Poslovni broj: Pr-27/2025-14

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Ines Bračanov Čuljat, kao sucu pojedincu, pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Vanda Benz, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika DB-Kantun d.o.o. za savjetovanje, trgovinu i usluge, OIB:16278459495, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Katušić, odvjetnik u Dubrovniku, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, nakon glavne i javne rasprave zaključene 30. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnice tužitelja te zz tuženika osobno i punomoćnika tuženika, dana 18. svibnja 2026.

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I.Utvrđuje se da je tuženikova odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu 15.srpnja 2025. kojom se otkazuje tužitelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužitelja i tuženika 18.veljače 2018. nedopušten te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao pa se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na rad radi obavljanja poslova mesara kod tuženika, sve u roku od 8 dana.

II.Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom koja teče od donošenja odluke do isplate, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, sve u roku 8 dana.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je dana 18. veljače 2018. s tuženikom sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s danom početka rada 19. veljače 2018. na radnom mjestu mesar a da je dana 21. kolovoza 2025. tužitelju tuženik poštanskim putem dostavio Obračun plaće za 7.mjesec i prijavu o prestanku osiguranja za radnika/tužitelja Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje od dana 8.kolovoza 2025. iz koje prijave je razvidno da je tuženik kao razlog prestanka svojstva osiguranika/tužitelja naveo Otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika iz članka 115. stavak 1. točka 3. Zakona o radu. Nadalje navodi da je predmetno postupanje tuženika nezakonito jer tuženiku nikad nije uručen otkaz ugovora o radu, te je isti za otkaz i odjavu s mirovinskog osiguranja saznao tek primitkom gore navedenih isprava, što predstavlja teške povrede prava radnika propisane Zakonom o radu i Zakonom o mirovinskom osiguranju od strane tuženika kao poslodavca te da je u svrhu zaštite prava tužitelja, isti 3. rujna 2025. uputio tuženiku zahtjev za zaštitu prava radnika na koji zahtjev tužitelja tuženik nije odgovorio u daljnjem roku od 15 dana, pa je tužitelj primoran svoja prava ostvariti sudskim putem. Također navodi i da sukladno odredbama Zakona o radu, radni odnos prestaje pisanim otkazom ugovora o radu koji mora biti obrazložen, u njemu moraju biti navedeni razlozi otkaza i isti mora biti dostavljen radniku sukladno odredbi članka 120 Zakona o radu a tijekom trajanja radnog odnosa, poslodavac je obvezan uredno i pravovremeno voditi evidenciju o osiguranju radnika, odnosno izvršiti prijave i odjave radnika na mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je tužitelju na njegov zahtjev odobren godišnji odmor za 2025. u trajanju od 24 radna dana, kako je to ugovoreno čl.6. ugovora o radu i da je tužitelj bio na godišnjem odmoru od 1.06.2025. do 30.06.2025. te da po isteku godišnjeg odmora tužitelj nije došao na posao. Nadalje, da tužitelj od 1.7.2025. do dana donošenja odluke o otkazu ugovora o radu 15.7.2025. nije dostavio poslodavcu doznake o bolovanju, niti je poslodavca na bilo koji način obavijestio o privremenoj spriječenosti rada i da je 14.7.2025. tužitelj poslao poslodavcu e-mail kojim izražava spremnost vraćanja na svoje radno mjesto, obavještava poslodavca da nije zaprimio službeno očitovanje poslodavca o rasporedu ili obvezama, poziva poslodavca da ga obavijesti o datumu i mjestu nastavka rada, jer će tužitelj u protivnom smatrati da mu poslodavac onemogućava nastavak rada, zbog čega će daljnja odgovornost za njegov radno-pravni status biti na poslodavcu. Također je iskazao da je tuženik (poslodavac) 15.7.2025. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu koju je uputio radniku (tužitelju) preporučenom pošiljkom s povratnicom na adresu njegova prebivališta u [adresa] koju tuženik nije preuzeo, što tužitelj saznaje 4. kolovoza 2025. kad mu se vraća pismo s obaviješću da je tužitelj „obaviješten, ali nije preuzeo pošiljku“ stoga je tuženik 4. kolovoza 2025. odluku o otkazu oglasio na svojoj oglasnoj ploči. Ističe i kako je prema tuženikovim saznanjima tužitelj za vrijeme nedolaska na posao u razdoblju od 1. srpnja 2025. do 15. srpnja 2025. bio zaposlen u trgovačkom društvu DUBROVNIK EAT d.o.o. kao i da sukladno čl.116. Zakona o radu, poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć a da u konkretnom slučaju tužitelj po isteku godišnjeg odmora nije došao na posao 1. srpnja 2025., da tužitelj ne dolazi na posao 14 dana i da tužitelj 14. dan nedolaska na posao (14.7.2025.) šalje poslodavcu e-mail kojim ga obavještava da nije zaprimio službeno očitovanje o rasporedu ili obvezama te poziva poslodavca da ga obavijesti o datumu i mjestu nastavka rada, jer će poslodavca u protivnom smatrati odgovornim za „onemogućavanje nastavka rada“. Nadalje ističe da je tužitelj kod tuženika u radnom odnosu od 2018. i da mu je poznato njegovo mjesto rada, jer je riječ o jedinom mjestu rada u Dubrovniku i drugog mjesta rada nema i to je jedino mjesto njegova rada, u kojem je rad obavljao 7 godina a da ga nijednom u 7 godina poslodavac nije obavještavao o rasporedu, o obvezama i mjestu rada te da umjesto da po isteku godišnjeg odmora dođe na posao, tužitelj od poslodavca zahtijeva obavijest o mjestu rada, a poslodavcu „prijeti“ da će u protivnom poslodavac biti odgovoran za njegov radno-pravni status a istovremeno, dok tužitelj ne dolazi na posao kod tuženika kao svog poslodavca „jer mu nije poznato mjesto rada“, poznato mu je novo mjesto rada kod novog poslodavca u društvu Dubrovnik Eat d.o.o.

3. Na ročištu održanom 22.prosinca 2025. tužitelj osporava i urednost dostave pobijane odluke navodeći da tuženik nije ispravama priloženim u odgovoru na tužbu dokazao da bi ista bila uredna te ističe da je tuženik u vrijeme slanja pobijane odluke znao da tužitelj ne boravi na adresi na koju je dostava vršena već na adresi [adresa] u stanu poslodavca. Navodi i da je poslodavca 7. kolovoza 2025. obavijestio o privremenoj nesposobnosti za rad s početkom 6. kolovoza odnosno u razdoblju kada je tuženik navodno oglasio pobijanu odluku na oglasnu ploču pa je iz toga razloga dostava odluke neuredna jer je tuženik znao da tužitelj iz objektivnih razloga neće biti u mogućnosti upoznati sadržaj same odluke.

4. Podneskom od 23.prosinca 2025. tuženik ističe da je tužitelju godišnji odmor istekao 30. lipnja 2025., da tužitelj nije došao na posao 1. srpnja 2025. i da se na poslu nije pojavljivao sve do donošenja odluke o otkazu od 15. srpnja 2025. kao i da mu nije zabranjen dolazak na posao, da tužitelju nije odobreno korištenje slobodnih dana a da tužitelj u to vrijeme radi u Dubrovnik Eat d.o.o., a ne dolazi na posao kod tuženika kao svog poslodavca s punim radnim vremenom. U odnosu na SMS korespondenciju između tužitelja i zz tuženika navodi da su se između tužitelja i tuženika zbog loših odnosa s ostalim radnicima zaposlenim kod tuženika vodili pregovori o sporazumnom prestanku radnog odnosa i da je upravo na zahtjev tužitelja njemu odobren cjelokupni godišnji odmor za 2025. tijekom lipnja 2025., da su se tijekom godišnjeg odmora vodili pregovori o prestanku ugovora o radu, zbog čega je zz tuženika ponudio tužitelju sporazumni prestanak uz otpremninu, kako to i stoji u poruci od 18. lipnja 2025., da sporazum nije postignut, da tužitelj uz podnesak od 22. prosinca 2025. nije dostavio svoju poruku koju je uputio tuženiku dana 3. srpnja 2025. kojom je obavijestio zz tuženika „da je pronašao novi posao“, jer ga je i pronašao 2.7.2025. kad je sklopio ugovor o radu s Dubrovnik Eat d.o.o., a kako to proizlazi iz potvrde HZMO kao i da tuženik nije došao na posao sve od 1. srpnja 2025. do 15. srpnja 2025., i da nije potpisao sporazum o prestanku ugovora o radu, ali je bez suglasnosti poslodavca odlučio „koristiti slobodne dane“, da tužitelj u e-mail poruci od 14. srpnja 2025. izražava spremnost vraćanja na svoje radno mjesto i obavještava poslodavca da nije zaprimio službeno očitovanje poslodavca o rasporedu ili obvezama, poziva poslodavca obavijestiti ga o datumu u mjestu nastavka rada, iako mu je poznato da svoje poslove mesara već 7 godina obavlja na jednom jedinom radnom mjestu i upozorava poslodavca da će daljnja odgovornost za njegov radno-pravni status biti na poslodavcu kao i da se tužitelj 15. srpnja 2025. neprimjereno obraća poslodavcu SMS porukom navodeći „neka vam on (kolega mesar T) to plati“, „da od sad može koristiti dane“, „da dovršava selidbu“, „da se izjasni o otpremnini“. .

5. Podneskom od 19.siječnja 2026. tužitelj navodi da je bio zaposlen kod Dubrovnik Eat d.o.o. od 2. srpnja do 25. srpnja 2025., ali samo na 1,6 sati dnevno u trajanju 5 dana tjedno, dakle ukupno 8 sati tjedno, što je pravno dopušteno. Ukazuje da je između parničnih stranaka postojao dogovor da tužitelj ne dolazi na posao dok se dogovor o uvjetima sporazumnog prestanka radnog odnosa ne postigne. Tužitelj dostavlja prepisku razgovora između parničnih stranaka od 14. lipnja 2025. u kojoj izražava spremnost i želju za povratkom na rad, a što tuženik odbija. Dakle, tužitelj nije neopravdano izbjegavao dolazak na radno mjesto, već po uputi tuženika kao poslodavca. Navedeno je razvidno i iz činjenice da tuženik otkazuje radni odnos tužitelju tek 15. srpnja 2025., dakle tek 15. dan tužiteljevog nedolaska na posao i tek nakon obavijesti tužitelja tuženiku 14.srpnja 2025. kojom izražava želju za povratkom na posao i odbija potpisati sporazumni raskid ugovora o radu. Razvidno je da tuženik nije otkazao radni odnos tužitelju zbog navodno neprimjerenog ponašanja prema ostalim radnicima a što je bio stvarni razlog tuženiku za otkazivanjem ugovora o radu. Razvidno je i da tuženik nije omogućio tužitelju prije donošenja odluke o otkazu da iznese svoju obranu niti je isti ikad upozoren sukladno članku 119. Zakona o radu, što dodatno učvršćuje navode tužitelja da je njegov nedolazak na posao dogovoren s tuženikom kao poslodavcem.

6. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz pregledom isprava sadržanih u spisu i to ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 18. veljače 2018. (list 4, 18 spisa), preslik Obračuna plaće za srpanj 2025. (list 5 spisa), preslik prijave o prestanku osiguranja Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (list 6-7, 26 spisa), preslik zahtjeva za zaštitu prava radnika od 3. rujna 2025. s preporukom (list 8-10 spisa), tužiteljeva e- maila od 14.7.2025. (list 19 spisa), potvrde o primitku i povratnice (list 20 spisa), odluke o otkazu ugovora o radu od 15.7.2025. s obavijesti da je izvješena na oglasnoj ploči 4.8.2025. (list 22-25 spisa), potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 22.rujna 2025. (list 28-29 spisa), e mail i sms korespondencija između tužitelja i zz tuženika (list 30-35, 37, 42-44, 47-48 spisa), potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad 4.kolovoza 2025. (list 36 spisa), preslik Obračuna plaće za travanj, svibanj i lipanj 2025. (list 50-52 spisa) te saslušanjem svjedoka AŽ (list 58-60 spisa), ĆŽ (list 60-61 spisa), DŽ (list 61-62 spisa), NŽ (list 62-63 spisa), ŽŽ (list 63-64 spisa), MŽ (list 64-65 spisa), ZŽ (list 65 spisa), ĐŽ (list 66-67 spisa), tužitelja TŽ (list 67-70 spisa) te zz tuženika JŽ (list 70-73 spisa).

6.1. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 18. veljače 2018. utvrđeno je da je isti sklopljen između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika s početkom rada 19. veljače 2018. na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova mesara (primanje i rasijecanje mesa, posluživanje kupaca) u mjestu Dubrovnik i to puno radno vrijeme od 40 sati tjedno, jednokratno s tim da se početak i završetak radnog vremena utvrđuju od 6,30 sati do 13,30 sati ili 13,30 sati do 20,30 sati u tijeku kojeg radnog dana će koristiti odmor u trajanju od 30 munuta prema mogućnostima u obavljanju posla, tjedni odmor će koristiti nedjeljom dok se godišnji odmor određuje u trajanju od 24 dana godišnje.

6.2. Uvidom u preslik Obračuna plaće za srpanj 2025. utvrđeno je da je tužitelj za mjesec srpanj ostvario plaću u neto iznosu od 542,39 EUR.

6.3. Pregledom preslika prijave o prestanku osiguranja Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje eM-2P utvrđeno je da je prijava zaprimljena 8.kolovoza 2025. i da je kao razlog prestanka svojstva osiguranika naveden otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika (članak 115. st. 1. toč. 3 ZOR) dok je pregledom obrasca eM-3P utvrđeno da je izvršena promjena istoga dana na način da je kao razlog prestanka svojstva osiguranika izmijenjen u izvanredni otkaz radnika (članak 116.ZOR).

6.4. Uvidom u preslik zahtjeva za zaštitu prava radnika od 3. rujna 2025. s preporukom proizlazi da tužitelj traži zaštitu svojih prava jer je isti odjavljen s mirovinskog osiguranja a da prethodno nije zaprimio pisani otkaz ugovora o radu niti bilo kakvu službenu obavijest o prestanku radnog odnosa. Nadalje proizlazi da radni odnos prestaje pisanim otkazom ugovora o radu koji mora biti obrazložen i u njemu moraju biti navedeni razlozi otkaza i isti mora biti dostavljen radniku sukladno odredbi članka 120. Zakona o radu pa tužitelj nadalje zahtijeva da poslodavac odmah izvrši prijavu radnika na mirovinsko osiguranje uz naknadu štete zbog nezakonite odjave kao i da mu se naknadi razlika do pune plaće za srpanj 2025. i izvrši isplata plaće za kolovoz 2025. a koji zahtjev je poslan putem pošte 3.rujna 2025.

6.5. Uvidom u tužiteljev e-mail od 14.7.2025. utvrđeno je da je tužitelj isti poslao RŽ sukladno kojem je obavještava da mu je godišnji odmor istekao i da se spreman vratiti na svoje radno mjesto i nastaviti s izvršavanjem svojih radnih obveza sukladno važećem ugovoru o radu navodeći da je tijekom trajanja godišnjeg odmora pisanim putem izrazio spremnost za nastavak rada no da do danas nije zaprimio službeno očitovanje o daljnjem rasporedu i obvezama stoga moli da mu se najkasnije u roku od 24 sata dostavi službena informacija o datumu i mjestu nastavka rada a ukoliko ne zaprimi službeno očitovanje da će smatrati da mu poslodavac svjesno onemogućava nastavak rada te da će isti biti odgovoran za njegov radno pravni status i moguće posljedice proizašle iz navedene situacije.

6.6. Pregledom potvrde o primitku i povratnice proizlazi da je tuženik tužitelju izvršio 16.srpnja 2025. otpremu pošiljke preporučeno sa povratnicom a koja pošiljka je vraćena u poštanski ured 30. srpnja 2025. s naznakom „obaviješten, nije podigao pošiljku“ i da je na listu papira rukom napisano da im je vraćeno 4.kolovoza 2025.

6.7. Uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu od 15.7.2025. utvrđeno je da je tuženik tužitelju izvanredno otkazao Ugovor o radu sklopljen 18.veljače 2018. s obzirom se radnik bez opravdanog razloga nije pojavio na poslu dana 1. srpnja 2025. a znajući da mu je jedino radno mjesto od dana sklapanja ugovora o radu uvijek bila na istoj adresi [adresa], u mesnici poslodavca, dok radnikov e mail od 14. srpnja 2025. s kojim izražava spremnost vraćanja na radno mjesto i nastavak izvršavanja svojih radnih obveza po ugovoru o radu nakon što mu se pisanim putem dostavi očitovanje o daljnjem rasporedu ili obvezama predstavlja okolnost koja nastavak radnog odnosa čini nemogućim jer radniku rad nije onemogućen od 1. do 15. srpnja 2025. a niti je donesena bilo kakva odluka poslodavca kojom bi se radnik raspoređivao a na bilo koje drugo radno mjesto od onoga za koje je sklopio ugovor o radu i umjesto da dođe na posao radnik dopisom od 14. srpnja 2025. zahtijeva od poslodavca službeno očitovanje o datumu i mjestu nastavka rada tvrdeći da će sva daljnja odgovornost za radnopravni status i moguće posljedice biti isključivo na strani poslodavca i zbog navedenog je evidentno da nastavak radnog odnosa nije moguć je r radnik po završetku godišnjeg odmora ne dolazi na posao 15 dana, ne želi nastaviti raditi na radnom mjestu iz ugovora o radu, na jedinom radnom mjestu na kojem je radne poslove i zadatke izvršavao od dana sklapanja ugovora o radu iz veljače 2018. već dopisom od 14. srpnja 2025. izražava navodnu spremnost za rad nakon što se poslodavac službeno očituje o njegovom rasporedu ili obvezama. Također je utvrđeno da je na poleđini na dnu predmetne odluke štampanim slovima napisano da je izvješeno na oglasnu ploču 4.kolovoza 2025.

6.8. Pregledom potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 22.rujna 2025. proizlazi da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od 19.veljače 2018. do 15.srpnja 2025. kao i da je u razdoblju od 2.srpnja 2025. do 25. srpnja 2025. bio u radnom odnosu kod poslodavca Dubrovnik Eat d.o.o. u radnom vremenu od 1,6 sati dnevno.

6.9. Nadalje, pregledom iz e mail i sms korespondencije između tužitelja i zz tuženika (list 30-35, 37, 42-44, 47-48 spisa), proizlazi da je tužitelj 14. lipnja 2025. obavijestio zz tuženika da bi se mogao vratiti na posao utorak ili srijedu i da mu je zz tuženika odgovorion da mu je dao pismeni prijedlog koji treba doći potpisati zbog ponašanja na radnom mjestu kao i da je tužitelj 3.srpnja 2025. obavijestio zz tuženika da je u selidbi i da je uspio prebaciti neke stvari u [adresa], da još ima dio do kraja tjedna ili početka idućega, da je našao novi posao samo da još čeka smještaj ali da se i to rješava kao i da će „ovih“ dana biti izvan grada vjerojatno pa da mu se javi porukom da bi mu potom zz tuženika napisao da mu je dao do 1. srpnja plaću i osiguranje da dođe potpisat i da to nije napravio nego nastavio koristiti dane da bi mu tužitelj tek 15. srpnja 2025. odgovorio na poruku da „ovih dana završava selidbu“.

6.10. Uvidom u potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad od 4.kolovoza 2025. utvrđeno je da je kao prvi dan nesposobnosti napisan 6.kolovoza 2025. i da je očekivano trajanje 10 dana.

