznavanja svog klijenta" (Know Your Client - KYC) u skladu sa zakonom i relevantnim podzakonskim aktima. Banke da su dužne provesti odgovarajuću provjeru svih transakcija kako bi spriječile pranje novca i financiranje terorizma. U tom smislu ZSPNFT-a pranje novca, između ostalog, definira kao stjecanje, posjedovanje ili korištenje imovine ako se zna, u vrijeme primitka, da je ta imovina stečena kriminalnom aktivnošću ili sudjelovanjem u takvoj aktivnosti. Odbijanjem povrata sredstava bez valjanog i opravdanog razloga te propustom da barem privremeno spriječi priljev i/ili daljnju dispoziciju novčanih sredstava na računu društva Golding Axpo (račun počinitelja prijevare), tuženik da je aktivno onemogućio učinkovitu borbu protiv prijevara i pranja novca.

1.6. Tužitelj navodi da je u trenutku kada je tuženik dopustio izvršenje prijenosa predmetnih sredstava s računa počinitelja prijevare, tuženik sukladno dostupnim informacijama i zaprimljenim upozorenjima putem SWIFT sustava, morao znati da se radi o stjecanju koje je izravna posljedica kaznenog djela prijevare, odnosno računalne prijevare. Naime, putem SWIFT poruke tuženik da je bio pravovremeno obaviješten o sumnjivom karakteru predmetne transakcije, uključujući i jasnu oznaku FRAD (fraud) koja ukazuje na prijevaru. Sukladno odredbi čl. 56. ZSPNFT-a navodi da je u takvoj situaciji tuženik bio dužan suzdržati se od izvršenja daljnje transakcije, odnosno zadržati sredstva na računu primatelja te o svemu bez odgode obavijestiti Ured za sprječavanje pranja novca. Takvo protupravno i neprofesionalno postupanje tuženika da je izravno suprotno osnovnim načelima i obvezama propisanim Zakonom o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, kao i važećim EU AML direktivama, koje izričito nalažu međubankarsku suradnju i transparentnost u postupanju sa sumnjivim transakcijama. Slijedom navedenog, tužiteljnavodi da je tuženik odbijanjem povrata sredstava bez valjanog i pravno utemeljenog razloga dodatno onemogućio učinkovitu borbu protiv prijevara i pranja novca, kao i da je odbio pravovremeno i opravdano izvršiti zahtjev za opoziv transakcije koji je bio temeljen na opravdanoj sumnji na prijevaru, unatoč ispunjenim formalnim i proceduralnim uvjetima, uključujući slanje CAMT.056 i MT192 poruka.

1.7. Sukladno općeprihvaćenim načelima obveznog prava, tužitelj navodi da šteta obuhvaća tri ključna elementa: štetnu radnju, nastalu štetu i uzročnu povezanost između njih. Prema čl. 1045. ZOO-a, osoba koja prouzroči štetu dužna ju je naknaditi, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njezine krivnje. Nadalje, prema čl. 1046. ZOO-a, šteta obuhvaća kako umanjenje imovine (obična šteta), tako i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) te povredu prava. U konkretnom slučaju, tužitelj da je pretrpio izravnu imovinsku štetu u iznosu od 170.000,00 EUR, a koja da je posljedica nepravodobnog i protupravnog postupanja tuženika. Povreda prava očituje se i u uskraćivanju ključnih informacija o tijeku i statusu transakcije, što da je dodatno otežalo i na kraju onemogućilo pokušaje povrata sredstava.

1.8. Između navedenih protupravnih radnji i propusta tuženika te nastale štete tužitelj navodi da postoji jasna, neposredna i nesumnjiva uzročno-posljedična veza. Da je tuženik pravovremeno i profesionalno postupio, u skladu sa svojim zakonskim, regulatornim i profesionalnim obvezama, predmetna šteta za tužitelja ne bi nastala. S obzirom na sve navedeno, tužitelj navodi da su ispunjeni svi zakonski preduvjeti za odgovornost tuženika za nastalu štetu prema odredbama ZOO-a, kao i prema relevantnim nacionalnim i međunarodnim financijskim propisima.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije. Suprotno navodima tužitelja, tuženik je istaknuo da je postupao sukladno relevantnim propisima i pravilima struke. Tako navodi da je 1. prosinca 2023. tužitelj izvršio prijenos novčanog iznosa od 170.000,00 EUR sa svog računa na račun trgovačkog društva Golding Axpo d.o.o., Zagreb, (dalje u tekstu: primatelj plaćanja), pod utjecajem navodne internetske prijevare od strane trećih nepoznatih osoba na način opisan u tužbi, a uslijed čega su djelatnici tužitelja navodno dovedeni u zabludu, u vezi uputa za izdavanje naloga za provedbu plaćanja pružatelju platnih usluga tužitelja, KBC Bank.

