REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

ODJEL ZA MLADEŽ

Zagreb, Ilica - Selska, Ilica 207

Poslovni broj: Kzd-57/2023-67

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu za mladež Tei Majsan kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Nikole Budora, u kaznenom predmetu protiv optuženika LŽ zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22.; dalje: Kazneni zakon) te iz članka 177. stavka 1. Kaznenog zakona sve u svezi članka 51. Kaznenog zakona povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od 18. siječnja 2023., broj Koz-DO-8/2023 sa izmjenom od 14. svibnja 2026. nakon nejavne rasprave 14. svibnja 2026. održane u prisutnosti savjetnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu BŽ, zakonske zastupnice oštećenika i oštećenice LŽU te optuženika LŽ, **.**.2026. donio je te u prisutnosti optuženika objavio i

presudio je

I optuženi LŽ, nadimak L, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin LŽ i B, rođene P, rođen **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen sa završenom srednjom školom za administratora 3 godine, umirovljenik sa mirovinom od 250,00 eur osobnom invalidninom i naknadom za tuđu pomoć i njegu 330 eura, bez imovine, živi u unajmljenom stanu za koji plaća 650 eura i režije, oženjen sa LŽU, umirovljenica sa mirovinom od 300,00 eura, otac troje djece u dobi od 15, 18 i 19 godine, bez čina, bez odlikovanja,

k r i v  j e

što je:

u vremenu od početka rujna 2022. do 01. prosinca 2022. u Zagrebu, na adresama [adresa], Ilica 259 te Ilica 247, pod utjecajem alkohola, svjestan da svojim ponašanjem ugrožava dobrobit i pravilan psihofizički rast i razvoj malodobnog djeteta, BŽU, rođenog **.**.2010., koji ima poteškoće u razvoju s dijagnozom „umjerena duševna zaostalost sa znatnim oštećenjem ponašanja" te pristajući na to, u obiteljskoj kući, na adresi u [adresa], gdje živi sa svojom suprugom LŽU i njihovim zajedničkim djetetom, oštećenim BŽU, unutar i izvan obitelji, konzumirao alkoholna pića i dovodio se u alkoholizirana stanja i stvarao nesigurno okruženje, pri čemu je takvim neprimjerenim ponašanjem utjecao na svakodnevni život zajedničkog djeteta, dok je 01. prosinca 2022., u prostorijama Centra za socijalnu skrb, podružnica Črnomerec, pod utjecajem alkohola, a u nakani da ustraši svoju suprugu LŽU, pred djelatnicama Centra rekao: „Ja ću I ubiti i odležati ga", što je kod nje izazvalo osjećaj straha za život njenog djeteta, a kojim svojim postupanjem je ugrozio i onako narušen psihofizički rast i razvoj djeteta BŽU a kod supruge LŽU izazvao osjećaj straha za život njenog djeteta

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njemu blisku osobu usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi te grubo zanemarivao dužnosti podizanja i odgoja djeteta,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode — prijetnjom, opisano po članku 139. stavku 2. i 3. Kaznenog zakona te kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece — povredom djetetovih prava, opisano po članku 177. stavku 1. Kaznenog zakona, sve u svezi članka 51. Kaznenog zakona.

II Optuženom LŽ se

za kazneno djelo iz članka 177. stavka 1. Kaznenog zakona počinjeno na štetu djeteta BŽU utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od osam (8) mjeseci,

za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona počinjeno na štetu LŽU utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

III Na temelju članka 51. Kaznenog zakona optuženik LŽ

o s u đ u j e s e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE.

IV Na temelju članka 56. stavka 1. i stavka 2. Kaznenog zakona prema optuženom LŽ izriče se

UVJETNA OSUDA

koja se neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine, računajući od dana pravomoćnosti ove presude, ne počini novo kazneno djelo i bez opravdanog razloga ne krši obvezu podvrgavanja sigurnosnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu izrečenoj u točki V ove presude.

V Na temelju članka 69. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona optuženiku LŽ izriče se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja će se izvršavati izvan zatvorskog sustava, u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti, uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a može trajati najdulje tri (3) godine.

VI Na temelju članka 54. Kaznenog zakona u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. prosinca 2022. do 7. veljače 2023.

VII Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine", broj: 152/08., 76/09., 80/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25., 13/26; dalje: ZKP) optuženik LŽ oslobađa se obveze plaćanja troškova kaznenog postupka, koji padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. OPTUŽBA

1.1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je 18. siječnja 2023. Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu optužnicu broj Koz-DO-8/2023 protiv optuženika LŽ zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavaka 2. i 3. Kaznenog zakona te kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona, sve u svezi članka 51. Kaznenog zakona.

1.2. Na raspravi održanoj 14. svibnja 2026. tužitelj je, sukladno odredbi članka 441. stavka 1. ZKP-a usmeno izmijenio potvrđenu optužnicu broj Koz-DO-8/2023 od 18. siječnja 2023. Izmjena se sastojala od triju međusobno povezanih zahvata u tekst optužnice. Iz činjeničnog opisa ispušten je u cijelosti dio koji se odnosi na događaj u caffe baru Scorpio u Zagrebu, Ilica broj 247, od 1. prosinca 2022., u kojemu je optuženiku bilo stavljeno na teret da je djetetu BŽU rekao: „Zaklat ću te na spavanju i odrobijati ću te", što je prema originalnom opisu kod BŽU izazvalo strah za njegov život i tjelesni integritet. Time je iz predmeta optužbe u cijelosti ispušten događaj u kafiću Scorpio kao zasebna inkriminirana radnja, a sukladno tome ispušten je i navod da je kod djeteta BŽU nastao strah za život i tjelesni integritet. Radi se o suženju predmeta optužbe u smislu djelomičnog odustanka od kaznenog progona, što je tužitelju dopušteno temeljem članka 441. stavka 1. ZKP- a. Sukladno navedenom suženju, u zaključnom dijelu činjeničnog opisa koji opisuje sveukupni učinak optuženikova postupanja izbrisan je navod o izazivanju straha kod BŽU za njegov život i tjelesni integritet, koji je bio u optužnici vezan upravo uz ispušteni događaj u kafiću Scorpio. U zakonskoj kvalifikaciji kaznenog djela povrede djetetovih prava izvršena je izmjena iz članka 177. stavka 2. u članak 177. stavak 1. Kaznenog zakona, dakle iz težeg oblika kaznenog djela povrede djetetovih prava iz stavka 2. u osnovni oblik iz stavka 1. Kaznenog zakona te je sukladno tome iz zaključnog opisa radnje uklonjen termin „zlostavio dijete" koji je obilježje težeg oblika iz stavka 2. Izmjenom zakonske kvalifikacije primijenjena je blaža kaznena odredba: za kazneno djelo iz stavka 1. propisana je kazna zatvora od jedne do tri godine, dok je za kazneno djelo iz stavka 2. propisana kazna zatvora od jedne do pet godina. Izmjena je stoga bila u korist optuženika i nije narušila zabranu preinačenja na teže iz članka 449. stavka 2. ZKP-a.