6.11. Svjedokinja AŽ iskazala je da radi kod tuženika već 30 godina dok je tužitelj radio nekih 6 do 7 godina te se iskreno čudi da ranije nije dobio otkaz zbog svog ponašanja kako prema nama kolegama tako i prema mušterijama i prema poslodavcu a pretpostavlja da mu poslodavac nije dao ranije otkaz jer nije bilo mesara ranije za zaposliti a mislio je da će popraviti svoje ponašanje na poslu međutim to se nije dogodilo, stalno je bio na bolovanju u smislu da bi otišao u Zagreb pa bi onda produžio svoj boravak pa bi onda uzeo bolovanje, stalno je zafrkavao, pitao bi jedan dan pa ga ne bi bilo 3 dana i ono što joj je poznato jest da se nakon bolovanja i godišnjeg odmora nije pojavio na poslu i to misli nekih 10 do 15 dana, nije joj poznato da li je u tih 10-15 dana kontaktirao poslodavca, a niti joj je poznato da bi u to vrijeme nešto drugo radio ali joj je poznato da je dobio otkaz zbog toga što se nije pojavio na poslu nakon bolovanja i godišnjeg odmora. Nadalje je iskazala da kad netko od njih ide na bolovanje ili godišnji odmor zna se da se po isteku odmah sutra dan treba vratiti na posao, ima ju smjene i rasporede, ona obično kad se vraća na posao vidi kad je kolegica bila u smjeni te onda po tom zna u koju smjenu treba doći te ih poslodavac nije nikada kontaktirao niti obavještavao u kojoj su smjeni po povratku sa godišnjeg ili bolovanja, svi su sami o tome vodili računa. Što se tiče adrese prebivališta tužitelja poznato joj je po pričama od kolega da se negdje početkom 7. mjeseca 2025. iseljavao iz kućice pored hotela, vlasništvo misli JŽ ili njegovog sina, nije joj poznat točan datum a niti gdje je točno selio. Na poseban upit da li je postojao neki dogovor za prestanak radnog odnosa između tužitelja i tuženika odgovorila je da su se spominjali nekakvi mailovi ali da ih ona osobno nije vidjela te nema nikakvih saznanja o tome. Također je iskazala da su njihova radna mjesta udaljena oko 1-2m, da bi on često izašao vani zapaliti cigar, a u međuvremenu da bi došli ljudi kupiti meso pa bi ga ona zvala da dođe poslužiti mušterije na što bi joj on rekao neka čekaju dok popuši cigar pa bi ljudi onda znal i pričekati malo i poći ća na koji način su gubili mušterije od kojih su svi živjeli koji tu rade, također je u 16 sati znao pokupiti meso iako je radio do 17 sati pa kad bi netko došao uzeti meso nakon 16h rekao bi da toga nema, da će doći ujutro a zapravo ne bi mu se dalo ići do hladnjače uzeti, također je išao ranije s posla čim bi to meso pokupio, znao je ostavljati vrata od hladnjače otvorena po 2h što bi dovelo do propadanja mesa, a razlog tome bi govorio da su mu ruke osjetljive na hladnoću a kad god bi mu nešto rekla u smislu da ga mušterije čekaju, da ih dođe poslužiti jer bi ponekad znao s nekim šetati kroz butigu, rekao bi neka čekaju sad ću ja doći, pa bi ljudi zbog toga znali otići ća, nikad takvo nešto u životu nije doživjela, a njoj bi znao reći i to ispred mušterija koje bi to slušale ajde stara babo u penziju, što ti više radiš i slično. Iskazala je i da je prema drugim zaposlenicima bio isti, da bi znao blagajnici doći i kvocati poviše glave, vidi kakva si, što se nisi udala, a onda bi znao doći na voće i povrće i natrpati pune špage mjendula i oraha rekavši da se mora zdravo hraniti iako su od poslodavca imali plaćeno sok i marendu svaki dan, a on bi npr. uzeo tri soka, a kad bi mu netko nešto rekao, rekao bi da mu samo želimo zlo, da ga samo ogovaramo i slično. Također je iskazala da je zbog njegova ponašanja poslodavac bio prisiljen zaposliti još jednog umirovljenog mesara, na pola radnog vremena, UŽ, a što je bilo prije nego što je tužitelj dobio otkaz, prije nekih otprilike godinu dana. Nadalje je iskazala i da mu je higijena bila užasna, da bi nosio šporak mantil po 10 dana, da bi svugdje bacao čikine, da kad bi meso palo na pod da ga ne bi odmah podigao nego da bi najprije 3 puta prešao preko njega, da bi pred mušterijama govorio vidite kakav mi je nož, šef neće da mi uzme novi, vidite kakav mi je mantil, šef neće da mi opere robu, a nitko od nas u ugovoru nije imao odredbu da bi šef prao nama robu već je svatko sam prao svoju robu. U odnosu na hladnjaču iskazala je da je prije bila stara hladnjača i da je prije nekih godinu i pol dana rađena nova hladnjača, da se u nju uložilo 40 .000- ak tisuća eura, da kad nije bilo mušterija da bi je držao otvorenu te kroz nju igrao nogomet. Na pitanje da li postoji kod tuženika drugo mjesto rada mesnice, odgovorila je da je to jedina mesnica kod tuženika, da je prije 15-ak godina postojala mesnica na drugom mjestu, u Peytonu, ali da trenutno i već zadnjih 15 godina tuženik nema nego samo jednu mesnicu. Na pitanje je li poslodavac ikada upozoravao tužitelja i je li mu ikad spominjao sporazumni otkaz, odgovorila je da ga je često upozoravao da se mora promijeniti, da tako više ne ide dok ispred nje nitko nije spominjao sporazumni otkaz a na pitanje kako zna kad se iseljavao i tko je to rekao, odgovorila da je rekla kolegica, da je to bila A koja tu živi, da su općenito pričali na poslu, ali koliko se sjeća nakon što je promislila šef je prvi rekao da je vidio kamion. Na pitanje zna li nešto o dostavi otkaza, odgovorila je da ne zna dok je na pitanje da li je radila 4. kolovoza 2025. odgovorila da koliko se sjeća da nije uzimala godišnji dok se ne može točno izjasnit je li za Veliku Gospu i kad je bila Oluja spojila dane. Iskazala je i da je šef odredio smjene kad su se zaposlili i da jedino u slučaju da se netko razboli šef dodatno zamoli nekoga da ga zamjeni.

6.12. Svjedok VŽ iskazao je da poznaje tužitelja i da su radili skupa u Pema, da zna da je prošle godine radio kod JŽ i da je živio pokraj hotela Lapada, da mu je tu gazda bio dao mali prostor u kojem je boravio, sigurno nekih najmanje 4-5 godina, da su se ljeti često išli kupati zajedno i prošle godine misli da je bila sredina 8. mjeseca da mu je pomogao iseliti neke stvari, prenijeli su par kutija u njegovo vozilo i u tom trenutku je naišao od gazde sin te je dao TŽ nekakve ključeve . Iskazao je i da se ne može točno izjasniti ali da je Ivanove stvari odnio kod nekog njegovog prijatelja čije ime ne zna, negdje na Boninovo koji mu je trebao pričuvati stvari dok se on ne snađe. Na poseban upit da li je osim kod tuženika radio još nekakve poslove ili bio još negdje zaposlen, odgovorio je da bi dodatno znao nekome nešto piturati ili srediti vrt dok je na pitanje je li mu poznato nešto o otkazu tužitelja odgovorio da je samo spominjao da mu gazda želi dati sporazum, ali nije bio s tim zadovoljan a na pitanje je li prije iseljavanja bio u stanu, odgovorio da je bio više puta.

6.13. Nadalje, svjedokinja DŽ iskazala je da je tužitelj dobio otkaz jer nije bio na poslu, da je zadnji put bio na poslu 30. ožujka i nakon toga se nije pojavio na poslu da bi 2. travnja poslao doznake da je otvorio bolovanje i da ga je zadnji vidjela krajem ožujka 2025., da je bio petak i zadnji dan ožujka i do dan danas ga više ni je vidjela. Nadalje je iskazala da mu je bolovanje isteklo krajem 5. mjeseca a nakon toga je ostao na godišnjem odmoru i kad je godišnji odmor istekao nije se vratio na posao te mu je 15 dana po isteku godišnjeg odmora pisano dan izvanredni otkaz. Također je iskazala i da je tužitelj uvijek radio na istom radnom mjestu u isto radno vrijeme a to je bilo od 10-17h. Na pitanje kako zna kad mu je istekao godišnji odmor odgovorila je da po evidenciji godišnjih odmora ima pravo na 24 dana godišnjeg odmora i da se po isteku godišnjeg i bolovanja njemu osobno nije javljao a da se inače svi kad koriste godišnje i bolovanje javljaju šefu da neće doći na posao dok doznake o bolovanju dostavljaju njoj. Ono što je njoj osobno poznato što je vidjela jest da je odlazio ranije s posla iako bi u evidenciji rada pisao da je ostao do 17h, da ona radi do 16h i oko 16,15 ide doma te zna da je jako često meso maknuto prije toga a kad bi dolazio u nje u kancelariju šakom bi lupao na vrata dok mu netko ne reče da može ući što je izazivalo nelagodu. Također je iskazala da nije bio uredan iza pulta, a što se tiče kašnjenja to je rješavao sa šefom, da se sjeća dvije situacije kad nije došao na posao te ga je šef kontaktirao i pošto se nije javio provjerio je što se s njime događa te je onda naknadno došao na posao i koliko joj je poznato spavao je u prostorijama kraj hotela Lapada i sjeća se da joj je šef pokazao poruku koju mu je poslao u kojoj stoji da je našao posao te da se iseljava početkom 7. mjeseca dok je adresa na koju mu je poslan otkaz bila [adresa] koja adresa misli mu je pisala na osobnoj i kad je promijenio osobnu mu je također bila ista adresa i nikad nije tražio da na neku drugu adresu šalju odnosno da evidentiraju drugu adresu. Nadalje je iskazala da koliko joj je poznato dogovarao se sa šefom o prestanku radnog odnosa i to zbog nedolazaka na posao na vrijeme, izlazaka za vrijeme radnog vremena, podbadanja i ometanja kolegica, a dva tri puta je bila i prisutna dok bi blagajnica vraćala kusur da prigovara, da traži da mu se preko reda naplate cigari, a također su se žalile i kolegice te mu je šef ponudio sporazumni raskid i po šefovim riječima trebao je doći u ponedjeljak, misli da je to bilo 31. ožujka, da se taj dan ne bi pojavio niti dva dana iza pa mu je pisan godišnji odmor i da bi nakon toga dva dana nakon poslao doznake o bolovanju kao i da je pred raskid poslao mail da bi se vratio ako mu se da raspored za radno mjesto i radno vrijeme, a što je bilo u najmanju ruku čudno jer je imao isto radno mjesto i radno vrijeme prethodnih 8 godina. Iskazala je i da mu je otkaz poslan poštom, a pošto ga nije preuzeo oglašen je na oglasnu ploču 4. kolovoza da bi 7. kolovoza poslao doznake da je na bolovanju od 6. kolovoza. Na posebno pitanje postoji li drugo mjesto rada, odnosno druga mesnica osim ove, odgovorila je da ne postoji dok je na pitanje ima li ikakva saznanja o vrijednosti hladnjače i aktivnosti tužitelja vezano za hladnjaču, odgovorila da je hladnjača mijenjanja 2024. i da je plaćena oko 40.000,00 EUR i da bi nekad kad bi išla kući znala primijetiti da je hladnjača otvorena a da u tom trenutku on ne bi ništa u njoj radio. Na daljnje pitanje ima li saznanja prije nego što mu je otkaz poslan poštom da li mu je pokušan biti uručen osobno odgovorila kako nije dolazio na posao da ga je šef pošao potražiti u mjesto gdje je prije spavao međutim vratio se i rekao da ga tamo više nema te je odluka o otkazu spakirana i poslana mu poštom dok je na pitanje zbog čega je tuženik tužitelju dao otkaz odgovorila zbog cijelog ponašanja kako prema zaposlenicima u butizi tako prema kupcima u butizi, da nije bio cijelo vrijeme za pultom kada je trebalo kao i da je tuženik smatrao ako mu ponudi sporazum da će lako naći drugi posao jer je mesara uvijek nedostajalo, da je zbog njegovog izostanka mesnica radila skraćeno, do 14h zbog čega je bio manji promet a također i tuženik bi mogao zaposliti nekoga tko će raditi na puno radno vrijeme kao i da je to njegovo negativno ponašanje dugo trajalo, dugo se mislilo da će razgovorom moći sve riješiti ali do toga nije došlo. Na pitanje je li poslodavac zaposlio drugog mesara odgovorila je da je zaposlio umirovljenika ČŽ koji radi na pola radnog vremena od 10-14h u 7. mjesecu 2024. kako bi pomogao obojici mesara. Naglasila je da je zaposlena kod tuženika 25 godina i da nikad nisu imali ovakvu situaciju. Na pitanje kako zna da mu je nuđen sporazumni otkaz u 3.mjesecu odgovorila je da joj je šef to rekao te da je ona pripremila sporazumni otkaz, međutim nije joj poznato je li taj dokument došao do tužitelja jer je ona imala komunikaciju samo s poslodavcem dok je na pitanje gdje se nalazi njihova oglasna ploča odgovorila da se nalazi u butizi, pored šefove kancelarije gdje pristup imaju svi zaposlenici, ali ne i kupci, da je ona osobno stavila odluku o otkazu na oglasnu ploču koja je tu stala mjesec dana i koju je fotografirala te je u njegovoj evidenciji stavila tu odluku s datumom kad je stavljena i kad je skinuta s oglasne ploče. Na pitanje tko je vlasnik prostorija u kojoj spavao tužitelj odgovorila je da misli da je to od hotela Lapad jer je u sklopu hotela Lapada, da osobno tamo nikad nije bila, ali joj je poznato da tu postoji suvlasništvo, da je JŽ vlasnik hotela Lapada i da je tužitelj tu boravio uz njegovu suglasnost, dok joj nije poznato je li tužitelj vratio šefu ključ od prostorija u kojima je spavao.