2.1. Tuženik potom ističe kako tužitelj nije ničime dokazao da je u predmetnom slučaju uistinu došlo do prijevare, uslijed koje su djelatnici tužitelja dovedeni u zabludu te je slijedom toga izvršena sporna platna transakcija. Da bi se tuženik mogao smatrati odgovornim za štetni događaj, odnosno štetu nastalu tužitelju, između štetne radnje i štete da mora postojati uzročna veza (tzv. kauzalni neksus) jer ukoliko ne postoji uzročna veza između štetne radnje i štete, navodi da ne postoji niti odgovornost za štetu. Štoviše, postojanje uzročne veze se ne predmnijeva, što znači da tužitelj, kao oštećenik mora dokazati postojanje iste, a što da je tužitelj propustio učiniti. Tuženik ističe kako tužitelj bespredmetno smatra tuženika odgovornim za nastalu mu štetu navodnom internetskom prijevarom od strane trećih nepoznatih osoba, iz razloga što paušalnim navođenjem činjenica u tužbi, nije dokazao postojanje uzročne veze.

2.2. Predmetni štetni događaj, ukoliko bi se doista radilo o istom, isključivo da se dogodio uslijed grube nepažnje djelatnika tužitelja, koji je navodno doveden u zabludu da se radi o stvarnom nalogu za plaćanje te je postupajući u nedostatku povećane pažnje, odnosno pažnje neophodne za takvu situaciju, izvršio predmetno plaćanje bez da je posumnjao u istinitost naloga te je bez ikakve sumnje ili savjetovanja s nadređenima zadao svom pružatelju platnih usluga nalog za plaćanje te zatražio izvršenje platne transakcije velikog iznosa novca na račun primatelja plaćanja.

2.3. Iz tužbe proizlazi da je direktor tužitelja g. MČ **.**.2023., saznao za postojanje navedenog računa i plaćanje koje je bilo izvršeno, a koje da on nije odobrio, niti dao nalog za plaćanje. S duge strane pak proizlazi da je tuženik, kao pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja, uplatu tužitelja zaprimio 1. prosinca 2023. u 15:52 sati, a što proizlazi iz tuženikovih internih podataka poslovanja. Stoga, tuženik navodi da je djelatnik tužitelja računovođa g. RČ nalog za plaćanje naredio za vrijeme radnog vremena (tužitelja) ranije tog dana te da je potpuno neodgovorno i nonšalantno izvršio predmetno plaćanje, odnosno izdao nalog pružatelju platnih usluga tužitelja, KBC Bank, za prijenos predmetnog značajnog novčanog iznosa s računa tužitelja na račun primatelja plaćanja, klijenta tuženika. Štoviše, s obzirom na to da se radi o značajnom iznosu novca, za platnu transakciju predmetnog iznosa, tuženik navodi da je bilo potrebno izvršiti dvostruko interno odobrenje od stranke djelatnika tužitelja. Pored odobrenja direktora g. NČ, suglasnost za spornu platnu transakciju da je dao i g. ĐČ, član uprave tužitelja, a kako to proizlazi iz činjenica navedenih u kaznenoj prijavi tužitelja Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Kazneni odjel, od 29. prosinca 2023., priloženoj uz tužbu tužitelja.