2. OČITOVANJE O OPTUŽBI

2.1. Optuženik LŽ, očitujući se o optužbi, izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret prvotnim i izmijenjenim optužnim aktom.

3. PROVEDENI DOKAZI

3.1. U dokaznom postupku sud je ispitao optuženika LŽ te pročitao zapisnike o njegovom ranijem ispitivanju od 8. prosinca 2022. i reproducirao snimku. Pročitan je zapisnik o ispitivanju žrtve LŽU od 15. prosinca 2022., te zapisnici o ispitivanju svjedoka PŽ od 16. prosinca 2022. i zapisnik o ispitivanju svjedoka PŽU od 16. prosinca 2022., pročitan je nalaz i mišljenje vještaka psihijatra od 13. siječnja 2023., pročitano je rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 11. srpnja 2023., poslovni broj R1-Ob-324/23, koje je sudu predočila svjedokinja LŽU. Pročitani su zapisnici s iskazima svjedoka LŽU s rasprave **.**.2023., PŽU s rasprave **.**.2023., PŽ s rasprave **.**.2024., IŽ s rasprave 27. ožujka 2024.

4. ISKAZ OPTUŽENIKA

4.1. U svojoj obrani optuženik LŽ naveo je da se sjeća dana 1. prosinca 2022. kada su on, supruga i dijete BŽU otišli u Centar za socijalnu skrb, Podružnica Črnomerec. Naveo je da je tog dana sin BŽU iz ustanove Zajezda došao s ozljedom te da su roditelji bili ogorčeni i otišli u Centar kako bi nešto poduzeli. Potvrdio je da je tog dana popio „par piva". Izjavio je da se sjeća rečenice koju je izrekao i da mu je žao što ju je rekao, no da nije mislio ozbiljno te da je to bila rečenica izrečena u afektu, zbog ogorčenosti na sustav, a ne stvarna prijetnja supruzi ili djetetu. Istaknuo je da nikada ne bi naudio sinu niti bilo kome drugome. Vezano uz konzumaciju alkohola u inkriminiranom razdoblju (rujan — prosinac 2022.), naveo je da nije pio svakodnevno, nego jednom tjedno, te da tada nije bio ovisan o alkoholu jer ponekad prođe i nekoliko dana bez alkohola. Naveo je da je doma znao biti pod utjecajem alkohola, ali da bi tada supruga sina odvela u sobu. Porekao je da bi bio verbalno ili fizički agresivan prema supruzi i djeci. Istaknuo je da od tog događaja više ne konzumira alkohol te da mu je teško jer ne može komunicirati sa sinom BŽU koji prema navodima supruge uvijek pita za njega.

5. NESPORNE ČINJENICE

5.1. U ovom postupku nije bilo sporno da su optuženik LŽ i LŽU bračni drugovi koji su u inkriminiranom razdoblju od rujna do prosinca 2022. živjeli zajedno na adresi [adresa] u [adresa], zajedno s djetetom IŽU, rođenim **.**.2010., koji ima dijagnozu umjerene duševne zaostalosti sa znatnim oštećenjem ponašanja te IV. stupanj invaliditeta, a čije su intelektualne sposobnosti na razini djeteta od oko tri godine starosti; od 14. kolovoza 2022. dijete BŽU nije boravio u ustanovi Centar za odgoj i obrazovanje Zajezda nego je živio s roditeljima na obiteljskoj adresi, a optuženik je u navedenom inkriminiranom razdoblju konzumirao alkohol, što nije sporno između stranaka. Dana 1. prosinca 2022. optuženik je s majkom i djetetom BŽU posjetio prostorije Centra za socijalnu skrb, Podružnica Črnomerec, gdje su bili pozvani radi upoznavanja i razgovora o djetetovoj situaciji, te je tom prilikom pred djelatnicama Centra PŽ i EŽU izrekao rečenicu čiji sadržaj uključuje prijetnju usmrćenjem I, kao sina supruge LŽU, koji predstavlja njoj blisku osobu u smislu članka 87. stavka 9. Kaznenog zakona, uz navod da će ga odležati, pri čemu izricanje rečenice s tim sadržajem u dijelu koji se odnosi na „odležati" nije sporno, budući da ga je optuženik sam potvrdio, dok je točna formulacija prijetnje usmrćenjem utvrđena na temelju iskaza svjedokinja. Nije sporno da je optuženik u inkriminiranom razdoblju konzumirao alkohol.

6. SPORNE ČINJENICE

6.1. Sporno je je li konzumacija alkohola optuženika u inkriminiranom razdoblju (rujan — prosinac 2022.) bila takve učestalosti i intenziteta da je optuženiku pripisivo grubo zanemarivanje dužnosti podizanja i odgoja djeteta BŽU. Sporna činjenica jest točan sadržaj rečenice izrečene 1. prosinca 2022. u prostorijama Centra za socijalnu skrb, nadalje je li izrečena rečenica bila ozbiljna prijetnja u smislu članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona, to jest je li bila podobna da kod osobe kojoj je upućena izazove osjećaj straha za sigurnost njoj bliske osobe. Sporno je je li supruga LŽU, koja je izravna žrtva prijetnje, doista osjećala strah za sigurnost sina I te je sporna razina ubrojivosti optuženika u trenutku počinjenja kaznenih djela i to u kojoj je mjeri konzumacija alkohola utjecala na njegovu sposobnost shvaćanja i vladanja voljom.

