Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Borelli 9, Zadar
Poslovni broj: Kž-277/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Dijane Grancarić, kao predsjednice vijeća, Danijele Zubčić, univ.spec.iur., kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sandre Radanović, kao članice vijeća, uz sudjelovanje Tine Krstić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika NC, zbog kaznenog djela iz članka 190. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne Novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/2022, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj putem braniteljice Ane Bulja, odvjetnice u Zadru, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj K-119/2026-25 od 27. travnja 2026., u sjednici drugostupanjskog vijeća održanoj 18. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenika NC kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj K- 119/2026 od 27. travnja 2026. okrivljenik EC proglašen je krivim radi počinjenja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci. U izrečenu kaznu zatvora okrivljeniku je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 25. lipnja 2025. kao dana uhićenja pa nadalje.
1.2. Prvostupanjski sud je istovremeno na objavi presude donio rješenje kojim je okrivljeniku i nadalje produljio istražni zatvor temeljem odredbe čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-a.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljenik putem braniteljice Ane Buljan, odvjetnice u Zadru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba usvoji te preinači pobijano rješenje na način da se okrivljeniku ukine istražni zatvor, te isti odmah pusti na slobodu. U žalbi se ističe da činjenica da je okrivljenik već kažnjavan za istovrsno kazneno djelo nije dostatna da bi mu se nadalje oduzimala sloboda, a mišljenje koje je dao psihijatar da više nije od značaja obzirom na protek vremena od kada je okrivljenik vještačen, a koji okrivljenik je u Zatvoru u Zadru urednog vladanja te je znatno smanjio zamjensku terapiju. Rješenjem o produljenju istražnog zatvora ističe obrana da je povrijeđeno načelo razmjernosti, kao i da je pobijana odluka neobrazložena, a vezano uz analiziranje svih okolnosti, pa i onih vezanih za primjenu mjera opreza prema ovom okrivljeniku, zbog čega da mu je povrijeđeno pravo na obranu. Prvostupanjski sud da je bio dužan utvrditi i obrazložiti zašto u konkretnom slučaju nije bilo moguće primijeniti blaže zakonske mjere.
3. Žalba okrivljenika nije osnovana.
4. Po ocjeni ovog vijeća, kao drugostupanjskog, pravilno je i zakonito prvostupanjski sud na objavi presude produljio okrivljeniku istražni zatvor po osnovi čl. 123. st 1. toč. 3. ZKP-a. Naime, obzirom na presudu kojom je okrivljenik proglašen krivim nije sporno postojanje općeg uvjeta za određivanje istražnog zatvora, a koji uvjet se u žalbi nije niti osporavao.
5. Što se tiče postojanja tzv. posebnog uvjeta odnosno postojanja osobitih okolnosti na strani okrivljenika koje upućuju na realnu opasnost da će okrivljenik ponoviti kazneno djelo ili dovršiti pokušano kazneno djelo ili počiniti teže kazneno djelo na slobodi i tu je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje osobitih okolnosti koje na to ukazuju obzirom na činjenicu da je okrivljenik pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem K-440/2023 od 30. listopada 2023. koja je postala pravomoćna 25. siječnja 2024. osuđen zbog istog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. Nakon manje od godinu i pol dana od pravomoćnosti te osude prema sadašnjoj presudi u ovom predmetu, počinio je istovrsno kazneno djelo, pri čemu mu je u posjedu pronađeno nekoliko različitih vrsta droge značajne količine. Predmetna okolnost ukazuje da prijašnja osuda u kaznenom postupku nije okrivljenika odvratila od ponovnog počinjenja istovrsnog kaznenog djela. Vještak psihijatar u listopadu 2025. zaključio je u svojoj ocjeni da postoji mogućnost da ovaj okrivljenik počini teže kazneno djelo u budućnosti ukoliko se ne liječi, a sve te okolnosti u svojoj ukupnosti ukazuju na realno predvidivu opasnost od ponavljanja kaznenog djela na slobodi, a što je sve naveo i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju u toč. 8, kojom prilikom je potom u toč. 9. istoga rješenja obrazložio da se istražni zatvor produljen zbog iteracijske opasnosti prilikom donošenja nepravomoćne prvostupanjske presude ne može zamijeniti mjerama opreza upravo zbog ranije okrivljenikove osuđivanosti, a koja bezuvjetna kazna zatvora tamo izrečena evidentno nije utjecala na promjenu ponašanja okrivljenika, stoga ne bi stajali navodi žalbe da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka i povredu prava na obranu okrivljenika, jer nije utvrdio i obrazložio zašto se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti blaže zakonske mjere, a niti je odluku o produljenju i iteracijskoj opasnosti paušalno obrazložio. U pobijanom rješenju navedene su konkretne i individualizirane okolnosti upravo za okrivljenika NC, a to je njegov prijašnji život, osuđivanost, upornost, specijalni recidivizam, kao i stanje in tempore criminis smanjene sposobnosti upravljanja svojom voljom i postupcima što je u nalazu i mišljenju utvrdio vještak psihijatar, kao i činjenicu okrivljenikove ovisnosti o marihuanu i kokainu.
6. Trajanjem istražnog zatvora u razdoblju od 11 mjeseci od uhićenja do donošenja druge nepravomoćne presude u ovome postupku za sada nije povrijeđeno načelo razmjernosti kako to ukazuje obrana, s obzirom da je sud razmotrio mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama, ali je našao da one u ovom konkretnom slučaju ne bi bile dostatne, radi specijalnog recidivizma kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11, a radi se o težem kaznenom djelu, izrečenoj nepravomoćnoj kazni zatvora od jedne godine i osam mjeseci, i uočenoj potrebi daljnjeg trajanja istražnog zatvora, s obzirom na okolnosti zbog kojih iteracijska opasnost i dalje postoji, a koja nije uklonjena, primjerice, u potpunosti provedenim liječenjem od ovisnosti, a uz to i dosadašnja osuđivanost za isto kazneno djelo, te tamo izrečena bezuvjetna kazna zatvora od jedne godine i šest mjeseci, koja nije odvratila okrivljenika od daljnjeg činjenja i ponavljanja istog kaznenog djela, osnovano daje prognozu o nužnosti mjere istražnog zatvora i u ovoj aktualnoj fazi postupka u kojoj je okrivljenik u istražnom zatvoru proveo 11 mjeseci, a nepravomoćno mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, pa se ne može govoriti o da je istražni zatvor već apsorbirao veći dio izrečene kazne zatvora a što bi ukazivalo na eventualnu povredu načela razmjernosti.
7. Slijedom iznijetog, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, žalba okrivljenika je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a odbijena kao neosnovana.
Zadar, 18. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Dijana Grancarić