2.4. Tuženik potom navodi da se u predmetnom štetnom događaju radi o dolaznoj novčanoj transakciji prema tuženiku, kao pružatelju platnih usluga primatelja plaćanja, slijedom čega ističe da nakon što je kao pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja zaprimio iznos platne transakcije, točnije 1. prosinca 2023. u 15:52 sati, bio dužan postupati sukladno odredbi čl. 55. i 57. ZPLPR-u. Stoga, tuženik navodi da je bio dužan predmetna novčana sredstva, bez odgađanja primatelju plaćanja staviti na raspolaganje. U protivnom, da bi se izložio prekršajnoj odgovornosti, odnosno bio bi kažnjen s novčanom kaznom u iznosu od 2.650,00 EUR do 66.360,00 EUR, a sukladno odredbi članka 179. ZPLPR-a. Opisano postupanje tuženika da je strogo propisano relevantnim odredbama ZPLPR-a, a što propisuje i odredba čl. 65. navedenog Zakona, prema kojoj je odgovornost tuženika iznimno isključena u slučaju iznimnih i nepredvidivih okolnosti na koje pružatelj platnih usluga nije mogao utjecati i čije se posljedice ne bi mogle izbjeći unatoč postupanju s potrebnom pozornošću, kao i u slučaju kad je pružatelj platnih usluga bio dužan primijeniti drugi propis. U tom pogledu, tuženik navodi da je odgovarajuće odgovorio na upit pružatelja platnih usluga tužitelja KBC Bank, kojim odgovorom da je obavijestio tužitelja da je za povrat sredstava tuženik ovlašten postupiti jedino na temelju zahtjeva suda ili drugih nadležnih institucija te je tužitelja uputio da se obrati nadležnim institucijama Republike Hrvatske s prijavom navodne prijevare. Slijedom navedenog, tuženik ističe da je razvidno da je tuženik u ovopredmetnom slučaju postupio sukladno relevantnim propisima i pravilima bankarskog poslovanja te da se ne može smatrati štetnikom, odnosno odgovornim za predmetni štetni događaj i štetu koja da je tužitelju nastala nemarnim postupanjem njegovih djelatnika.

2.5. Tuženik ističe da tužitelj činjenično stanje temelji na irelevantnim propisima za dokazivanje odgovornosti tuženika za predmetni štetni događaj. Drugim riječima, ističe se neosnovano pozivanje na odredbe Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma (dalje u tekstu: ZSPNFT), u smislu propusta izvršenja obveza propisanim navedenim Zakonom u predmetnom štetnom događaju od strane tuženika, budući da se tuženika ne može smatrati odgovornim za pranje novca i financiranje terorizma u predmetnom štetnom događaju, a kako je to opisano u tužbi na temelju odredaba ZSPNFT-a, kao niti Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i vijeća o sprječavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ, od 20. svibnja 2015. godine, a na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev.

2.6. Opreza radi, tuženik ističe da sve i da je tuženik imao obvezu predmetna novčana sredstva zadržati ili blokirati, iako takva obveza tuženika ne postoji prema relevantnim propisima, navodi da u trenutku zahtjeva za opoziv od strane tužitelja, predmetna novčana sredstva se više nisu nalazila na računu primatelja plaćanja. Naime, kako proizlazi iz internih podataka poslovanja tuženika, tuženik je kao pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja zaprimio predmetna novčana sredstva dana 1. prosinca 2023. u 15:52 sati te je sukladno svojoj obvezi prema ZPLPR-u, zaprimljena novčana sredstva knjižio na račun primatelja plaćanja, odmah, istoga dana u 15:59 sati. Dakle, tuženik je postupio bez odgađanja sukladno Zakonu.

2.7. S druge strane, navodi i da je primatelj plaćanja istoga dana zadao tri naloga za plaćanje tuženiku, i to nalog na iznos od 25.000,00 EUR u 18:44:19 sati, nalog na iznos od 95.000,00 EUR u 19:20:21 sati te nalog na iznos od 49.000,00 EUR u 20:57:57 sati. Sva tri naloga tuženik da je proveo prvog sljedećeg radnog dana, odnosno 4. prosinca 2023. i to nalog broj 1 u 08:02:10 sati, nalog broj 2 u 08:02:13 sati te nalog broj 3 u 08:02:16 sati, a sukladno Terminskom planu izvršenja platnih transakcija poslovnih subjekata tuženika od 20. kolovoza 2020. Nadalje navodi da je zahtjev tužitelja za opoziv predmetnih platnih transakcija, tuženik je zaprimio tek 4. prosinca 2023. u 10:57 sati. Dakle, iz navedenog da razvidno proizlazi kako se novčana sredstva koja su predmet sporne platne transakcije u trenutku zaprimanja zahtjeva za opoziv tužitelja više nisu nalazila na računu primatelja plaćanja iz kojeg razloga da je dopis tužitelja od 27. prosinca 2023. sa zahtjevom dostave podataka o sredstvima tužitelja, prekasno dostavljen tuženiku na koji da nije bio obvezan odgovoriti.