7. SADRŽAJ DOKAZA

7.1. Svjedokinja PŽU, psihologinja Centra za socijalnu skrb, Podružnica Črnomerec, potvrdila je da su roditelji bili pozvani 1. prosinca 2022. u Centar radi upoznavanja, jer su 10-ak dana ranije dobili predmet te obitelji u ustup od CZSS Trešnjevka. Opisala je da se u tijeku razgovora otac, objašnjavajući situaciju u obitelji, sve više uzbuđivao i u jednom trenutku izrekao prijetnju usmrćenjem I, uz dodatak da će ga „odrobijati" (svjedokinja je napomenula da zbog proteka vremena i nerazgovijetnog govora optuženika ne može biti posve sigurna u točnu formulaciju između „ubiti" i „riješiti", ali je potvrdila da je sadržaj prijetnje bio jasan i nedvosmislen). Obje djelatnice Centra potom su upozorile oca na neprihvatljivo ponašanje, na što se on nakratko smirio, a potom bijesno napustio prostoriju, bacio medicinsku dokumentaciju djece na pod i šutnuo vrata. Isti dan, po završetku radnog vremena, svjedokinja je na raskrižju Ilice i Szabove ulice slučajno susrela majku LŽU koja joj je ispričala da se boji supruga i da je optuženik nakon izlaska iz Centra prema njoj bio agresivan i vrijeđao ju je. Sljedećeg dana, 2. prosinca 2022., svjedokinja je u Centru razgovarala s djetetom BŽU.

7.2. Iskaz svjedokinje PŽ, socijalne radnice Centra za socijalnu skrb, Podružnica Črnomerec, u bitnom je sukladan iskazu psihologinje PŽU. Svjedokinja je opisala da je optuženik bio izrazito nemiran i agresivan kroz cijeli razgovor, da se unosio u lice djelatnici Centra, prema majci stalno dizao ruku, govorio joj da šuti. U jednom trenutku optuženik je rekao „ I riješiti ili ubiti, nešto od toga i onda ću ga odrobijati" te napustio prostoriju bacivši dokumentaciju. Svjedokinja je opisala da se iz dokumentacije primljene od CZSS Trešnjevka vidjelo da je u obitelji već ranije dolazilo do nasilja te da je LŽU tih dana potvrdila da se boji supruga i da optuženik sve više pije. Sljedećeg dana, 2. prosinca 2022., svjedokinja je s E i djetetom BŽU otišla po njihove stvari radi smještaja u Sigurnu kuću, pri čemu je dijete BŽU pokazivalo mjesta gdje otac drži alkohol. Na stolu pored kreveta gdje je spavao optuženik stajala je čaša s pivom.

7.3. Nadalje, iskaz svjedokinje LŽU, supruge optuženika, na raspravi bitno odstupa od njezinog iskaza danog pred policijom i u istrazi. Na raspravi je izjavila da optuženik nije pio pred njom i djetetom u kući svakodnevno, nego samo ponekad kada bi mu došao kolega. Negirala je fizičko zlostavljanje i rekla da je optuženik u Centru 1. prosinca 2022. rekao samo da će „ BŽU odrobijati", a ne da će ga ubiti. Izjavila je da se nije bojala supruga ni tada ni sada te da želi da joj se suprug vrati kući. Predočila je rješenje Općinskog građanskog suda od 11. srpnja 2023. o povjeravanju djeteta I ustanovi Lug uz susrete roditelja s djecom samo u ustanovama.

7.4. Svjedokinja IŽ, bivša voditeljica intenzivne mjere nadzora od prosinca 2020. do lipnja 2021., navodi da nije bila prisutna inkriminiranim događajima i za njih nije znala. Potvrdila je da je obitelj u svom nadzornom razdoblju poznavala kao obitelj sa slabijim roditeljskim sposobnostima i teškim obiteljskim prilikama, da joj se majka žalila na fizičku agresivnost optuženika prema njoj ranije u životu te da nije osobno vidjela da bi optuženik bio nasilan prema djeci za njezinog nadzora. Potvrdila je da je dijete BŽU impulzivno i da dosta loše komunicira s nepoznatim osobama te da je potrebno više susreta da se razumije njegov način komunikacije. Navela je da bi ona, da je čula ovakvu prijetnju od optuženika, to odmah shvatila ozbiljno i odmah prijavila policiji.

7.5. U nalazu i mišljenju vještaka psihijatra od 13. siječnja 2023. vještak je utvrdio da je kod optuženika prisutno višegodišnje konzumiranje alkohola koje je izašlo iz faze zlouporabe i ušlo u početnu fazu alkoholne bolesti te su izražene promjene iz kruga početnog psihoorganskog sindroma. Dalje, vještak je utvrdio da je optuženikova mogućnost shvaćanja vlastitih postupaka kao i vladanja svojom voljom bila smanjena, ali ne bitno. Vještak je izrijekom preporučio izricanje sigurnosne mjere liječenja od alkohola, navodeći da je bez tog liječenja značajna vjerojatnost od ponavljanja kaznenih djela, pa i težeg stupnja.

8. RAŠČLAMBA I OCJENA VJERODOSTOJNOSTI DOKAZA

8.1. Sud je iskaze svjedokinja PŽU i PŽ prihvatio kao vjerodostojne i pouzdane u cijelosti u njihovim bitnim dijelovima. Radi se o dvjema neovisnim stručnim osobama koje su tog dana, 1. prosinca 2022., neposredno prisustvovale razgovoru s optuženikom i suprugom u prostorijama Centra za socijalnu skrb. Obje su svjedokinje opisale konzistentno, okolnosno i detaljno ponašanje optuženika: izrazitu agresivnost, unošenje u lice djelatnici Centra, podizanje ruke prema supruzi, bacanje medicinske dokumentacije, šutanje vrata. Svi ti detalji govore o jedinstvenoj, zaokruženoj slici ponašanja optuženika koji je bio pod utjecajem alkohola i koji je, kada je razgovor krenuo u smjeru određivanja mjera nadzora, eskalirao prema agresiji.