6.14. Svjedokinja NŽ iskazala je da je do prošle godine TŽ živio u [adresa] kraj hotela Lapad da bi onda rekao da mu je šef dao sporazumni otkaz i da je bio prije toga na bolovanju i nakon što je dobio otkaz preselio se natrag u [adresa] ali je povremeno dolazio u Dubrovnik. Nadalje je iskazala da živi na adresi [adresa] na kojoj je adresi samo TŽ prijavljen dok je na toj adresi nekad živio sa njom, ali to je bilo prije 7g kad je radio u Pivca i Pema dakle prije nego što je počeo raditi u Brbore i preselio se kraj hotela Lapad. Također je izjavila da koliko joj je poznato da se TŽ preselio u [adresa] u 8. mjesecu kod majke zato što ne radi pa nije imao drugog izbora. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika gdje je živio u 4. mjesecu 2025. odgovorila je da koliko joj je poznato da je do 8. mjeseca živio kraj hotela Lapada, nije živio s njom, nije ga pitala a niti joj je on ništa drugo rekao dok je na pitanje odakle joj je poznato da se TŽ preselio u 8. mjesecu odgovorila da joj je TŽ to rekao, da ona u njega nikad nije bila, da u nje rijetko dođe te da zna samo ono što je rekao , da joj nije rekao da je našao drugi posao, zna da ima problema sa rukama i da često ide u Zagreb na kontrole.

6.15. Saslušana svjedokinja ŽŽ iskazala je da je tužitelj bio kolega na mjestu mesara i zadnji put ga je vidjela u 3. mjesecu te joj je poznato po pričama od kolega da je nakon toga bio na bolovanju pa na godišnjem i da je negdje početkom 8. mjeseca pročitala na oglasnoj ploči da je dobio otkaz, pretpostavlja radi njegova ponašanja jer je bio nemoguć, impicavao bi, bio neprofesionalan, omalovažavao druge radnike, nekad je znao pretjerati s kupcima, išao bi za njima pa bi pričao i dosta je b ilo prljavo. Misli da je njegovo radno vrijeme bilo od nekih 9-10 pa do 17h a on bi pošao kući oko 3 ipo, 4h a što se tiče povratka na posao nakon bolovanja ili godišnjeg uvijek bi se javila šefu te bi dogovorila s kolegicama smjenu i uglavnom bi pitala kolegice, njih 4 koje su bile na blagajni i šefa, a većinom kolegice u koju smjenu se treba vratiti. Nadalje je iskazala da joj nije poznato gdje je živio prije nego što je dobio otkaz, a niti gdje je živio nakon što je dobio otkaz, niti joj je poznato da su se išta dogovarali o sporazumnom otkazu šef i TŽ, a ono što je njoj poznato iz odluke o otkazu jest da je otkaz dobio jer se nije pojavljivao na poslu 15 dana i po pričama od kolegica joj je poznato da mu je trebalo dostaviti otkaz međutim nije bio na adresi, da je navodno pošao u [adresa] još za vrijeme dok je bio na bolovanju, a što su odmah po otkazu pričali. Na posebno pitanje na kojem je mjestu TŽ bio zaposlen odgovorila je na mjesto mesara, da u poslodavca postoji smo jedna mesnica kao i da je njezina adresa JŽ [adresa], da svjedokinja AŽ radi na suhomesnatom te da je njezino radno mjesto udaljeno od tužitelja oko metar. Na pitanje da li gđa AŽ vidi hladnjaču sa svog radnog mjesta odgovorila je da vidi, da joj je poznato da tužitelj nije zatvarao hladnjaču, da bi je držao otvorenu, da bi nešto uzeo pa bi onda sjeo bez da bi je zatvorio, da bi došao iza mušterija te bi gledao tko što kupuje pa bi im govorio da ne kupuju, da je skupo, da je pokvareno, odgovarao bi ih od kupnje a onda bi se njima obraćao i rekao kolegice kako to možete prodavati i sl., a čime bi nanosio štetu poslodavcu. Na pitanje gdje se nalazi oglasna ploča odgovorila je pored šefove kancelarije dok na daljnje pitanje što je pisalo u toj odluci odgovorila da ne zna što je to točno bilo odluka ili ne, jedino čega se sjeća jest da se nije pojavio na poslu 14 ili 15 dana i sigurno je stajalo nekih mjesec dana na ploči. Na pitanje tko je to stavio na ploču odgovorila je vjerojatno šef.

6.16. Svjedok MŽ iskazao je da od 2000. radi za tuženika kao mesar i da njegovo radno vrijeme započinje oko 4. ujutro do 10, 11, podne kako kada dok je tužitelj tamo bio zaposlen nekih 6.7, 8 godina za radno vrijeme od 10-17h te mu je poznato da je u 7. mjesecu dobio otkaz i koliko se sjeća radio je u siječnju, veljači i ožujku, nakon toga je pošao na bolovanje pa na godišnji i sa godišnjeg se nije vratio na posao, a što mu je poznato jer mu je direktor to rekao a kad bi išao na bolovanje ili godišnji i kad bi se vraćao uvijek bi se javio direktoru jer su mala firma. Nadalje je iskazao da su odnosi između tužitelja i kolega bili loši jer nije bio kolegijalan, zafrkavao je cure u butizi, donekle je bio s njim ok, međutim kad bi mu rekao da nešto odradi onda on to ne bi odradio, a kada bi ga ja pitao zašto nije odradio rekao bi da mu ni je rekao te mu je počeo pisati poruke da mi npr. pripremi određen broj ćevapa ili kobasica kao i da je i odnos prema kupcima također bio neprofesionalan 100% jer npr. kad bi došao kupac i zatražio npr. teleću ružu a u komori bi je bilo on bi znao reći dođite ujutro, T je ujutro, uopće ne bi htio odraditi. Iskazao je i da otkad se zaposlio kod direktora da je da je živio pored hotela Lapad pa sve do otkaza a gdje je također živio i za vrijeme bolovanja i godišnjeg i otkad je dobio otkaz nije mu poznato gdje živi jer nisu u kontaktu. Također je iskazao da je vidio odluku o otkazu jer je bila izvješena ispred šefove kancelarije i što se tiče same hladnjače poznato mu je da je držao otvorenu iz razloga jer bi mu bilo hladno ulaziti u nju dok mu nije poznato nakon što mu je prošao godišnji da li se javio ikome vezano za povratak na posao, njemu osobno se nije javio. Iskazao je nadalje da je adresa njegovog mjesta rada JŽ [adresa] i da ne postoji druga mesnica u vlasništvu JŽ, da je tužitelj loše održavao radno mjesto, da je sam po sebi bio šporak i da po cijelu sedmicu ne bi promijenio kecelju i kad se jednom bila pokvarila mašina 15 dana nije oprao kecelju jer gazda nije htio kupiti novu mašinu. Na posebno pitanje je li mu se promijenila smjena otkako TŽ ne dolazi odgovorio je da se njegova smjena nije promijenila ali da se promijenilo radno vrijeme mesare, da mesara radi 2-3 sata kraće, da mesar koji radi drugu smjenu u penziji, da radi 4h dnevno i da ne može odraditi cijelu smjenu i da ima 65. godina. Na daljnje pitanje tko određuje smjene odgovorio je da on određuje sebi smjenu, da ima poslova koje ne može nitko drugi odraditi, da ima vrtića i restorana obaviti, da nekad dođe u 2 ipo ujutro, nekad u 3, a nekad u 4h i ostane dok ne završi, ako je gužva nekad malo produži. Na daljnje pitanje koliko je odluka o otkazu bila izvješena odgovorio je da ne zna kada, misli 15-20 dana, 6, 7, 8. mjesec, ne zna kada točno, nekad u tom razdoblju, njega to ne zanima pa nije vodio računa, pročitao je što piše ali sjeća se samo da je zapamtio uručen otkaz TŽ jer se nakon toga zapitao što je to. Na pitanje je li u ovih 7 godina otkako radi tužitelj ikada radio u njegovoj smjeni, odgovorio da je u njegovoj smjeni radio samo subotom jer bi dolazio u 6 ipo i bio bi do 1 ipo dok preko tjedna ima svoju smjenu od 10-17h.

6.17. Svjedok ZŽ je iskazao da je TŽ radio u [adresa] kao mesar i da je dok je radio živio do hotela Lapad, a otkad je prestao raditi da više tamo ne živi, da trenutno živi u [adresa] kod nekog prijatelja kao i da mu nije poznato otkad ne radi kod JŽ, a poznato mu je da je imao e neke nesuglasice sa šefom. Također je iskazao da je bio kod njega prošle godine ali negdje otprilike u 5. mjesecu.