2.8. Slijedom iznijetog, tuženik navodi da je tužitelj trebao 1. prosinca 2023., odnosno odmah po saznanju navodne internetske prijevare, zahtijevati od svog pružatelja platnih usluga, KBC Bank, opoziv sporne platne transakcije sukladno relevantnim propisima svoje države, Kraljevine Belgije. Postupajući po takvom zahtjevu tužitelja, pružatelj platnih usluga, KBC Bank, je eventualno mogao opozvati predmetnu transakciju izvršenu za korist računa primatelja plaćanja. Stoga, navodi da tuženik nije mogao spriječiti daljnji prijenos sredstava, a s obzirom da se u trenutku zaprimanja zahtjeva tužitelja za opoziv spornih transakcija, predmetna novčana sredstva više nisu nalazila na računu primatelja plaćanja, niti da je takvu obvezu imao prema relevantnim propisima. U konačnici, tuženik ističe da je postupao s dužnom pažnjom, pažnjom dobrog stručnjaka, sukladno važećim propisima i bankarskim standardima te naglašava da u trenutku primitka zahtjeva tužitelja za opoziv platnih transakcija, 4. prosinca 2025. u 10:57 sati, više nije imao obvezu predmetna novčana sredstva zadržati ili blokirati. Slijedom iznijetog, tuženik navodi da između predmetnog štetnog događaja i postupanja tuženika ne postoji uzročno-posljedična veza iz kojeg razloga se ne može smatrati odgovornim za štetu koja je tužitelju nastala predmetnim štetnim događajem, budući da nisu ispunjene sve zakonske pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu, sukladno Zakonu o obveznim odnosima, iz kojeg razloga predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja te da naloži tužitelju da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama.

3. Stranke su u daljnjem tijeku postupka ustrajale u svojim navodima i to tužitelj u navodima iznijetim u podnesku od 8. listopada 2025., 10. prosinca 2025. i 9. veljače 2026. te tuženik u navodima iznijetim u podnesku od 11. studenog 2025. i 14. siječnja 2026.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 170.000,00 EUR, koju tužitelj potražuje od tuženika tvrdeći da je ista nastala zbog protupravnog postupanja tuženika nakon što je isti zaprimio obavijest o sumnji na prijevaru vezano uz predmetnu platnu transakciju, odnosno u provođenju naloga za plaćanje.

5. Među strankama nije sporno da da je tužitelj 1. prosinca 2023. izdao nalog za plaćanje iznosa od 170.000,00 EUR te da je na nalogu za plaćanje naveo br. računa primatelja HR61 2402 0061 1011 3293 9 te naziv društva GOLDING AXPO d.o.o., kao primatelja doznake. Nadalje, nije sporno da je navedenog dana s računa tužitelja izvršena platna transakcija u iznosu od 170.000,00 EUR na račun društva Golden Axpo d.o.o., otvoren kod tuženika, temeljem temeljem naloga izdanog pružatelju platnih usluga tužitelja od strane ovlaštenih osoba tužitelja. Također, nije sporno da je tuženik predmetna sredstva zaprimio 1. prosinca 2023. u 15:52 sati te da ih je istoga dana u 15:59 sati stavio na raspolaganje primatelju plaćanja, da je primatelj plaćanja 1. prosinca 2023. zadao naloge za daljnji prijenos gotovo cjelokupnog iznosa sredstava te da su navedeni nalozi izvršeni 4. prosinca 2023. u vremenu od 08:02 sati. Nije sporno niti da je tuženik zahtjev za opoziv predmetne transakcije zaprimio 4. prosinca 2023. u 10:57 sati putem SWIFT poruka CAMT.056 i MT192, kao i da u trenutku zaprimanja zahtjeva za opoziv predmetna sredstva više nisu bila na računu društva Golden Axpo d.o.o. otvorenog kod tuženika.

