REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P Ob-115/2025-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ani Vuković, u pravnoj stvari tužitelja I. tužitelja EĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tuženika PĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Morani Rabar, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene VĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku GĐ i Mariu Rođaku, odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja nevaljanosti braka, nakon održane glavne i tajne rasprave zaključene 1. travnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane tužene, 18. svibnja 2026.

p r e s u d i o j e :

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

'' I.Utvrđuje se da nije valjan brak zaključen između SĐ i VĐ u [adresa], dana 10. siječnja 2014. g. upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Novi Zagreb, za godinu 2015. pod brojem 00024.

II. Nalaže se tuženici podmiriti tužiteljima troškove ovog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.''

II/ Nalaže se tužiteljima EĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], i PĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženici VĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2. 875,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 29. ožujka 2017. podnijeli tužbu, u kojoj u bitnom navode da su tužitelji sinovi pokojnog RĐ, koji je umro **.**.2015., a koji je bio u braku s tuženicom. Nadalje, ističu kako je pokojni RĐ još za života podnio tužbu za razvod braka, no kako je isti umro prije prvog ročišta određenog u predmetu Općinskog građanskog suda u Sesvetama poslovni broj P Ob-586/2015, a da je tuženica neposredno prije tog ročišta za razvod, i to 9. studenog 2015. predala podnesak na kojem je ovjeren potpis, odnosno prstoznak pokojnog RĐ ovjeren 6. rujna 2015., kojim pokojni RĐ povlači tužbu za razvod. Slijedom toga, sud je utvrdio da je tužba za razvod braka povučena pa su tuženica i pokojni RĐ ostali u braku. Protiv iste odluke ovdje tužitelji su podnijeli i žalbu i reviziji koje su odbijene. Tužena je kao zakonita supruga iz pokojnog RĐ stekla zakonsku osnovu za naslijeđivanje. Ostavinski postupak je još uvijek u tijeku, obzirom je tuženica upućena u parnicu radi postojanja spora o pravu tuženice na uračunavanje dara radi namirenja nužnog dijela. Tužitelji ističu da je RĐ bio unazad par godina vrlo lošeg zdravstvenog stanja, a da je u trenutku sklapanja braka sa tuženicom bio dementan i po mišljenju tužitelja da nije bio sposoban shvatiti značenje činjenice sklapanja braka sa tuženicom. Osim samog čina sklapanja braka da je pokojni RĐ nakon sklapanja braka na različite načine raspolagao svojom imovinom, također bez svijesti o onome što čini, te je tako kompletnom imovinom koju čine nekretnine u [adresa], Crnoj Gori, raspolagao na način da je istih postala vlasnica ovdje tuženica, te potom ponovno tom istom imovinom raspolagao na način da je istu raspodijelio između tužitelja i tužene. Vezano za iste nekretnine tužitelji ističu da su u tijeku brojni parnični i kazneni postupci među strankama koji se vode radi utvrđenja prava vlasništva. Tužitelji nadalje navode da je pokojni RĐ navodno tuženicu opunomoćio i za raspolaganje svojim bankarskim računima, a da je tuženica u više navrata tijekom 2015. s istih računima podizala veće svote novaca. Radi se o periodu, kako tužitelj ističe, kada je pokojni RĐ bio nepokretan, zbog čega tužitelji pretpostavljaju da je novce s računa pokojnog SĐ podizala tužena, a tim više jer se radi o ukupnom iznosu od 240.000,00 eura koji pokojni RĐ nije mogao potrošiti u periodu od 7 mjeseci jer je uglavnom boravio u bolnicama, a navedeni novac nije pronađen nakon njegove smrti. Što se tiče okolnosti vezanih za b rak pokojnog RĐ i tužene, kao i razloge zbog čega traže njegov poništaj, tužitelji navode je tužena, inače rođena 1977. godine kod pokojnog RĐ, rođenog 1937. godine, bila zaposlena kao domaćica i pomoć u kući, a da je tužena prije dolaska u Republiku Hrvatsku u Zagreb, živjela u [adresa] gdje da je bila udana do 29. prosinca 2014. kada se razvela, a novi brak je sklopila s pokojnim RĐ **.