8.2. Jedina diskrepancija između dvaju iskaza i između ranijeg i kasnijeg iskaza svjedokinje PŽU jest u točnoj formulaciji prijetnje — „ubiti" nasuprot „riješiti". Ta diskrepancija ne ruši vjerodostojnost iskaza iz sljedećih razloga: sama svjedokinja PŽU na raspravi je jasno objasnila da smatra da je „točnija današnja varijanta riješiti i odrobijati", ali je uz to sama navela da ne može biti posve sigurna zbog proteka vremena i jer optuženik nije razgovijetno govorio. Ta razina samokritičnosti i objektivnosti u iskazu upravo potvrđuje vjerodostojnost svjedokinje jer osoba koja izmišlja ili pretjeruje ne bi sama navodila nesigurnost u vlastiti iskaz.

8.3. Nadalje, svjedokinja PŽ na raspravi je potvrdila: „Tad je optuženik rekao ja ću I riješiti ili ubiti, nešto od toga i onda ću ga odrobijati" dakle i sama je bila nesigurna u točnu varijantu, što je konzistentno s iskazom psihologinje.

8.4. Kako će se obrazložiti u dijelu o pravnim utvrđenjima, ta razlika u formulaciji pravno je irelevantna jer oba sadržaja (i „ubiti" i „riješiti" u kontekstu prijetnje usmrćenjem) ulaze u obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona.

8.5. Iskaz svjedokinje PŽ na raspravi se u nekim detaljima razlikovao od njezinog ranijeg iskaza (npr. prisutnost mirisa alkohola), no sama je svjedokinja ispravno objasnila da je raniji iskaz točniji jer je dan u vremenski bliski trenutak događaju, dok je danas proteklo više od godinu dana, a više ne radi na tom predmetu. Ta metodološka napomena povećava, a ne smanjuje vrijednost njezinog iskaza, jer pokazuje svjesnost o granicama vlastitog pamćenja.

8.6. U konačnici, posebno je važna izjava svjedokinje IŽ, koja u to vrijeme nije bila prisutna, ali koja je upitana hipotetski: „Da sam ja čula prijetnju primjerice prilikom nadzora, ja bih to odmah shvatila ozbiljno i prijavila odmah, ne bi izašla iz kuće do dolaska policije." Ova izjava, dana od strane osobe koja je dulje vrijeme poznavala optuženika i koja ga je nastojala prikazati u povoljnijem svjetlu, dodatno potvrđuje da je vrsta izrečene prijetnje objektivno ozbiljne naravi.

8.7. Sud iskaz svjedokinje LŽU na raspravi nije prihvatio u onom dijelu u kojemu isti odstupa od njezinog ranijeg iskaza i od iskaza djelatnica Centra.

8.8. Na raspravi je svjedokinja izjavila da se nije bojala supruga ni tada ni sada, da je optuženik u Centru rekao samo da će BŽU „odrobijati" a ne ubiti, da ga nije vidno konzumirao alkohol u kući, da nije bio nasilan prema njoj ni djeci. Takav iskaz izravno je proturječan: njezinom vlastitom iskazu od 15. prosinca 2022., u kojemu je opisala strah od supruga, konzumaciju alkohola i agresivno ponašanje; iskazu svjedokinje PŽ koja je navela da joj je LŽU potvrdila da se supruga boji; iskazu svjedokinje PŽU koja je opisala identičan sadržaj razgovora s LŽU na ulici isti dan i sljedećeg dana u Centru; iskazu svjedokinje PŽ koja je kod LŽU i BŽU vidjela mjesta gdje optuženik drži alkohol.

8.9. Sud iskaz svjedokinje LŽU na raspravi nije prihvatio u onom dijelu u kojemu odstupa od njezinog ranijeg iskaza i od iskaza djelatnica Centra, i to iz sljedećih razloga.

Svjedokinja je na raspravi izmijenila iskaz u svim za optužbu bitnim dijelovima: negirala je svakodnevnu konzumaciju alkohola, negirala je fizičko zlostavljanje, negirala je strah od supruga te negirala sadržaj prijetnje koji je opisala u iskazu od 15. prosinca 2022. Sama činjenica izmjene iskaza ne bi bila odlučna za ocjenu vjerodostojnosti svjedokinje, no u ovom predmetu postoji niz konkretnih okolnosti koje objašnjavaju njezinu motivaciju i koje isključuju zaključak da je raspravni iskaz točan prikaz stvarnog stanja.

Svjedokinja je sama, neposredno nakon inkriminiranog događaja, i to 15. prosinca 2022. dakle neposredno nakon događaja opisala strah od supruga i konzumaciju alkohola te pristala na smještaj u Sigurnu kuću. Njezino tadašnje postupanje napuštanje obiteljskog doma i prihvaćanje smještaja u Sigurnu kuću u izravnoj je proturječnosti s raspravnim iskazom da se supruga nije bojala. Takva proturječnost između ranijeg iskaza i tadašnjeg ponašanja s jedne strane te raspravnog iskaza s druge, po ocjeni suda, govori u prilog tomu da raniji iskaz odgovara stvarnom doživljaju svjedokinje, dok je raspravni iskaz rezultat naknadne promjene stava.

Nadalje, svjedokinja je na raspravi izjavila da želi povratak supruga kući te da je financijski ovisna o njemu, koji i za vrijeme istražnog zatvora plaća stanarinu i podmiruje obiteljske troškove. Ove okolnosti, emocionalna vezanost i financijska ovisnost, konkretan su razlog koji objektivno može utjecati na sadržaj iskaza svjedokinje i koji sud mora uzeti u obzir pri ocjeni vjerodostojnosti, neovisno o tome što svjedokinja te motive nije izrijekom navela kao razlog promjene iskaza.

Raspravni iskaz svjedokinje LŽU izravno je proturječan konzistentnim i detaljnim iskazima svjedokinja PŽ i PŽU, koje su neposredno prisustvovale inkriminiranom događaju te opisale identičan sadržaj razgovora s LŽU neposredno nakon njega. Sud nema razloga posumnjati u iskaz tih dviju neovisnih svjedokinja, koje nemaju nikakvu osobnu vezu s ni jednom od stranaka u postupku.

Svjedokinja IŽ, koja je u svom iskazu djelomično iskazivala u korist optuženika, potvrdila je da svjedokinja LŽU ima snižene intelektualne kapacitete te da je u komunikaciji sklona prilagođavati iskazivanje osobi s kojom razgovara. Ova okolnost relevantna je za ocjenu pouzdanosti raspravnog iskaza jer upućuje na to da svjedokinja može biti sugestibilna u situaciji u kojoj osjeća pritisak ili lojalnost prema osobi o kojoj svjedoči, ali je sud utvrđuje isključivo na temelju iskaza svjedokinje IŽ, a ne na temelju vlastite psihološke procjene.