6. Između stranaka je sporna osnovanost osnove, odnosno je li provođenjem sporne transakcije tužitelju nastala šteta, a za koju štetu je svojim ne/postupanjem (propuštanjem) odgovoran tuženik, kao i visina potraživanja. Sporna je odlučna činjenica je li tuženik bio dužan, nakon zaprimanja obavijesti o sumnji na prijevaru, privremeno blokirati sredstva, odnosno spriječiti daljnje raspolaganje sredstvima. Sporno je da li postupanje tuženika predstavlja povredu obveza propisanih Zakonom o platnom prometu, Zakonom o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma te pravilima profesionalne pažnje banke te postoji li uzročno posljedična veza između postupanja tuženika i štete koju tužitelj potražuje, postoji li protupravnost, odnosno postoji li odgovornost tuženika za štetu koju tužitelj tvrdi da ju je pretrpio uslijed predmetne prijevare.

7. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

8. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim u cijelosti.

9. Budući da predmetni spor sadrži međunarodni element, s obzirom na to da je tužitelj trgovačko društvo sa sjedištem u [adresa], dok je tuženik kreditna institucija sa sjedištem u [adresa], sud je prethodno ispitao pitanje mjerodavnog prava. Predmet spora odnosi se na izvanugovornu odgovornost za štetu za koju tužitelj tvrdi da mu je prouzročio tuženik postupanjem vezanim uz vođenje računa i izvršenje platnih transakcija po računu društva Golden Axpo d.o.o., Zagreb, otvorenom kod tuženika u Republici Hrvatskoj. Sukladno odredbi čl. 4. st. 1. Uredbe (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu mjerodavnom za izvanugovorne obveze (Rim II), ako ovom Uredbom nije drukčije određeno, na izvanugovornu obvezu koja proizlazi iz štetne radnje primjenjuje se pravo države u kojoj je šteta nastala. U konkretnom slučaju štetna radnja za koju tužitelj tvrdi da ju je počinio tuženik odnosi se na postupanje tuženika kao pružatelja platnih usluga u Republici Hrvatskoj, pri čemu su račun primatelja plaćanja, primitak sredstava, raspolaganje sredstvima te navodni propusti u postupanju tuženika su vezani uz područje Republike Hrvatske. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da je za odlučivanje u ovom predmetu mjerodavno hrvatsko pravo.

10. Nadalje, iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj zahtjev za naknadu štete temelji upravo na tvrdnjama o protupravnim propustima tuženika kao pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja, odnosno na tvrdnji da tuženik nakon zaprimanja obavijesti o sumnji na prijevaru nije poduzeo odgovarajuće radnje radi sprječavanja daljnjeg raspolaganja sredstvima i povrata predmetnog iznosa. Dakle, tužitelj tvrdi da mu je upravo postupanjem, odnosno propuštanjem postupanja tuženika, nastala šteta čiju naknadu potražuje u ovom postupku. Stoga, sama okolnost što tuženik osporava postojanje svoje odgovornosti za štetu ne znači da nije pasivno legitimiran u ovom sporu. Pitanje postoji li odgovornost tuženika za štetu predstavlja pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, a ne pitanje pasivne legitimacije. Slijedom navedenog, sud je istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika ocijenio neosnovanim.

11. Uvidom u materijalnu dokumentaciju i to u ovjereni prijevod računa 1643 (stranica 24 spisa), sud je utvrdio da je isti izdan 27. listopada 2023. od društva GOLDING AXPO d.o.o., Zagreb, na tužitelja s dospijećem također 27. studenog 2023. i to na iznos od 170.000,00 EUR za usluge silver partnershipa i ljetne konferencije.

12. Uvidom u pojedinosti transakcije (stranica 28 spisa), sud je utvrdio da je 1. prosinca 2023. izvršen prijenos transakcije u iznosu od 170.000,00 temeljem računa broj 1643 na račun primatelja HR61 2402 0061 1011 3293 9 te na ime korisnika društva GOLDING AXPO d.o.o.

13. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je 1. prosinca 2023. s računa tužitelja izvršena međunarodna platna transakcija u iznosu od 170.000,00 EUR na račun društva Golden Axpo d.o.o. otvoren kod tuženika,

- da je predmetna platna transakcija izvršena na temelju naloga izdanog pružatelju platnih usluga tužitelja od strane osoba ovlaštenih za raspolaganje sredstvima tužitelja,

- da je tuženik kao pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja zaprimio predmetna sredstva 1. prosinca 2023. u 15:52 sati te ih istoga dana u 15:59 sati stavio na raspolaganje primatelju plaćanja,