**.2015. Tužitelji nadalje u tužbu ističu činjenicu da je tužena od pokojnog RĐ bila mlađa čak 40 godina, da je s istim sklopila brak nakon vrlo kratkog perioda od kad se razvela, da je s računa pokojnog SĐ nestao novac, a da je tužena podnesak o povlačenju tužbe za razvod braka koju je podnio pokojni RĐ podnijela dok je isti bio na samrtnoj postelji iako je mogao biti predan i puno ranije, što sve prema mišljenju tužitelja govori u prilog činjenici da je brak između tužene i pokojnog SĐ zaključen bez volje i svijesti pokojnog RĐ o onom što čini, radi čega se traži poništaj braka. Tužitelji nadalje navode da je tužena od trenutka sklapanja braka s pokojnim RĐ na svaki način pokušavala onemogućiti ostvarivanje osobnih odnosa tužitelja i njihova pokojnog oca, na način da bi zvala policiju kad bi tužitelji došli do kuće pokojnog oca, inscenirala bi sukobe kad bi SĐ u bolnici posjećivala obitelj. U rijetkim trenucima kad su viđali pokojnog oca tužitelji su primijetili da se njegovo zdravstveno stanje rapidno pogoršalo, da često s njima nije bio u stanju niti razgovarati, a da je dane provodio kunjajući sve pod nadzorom tužiteljice i njezine obitelji. Tužitelji su u dogovoru s liječnicima pokojnog oca odveli iz bolnice i nastavili voditi brigu o njemu do njegove smrti, kada su u kratkom periodu od oca doznali da su mu tužiteljica i njezina obitelj prijetili, da su mu davali različite lijekove te da je brak s tuženicom sklopio pod prinudom i prisilom, a što je sve pokojni RĐ ovjerio izjavom kod javnog bilježnika, a protiv tužene je pokojni RĐ podnio i prijavu. Tužitelji, slijedom svega navedenog, a s obzirom da je volja RĐ nedugo prije njegove smrti bila raskinuti brak s tuženicom jer je potvrdio da je brak zaključio pod utjecajem prisile i prijetnje, a tužena je brak sklopila iz koristoljublja, da sud utvrdi da nije valjan brak zaključen između SĐ i VĐ koji je zaključe 10. siječnja 2015. , te da se naloži tuženici nadoknaditi tužitelji troškove ovog parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu od 5. listopada 2017. tužena u bitnom navodi kako pokojni RĐ nikada nije, barem ne svjesno, podnio ikakvu tužbu glede tužene, pa tako niti tužbu za razvod braka. Tužena ističe da pokojni RĐ nikada nije želio pokrenuti razvod braka od tužene, niti je isti to učinio, a da je prijevarnim postupanjima tužitelja, koji su grubo zanemarivali oca RĐ, odnosili se prema njemu krajnje neprimjereno slijedom čega su institucije represivnog aparata morale učestalo intervenirati, RĐ bio primoran potpisati bjanko punomoći koju su tužitelji potom iskoristili za angažiranje odvjetnika koji je u ime RĐ pokrenuo brakorazvodni postupak protiv tužene u svibnju 2015., a koji postupak se vodio pred sudom u Sesvetama pod brojem P Ob-586/15. Tužena ističe da je pokojni RĐ za predmetni postupak saznao tek u rujnu 2015 ., te da jer isti već 6. rujna 2015. vlastoručnom izjavom ovjerenom od strane javnog bilježnika jasno izrazio svoju volju glede brakorazvodnog postupka na način da je povukao tužbu, odrekao se tužbenog zahtjeva te opozvao punomoć izdanu odvjetniku za zastupanje u toj pravnoj stvari. Tužena spori da bi pokojni SĐ predmetni postupak kojim povlači tužbu u predmetu razvoda braka, podnio na dan svog sprovoda, te ističe da je isti podnesak pokojni SĐ predao na sud 9. rujna 2015. Tužena ističe kako su tužitelji podmetnuli pokojnom RĐ na potpis odvjetničku