6.18. Iz iskaza svjedoka ŠŽ proizlazi da poznaje tužitelja i zna da je radio u butizi kao mesar na adresi [adresa] u [adresa] i da mu je sam tužitelj rekao da je dobio otkaz međutim nije mu poznat razlog otkaza zna samo da je sredinom 2025. imao zdravstvenih problema. Nije mu poznato za vrijeme dok je radio kao mesar da li je još negdje bio zaposlen ali mu je poznato da je radio još neke poslove kao i da je živio u zgradi poslodavca, desno od hotela Lapada, u kamenoj kući sve do sredine kolovoza 2025. kada ga je kontaktirao i rekao da mu je zaključan stan i da ne može uzeti svoje stvari te mu je ponudio pomoć ali on mu je rekao da će se snaći. Na pitanje je li ikad bio u tom stanu odgovorio je da je bio par puta, da točno zna gdje je zgrada, da je bio 2025. u tom stanu. Na pitanje kako zna da je bio u stanu do sredine kolovoza odgovorio je da kako radi u Valamara, da ostavlja svoje vozilo na [adresa] i kad bi se vraćao s posla uvijek bi navečer vidio svjetlo u stanu u kojem bi živio te njegovu biciklu koja bi bila zaključana ispred. Na pitanje zna li kad je tužitelju rođendan, odgovorio je da zna, da mu je rođendan 30. srpnja i da ga je bio pozvao na proslavu međutim da je taj dan radio pa su se našli par dana nakon na Batali gdje su popili nekoliko piva i svatko je pošao svojim putem, a to je bilo prošle godine, 2025. Na daljnje pitanje zna li kakav je odnos tužitelja i poslodavca bio odgovorio je da mu je poznato da nije imao baš bajan odnos s kolegama, da su ga provocirali na poslu, da je to rekao poslodavcu međutim da on nije ništa poduzeo po tom pitanju. Na daljnje pitanje je li mu poznato išta o otkazu tužitelja odgovorio je da zna da su mu u nekoliko navrata nudili sporazum, međutim on to nije prihvatio jer uvjeti nisu bili dobri dok na pitanje da li zna koji je bio razlog tog sporazumnog otkaza odgovorio je da ne zna. Na posebno pitanje koliko dugo poznaje tužitelja odgovorio je da ga poznaje nekih 6- 7godina dok je na pitanje gdje je radio u butizi u tih 7godina odnosno postoji li neko drugo radno mjesto poslodavca izuzev tog na SŽ odgovorio da ne postoji. Na pitanje zna li koji uvjeti sporazumnog otkaza nisu odgovarali tužitelju odgovorio je da mu nije odgovaralo što nije imao pravo na otpremninu.

6.19. Tužitelj TŽ iskazao je da je 28. ožujka 2025. dobio od poslodavca ponudu o sporazumnom otkazu što ga je iznenadilo jer nije imao do tada nikakve opomene pa ni usmene, zateklo ga je dok su kolegice stvarale pritisak i nezdravu atmosferu i prijetile mu da ću dobiti otkaz i da mu je poslodavac rekao da ako potpiše sporazumni otkaz da će svakom reći da je dobar radnik. Koliko je shvatio šef T se žalio ali ništa konkretno u tih dana i mjeseci a da ga je poslodavac tražio da potpiše sporazumni otkaz, da bi možda i bio potpisao da je sve bilo regularno ali znajući da ima zdravstvenih stvari odraditi a imao je već i zakazanih termina poslodavac mu je rekao da ne treba dolaziti da samo potpiše sporazumni i da je koristio tada dva dana godišnjeg međutim kako je imao zdravstvenih problema doktorica mu je dala bolovanje do 6. mjeseca međutim u to mu se zdravstveno stanje još zakompliciralo počeli su ga boljeti zglobovi, bio je smanjenog apetita, smršavio je a imao je problema i s ubodima ježa te je slabo hodao. Nadalje je iskazao da je dok je bio na bolovanju susreo neke kolege koji su ga pitali kad će se vratiti na posao te je mislio da se situacija smirila nakon što je dva mjeseca bio na bolovanju te se javio poslodavcu da želi raditi, sms - om međutim poslodavac mu je rekao da mora doći potpisati otkaz, dakle izričito je rekao da mora nakon toga se pitao vezano za godišnji odmor a tražio je i da dobije i otpremninu ako potpišem taj sporazumni otkaz jer je ipak radio 7 i po godina za poslodavca međutim pošto je imao godišnji počeo je koristiti godišnji s tim da su mu kolegice govorile da se u Dubrovniku neće više nikad zaposliti jer poslodavac ima velike veze. Što se tiče tog godišnjeg što je počeo koristiti da mu je RŽ rekla da ima 26 dana godišnjeg međutim kako je godinama mijenjao šefa nedjeljama smatrao je da na račun toga jer mu je tako rečeno ranije, pripada još određeni broj dana i poslodavac mu je rekao da mu godišnji istječe 16. lipnja međutim svi ti dani koje je imao godišnjeg su mu po njemu istjecali 14. srpnja kad se javio poslodavcu da želim nastaviti raditi i tad u lipnju kad mu je poslodavac rekao da mu je gotov godišnji 16. lipnja rekao mu je ajde potpiši sporazumni do 1. srpnja pa ostani na godišnjem do 1. srpnja da bi mu 15. srpnja nakon što mu se javio 14. srpnja opet rekao ajde potpiši sporazumni do 1. kolovoza i da ostane na godišnjem do 1. kolovoza. Također kako je zbog svega toga bio i pod stresom doktor mu je savjetovao a i zbog svog zdravstvenog stanja nije mogao raditi u hladnjači da ode u medicinu rada da mu propišu neko lakše radno mjesto te je u međuvremenu slao dokumentaciju i u Split. Iskazao je i da je odnos među kolegama bio mješovit, do dana, iako je od svih možda najlošiji odnos imao sa AŽ ali i s njom je nekad imao dobar odnos. Nadalje je iskazao i da je prvih 4-5 godina radio preko tjedna od 10-17 a subotom od 9-16 a kasnije kada je došao UŽ onda su znali ljeti raditi duže tako da bi on radio preko tjedna od 11ipo do 18,30 a subotom ponovno od 9-16, međutim kako je UŽ imao problema sa koljenima i kad on nije mogao dolaziti da se vratio u smjenu od 10-17. Što se tiče zapošljavanja UŽ iskazao je da je on bio zaposlen iz razloga što se šef T žalio da ne može sve sam i da ima ujutro puno posla i što je točno jer zaista ima ujutro puno posla dok što se tiče same hladnjače znalo bi se dogoditi da kad bi npr. čistio kosti, pravio pljeskavice i slično da dođe mušterija koja traži ramstek kojeg nije bilo morao bi ići u hladnjaču da bi to sve izorganizirao i znala bi proći koja minuta više, međutim kad bi mu šef rekao da mora očistiti hladnjaču u tim slučajevima bi hladnjača bila duže otvorena jer bi morao iznijeti meso da to sve može očistiti, prozračiti i ponovno vratiti meso. Na upit suda gdje je živio za vrijeme dok je radio za poslodavca odgovorio je da je živio kraj hotela Lapad nekih 4-5 godina, u vili [adresa] sve do pred Veliku Gospu kad je 14. kolovoza našao zaključana vrata. Iskazao je da je točno da je negdje u 7. mjesecu obavijestio poslodavca da je dio stvari iznio, da pronalazi posao, međutim u tim porukama nije bilo spominjano cjelokupno iseljenje već je samo odnio jedan dio težih stvari dok su privatne stvari još uvijek bile u stanu gdje je živio i s obzirom da je bio našao zaključana vrata pošao je do konobara u hotelu Lapad koji je nekog nazvao i rekao mu da osoba koja posjeduje ključ na produženom vikendu te da se javi nakon ponedjeljka što je i učinio te je tad preuzeo dio stvari dok je dio stvari koje su trebale ići za [adresa] preuzeo nekih 7 dana kasnije a što se tiče samog otkaza ugovora o radu misli da ga nije nikad ni vidio, s obzirom da je bio prijavljen kod tetke navodno je poslan na adresu od tetke međutim ona nikad nije ni dobila cedulju već je zvala nekad 20. 21. ili 22. kolovoza da je nešto došlo s posla te je pošao preuzeti, to je bila platna lista i odjava s mirovinskog gdje je pročitao da piše otkaz skrivljen ponašanjem na što je angažirao odvjetnicu koja je poslala prigovor i tražili su da im se dostave razlozi za otkaz međutim nisu dobili odgovor. Nadalje je iskazao da je u kolovozu kontaktirao RŽ nakon što je vidio da je dobio umanjenu plaću međutim ona mu je tad rekla da je to plaća po redovnom obračunu po radnom odnosu te mu ni ona tada nije rekla da je dobio otkaz i da su mu zapravo isplatiti pola plaće, a što je poslije i pitao. Nadalje, da mu je krajem trećeg mjeseca 2025. poslodavac rekao da može do daljnjeg koristiti godišnji odmor i slobodne dane da bi mu poslodavac 18. lipnja poslao whatsapp poruku da mu je godišnji istekao 16. lipnja da dođe potpisati sporazumni otkaz do 1. srpnja pa će mu dat da ostane do 1. srpnja na što je rekao da treba riješiti nedjelje od šefa MŽ pa će se dalje dogovarati i već u startu nije bio zadovoljan tom odlukom kao i da ga poslodavac nikad nije zazvao vezano za odluku o otkazu da dođe preuzeti. Što se tiče radnih nedjelja iskazao je da su sve do donošenja novog zakona radili svaku nedjelju i to jednu nedjelju on a jednu šef T, pa ga je šef T pitao da radi i njegove nedjelje jer je on imao jako puno posla, a što mu je i odgovaralo jer je u početku na te njegove nedjelje znao dobiti dodatne slobodne dane, međutim da je radio nekih 3ipo-4 mjeseca sve nedjelje pa ga je onda T znao zamolit ajde još dvije pa još dvije tako da se skupilo tih nedjelja. Također je iskazao da kako je imao zbog hladnjače problema sa zglobovima te mu inače treba 2h da ustane zbog tih zdravstvenih problema, a da je jedne zgode konzumirao i alkohol navečer pa se otežano probudio pa ga je poslodavac zazvao te čak taj put i došao u stan po njega pa mu je zbog te situacije još čudnije kako nije na isti način reagirao kad nije došao na posao nakon korištenja godišnjeg odmora. Na pitane da li je od 1.7-15.7 bio zaposlen u Dubrovnik Eat d.o.o. odgovori je da jeste i to po potrebi kad bi mogao, radno vrijeme je bilo fleksibilno a što se tiče neke procedure vezano za povratak nakon godišnjeg odmora sa poslodavcem se sve unaprijed dogovorio tako da zna kad se treba vratiti. Što se tiče radnog vremena iskazao je da je radno vrijeme bilo kako je već ranije i rekao međutim da je bilo priča da će kad kolega UŽ ozdravi radno vrijeme biti od 11 ipo do 18,30. Na poseban upit da li je vratio ključ poslodavcu od stana odgovorio je da nije, da poznaje sina od poslodavca i da je on dolazio prvi put ispred stana kad je uzimao svoje stvari dok su drugi put bili konobari. Na daljnje pitanje je li RŽ poslao mail 14.7. 2025. s upitom kad treba doći na posao odgovorio je da jest jer je bio dugi period kako nije dolazio, nije znao je li "firma još na mjestu" jer je poslodavac rekao da će prodati firmu dok je na pitanje je li se ikad s poslodavcem dogovorio koji sat i koji dan će doći raditi odgovorio je da je sa poslodavcem samo spominjao sporazumni otkaz a da nije spominjan ni dan ni sat. Na daljnje pitanje odgovorio je da je bio u nezavidnoj situaciji, da je mislio da će poslodavac kroz to produljivanje vremena za potpis sporazumnom otkaza njemu nadoknaditi na neki način otpremninu a da su ga prijatelji upozoravali da to nije dobro za njega da ga to sprečava u novom zaposlenju kao i mogućnosti da digne neki kredit a za koje vrijeme ga poslodavac nije niti pozivao da dođe raditi a niti upozoravao na otkaz. Na daljnje pitanje je li mu se poslodavac ikako obratio 16.7 2025. odgovorio je da mu se obratio na način da mu nije ništa odgovorio na njegovu ponudu a koja ponuda vrijedi još od 10-17 sati dok je na pitanje koja je bila prijašnja ponuda odgovorio da je bila da ostane do 1.8., možda bi on bio popustio i pristao međutim da ga je malo iznervirao taj ultimatum. Na daljnje pitanje je li ga itko tko je zaposlen u poslodavca pozvao da se očituje o nedolasku na posao u razdoblju od sredine lipnja do sredine srpnja odgovorio je da nije, da su ga zvali i neke mušterije i pitali hoće li se vratit, ali da mu nitko nije rekao da je dobio otkaz. Iskazao je i da je imao otvoreno bolovanje u kolovozu 2025. i da je obavijestio poslodavca o tome, da je bio početak kolovoza jer je trebao ići u Split na pretrage, misli da je to bilo od 4.8. i da je trajalo 10-ak dana. Na pitanje što je prethodilo razgovoru o sporazumnom otkazu 28.,ožujka 2025. odgovorio je da se ne sjeća neke konkretne situacije dok je na pitanje je li mu poslodavac ponudio sporazumni otkaz, odgovorio da je to bilo više kao da mora a ne kao ponuda, da mu je rekao da prodaje brzo firmu te da je on dobar te da će naći drugi posao, a da njemu nije više potreba zapošljavati a na pitanje kad otvara bolovanje nakon 28. ožujka odgovorio je da mu je poslodavac rekao da ide na godišnji pa da se vrati kad bude sporazuman s potpisom otkaza, nakon toga je krenuo koristiti godišnji ali je nakon dva dana otvorio bolovanje na kojem je bio nešto manje od 2 mjeseca, otprilike do lipnja kad je 4. lipnja poslao poslodavca poruku da se želi vratiti na posao i pod tim misli da želi raditi. Na daljnje pitanje što je nedostajalo u ponudi poslodavca u sporazumnom otkazu ugovora o radu odgovorio je da mu nije odgovaralo što mu je iz zdravstvenih razloga trebao posao te je želio raditi, skrbio se o bolesnoj majci, da mu na početku nije ponudio otpremninu a kasnije jest kroz te dodatne slobodne dane dok je na pitanje je li poslodavca obavijestio da je našao novi posao i kada odgovorio je da je poslodavca obavijestio da je našao a ne da se zaposlio. Na daljnje pitanje zašto se iseljavao iz stana od poslodavca ako nije pronašao drugi posao, a što je sve napisao u istom mailu u kojem je obavijestio poslodavca da je našao posao i da se iseljava odgovorio je zato što mu je nuđen sporazumni otkaz. Na pitanje je li ikad igrao nogomet u hladnjači ili pred hladnjačom odgovorio je da nije dok je na pitanje je li ikad vrijeđao radnice u butizi odgovorio da nije dok su njega radnice znale zaliti kavom i znale govoriti da ima spolnu bolest u trenutku kad je dobio herpes na nozi zbog rada u hladnjači. Na pitanje kakav je njegov odnos sa šefom MŽ odgovorio je da u zadnje vrijeme nije bio dobar, da bi mu šef govorio da nešto ne smije prodavati dok bi on to sutra dan prodao i slično.