- da je primatelj plaćanja istoga dana zadao tri naloga za prijenos sredstava trećim osobama i to u iznosima od 25.000,00 EUR, 95.000,00 EUR i 49.000,00 EUR,

- da su navedeni nalozi izvršeni 4. prosinca 2023. u vremenu od 08:02 sati,

- da je tuženik zahtjev za opoziv predmetne transakcije putem SWIFT poruka CAMT.056 i MT192 zaprimio 4. prosinca 2023. u 10:57 sati,

- da se u trenutku zaprimanja zahtjeva za opoziv predmetna sredstva više nisu nalazila na računu društva Golden Axpo d.o.o. kod tuženika,

- da tuženik nakon zaprimanja zahtjeva za opoziv nije izvršio blokadu sredstava niti povrat predmetnog iznosa tužitelju,

- da je tužitelj tvrdio kako je do izdavanja naloga za plaćanje došlo uslijed neovlaštene elektroničke komunikacije trećih osoba koje su se predstavljale kao direktor tužitelja.

14. Glede nastanka štete na strani tužitelja kao oštećenika, nesporno je da je društvu GOLDING AXPO d.o.o. na račun uplaćen iznos od 170.000,00 EUR, kao i da je uplata izvršena iz sredstava tužitelja. Na taj način, imovina tužitelja se umanjila, a imovina predmetnog društva neosnovano povećala za navedeni iznos, slijedom čega je ispunjena pretpostavka odgovornosti za štetu u vidu nastanka same štete. Naime, tijekom predmetnog postupka tužitelj je tvrdio da je bio žrtva internetske prijevare uslijed neovlaštenog pristupa njegovom e-mail sustavu. Međutim, navedena internetska prijevara (temeljem koje je podignuta optužnica i koja je još u fazi istrage), se dogodila isključivo unutar organizacijske i informacijske sfere tužitelja te izvan bankarskog sustava tuženika. Ujedno valja istaći da je platni nalog koji je izvršila matična banka tužitelja bio valjan, autoriziran i pravilno zaprimljen u platnom sustavu, slijedom čega tuženik nije imao zakonsku osnovu osporavati njegovu valjanost.

15. Glede protupravnosti u postupanju tuženika, potrebno je utvrditi da li je isti u provedbi tužiteljevog naloga za plaćanje postupio protivno prisilnim propisima te pravilima struke i običajima.

16. Tako je odredbom čl. 58. st. 1. Zakona o platnom prometu („Narodne novine“ broj 66/18., 114/22. i 136/24., dalje: ZoPP), propisano da platiteljev pružatelj platnih usluga odgovara platitelju za izvršenje platne transakcije koju je inicirao platitelj, osim u slučajevima iz stavka 4. ovoga članka, članka 61. stavaka 2. i 3. i članka 65. ovoga Zakona.

17. Prema odredbi čl. 61. st. 1. ZoPP-u, ako je nalog za plaćanje izvršen u skladu s jedinstvenom identifikacijskom oznakom, uzima se da je nalog za plaćanje izvršen uredno, u odnosu na primatelja plaćanja koji je određen jedinstvenom identifikacijskom oznakom. Prema odredbi stavka 2. istog članka, ako je jedinstvena identifikacijska oznaka koju navede korisnik platnih usluga pogrešna, pružatelj platnih usluga nije odgovoran za neizvršenje ili neuredno izvršenje platne transakcije u dijelu koji se odnosi na pogrešno navedenu jedinstvenu identifikacijsku oznaku. Prema odredbi stavka 3. istog članka, ako korisnik platnih usluga osim jedinstvene identifikacijske oznake da pružatelju platnih usluga i druge informacije u odnosu na primatelja plaćanja, odnosno platitelja, pružatelj platnih usluga odgovoran je samo za izvršenje platnih transakcija u skladu s jedinstvenom identifikacijskom oznakom koju je naveo korisnik platnih usluga.

18. Odredbom čl. 65. ZoPP-u propisano je da je odgovornost uređena ovim poglavljem i poglavljem II. ove glave isključena u slučaju iznimnih i nepredvidivih okolnosti na koje pružatelj platnih usluga koji se poziva na te okolnosti nije mogao utjecati i čije se posljedice ne bi mogle izbjeći unatoč postupanju s potrebnom pozornošću, kao i u slučaju kad je pružatelj platnih usluga bio dužan primijeniti drugi propis (isključenje odgovornosti).

