Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
P-363/2025-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja HĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po skrbnici FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Berislavu Stankoviću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Miroslavu Leki, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, iz Zagreba, radi ništetnosti dijela ugovora i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 22. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetničke vježbenice KĆ, u Odvjetničkom društvu Ostović & Rakušić, u Osijeku, uz javnu objavu od 18. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se Tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Račkoga 6, Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati Tužitelju HĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po skrbnici FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.495,66 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa od 29. 2. 2008. god. do 31. 7. 2008. god. po stopi od 15 %, a od 1. 8. 2008. god. do 31. 7. 2015. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta uvećana za 5 postotnih poena, a od 1. 8. 2015. god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. 12. 2023. god. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. 1., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. 7. te godine i to:
na iznos od 0,20 EUR od 29. 02. 2008. g. pa do isplate;
na iznos od 3,40 EUR od 31. 03. 2008. g. pa do isplate;
na iznos od 14,51 EUR od 31. 10. 2008. g. pa do isplate;
na iznos od 3,03 EUR od 30. 11. 2008. g. pa do isplate;
na iznos od 15,00 EUR od 31. 12. 2008. g. pa do isplate;
na iznos od 16,73 EUR od 31. 01. 2009. g. pa do isplate;
na iznos od 17,46 EUR od 28. 02. 2009. g. pa do isplate;
na iznos od 14,84 EUR od 31. 03. 2009. g. p do isplate;
na iznos od 15,30 EUR od 30. 04. 2009. g. pa do isplate;
na iznos od 12,20 EUR od 31. 05. 2009. g. pa do isplate;
na iznos od 9,43 EUR od 30. 06. 2009. g. pa do isplate;
na iznos od 10,01 EUR od 31. 07. 2009. g. pa do isplate;
na iznos od 11,64 EUR od 31. 08. 2009. g. pa do isplate;
na iznos od 11,52 EUR od 30. 09. 2009. g. pa do isplate;
na iznos od 10,04 EUR od 31. 10. 2009. g. pa do isplate;
na iznos od 12,82 EUR od 30. 11. 2009. g. pa do isplate;
na iznos od 14,97 EUR od 31. 12. 2009. g. pa do isplate;
na iznos od 18,36 EUR od 31. 01. 2010. g. pa do isplate;
na iznos od 17,58 EUR od 28. 02. 2010. g. pa do isplate;
na iznos od 22,04 EUR od 31. 03. 2010. g. pa do isplate;
na iznos od 21,10 EUR od 30. 04. 2010. g. pa do isplate;
na iznos od 23,08 EUR od 31. 05. 2010. g. pa do isplate;
na iznos od 36,85 EUR od 30. 06. 2010. g. pa do isplate;
na iznos od 33,70 EUR od 31. 07. 2010. g. pa do isplate;
na iznos od 41,30 EUR od 31. 08. 2010. g. pa do isplate;
na iznos od 38,72 EUR od 30. 09. 2010. g. pa do isplate;
na iznos od 33,27 EUR od 31. 10. 2010. g. pa do isplate;
na iznos od 42,87 EUR od 30. 11. 2010. g. pa do isplate;
na iznos od 55,55 EUR od 31. 12. 2010. g. pa do isplate;
na iznos od 46,81 EUR od 31. 01. 2011. g. pa do isplate;
na iznos od 49,87 EUR od 28. 02. 2011. g. pa do isplate;
na iznos od 45,90 EUR od 31. 03. 2011. g. pa do isplate;
na iznos od 46,71 EUR od 30. 04. 2011. g. pa do isplate;
na iznos od 62,78 EUR od 31. 05. 2011. g. pa do isplate;
na iznos od 64,40 EUR od 30. 06. 2011. g. pa do isplate;
na iznos od 77,98 EUR od 31. 07. 2011. g. pa do isplate;
na iznos od 70,89 EUR od 31. 08. 2011. g. pa do isplate;
na iznos od 63,11 EUR od 30. 09. 2011. g. pa do isplate;
na iznos od 62,22 EUR od 31. 10. 2011. g. pa do isplate;
na iznos od 61,44 EUR od 30. 11. 2011. g. pa do isplate;
na iznos od 64,49 EUR od 31. 12. 2011. g. pa do isplate;
na iznos od 67,67 EUR od 31. 01. 2012. g. pa do isplate;
na iznos od 97,83 EUR od 29. 02. 2012. g. pa do isplate;
na iznos od 66,04 EUR od 31. 03. 2012. g. pa do isplate.
II. Tuženik je dužan naknaditi Tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.014,41 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja, odnosno od 18. svibnja 2026., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. god. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, svu u roku od 15 dana.
III. S preostalim dijelom tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija kao neosnovan.
IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za nadoknadom prouzročenog parničnog troška kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 22. ožujka 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 9012356391, kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 5,10 % godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 22. ožujka 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 9012356391, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.
3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Marijan Serdarušić, Osijek, Fruškogorska 2a.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.
5. Prije svega ovaj sud je odlučivao o istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti ovoga suda, te je takav prigovor u smislu odredbe članka 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, 14/19 – dalje: ZZP) u kojem je između ostalih i implementirana i Direktiva Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, našao neosnovanim. Naime, odredbom članka 49. stavak 1. i 2. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako ju tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom članka 51. ZZP je propisano da će se prilikom ocjene je li određena odredba poštena uzeti u obzir priroda proizvoda ili usluge, koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor, dok je člankom 55. ZZP propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
6. Prema članku 3. Direktive, ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom u dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlo iz ugovora, time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj.