6.20. Zz tuženika KŽ iskazao je da tužitelj svoja prava iz ugovora ispunjava u krajnosti dok svoje obveze izbjegava i ne želi ih napraviti, da mu je radno vrijeme bilo od 10-17 te bi on dolazio točno u 10 ili eventualno iza 10h dok ako bi došao koji minut prije 10 stajao bi ispred vrata butige i ne bi htio ući kao i da već 2 godine MŽ nije govorio ni dobar dan kad bi dolazio, a T bi mu sve pripremio a kad ga ne bi bilo u 10h na poslu i morao bi reagirati, nije htio komunicirati preko poziva već isključivo preko poruka koje ne bi vraćao i kako je bio u njegovom smještaju znao bi poći kad ne bi došao na vrijeme na posao a to je bilo nekoliko puta te bi ga našao u krevetu i budio ga, lijepo bi mu kao djetetu rekao ajde budi se, kasniš i on bi pošao sa njim na posao. Iskazao je i da je jedne zgode pošao u [adresa] a bila je subota kad je trebao raditi od 9h a tek mu je u 11,30 poslao poruku da su prespali i on i majka jer su malo produžili večer prije, a subota je dan u tjednu kad je promet veći nego ukupno 4 dana preko tjedna. Također je iskazao i da bi radno mjesto napuštao te bi pušio ispred kad bi mu netko od prijatelja došao te bi ga zaposlenici zvali da ga čekaju da dođe te bi on rekao neka čeka i svaka treća mušterija bi pitala kad T radi jer bi dolazili u njegovu smjenu te mu je čak jedna mušterija rekla da dolazi za kćer jer je tužitelj provocira i to njegovo ponašanje bi utjecalo na to da je gubio i na ugledu i prometu, a promet je stekao na ugledu kao i da bi mu čak mušterije znale govoriti da ga mesar ogovara a ima najkvalitetnije meso u gradu. Nadalje, kad bi na pultu bila jedna kokoš a netko bi došao kupiti dvije on ne bi pošao u hladnjaču po drugu nego bi uputio da dođe sutra kad je T kao i da samo jednu djelatnicu Ć nije isprovocirao i to sve iz razloga jer je radio s njezinim mužem pa ju je znao od ranije. Iskazao je i da bi on njima nerazumljivo pisao šifre i količine te bi blagajnice trebale napuštati blagajnu te poći kod njega da im reče što je napisao te bi se stvarale gužve na blagajni a on bi ih još dodatno provocirao na način kakve ste vi domaćice ne znate ni o kojoj vrsti mesa se radi te su preko svih ovih njegovih nestašluka prelazili, ukazali bi mu te bi se on popravio ali od siječnja je stanje postalo nepopravljivo, imali su inventuru i došao je u 8 ipo umjesto u 7h na što se ispričao na kašnjenje te mu je rekao u redu je i da pođe raditi a kad je kasnije došao da vidi što radi njega nije bilo jer je već pošao kući, a na kraju mu je taj dan i platio, nikad ga nije oštetio. Nadalje, da radnici imaju za vrijeme radnog vremena pravo na marendu i jedan sok, a da bi mu radnici prenosili da bi on uzimao i marendu i dva soka i šaku mjendula, oraha i sl. pa kad bi mu rekao, rekao bi da neće više na što bi već isti dan to ponovio. Što se tiče onoga što je prethodilo sporazumnom otkazu o radu je bio događaj koji se zbio 28. ožujka kada ga je dočekala čitačica ispred i rekla da ide doma, da daje otkaz, da ne može više, da je sve očistila a da je on sve zabrljao i natjerao ju da ponovno očisti i da ne može više izdržati te da iako ima još mjesec dana do mirovine da odmah odlazi a da 15.4.odlaze i Luko i još 5 djelatnika, nakon toga je to popodne tužitelj uzeo nogometnu loptu te ispred hladnjače gdje se prerađuje meso s loptom počeo igrati nogomet a tu ima dosta uređaja, ploča od komore koja košta 30.000,00 eura, da bi on lupao loptu cijelo popodne te na kraju zazvao blagajnicu da vrati loptu u butigu. Također da je njegovo radno vrijeme bilo do 17h a on bi već u 16h sve zamotao čekao kad će čim prije poći kući i s obzirom da je prešao sve granice ljudskosti 29. ožujka mu je rekao da ovo više ne može, ponudio mu je da mu pomogne naći drugi posao međutim on je rekao da ne treba te ga molio da ostane u smještaju dok ne nađe drugi posao te 30. ožujka i 1. travnja uzeo dva dana starog godišnjeg dok 2.4 uzima bolovanje koje traje do 31. svibnja i po isteku bolovanja mu daje pola godišnjeg s obzirom da je radio pola godine na što ga je on zamolio da ostane još koji dan na što sam mu rekao da onda iskoristi cijeli godišnji i da ostane do kraja lipnja međutim on se u srpnju opet ne javlja niti odgovara na poruku koju mu je poslao negdje 3. srpnja nakon čega mu 14. srpnja piše mail s naredbom da ga mora zaposliti na što sam je otišao kod odvjetnika i na današnji dan ga vidi prvi put nakon godinu i jedan dan. Nadalje, da je tog 14. srpnja ušao u hotel u njegovu sobu gdje ispred nalazi hrpu smeća bez ikakve odjeće te je pošao na recepciju gdje su mu rekli da ga nisu vidjeli 10-15 dana na što ja ide na poštu i šalje mu otkaz na adresu od tetke u gradu. Nadodao je i da je na posao dolazio šporak, da je vrijeđao zaposlenike, napuštao mjesto rada a kad mu je ukazao da ne može dolaziti prljav na posao rekao bi da ne može ljeto kroz gužve na Stradunu nositi robu u tetke na pranje i da ako ću da dolazi čist na posao da mu peremo robu ili kupimo mašinu, na što mu je kupio mašinu a on bi i dalje dolazio prljav na posao a kad mu je rekao da će početi raditi od 12 do 19h da ni po cijenu života neće raditi do 19h, najkasnije do 18,30 te je tako i radio te otkad je otišao više nema nikakvih problema, umjesto njega je došao mesar D a i promet im je narastao iako radeo 2 sata kraće, D i T se bez problema dogovore i sve funkcionira kako treba. Također je iskazao da pismeno koje je poslao tužitelju na adresu njegove tetke je bila odluka o otkazu te su dobili nazad da odluka nije uručena pa su odluku po uputi odvjetnika 4. kolovoza stavili na oglasnu ploču u butizi a koji otkaz je na oglasnoj ploču vidio momak koji s njime komunicira te došao u prostoriju gdje smo oni muški i rekao na glas TŽ je dobio otkaz, te je nemoguće da ono što on govori da nitko nije znao da je on dobio otkaz. Poznato mu je da je TŽ 14. kolovoza došao po neku sitnicu koja mu je tu ostala a koja mu treba jer ga je zazvao portir gdje je zazvao kućnog meštra koji ima ključ da mu otvori na što mu je on rekao da je na Mljetu i da će se vratiti u ponedjeljak što je prenio portiru koji je rekao TŽ da dođe u ponedjeljak. Iskazao je i da mu nakon isteka godišnjeg odmora krajem lipnja pa do odluke o otkazu 14. srpnja tužitelj nije dostavio nikakvu liječničku potvrdu za navedeni izostanak. Nadalje je iskazao da je tuženik bio zaposlen kod poslodavca oko 7 godina u samoposluzi na [adresa] i da ne postoji nikakvo drugo radno mjesto osim toga gdje je radio, da na tržištu nema slobodnih mesara ni za lijeka te da na bilo koju butigu pokuca na vrata da bi ga ostavili raditi. Također je iskazao da mu je poznato da je radio u novoj mesnici u Lapadu na Docu međutim da su mu dali otkaz nakon par dana jer nije znao rastaviti meso. Na pitanje je li ikad s tužiteljem razgovarao o produžetku godišnjeg odmora do kolovoza, odgovorio je da nisu o tome razgovarali, da mu je on poslao 3. srpnja poruku na koju on nije odgovorio i da što bi on sad trebao takvo ponašanje tolerirati 5 godina dok je na daljnje pitanje zašto smatra da nije moguće nastavit radni odnos s tužiteljem odgovorio da je već dosta toga rekao a da ima još puno toga reći a da je najveći karcinom tog odnosa što ne poštuje obveze iz toga radnog odnosa i da se on nekim slučajem vrati T bi odmah pošao jer ga N već godinama moli da prijeđe u njega, a pošla bi i RŽ i AŽ dakle pošli bi svi ljudi koji nose posao i mogli bi slobodno zatvoriti butigu jer ne bi više mogli raditi. Na daljnje pitanje je li imao namjeru prodavati ili ugasiti butigu i je li to govorio tužitelju odgovorio je da nije ali da su nastavili raditi s njime da bi se zasigurno ugasili. Na pitanje je li 14. lipnja 2025. dobio poruku od tužitelja da bi se vratio na posao utorak ili srijedu odgovorio je potvrdno, da se sjeća da je u poruci pisalo da mu je rekao jedan kolega da ga trebaju, da na navedenu poruku nije odgovorio, a nakon što mu je pokazana sms prepiska s lista spisa 47 i 48 odgovorio je da je to prepiska koja se odvila između njih dvojice i gdje mu je tužitelj rekao da je on u fazi pronalaska posla i da mu dobro ide i da je obećao da će doći u ponedjeljak potpisat sporazumni raskid ugovora o radu međutim da nije došao. Na daljnje pitanje je li mu 15. srpnja 2025. tužitelj poslao poruku da se izjasni o otpremnini a da će on doći završiti selidbu odgovorio je da jest i da mu je napisao da može ostati do kraja srpnja do 1. kolovoza, odgovara pod uvjetom da dođe potpisati sutra dan sporazumni i da mu je 16. srpnja poslao poruku da ponuda vrijedi od 10-16h prije nego što pođe u odvjetnika. Na daljnje pitanje da li je razlog odnos prema kolegama za dobivanje otkaza ugovora o radu, odgovorio je da je na prvom mjestu odnos prema mušterijama, na drugom njegov odnos prema poslu te je tek na trećem mjestu odnos prema kolegama. Na daljnje pitanje odgovorio je da ga je tog 14. srpnja išao naći kako bi mu uručio otkaz a s obzirom da ga nije našao poslao je otkaz putem pošte. Na daljnje pitanje je li tužitelju ikad dao mogućnost da se očituje na njegov rad odgovorio je da su razgovarali 29. ožujka o tome, da nije ništa rekao ni da je kriv ni da nije i da se samo smijao dok je na daljnje pitanje je li radio na drugom radnom mjestu odgovorio da je jedan ili dva puta zamijenio djelatnicu na povrću a sve u istoj butizi a za što su mu dodatno platili. Na daljnje pitanje jesu li ikad radili nedjeljama odgovorio je da jesu u početku radili nedjelje ali da su to sa nedjeljama riješili, da je on to iskoristio kad je bio kum u Slavoniji, kad je uzeo 6 dana i da se složio s RŽ da je to sve iskoristio i da više ne rade nedjeljama već 2 godine dok je na pitanje je li mu poznato je li tužitelj bio na bolovanju u kolovozu 2025. odgovorio da u kolovozu više nije bio zaposlenik tuženika. Na posebno pitanje tužitelja je li znao za njegovo zdravstveno stanje odgovorio je da jest a na daljnje pitanje da li je znao da ne smije ulaziti u hladnjače odgovorio je da to nije znao niti ga obavijestio o tome. Na daljnje pitanje je li očekivao da se vrati na posao u razdoblju od ožujka do srpnja odgovorio je da nije očekivao dok je na pitanje zašto ga nije zazvao1. srpnja kad nije došao na posao odgovorio da je njegova dužnost da dođe na posao i da se javi, a ne poslodavca da ga zove i da ga traži.