punomoć, istu zloupotrijebili pokrenuvši brakorazvodni postupak, koji nije pokrenut voljom i uz svijest o pokretanju od strane pokojnog RĐ. Navedeno proizlazi upravo iz činjenice da su žalba i revizija istaknute u navedenom predmetu u rekordnom roku odbijene, što je rezultat neutemeljenosti istih pravnih lijekova. Tužena ističe da su tužitelji nakon što su saznali da su pokojni RĐ i ovdje tužena sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 23. prosinca 2014., gdje je pokojni RĐ bio označen kao primatelj a tužena kao davatelj uzdržavanja, isti počeli prijetiti pokojnom ocu i tuženoj u više navrata, što sve dokazuje dvadesetak prekršajnih i kaznenih postupaka vođenih protiv ovdje tužitelja. Tužena spori navode iz tužbe kojom tužitelji interpretiraju kao krunski dokaz nevaljanosti braka tužene i pokojnog SĐ činjenicu da je RĐ bio dementan te nesposoban shvatiti činjenicu sklapanja braka sa tuženicom, posebice uslijed činjenice da se tužitelji prvi put na to pozivaju tek u vrijeme podnošenja ova tužbe, a da navedeno nisu problematizirali u svim ostalim postupcima koji se vode među strankama. Tužena upućuje na kontradikciju budući se tužitelji s jedne strane pozivaju na to da pokojni SĐ nije mogao shvatiti značenje sklapanja braka, a u isto vrijeme tužitelji ističu da pokojni SĐ mogao izraziti svoju volju bilježniku 23. listopada 2015., i to svega 15 dana prije svoje smrti. Tužena nadalje navodi da je brak između nje i pokojnog RĐ sklopljen upravo na inzistiranje pokojnog SĐ. Tužena spori da bi pokojni SĐ sklapao raznorazne pravne poslove o raspolaganju imovinom, već ističe da je isti sklopio 23. prosinca 2014. ugovor o doživotnom uzdržavanju i brak 19. siječnja 2015., a da su svi ugovori o darovanju kojima je pokojni SĐ besplatno prenosio svoju imovinu ovdje tužiteljima, rezultat pritisaka i napada tužitelja, a da se pokojni RĐ o načinu sklapanja tih ugovora očitovao vlastitom izjavom od 6. rujna 2015. Tužena naglašava da je upravo pokojni RĐ tijekom prosinca 2014. i siječnja 2015. samoinicijativno i preventivno podvrgnuo psihijatrijskoj procjeni stalnog sudskog vještaka kako bi se procijenila njegova sposobnost sklapati ugovore i zaključivati brak. Tužena ističe da je sposobnost RĐ valjano zaključiti brak s tuženicom i općenito sklapati pravne poslove višestruko verificirana, kako od strane javnog bilježnika, tako od strane stalnog sudskog vještaka pa sve do matičara pred kojim su tužena i pokojni sklopili brak. Tužena spori i da bi uzimala ikakav novac od RĐ a osobito da bi to radila na svoju ruku. Tužena navodi da se sa pokojnim RĐ zbližila otprilike godinu dana prije nego su sklopili brak, a da je ona po traženju RĐ kod istog došla raditi kućanske poslove, a da je u Zagreb došla jer se željela maknuti iz BiH gdje je do tada živjela sa svojih dvoje djece iz z svog prvog braka, a koja faktična bračna zajednica je prestala još 2012. uslijed obiteljskog nasilja kojem je bila izložena. Formalno se razvela u drugoj polovici 2014. jer je htjela zaštiti djecu. Tužena ističe da je pokojni SĐ godinu dana nakon što su imali odnos povjerenja i nematerijalnog podupiranja samoinicijativno odlučio svoju imovinu prepustiti tuženici zbog grube nezahvalnosti tužitelja prema istom. Tužena ističe da se pokojni RĐ od 30. rujna 2015. do 23. listopada 2015. nalazio na liječenju u Klinici Dr. Fran Mihaljević te u Općoj bolnici Zabok i to zbog znatnih zdravstvenih problem, te da je u tom cijelom razdoblju pokojni RĐ bio u takvom teškom psihofizičkom stanju da isti nije bio svjestan sebe u elementarnom smislu, a kamoli da bi isti išao davati izjave kod javnih bilježnika ili prijave u MUP-u, jer upravo iz otpusnog pisma Klinike Fran Mihaljević od 30. listopada 2015 proizlazi da pokojni RĐ nije mogao niti govoriti te da je isti dementan.