19. U konkretnom slučaju primjenjuju se citirane odredbe ZoPP-u, čiji sadržaj je preuzet iz Direktive (EU) 2015/2366, dok se propisi o sprječavanju prava novca ne tiču izravno provođenju platne transakcije od strane pružatelja platnih usluga. Naime, banka nije ovlaštena zaustaviti transakciju, ukoliko se uoči indikator za sumnjivu transakciju već u tom slučaju obavještava financijska tijela nakon više transakcija koje su sumnjive, da se krše sankcije i embargo te postoji sumnja za terorizam ili slično.

20. U konkretnom slučaju, sud je utvrdio da je tuženik zaprimio obavijest o prijevari 4. prosinca 2023., kada je platna transakcija već bila provedena i sredstva knjižena na račun njegovog klijenta. Ujedno, valja istaći da CAMT.056 i MT192 poruke predstavljaju zahtjev za opoziv transakcije, ali ne proizvode obvezu povrata sredstava bez suglasnosti primatelja ili naloga nadležnog tijela. Prema tome, sud je utvrdio da nije bilo protupravnosti u ne/postupanju tuženika, odnosno da je isti postupio sukladno važećim propisima.

21. Također, a budući da se tužitelj poziva na PSD2 Direktiva i SEPA pravila, valja istaći da navedeno uređuju odnose između pružatelja platnih usluga i njihovih korisnika. Međutim, tužitelj nije korisnik platnih usluga tuženika, zbog čega se na njega navedeni propisi ne mogu primijeniti. Također, ISO 20022 standard predstavlja tehnički standard razmjene poruka i ne stvara subjektivna prava niti obveze u građanskopravnom smislu.

22. Sud nije prihvatio navode tužitelja prema kojima je tuženik omogućio realizaciju štetnog događaja, odbio svaku suradnju te bio dužan privremeno zaustaviti raspolaganje sredstvima i o tome obavijestiti Ured za sprječavanje pranja novca. Naime, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je štetni događaj, odnosno umanjenje imovine tužitelja, nastupio već samim izvršenjem platnog naloga od strane tužitelja i to 1. prosinca 2023., prije nego što je tuženik uopće bio obaviješten o navodnoj prijevari. Predmetna sredstva tuženik je zaprimio kao pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja te ih je sukladno odredbama ZoPP-u, bio dužan bez odgađanja staviti na raspolaganje svom klijentu. Tuženik je u predmetnom odnosu nastupao isključivo kao pružatelj platnih usluga te je izvršio transakciju temeljem zaprimljenog platnog naloga u okviru svojih zakonskih ovlasti, slijedom čega je sud utvrdio da u konkretnom slučaju ne postoji uzročna veza između štetne radnje i nastale štete.

23. Nadalje, iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženik zahtjev za opoziv transakcije i obavijest o sumnji na prijevaru zaprimio 4. prosinca 2023. u 10:57 sati, dakle nakon što su sredstva već bila prenesena s računa primatelja plaćanja izvršenjem ranije zadanih naloga. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da tuženik u trenutku zaprimanja predmetne obavijesti objektivno više nije raspolagao sredstvima koja bi mogao blokirati ili zadržati. Sud pritom ocjenjuje da sama činjenica zaprimanja SWIFT poruke s oznakom „FRAD“ ne stvara automatsku i bezuvjetnu obvezu banke primatelja da samostalno blokira sredstva ili onemogući izvršenje platnih naloga svojeg klijenta bez odgovarajuće zakonske osnove, naloga nadležnog tijela ili raspoloživih sredstava na računu.

24. U konkretnom slučaju, sud je utvrdio da se tužitelj neosnovano poziva i na obveze iz ZSPNFT-a. Naime, eventualna obveza obavještavanja Ureda za sprječavanje pranja novca predstavlja javnopravnu regulatornu obvezu kreditne institucije, usmjerenu zaštiti financijskog sustava i otkrivanju sumnjivih transakcija, a ne mehanizam kojim se uspostavlja građanskopravna odgovornost banke prema trećim osobama za povrat sredstava izgubljenih prijevarom. Nadalje se navodi da sud nije prihvatio ni navode tužitelja da bi tuženik odgovarao za štetu zbog navodnih propusta u provođenju mjere „poznavanja svojeg klijenta-KYC“, odnosno društva Golden Axpo d.o.o., budući da obveze kreditnih institucija u navedene mjere i praćenja poslovnog odnosa propisane ZSPNFT-om predstavljaju regulatorne obveze usmjerene zaštiti financijskog sustava, pri čemu iz tih odredbi ne proizlazi građanskopravna odgovornost banke prema trećim osobama za štetu nastalu prijevarnim postupanjem njezina klijenta ili trećih osoba.