Iz svih navedenih razloga sud zaključuje da raspravni iskaz svjedokinje LŽU nije pouzdan prikaz stvarnog stanja u onim dijelovima u kojima odstupa od njezina ranijeg iskaza i od iskaza djelatnica Centra.

8.10. Iskaz svjedokinje IŽ sud je prihvatio kao vjerodostojan, ali ocjenjuje da on nije relevantan za inkriminirano razdoblje jer se njezino iskustvo odnosi na period prosinac 2020. — lipanj 2021. Njezina opažanja o alkoholu uglavnom su indirektna (majka joj se žalila). Svjedokinja nije bila prisutna inkriminiranim događajima. Njezin iskaz je koristan za razumijevanje obiteljske dinamike i potvrde ranije fizičke agresivnosti optuženika prema supruzi, ali ne i za izravno dokazivanje inkriminiranih radnji.

8.11. Nalaz i mišljenje vještaka psihijatra od 13. siječnja 2023. sud je prihvatio kao stručno utemeljen i objektivan dokaz. Iz nalaza nesporno proizlazi da je kod optuženika bila prisutna alkoholna bolest u početnoj fazi, da su prisutne promjene iz kruga psihoorganskog sindroma, da je optuženikova mogućnost shvaćanja i vladanja voljom bila smanjena ali ne bitno te da postoji značajna vjerojatnost ponavljanja kaznenih djela bez liječenja. Ove zaključke vještaka sud je u cijelosti uvažio pri odmjeravanju sankcije.

9. ZAKLJUČAK O ČINJENIČNIM UTVRĐENJIMA

9.1. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjene vjerodostojnosti pojedinih dokaza, sud je utvrdio da je optuženik LŽ u inkriminiranom razdoblju od početka rujna 2022. do 1. prosinca 2022. učestalo konzumirao alkohol u kućanstvu u kojemu je živjelo dijete BŽU, koje je zbog umjerene duševne zaostalosti i J. stupnja invaliditeta osobito ranjivo i u povećanoj potrebi za sigurnim i predvidivim okruženjem. Konzumacija alkohola bila je takve učestalosti i intenziteta da ju je vještak psihijata r opisao kao alkoholnu bolest u početnoj fazi, a sam optuženik opisivao je prijatelju koji je dolazio da zajedno piju. Dijete je, prema iskazima svjedokinja, pokazivalo gdje otac drži alkohol i navodilo da „tata pije i onda se naljuti".

9.2. Utvrđena je činjenica da je 1. prosinca 2022. optuženik u prostorijama Centra za socijalnu skrb izrekao prijetnju supruzi LŽU pred dvjema neovisnim svjedokinjama, djelatnicama Centra, da će I, sina supruge LŽU koji je njoj bliska osoba u smislu članka 87. stavka 9. Kaznenog zakona , usmrtiti i odrobijati. Sadržaj prijetnje u dijelu koji se odnosi na navod da će ga „odrobijati" nije sporan ni kod optuženika koji je sam potvrdio njezino izricanje u tome dijelu; utvrđenje o prijetnji usmrćenjem temelji se na konzistentnim i vjerodostojnim iskazima svjedokinja PŽU i PŽ, koji su prihvaćeni kao pouzdani iz razloga navedenih u poglavlju 8. Prijetnja je izrečena u kontekstu izrazite agresivnosti, bacanja dokumentacije i šutanja vrata, u alkoholiziranom stanju, pred prisutnima koji su tu prijetnju doživjeli ozbiljno.

9.3. Sud je utvrdio da je prijetnja kod supruge LŽU neposredno nakon događaja izazvala osjećaj straha za život djeteta I što je ona sama potvrdila u iskazu od 15. prosinca 2022., pristala na smještaj u Sigurnu kuću i izjavila da se boji supruga. Sud napominje da ta okolnost, u mjeri u kojoj se oslanja na raniji iskaz svjedokinje koji je na raspravi izmijenjen, nije dokazno odlučna za zaključak o ostvarenosti kaznenog djela prijetnje, kazneno djelo je dovršeno već samim objektivno ozbiljnim izricanjem prijetnje, neovisno o tome je li posljedica straha kod žrtve stvarno nastupila, ali je uzeta u obzir kao dodatna potvrda objektivne ozbiljnosti prijetnje, u skladu s razlozima navedenim u točci 8.8.

10. RAZLOZI ČITANJA ZAPISNIKA

10.1. Budući da je u ovom predmetu zbog promjene raspravnog suca rasprava morala iznova početi sukladno odredbi članka 407. stavka 3. ZKP-a, dokazni postupak pred ovim vijećem proveden je čitanjem zapisnika o iskazima svjedokinja PŽU, PŽ, LŽU i IŽ. Navedeni zapisnici pročitani su temeljem članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP-a, budući da su sve navedene osobe bile ispitane na raspravi u prisutnosti stranaka.

11. PRAVNA UTVRĐENJA

11.1. Kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 1. Kaznenog zakona počini roditelj, posvojitelj, skrbnik ili druga osoba koja grubo zanemaruje svoje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta. Obilježja tog kaznenog djela su počiniteljev status roditelja, dijete kao oštećenik, radnja „grubog zanemarivanja" dužnosti podizanja i odgoja te uzročna veza između te radnje i ugroženosti djetetovog razvoja. Optuženik LŽ jest otac djeteta BŽU, što među strankama nije bilo sporno. Dijete BŽU jest maloljetnik s umjerenom duševnom zaostalošću i IV. stupnjem invaliditeta. U inkriminiranom razdoblju optuženik je u kućanstvu u kojemu je živio s djetetom učestalo konzumirao alkohol te se dovodio u alkoholizirana i agresivna stanja. Vještak psihijatar je utvrdio da se radi o alkoholnoj bolesti u početnoj fazi, dakle ne o slučajnom ili izoliranom pijančevanju, nego o kroničnom obrascu ponašanja. Dijete je bilo prisutno takvom okruženju: BŽU je i sam opisivao da „tata pije i onda se naljuti", supruga LŽU je potvrdila da u takvim stanjima sina odvodi u sobu, a svjedokinja PŽ opisuje da je dječak BŽU pokazivao mjesta gdje otac drži alkohol, pri čemu je na stolu pored kreveta gdje je spavao optuženik zatečena čaša s pivom. Grubost zanemarivanja očituje se u tome što se ne radi o jednom izoliranom incidentu nego o trajnom obrascu ponašanja kroz nekoliko mjeseci koji je neposredno ugrožavao djetetov psihofizički razvoj posebice uzimajući u obzir da je dijete BŽU iznimno ranjivo zbog umjerene duševne zaostalosti te da zahtijeva posebno sigurno i predvidivo okruženje, koje otac kao roditelj nije osiguravao. Takvo ponašanje optuženika kod djeteta BŽU stvaralo je stanje emocionalne nesigurnosti i nepredvidivosti u obiteljskom okruženju.