3. Među strankama nije sporno da su tužitelji sinovi pokojnog TĐ koji je umro **.**.2015., da je pokojni TĐ bio u braku do 2010. kada je u prometnoj nesreći poginula njegova prva supruga, da je TĐ sklopio brak sa tuženom VĐ **.**.2015., da su RĐ i VĐ prijavili namjeru sklapanja braka Matičnom uredu Novi Zagreb 15. siječnja 2015. u kojoj prijavi je odobreno sklapanje braka prije tridesetog dana od dana prijave namjere sklapanja braka, da je pokojni RĐ u trenutku sklapanja braka bio stariji preko 30 godina od tužene, da je pokojni RĐ bio vlasnik nekretnina u [adresa] i Crnoj Gori, te da je isti imao određenih zdravstvenih problema. Također nije sporno da su se među ovdje strankama vodili prekršajni i kazneni postupci. Ono što je sporno ispunjava li brak pokojnog RĐ i ovdje tužene VĐ pretpostavke valjanosti istog, odnosno je li brak RĐ i tužene VĐ valjan, budući tužitelji spore da bi pokojni RĐ u trenutku sklapanja braka bio sposoban za rasuđivanje.

4. U odnosu na sporno, u dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu, te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka BĐ, FĐ, ŽĐ, OĐ, AĐ, ZĐ, UĐ, te su saslušani tužitelji i tužena.

5. Analizom i ocjenom provedenih dokaza sud je utvrdio na temelju čl. 8. Zakona o parničnom postupku ('' Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22,114/22 i 155/23, 146/2025 dalje: ZPP) da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

6. Uvidom u Zapisnik o prijavi namjere sklapanja braka sastavljenoj po matičaru Matičnog ureda za opću upravu, Novi Zagreb, BĐ (list 13 -19 spisa) proizlazi da je isti zapisnik sačinjen od strane navedenog matičara 15. siječnja 2015.,a da je matičar utvrdio identitet sada pokojnog RĐ i VĐ uvidom u identifikacijske isprave. U podacima kao prilogu zapisnika navedeno je da je pokojni RĐ umirovljenik a VĐ domaćica, te su uneseni osobni podaci podnositelja prijave koji su dali podnositelji istih matičaru, te da su se sporazumjeli oko budućeg prezimena na način da, tada nevjesta ii ženik, kao zajedničko prezime uzmu prezime ženika koje će glasiti VĐ. Predmetnoj prijavi su svjedočili svjedoci LĐ i KĐ. Iz zapisnika o prijavi pod točkom VIII iste, na stranici 15 spisa, nešto slabije vidljivo je da su nevjesta i ženik predložili matičaru da im se odobri, radi bolesti ženika, sklapanje braka unutar roka od 30 dana, a budući je matičar iznesene razloge smatrao opravdanim isti je odobrio sklapanje braka prije tridesetog dana od dana prijave namjere, te je u dogovoru sa ženikom i nevjestom odredio dan sklapanja braka za 19. siječnja 2015. Uvidom u izjavu o pristanku ( str 18 spisa) utvrđeno je da su na istoj sklapanje braka svojim potpisom potvrdili tada ženik RĐ i nevjesta NĐ. Ovaj sud je zatražio od Matičnog ureda Novi Zagreb da za potrebe ovog postupka dostave podatak ili obavijest o hitnim razlozima zaključenja braka između RĐ i VĐ, iz kojih podataka dostavljenih od strane Matičnog ureda, Peti Područni odsjek ( Novi Zagreb) od 19. lipnja 2019. ( list 118 spisa) u bitnom proizlazi da se u spisu sklapanja braka RĐ i VĐ ne nalazi potvrda o razlozima temeljem kojih je matičar kratio rok za sklapanje braka, a da se ista potvrda ne nalazi niti u drugim takvim predmetima iz tog razdoblja, a sve upućujući na odredbu članka 17. stavka 2. Obiteljskog zakona iz koje proizlazi da matičar, kada postoje opravdani razlozi za to može iznimno odobriti sklapanje braka prije tridesetog te najkasnije do devedesetog dana od prijave namjere sklapanja braka te istim zakonom nije propisano prilaganje bilo kakve dokumentacije, a da je kao razlog potrebe skraćivanja roka navedena bolest ženika, a za koju bolest nije zbog zaštite osobnih podataka bilo uobičajeno tražiti potvrdu o bolesti zbog koje se krati rok. Matični ured navodi da je u konkretnom slučaju od stranke zatražena potvrda zbog njegovih visokih godina, da ne boluje od psihičkih bolesti, odnosno da je isti sposoban za rasuđivanje, budući matičar nije stručna osoba koja bi mogla procijeniti taj uvjet za sklapanje braka odnosno sposobnost za rasuđivanje. Matični ured ističe kako je ista potvrda da stranka ( pokojni RĐ) ne boluje od psihičkih bolesti zadržana u spisu . Od strane matičara je istaknuto, a što je razvidno i iz potvrde da su ženik i nevjesta dobili uputu o potrebi potvrde liječnika koju su ishodili 22. prosinca 2014, a formalnu prijavu su izvršili 15. siječnja 2015., iz čega matičar zaključuje da su imali namjeru izvršiti prijavu znatno ranije, no ona nije izvršena, pa postoji pretpostavka da je zbog toga toliko kratak rok od prijave namjere do činjenice sklapanja braka.