25. Slijedom iznijetog, sud utvrđuje da je tuženik postupao u skladu sa ZoPP-u te pravilima struke i običaja, kao i da u ponašanju tuženika nema uzročne veze i protupravnosti, odnosno pretpostavke iz odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a, koje moraju biti kumulativno ispunjene. Također, ističe se da neovisno o općim propisima o odgovornosti za štetu, (ZoPP), koji su preuzeti iz Direktive (EU) 2015/2366, odgovornost tuženika u konkretnom slučaju je izričito isključena.

26. Kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, sud se nije upuštao u ocjenu ostalih predloženih dokaza, obzirom da je na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP) utvrdio činjenice odlučne za donošenje ove odluke, slijedom čega je raspravnim rješenjem od 17. ožujka 2026. odbio dokazne prijedloge stranaka za saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja te svjedoka RČ i svjedokinje ĆČ, kao suvišne.

27. Također, sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja da se obveže tuženika da dostavi anonimizirani promet po računu društva Golding Axpo u periodu od mjesec dana pa sve do zatvaranja predmetnog računa, budući da izvođenje navedenog dokaza nije od utjecaja na odlučne činjenice u ovom postupku. Također, sud nije prihvatio niti dokazni prijedlog tužitelja da se od Ureda za sprječavanje pranja novca zatraži tumačenje Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, posebno u dijelu koji se odnosi na ovlasti obveznih subjekata u slučaju sumnjivih transakcija, obzirom da tumačenje prava i pravnih propisa predstavlja isključivu ovlast suda, odnosno predstavlja pravno pitanje o kojem odlučuje sud primjenom relevantnih propisa na utvrđeno činjenično stanje. U konačnici, sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje informatičkog vještačenja radi utvrđivanja okolnosti da je informatički sustav tužitelja bio neovlašteno kompromitiran, budući da navedena okolnost nije odlučna za ishod ovog postupka. Naime, i pod pretpostavkom da je do kompromitacije elektroničke komunikacije tužitelja doista došlo na način kako to tužitelj tvrdi, navedena okolnost sama po sebi ne dovodi do postojanja odgovornosti tuženika za štetu. Predmet ovog postupka nije utvrđenje postojanja kaznenog djela računalne prijevare niti odgovornosti nepoznatih trećih osoba, već ocjena postoji li građanskopravna odgovornost tuženika kao pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja. Pritom, sud se tijekom postupka rukovodio pravilom po kojem je dužan provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova (čl. 10. ZPP-a).

28. Sukladno svemu navedenome, valjalo je tužiteljev tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, kako je to odlučeno u toč. I. izreke ove presude.

29. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, tuženik koji je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku odvjetniku ima pravo na naknadu troškova sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: Tarifa) i to prema vrijednosti predmeta spora i to za sastav odgovora na tužbu od 14. kolovoza 2025. u iznosu od 2.560,00 (Tbr. 8. toč. 1.), za sastav obrazloženog podneska od 12. studenog 2025. i 14. siječnja 2026., svaki u iznosu od 2.560,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1.) te za zastupanje na ročištu 19. studenog 2025. i 26. siječnja 2026., svaki u iznosu od 640,00 EUR (Tbr. 9. toč. 5.) i za zasupanje na ročištu 17. ožujka 2026. u iznosu od 2.560,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1.), dakle ukupan iznos od 11.520,00 EUR, što zajedno sa zatraženim troškom PDV-a od 25% u iznosu od 2.880,00 EUR (Tbr. 46.), sveukupno iznosi 14.400,00 EUR. Tuženiku nije priznat trošak sudskih pristojbi, sve sukladno odredbi čl. 3. st. 2. i čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.) te mu nisu dosuđene zatezne kamate na iznos dosuđenog troška parničnog postupka, obzirom da iste nije zatražio, slijedom čega je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

Rijeka, 18. svibnja 2026.

Sutkinja

Patrizia Muždeka Funčić

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od petnaest dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).