11.2. Kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona počini tko drugome ozbiljno zaprijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti. Kvalificirani oblik iz stavka 3. istog članka postoji kada je djelo počinjeno, između ostalog, prema b liskoj osobi.

11.3. Bliska osoba u smislu članka 87. stavka 9. Kaznenog zakona jest, između ostalih, bračni drug što je LŽU u odnosu na optuženika. Prijetnja je bila usmjerena prema Đ, sinu supruge LŽU, koji je njoj bliska osoba u smislu članka 87. stavka 9. Kaznenog zakona. Đ je u trenutku izricanja prijetnje bio smješten u ustanovi Prekrižje, no njegova odsutnost s mjesta događaja pravno je irelevantna jer zakon ne zahtijeva prisutnost bliske osobe za ostvarenje bića kaznenog djela.

11.4. Optuženik je u prostorijama Centra za socijalnu skrb, pred dvjema neovisnim svjedokinjama, izrekao prijetnju da će I usmrtiti i „odrobijati". Razlika u formulaciji između iskaza svjedokinja („ubiti" nasuprot „riješiti") pravno je irelevantna jer zakon ne zahtijeva točno određenu formulaciju, nego sadržajnu ozbiljnost prijetnje, a oba sadržaja ulaze u obilježja prijetnje usmrćenjem iz stavka 2.

11.5. Ozbiljnost prijetnje procjenjuje se objektivno, prema sadržaju i okolnostima u kojima je izrečena, neovisno o tome je li kod žrtve stvarno nastupila posljedica straha. Za ostvarenje bića kaznenog djela dostatno je da je prijetnja po svom sadržaju i okolnostima objektivno podobna da kod osobe kojoj je upućena, kao i kod svake razborite osobe, izazove osjećaj straha, osobne ugroženosti i uznemirenosti.

11.6. U konkretnom predmetu ta pretpostavka nedvojbeno je ispunjena. Prijetnja je izrečena u alkoholiziranom stanju, uz prethodnu izrazitu agresivnost optuženika odnosno uz unošenje u lice djelatnici Centra, dizanje ruke prema supruzi, bacanje medicinske dokumentacije djece na pod, glasno, pred dvjema neovisnim stručnim osobama, s eksplicitnim sadržajem usmrćenja, u kontekstu dugotrajne obiteljske problematike i prethodne osuđivanosti optuženika za nasilje u obitelji. Takav sadržaj, u takvim okolnostima, objektivno je podoban izazvati osjećaj straha kod svake razborite osobe, a time i kod supruge LŽU kojoj je prijetnja bila upućena.

11.7. Argument obrane da prijetnja nije bila ozbiljna potkrijepljuju tvrdnjom da Centar za socijalnu skrb nije odmah već tek sljedećeg dana obavijestio policiju. Tu tvrdnju sud odbija kao neosnovanu. Svjedokinja PŽ je na raspravi izrijekom izjavila da „to je bila naša greška što nismo napravili odmah prvi dan" dakle, zakašnjela reakcija Centra bila je propust samog Centra, a nikako potvrda neozbiljnosti prijetnje. Dapače, svjedokinja IŽ koja je godinu i pol poznavala optuženika i koja ga je u svom iskazu nastojala prikazati u povoljnijem svjetlu izjavila je da bi, da je čula takvu prijetnju, „to odmah shvatila ozbiljno i odmah prijavila policiju, ne bi izašla iz kuće do dolaska policije." Ova izjava, dana od osobe koja nije bila na strani optužbe, objektivno i nedvosmisleno potvrđuje da je vrsta izrečene prijetnje takve naravi da ju svaka razborita i stručna osoba percipira ozbiljno.

11.8. Okolnost da je supruga LŽU u svom iskazu od 15. prosinca 2022. potvrdila strah za život djeteta I te da je pristala na smještaj u Sigurnu kuću nije zakonski nužan element bića kaznenog djela prijetnje , kazneno djelo je dovršeno već samim objektivno ozbiljnim izricanjem prijetnje, neovisno o tome je li posljedica straha kod žrtve stvarno nastupila. Stoga njezina izmjena iskaza na raspravi u dijelu u kojemu navodi da se nije bojala supruga nije dokazno od lučna za zaključak o ostvarenosti kaznenog djela. Ta okolnost jest, međutim, dodatna potvrda objektivne ozbiljnosti prijetnje te je kao takva uzeta u obzir pri ukupnoj ocjeni.

11.9. Djelo je počinjeno prema bliskoj osobi (supruzi LŽU), što je kvalificirajuća okolnost iz stavka 3. članka 139. Kaznenog zakona.

12. RAZLOZI O KRIVNJI

12.1. Optuženik je djelo prijetnje počinio s izravnom namjerom u smislu članka 28. stavka 2. Kaznenog zakona. Optuženik je bio svjestan da izgovara prijetnju usmrćenjem i to je htio u svrhu zastrašivanja supruge. Sama obrana optuženika da je prijetnja bila izrečena „u afektu" i „bez ozbiljnih namjera" ne utječe na zaključak o namjeri jer kazneno djelo prijetnje ne traži stvarnu namjeru izvršenja prijetnje, dovoljno je da je prijetnja bila ozbiljna. Kontekst u kojemu je prijetnja izrečena i to alkohol, agresivnost, bacanje dokumentacije govori o svjesnoj i voljnoj radnji, a ne o nenamjernoj izjavi.