7. Daljnji dokazi nisu izvođeni jer je ocijenjeno da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke i da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je tuženikova odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu 15. srpnja 2025. kojom se otkazuje tužitelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužitelja i tuženika 18.veljače 2018. nedopuštena te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad radi obavljanja poslova mesara kod tuženika.

8.1. U postupku nije sporno da je tuženik Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 15.srpnja 2025. otkazao tužitelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužitelja i tuženika 18.veljače 2018.

8.2. Sporno je da li je predmetna odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu dopuštena i zakonita.

9. Sukladno odredbi čl. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) koji se primjenjuje sukladno odredbi čl. 8. st. 4. ZR stranke slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva.

10. Člankom 8. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/11, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 dalje: ZR) propisano je da se na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava.

10.1. Člankom 116. st. 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć dok je st. 2. propisano da se Ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

10.2. Nadalje, člankom 117.st.1. ZR je propisano da privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede nije opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.

10.3. Nadalje, člankom 119. st.1. ZR propisano je da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini dok je st.2. propisano da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

10.4. Nadalje, člankom 120. ZR je propisano da otkaz mora biti u pisanom obliku, da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz i da se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje, dok je člankom 121. propisano da otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza ugovora o radu.

10.5. Člankom 124. ZR propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložiti će vraćanje radnika na posao.

10.6. Nadalje, člankom 135. ZR propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza Ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

10.7. Odredbom članka 132.st. 1 ZR propisano je da dostava odluka o otkazu ugovora o radu, odluka donesenih u postupcima iz čl. 133. ovoga zakona te dostava potvrda, isprava, akata i drugih pismena koje poslodavac upućuje radniku može se urediti kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu dok je člankom 132.st. 2. ZR propisano da ako dostava odluka o otkazu ugovora o radu te odluka donesenih u postupcima iz članka 133. ovoga Zakona nije uređena na način iz st. 1. ovoga članka, primjenjuju se na odgovarajući način odredbe o dostavi iz propisa kojim je uređen parnični postupak.

11.Temeljem odredbe članka 7. st.1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

11.1. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika dok ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila tereta dokazivanja sukladno odredbi čl. 221 a ZPP-a.