7. Budući da tužitelj ima prebivalište u [adresa], zatim da je glavni ugovor zaključen u Osijeku, te da bi tužitelj ukoliko bi se nastavio postupak dalje pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu trebao putovati na sud u Zagreb, te bi time za tužitelja nastali znatni troškovi, to ovaj sud zauzima stav da bi iz gore obrazloženih razloga primjenom odredbe članka 12. Ugovora o kreditu koje su stranke zaključile dana 22. ožujka 2007. godine došlo do uzrokovanja znatne neravnoteže u pravima tužitelja pristupu sudu, pa su stoga ispunjene pretpostavke za primjenu članka 49. i članka 51. ZZP, te članka 3. Direktive Vijeća EEZ od 5. travnja 1993. godine čime se prigovor tuženika glede mjesne nenadležnosti ukazuje neosnovanim.
8. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Sisku broj Gž-315/2022-4 od 20. veljače 2025. godine ovosudna presuda broj P-811/2020-27 od 1. ožujka 2022. godine potvrđena je u točki I. izreke kojim je sud utvrdio ništetnim ugovorne odredbe predmetno ugovora o kreditu broj 9012356391 od 22. ožujka 2007. godine a kojim su utvrđene određene ugovorne odredbe pobliže opisane kao u izreci navedene presude, dok je gore citiranim rješenjem ovosudna presuda ukinuta u dijelu pod točkom II. i III. izreke presude uz uputu ovome sudu da je potrebno u nastavku postupka razjasniti koji dio preplaćenog iznosa se odnosi na potraživanje tužitelja po osnovu promjenjive kamatne stope a koji dio se odnosi na potraživanje koji se odnosi na valutnu klauzulu.
9. Postupajući u smislu navedene upute županijskog suda u Sisku sud je u nastavku postupka proveo dokaz dopunskim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Marijanu Serdarušiću te utvrdio da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao kamatnu stopu naviše od ugovorene kamatne stope, kao i valutu obveze te je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužitelju naplatio zbog promjene tečaja više iznos od 1.495,66 eura.
10. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.
11. Uzimajući u obzir prednje utvrđeno kao i to da su ništetne odredbe koje se odnose na vezivanje valute glavnice uz valutu CHF to proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).
12. Iznos od 1.495,66 eura koji tužitelj potražuje od tuženika predstavlja iznos koji tužitelj potražuje po osnovu preplaćenog zbog promjene valute obveze u periodu od veljača 2008. do ožujak 2012., a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem.
13. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike iznos od 1.495,66 eura osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.
14. Uzimajući u obzir sve prednje utvrđeno, sud je odbio prijedlog tuženika na saslušanje javnog bilježnika i osobnog bankara, kao nepotrebno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
15. Glede istaknutog prigovora zastare, osnovan bi bio prigovor zastare na sve iznose koje je tužitelj od tuženika potražuje po osnovi ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi obzirom da je odluka u postupku kolektivne zaštite potrošača kojim je utvrđena ništetnost po osnovi jednostrano promijenjene kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014. a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 9. studenoga 2020. godine dakle protekom petogodišnjeg zastarnog roka koji propisuje odredba članka 225. ZOO-a, dok potraživanje tužitelja koji se odnosi na isplatu iznosa preplaćenih po osnovi ništetne odredbe kojom je valuta glavnice vezana uz valutu CHF, ne bi bilo u zastari obzirom da je odluka kojom je u postupku kolektivne zaštite potrošača a kojom je utvrđena ništetnost te odredbe postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018. godine.
16. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.
17. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe 132,72 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištu od 9. lipnja 2021. i 30. kolovoza 2021. svako po 132,72 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastav podneska od 20. listopada 2021. 132,72 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištu od 17. veljače 2022. 132,72 eura (Tbr. 9. t. 1. OT -a), zastupanje na ročištima od 27. svibnja 2025. i 22. travnja 2026. svako po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastav podneska od 10. veljače 2026. 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT -a), što uz PDV na odvjetničke usluge od 25% te trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja od 584,90 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu od 53,09 eura daje konačni iznos troška od 2.014,41 euro.
18. Tuženiku nije dosuđen zatraženi parnični trošak nakon što je tužitelj podneskom od 16. veljače 2026. godine (listovi 183 - 185 spisa) snizio tužbeni zahtjev jer nije u skladu s načelom djelotvornosti da se tužitelju kao potrošaču naloži snošenje troškova postupka ovisno o iznosima koji su mu vraćeni, iako je uspio u postupku u pogledu nepoštenosti sporne odredbe. Ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava.
19. Takvo shvaćanje izrazio je Sud Europske unije u predmetu C-244/19 u presudi od 16. srpnja 2020., u kojoj je na postavljeno prethodno pitanje, između ostaloga, odgovoreno da: „čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L95, str. 29.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15, svezak 12, str. 24.), te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivnom 93/13.
Osijek, 18. svibnja 2026.
Sudac
Davor Liščić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.
Dostaviti:
1. punomoćniku tužitelja
2. punomoćniku tuženika