12.2. Vezano uz kazneno djelo povrede djetetovih prava, optuženik je, prema zaključku suda, bio svjestan da konzumacija alkohola u prisutnosti djeteta s umjerenom duševnom zaostalošću ugrožava djetetov razvoj (sam je naveo da mu je supruga sina odnosila u sobu kada bi on pio) te je na takvo stanje pristao, što odgovara obliku neizravne namjere iz članka 28. stavka 3. Kaznenog zakona.

12.3. Vještak psihijatar utvrdio je da su sposobnosti optuženika za shvaćanje značenja vlastitog postupanja i vladanje svojom voljom bile smanjene, ali ne u mjeri bitno smanjene ubrojivosti. To znači da nije bila ni isključena, pa ne postoje uvjeti za utvrđenje neubrojivosti u smislu članka 24. stavka 2. Kaznenog zakona, niti je bila bitno smanjena, pa ne postoje uvjeti za fakultativno ublažavanje kazne na toj osnovi sukladno odredbi članka 26. Kaznenog zakona. Okolnost da su sposobnosti optuženika za shvaćanje značenja vlastitog postupanja i vladanje svojom voljom bile smanjene, ali ne u mjeri bitno smanjene ubrojivosti, uzeta je u obzir kao jedna od olakotnih okolnosti pri odmjeravanju kazne sukladno odredbi članka 47. Kaznenog zakona.

13. ZAKLJUČAK O OSTVARENJU KAZNENOG DJELA

13.1. Sud zaključuje da je optuženik LŽ počinio kazneno djelo povrede djetetovih prava opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 1. Kaznenog zakona, time što je u inkriminiranom razdoblju kao roditelj grubo zanemarivao dužnosti podizanja i odgoja djeteta BŽU, dovodivši se učestalo u alkoholizirana i agresivna stanja u prisustvu izrazito ranjivog djeteta s umjerenom duševnom zaostalošću, te da je počinio kazneno djelo prijetnje opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona, time što je supruzi LŽU prijetio usmrćenjem njoj bliske osobe sina I, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi.

13.2. Time su ispunjena sva zakonska obilježja obaju inkriminiranih kaznenih djela te postoji krivnja optuženika za oba kaznena djela. Optužba je dokazana izvan razumne sumnje.

14. KAZNENE SANKCIJE

14.1. Pri odmjeravanju kazni za svako pojedino djelo sud se vodio odredbama članka 47. i 48. Kaznenog zakona, uzimajući u obzir sve okolnosti koje utječu na visinu kazne.

14.2. Kao otegotne okolnosti sud je uzeo raniju osuđivanost optuženika za kaznena djela nasilja prema supruzi, koja okolnost ukazuje na repetitivnost nasilnog obrasca ponašanja optuženika. Kao otegotnu okolnost sud je uzeo posebnu ranjivost djeteta BŽU koji je dijete maloljetnik s umjerenom duševnom zaostalošću i IV. stupnjem invaliditeta, intelektualnih sposobnosti razine 3-godišnjeg djeteta, te je stoga u znatno povećanoj mjeri ugrožen takvim ponašanjem roditelja, koji ne može ni razumjeti ni izbjeći rizičnu situaciju. Nadalje, kao otegotna je uzeta okolnost da je počinjenje kaznenih djela u alkoholiziranom stanju, u koje se optuženik svjesno sam doveo, osobito otegotno s obzirom na prisutnost djeteta s teškim invaliditetom. Otegotno je uzeto i trajanje inkriminiranog ponašanja te konzumacija alkohola koja nije predstavljala izolirani incident.

14.3. Kao olakotne okolnosti sud je uzeo djelomično priznanje optuženika koji je potvrdio izricanje inkriminirane prijetnje i izrazio žaljenje — ova okolnost smanjuje dokazne troškove i ima određenu prognostičku vrijednost; protek vremena jer je od inkriminiranih događaja (rujan — prosinac 2022.), do donošenja presude prošlo više od tri godine, a u tom vremenu nije zabilježena niti jedna nova kaznena prijava ili incident; okolnost da je vještak utvrdio određeno smanjenje sposobnosti vladanja voljom uslijed alkoholne bolesti, iako ne u mjeri bitno smanjene ubrojivosti , što predstavlja zasebnu olakotnu okolnost vezanu uz fiziološke učinke alkoholne bolesti na sposobnost kontrole ponašanja, neovisno o odgovornosti optuženika za svjesno dovođenje u stanje alkoholiziranosti; te pokazanu emocionalnu vezanost uz djecu, a optuženik je financijski zbrinjavao obitelj.

14.4. Za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona sud je, uzimajući u obzir sve navedene otegotne i olakotne okolnosti, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, što je odmjereno unutar zakonskog raspona i u skladu s ciljevima kažnjavanja.

14.5. Za kazneno djelo iz čl. 177. st. 1. Kaznenog zakona, sud je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, primjenom instituta ublažavanja kazne ispod zakonskog minimuma.

14.6. Zakonski minimum za kazneno djelo iz čl. 177. st. 1. KZ iznosi 1 (jednu) godinu zatvora. Sud je, sukladno odredbi članka 48. stavka 2. Kaznenog zakona, kaznu ublažio ispod zakonskog minimuma. Pretpostavke za ublažavanje kazne ispod zakonskog minimuma ispunjene su u smislu naročitih olakotnih okolnosti koje u svojoj ukupnosti opravdavaju zaključak da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom: optuženik je kroz više od tri godine od inkriminiranih događaja živio bez novih kaznenih prijava ili incidenata; navodi o prestanku konzumacije alkohola konzistentni su s navodom koji je prenijela svjedokinja PŽU; postoji emocionalna vezanost uz djecu i financijska skrb za obitelj; a izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu osigurava terapijski i nadzorni okvir koji neposredno otklanja temeljni rizičnik za ponavljanje inkriminiranog ponašanja. U svom ukupnom suodnosu te olakotne okolnosti, razmatrane zajedno s činjenicom da je djelo počinjeno u stanju smanjene ubrojivosti i da se radi o roditeljskom propustu bez utvrđenog fizičkog nasilja prema djetetu, opravdavaju zaključak da je svrha kažnjavanja ostvariva i kaznom ispod zakonskog minimuma. Sud je osobito imao u vidu da od inkriminiranog događaja do donošenja presude nije evidentirano novo nasilno ponašanje optuženika, da je isti zadržao obiteljske i radne funkcije, da je prema vlastitim navodima smanjio konzumaciju alkohola te da pokazuje određenu motivaciju za liječenje . Sukladno odredbi članka 49. stavka 1. točke 4. Kaznenog zakona, kazna za kazneno djelo kod kojega je propisani minimum 1 godina zatvora može se ublažiti do 6 (šest) mjeseci zatvora. Kazna od 8 (osam) mjeseci unutar je ublaženog zakonskog raspona (6 mj. — 1 god.) i razborito je odmjerena. Također, sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju ne radi o grubom zanemarivanju praćenom aktivnim fizičkim nasiljem prema djetetu niti o trajnom odbacivanju roditeljske skrbi, već prvenstveno o disfunkcionalnom obrascu ponašanja povezanom s alkoholnom bolešću optuženika.