12. Tijekom postupka je utvrđeno da su tuženik kao poslodavac i tužitelj kao radnik sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 18. veljače 2018. s početkom rada od 19. veljače 2018. za obavljanje poslova mesara (primanje i rasijecanje mesa, posluživanje kupaca) u mjestu Dubrovnik i to puno radno vrijeme od 40 sati tjedno, jednokratno s tim da se početak i završetak radnog vremena utvrđuju od 6,30 sati do 13,30 sati ili od 13,30 sati do 20,30 sati u tijeku kojeg radnog dana će radnik koristiti odmor u trajanju od 30 munuta prema mogućnostima u obavljanju posla, tjedni odmor će koristiti nedjeljom dok se godišnji odmor određuje u trajanju od 24 dana godišnje. Nadalje je utvrđeno, što je i sam tužitelj iskazao da je 28. ožujka 2025. dobio od poslodavca ponudu o sporazumnom otkazu i da je dva dana nakon toga otvorio bolovanje koje je trajalo do 1.lipnja 2025., a što proizlazi i iz iskaza zz tuženika i svjedokinje RŽ, zaposlenice tuženika kojoj su kod tuženika radnici donosili doznake za bolovanje i koja je vodila evidenciju o godišnjem odmoru , dakle vršila i obračun plaće i nakon čega je tužitelj, istekom bolovanja počeo koristiti godišnji odmor da bi se 14. lipnja 2025. obratio sms-om zz tuženika da bi se mogao vratiti na posao utorak ili srijedu i da mu je zz tuženika odgovorio da mu je dao pismeni prijedlog koji treba doći potpisati zbog ponašanja na radnom mjestu kao i da je tužitelj 3.srpnja 2025. obavijestio zz tuženika da je u selidbi i da je uspio prebaciti neke stvari u [adresa], da još ima dio do kraja tjedna ili početka idućega, da je našao novi posao samo da još čeka smještaj ali da se i to rješava kao i da će „ovih“ dana biti izvan grada vjerojatno pa da mu se javi porukom da bi mu potom zz tuženika napisao da mu je dao do 1. srpnja plaću i osiguranje da dođe potpisat i da to nije napravio nego nastavio koristiti dane da bi mu tužitelj tek 15. srpnja 2025. odgovorio na poruku da „ovih dana završava selidbu“. Nadalje je utvrđeno i da je tuženik tužitelju 15. srpnja 2025. izvanredno otkazao Ugovor o radu sklopljen 18.veljače 2018. navodeći da se radnik bez opravdanog razloga nije pojavio na poslu dana 1. srpnja 2025. a znajući da mu je jedino radno mjesto od dana sklapanja ugovora o radu uvijek bila na istoj adresi [adresa], u mesnici poslodavca kao i da radnikov e mail od 14. srpnja 2025. s kojim izražava spremnost vraćanja na radno mjesto i nastavak izvršavanja svojih radnih obveza po ugovoru o radu nakon što mu se pisanim putem dostavi očitovanje o daljnjem rasporedu ili obvezama predstavlja okolnost koja nastavak radnog odnosa čini nemogućim jer radniku rad nije onemogućen od 1. do 15. srpnja 2025. a niti je donesena bilo kakva odluka poslodavca kojom bi se radnik raspoređivao na bilo koje drugo radno mjesto od onoga za koje je sklopio ugovor o radu i umjesto da dođe na posao radnik dopisom od 14. srpnja 2025. zahtijeva od poslodavca službeno očitovanje o datumu i mjestu nastavka rada tvrdeći da će sva daljnja odgovornost za radnopravni status i moguće posljedice biti isključivo na strani poslodavca i da je zbog navedenog evidentno da nastavak radnog odnosa nije moguć jer radnik po završetku godišnjeg odmora ne dolazi na posao 15 dana, ne želi nastaviti raditi na radnom mjestu iz ugovora o radu, na jedinom radnom mjestu na kojem je radne poslove i zadatke izvršavao od dana sklapanja ugovora o radu iz veljače 2018. već dopisom od 14. srpnja 2025. izražava navodnu spremnost za rad nakon što se poslodavac službeno očituje o njegovom rasporedu ili obvezama. Također je utvrđeno da je na poleđini na dnu predmetne odluke štampanim slovima napisano da je izvješeno na oglasnu ploču 4.kolovoza 2025. a što su potvrdili i saslušani svjedoci RŽ, ŽŽ i MŽ kao i da je pregledom potvrde o primitku i povratnice utvrđeno da je tuženik tužitelju izvršio 16.srpnja 2025. otpremu pošiljke preporučeno sa povratnicom koja je 30.srpnja 2025. vraćena u poštanski ured sa naznakom „Obaviješten, nije podigao pošiljku“ i da je na listu papira rukom napisano da im je vraćeno 4.kolovoza 2025. kada je izvješena na oglasnu ploču tuženika koja se nalazi kraj ureda zz tuženika. Također je utvrđeno da je tužitelj 3. rujna 2025. podnio zahtjev za zaštitu prava radnika s preporukom iz kojeg proizlazi da traži zaštitu svojih prava jer je isti odjavljen s mirovinskog osiguranja a da prethodno nije zaprimio pisani otkaz ugovora o radu niti bilo kakvu službenu obavijest o prestanku radnog odnosa. Nadalje, tijekom postupka je utvrđeno i da je tužitelj za vrijeme trajanja radnog odnosa kod poslodavca stanovao u stanu poslodavca na adresi [adresa] dok je imao adresu prijavljenu adresu prebivališta kod tetke NŽ na adresi [adresa] u [adresa]. Iz iskaza zz tuženika, a što je potvrdila i svjedokinja RŽ proizlazi da je zz tuženika pokušao izvršiti dostavu Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 15.srpnja 2025. tužitelju na adresi na kojoj je boravio za vrijeme trajanja radnoga odnosa [adresa] a na kojoj adresi ga nije našao da bi potom pokušao predmetnu Odluku dostaviti na jedinu adresu prebivališta tužitelja koja je tuženiku bila poznata a koju adresu mu je sam tužitelj prijavio [adresa]. Kako je tijekom postupka utvrđeno da je zz tuženika i ranije znao doći po tužitelja na navedenu adresu kada se ne bi pojavio na poslu, a što je potvrdio i sam tužitelj i obzirom da je 3.srpnja 2025. tužitelj sms porukom obavijestio zz tuženika da je preselio dio stvari, da je pronašao novi posao i da rješava novi smještaj kao i da vjerojatno neće biti na predmetnoj adresi pa da mu se obrati sms porukom, sud je iskaz zz tuženika da je pokušao tužitelju uručiti otkaz u stanu na adresi [adresa] u kojoj mu je sam zz tuženika omogućio smještaj i da ga nije pronašao na navedenoj adresi cijenio istinitim i životnim uzimajući u obzir i sms poruku tužitelja da će tih dana biti izvan grada vjerojatno i ranije navedene okolnosti da je zz tuženika i ranije znao potražiti tužitelja pokazujući pri tome razumijevanje i strpljenje za njegovu dob i ponašanje. U odnosu na navode svjedoka NŽ, ĆŽ i ŠŽ da je tužitelj bio na adresi poslodavca do sredine kolovoza, sud iste nije posebno cijenio jer ne dokazuju da je on zaista tamo i živio u trenutku kada mu je zz tuženika pokušao osobno uručiti Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 15.srpnja 2025. obzirom da nitko od njih nije iskazivao da je bio osobno u predmetnom stanu u srpnju a činjenica da je imao još neke svoje osobne stvari za iseliti proizlazi i iz iskaza samog tužitelja i sms poruka tužitelja i ne predstavlja dokaz da je zaista i živio u predmetnom stanu u prvoj polovici srpnja odnosno u vrijeme kada je zz tuženika istom pokušao uručiti predmetnu Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 15.srpnja 2025. stoga sud smatra da je zz tuženika stavljanjem na oglasnu ploču predmetne Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 15.srpnja 2025. dana 4.kolovoza 2025. uručio istu tužitelju s tim da se odluka smatra uručenom istekom osmog dana na oglasnoj ploči a budući je tužitelj poslodavcu 7. kolovoza 2025. dostavio potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad s početkom od 6. kolovoza 2025. u trajanju od 10 dana to je ovaj sud za početak roka za isticanje predmetne Odluke o izvanrednom otkazu uzeo istekom bolovanja s danom 16.kolovoza 2025., jer iz potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad od 4. kolovoza 2025. proizlazi da je početak bolovanja 6. kolovoza 2025. i da je očekivano trajanje 10 dana, smatrajući da je tužitelju ista uručena s danom 26.kolovoza 2025. pa je zahtjev za zaštitu prava radnika koji je tužitelj podnio 3.rujna 2025. podnesen u roku od 15 dana od primitka Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 15.srpnja 2025. Nadalje, u odnosu na razloge otkaza, u postupku je utvrđeno a što proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka, zaposlenika tuženika, zz tuženika pa i samog tužitelja da se isti protekom godišnjeg odmora nije vratio na posao iako mu je procedura vezana za povratak na posao bila poznata jer je na istom radnom mjestu i kod istoga poslodavca bio u radnom odnosu 7 godina, dok suprotno tvrdnjama tužitelja ne proizlazi da nije dolazio na posao sukladno dogovoru sa zz tuženika jer iz dostavljenih sms poruka proizlazi da mu je zz tuženika rekao da ukoliko dođe potpisati sporazumni otkaz ugovora o radu da će moći ostati do kraja mjeseca srpnja 2025. i da će dobiti punu plaću, odnosno ako dođe do 10 sat 16.srpnja 2025. da će moći ostati do 1. kolovoza 2025. ali samom u tim slučajevima čemu tužitelj nije udovoljio već je kako to proizlazi iz samo iskaza nije dolazio na posao od 1. srpnja 2025. do 14.srpnja 2025. smatrajući da ima pravo na slobodne dane za odrađene nedjelje unazad dvije godine kad je mijenjao kolegu mesara MŽ, iako mu je zz tuženika napisao da su te nedjelje odbijene kad je išao za kuma u Slavoniju, dakle tužitelj ne dolazi na posao istekom godišnjeg odmora i svojevoljno zaključuje da ima pravo koristiti slobodne dane bez odobrenje odnosno uz protivljenje zz tuženika čime je neopravdano izostao s posla jer za razliku od opravdanih izostanaka s rada, svako izbivanje s rada koje ne opravdava ZR, drugi propis, kolektivni ugovor, pravilnik o radu, ugovor o radu ili pojedinačna odluka poslodavca smatra se neopravdanim izostankom s posla.

.

13. Otkaz je specifična sankcija radnog prava za neispunjavanje obveza iz ugovora o radu dok Zakon o radu posebno ne propisuje što se smatra kršenjem obveze iz radnog odnosa, pa se dopuštenost ovog otkaza procjenjuje prema okolnostima pojedinog slučaja. Razlog za otkaz uvijek mora dokazati onaj tko daje otkaz dakle, poslodavac mora dokazati da je radnik prekršio obveze iz radnog odnosa odnosno da su se ispunili zakonski uvjeti za izvanredan otkaz ugovora o radu te ukoliko isti ne dokaže postojanje opravdanog razloga za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu radniku, sud će utvrditi nedopuštenom odluku poslodavca o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Slijedom navedenog, s obzirom da se tužitelj nakon isteka godišnjeg odmora nije vratio na posao već je bez odobrenja tuženika nastavio koristiti slobodne dane za koje je smatrao da mu pripadaju iako je znao da ga je zz tuženika više puta pozvao da dođe potpisati Sporazumni otkaz Ugovora o radu smatrajući nastavak radnog odnosa nemogućim zbog ponašanja tužitelja na radnom mjestu i njegova ophođenja prema kolegama i poslu, dakle izostajanje tužitelja sa posla od 1.srpnja 2025. do 15. srpnja 2025. smatra se neopravdanim izostankom s posla obzirom da tužitelj za navedeno razdoblje nije dostavio poslodavcu doznake o bolovanju, niti je poslodavca na bilo koji način obavijestio o privremenoj spriječenosti rada a uzimajući u obzir da je tužitelj u razdoblju od 2. srpnja 2025. do 25. srpnja 2025. bio u radnom odnosu kod poslodavca Dubrovnik Eat d.o.o. u radnom vremenu od 1,6 sati dnevno što proizlazi iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 22.rujna 2025. a i samog iskaza tužitelja.

14. Sukladno odredbi članka 117. st. 2. ZR poslodavac je u postupku otkazivanja dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti da nije opravdano da to učini, a time što je poslodavac propustio da omogući radniku obranu ne znači da je time povrijedio odredbe o postupku prije otkazivanja i da bi posljedice toga bila nedopuštenost otkaza ugovora o radu. Dakle, tuženik je postupak otkazivanja proveo sukladno odredbama ZR a činjenica da je tužitelj izostao neopravdano sa posla od 1.srpnja 2025. do 15. srpnja 2025. iako je znao da mu je istekao godišnji odmor i da nema pravo bez odobrenja tuženika koristiti navodne slobodne dane koji mu pripadaju je upravo takva okolnost koja oslobađa poslodavca omogućiti radniku davanje obrane u postupku otkazivanja ugovora o radu a pravo tužitelja na obranu nije povrijeđeno time što ga tuženik prije donošenja sporne odluke nije pozvao na iznošenje obrane, obzirom da je svoju obranu iznio nakon saznanja o otkazu u zahtjevu za zaštitu prava, kao i tijekom ovog parničnog postupka a također uzimajući u obzir i iskaz zz tuženika da je dao mogućnost tužitelju da se očituje na svoj rad kada su razgovarali 29. ožujka 2025. o tome ali da nije ništa rekao ni da je kriv ni da nije i da se samo smijao. Dakle, tuženik je u parnici dokazao opravdani razlog za otkaz, a postupak otkazivanja nije proveden protivno odredbama ZR, stoga je otkaz dopušten. Kako je po ocijeni ovoga suda neosnovan zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenim otkaza time je neosnovan i zahtjev da radni odnos nije prestao, te nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke za vraćanje tužitelja na rad zbog nedopuštenog otkaza po čl. 122. st. 1. ZR. ( točka I. izreke).

15. O troškovima parničnog troška odlučeno je temeljem članka 154. st. 1. ZPP -a u svezi članka 155. ZPP-a. Tuženiku je tako priznato pravo na naknadu troška nastalog po osnovi zastupanja po punomoćnici iz reda odvjetnika i to jednokratne nagrade u iznosu od 500,00 EUR (250b Tbr.7.t.2 Tarife ) za četiri radnje u postupku uvećano za PDV 25% u iznosu od 125,00 EUR, ukupno iznos od 625,00 EUR. Sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP tuženiku pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni mu iznos parničnog troška tekuće od dana donošenja ove odluke pa do isplate. ( točka II. izreke).

Dubrovnik, dana 18. svibnja 2026.

Sutkinja

Ines Bračanov Čuljat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- punomoćnici tužitelja

- punomoćniku tuženika