14.7. Jedinstvena kazna

Na temelju članka 51. Kaznenog zakona, za kaznena djela počinjena u stjecaju sud je za svako djelo utvrdio pojedinačnu kaznu, a potom izrekao jedinstvenu kaznu. Utvrđene kazne su 8 i 10 mjeseci zatvora. Jedinstvena kazna mora biti viša od svake pojedinačne utvrđene kazne (dakle viša od 10 mjeseci), ali ne smije dostići njihov zbroj (18 mjeseci). Sud je, uzimajući u obzir ukupnu ličnost optuženika i počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti, izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, što je razborito odmjereno unutar zakonskog okvira i u skladu s ciljevima kažnjavanja.

14.8. Uvjetna osuda

Na temelju članka 56. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona, sud je odlučio da se izrečena jedinstvena kazna zatvora od 1 (jedne) godine neće izvršiti (uvjetna osuda).

Sud je ocijenio da bi bezuvjetno izvršenje kazne zatvora, uz okolnost da se radi o obitelji s više djece s teškoćama u razvoju koja su u značajnoj mjeri egzistencijalno vezana uz optuženika, moglo proizvesti dodatne destabilizirajuće posljedice za obiteljski sustav.

Uvjetna osuda je moguća jer izrečena jedinstvena kazna zatvora iznosi točno jednu godinu, što odgovara zakonskom uvjetu iz članka 56. stavka 2. Kaznenog zakona . Sud je, uzimajući u obzir sve okolnosti iz članka 56. stavka 2. KZ-a, zaključio da postoji pozitivna prognoza da optuženik i bez izvršenja kazne neće ubuduće počiniti kaznena djela. Pri donošenju tog zaključka sud je u obzir uzeo sljedeće: od inkriminiranih događaja nije zabilježen ni jedan novi incident ni kaznena prijava kroz više od tri godine; optuženik je u tom razdoblju radio i financijski zbrinjavao obitelj; navodi o prestanku konzumacije alkohola konzistentni su s navodom svjedokinje PŽU; sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja se izriče uz uvjetnu osudu osigurava nadzorni i terapijski okvir koji dodatno smanjuje rizik ponovnog počinjenja. Sud je svjestan da ranija osuđivanost optuženika za nasilje u obitelji zahtijeva posebnu pažnju pri prognostičkoj ocjeni te je upravo zbog toga rok provjeravanja određen u trajanju bližem zakonskom maksimumu, a izricanje sigurnosne mjere ocijenjeno nužnim za održivost pozitivne prognoze.

Rok provjeravanja određen je na 4 (četiri) godine računajući od dana pravomoćnosti presude, sukladno odredbi članka 56. stavka 3. Kaznenog zakona koji rok provjeravanja određuje između 1 i 5 godina. Duljina roka provjeravanja od 4 godine opravdana je ranijom osuđivanošću optuženika, kroničnim alkoholnim problemom i ozbiljnošću inkriminirane prijetnje.

Uvjetna osuda neće se izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja ne počini novo kazneno djelo i bez opravdanog razloga ne krši obvezu sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz točke V izreke ove presude, sukladno odredbama članka 56. stavka 1. i stavka 4. Kaznenog zakona.

14.9. Sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu

Na temelju članka 69. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona sud je optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

Pretpostavke za izricanje ove sigurnosne mjere su ispunjene: optuženik je kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra kojeg sud prihvaća stručnim i objektivnim (vještak je utvrdio da je kazneno djelo prijetnje počinjeno u alkoholiziranom stanju te da se radi o alkoholnoj bolesti), postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti novo kazneno djelo, pa i kazneno djelo težeg stupnja, što je vještak psihijatar izrijekom potvrdio u svom nalazu, navodeći da je bez liječenja „značajna vjerojatnost od ponavljanja kaznenih djela, pa i težeg stupnja".

Sud smatra da je u konkretnom slučaju naglasak potrebno staviti na terapijski pristup i otklanjanje uzroka protupravnog ponašanja, koji se primarno nalazi u alkoholnoj bolesti optuženika.

Budući da se izriče uz uvjetnu osudu, sigurnosna mjera će se izvršavati izvan zatvorskog sustava, u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti, uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, sukladno članku 69. stavku 2. Kaznenog zakona. Mjera može trajati najdulje 3 (tri) godine sukladno zakonskom maksimumu iz članka 69. stavka 3. Kaznenog zakona.

15. ODLUKA O TROŠKOVIMA KAZNENOG POSTUPKA

15.1. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi članka 148. stavka 6. ZKP-a, prema kojoj u odluci kojom rješava o troškovima postupka sud može okrivljenika osloboditi obveze da naknadi u cijelosti ili djelomično troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavaka 1.–6. ZKP-a te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja zbog lošeg imovinskog stanja te ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je on dužan uzdržavati.

15.2. Sud je optuženika oslobodio obveze naknade troškova postupka jer bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje njegove obitelji, osobito imajući u vidu da se radi o obitelji s više djece s teškoćama u razvoju.

16. Sukladno odredbi članka 54. Kaznenog zakona, u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. prosinca 2022. do 7. veljače 2023., budući da se radi o oduzimanju slobode u vezi s kaznenim djelom koje je predmet ovog postupka.

U Zagrebu 18. svibnja 2026.

Sudac za mladež

Tea Majsan

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri (4) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zagreb na broj: Koz-DO-8/2023

2. Optuženik LŽ

3. Probacijski ured Zagreb I – po pravomoćnosti

4. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Črnomerec - po pravomoćnosti