7. U dokaznom postupku, ovaj sud je rješenjem od 28. travnja 2022. ( list 173) spisa zatražio od izabranog liječnika pokojnog RĐ zdravstveni karton, a sve radi utvrđenja sporne činjenice je li pokojni RĐ bio u trenutku sklapanja braka sposoban za rasuđivanje. Nakon uvida u zdravstveni karton pacijenta pokojnog RĐ ( list 179-254 spisa) sud je na prijedlog tužitelja raspravnim rješenjem od 14. lipnja 2022. odredio provođenje dokaza medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za područje psihijatrije dr. Gordanu Makariću. Sud je odredio zadatak vještaku da na temelju uvida u zdravstveni karton pokojnog RĐ i ostalu zdravstvenu dokumentaciju koja se nalazi u spisu utvrdi sposobnosti istog za rasuđivanje u trenutku sklapanja braka 19. siječnja 2015. s ovdje tuženom , te shvaćanje pravnih posljedica zasnivanja bračne zajednice. Sud je zatražio za potrebe vještačenja dostavu dokumentacije od strane klinike za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević a koja se odnosi na liječenje pokojnika u toj ustanovi tijekom 2014. i 2015. te je od stranaka zatražio svu ostalu medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na pokojnog RĐ ( list 262-373, te list 378-380 spisa).

8. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Gordana Makarića od 30. rujna 2022. ( list 387- 391 spisa) u bitnom proizlazi da od psihijatrijski relevantnih podataka, sadržanih u dostupnoj medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu Naslova, vještak izdvaja da se u preslici osobnog zdravstvenog kartona od listopada 2010. bilježi propisivanje anksiolitika (Misar, Normabel) uz dijagnozu Drugog neurotskog poremećaja (F48). Od svibnja 2011. bilježi se dijagnoza Depresivne epizode (F32), uz propisivanje i antidepresiva (Coaxil, Cipralex, Fevarin), uz u nekoliko navrata upućivanje psihijatru. 9.1. 2015.g. notira se “Status: teže pokretan, orijentiran u vremenu i prostoru, blago dementan, logično iznosi zdravstvenu simptomatologiju, inkontinentan…“. Tijekom bolničkog liječenja u Klinici za infektivne bolesti (30.9. -21.10.2015.) između ostalog se navodi “Status kod prijema: pri svijesti, dementan, odgovara na jednostavna pitanja, hemodinamski stabilan, blago tahipnoičan uz povremene epizode kraće apneje od desetak sekundi, dehidriran, nepokretan, opće stanje srednje teško CT mozga: infra i supratentorijalno dominira jaka atrofija mozgovine, također značajna kronična hipoperfuzija u vidu periventrikularnih hipodenziteta (dominantno frontalni rogovi… Ventrikular. sustav simetrično širih komora, dijelom ex vacuo, dijelom moguće i hipertenzivno…“. Tijekom bolničkog liječenja u Djelatnosti za internu medicinu OB Zabok (21.10. -23.10.2015.), između ostalog bilježi se i dijagnoza Sy psychoorganicum, no bez pobližeg opisa simptomatike. Tijekom bolničkog liječenja u Klinici za infektivne bolesti (7.11. -11.11.2015.), između ostalog bilježi se i dijagnoza Sy psychoorganicum F06.9. Pokojni RĐ bolovao je od kroničnih bolesti: stanja po operaciji aortnog zaliska, stanja po operaciji lijevog kuka, HA, hiperplazija prostate, LBBB, stanja po kolecistektomiji, normotenzivni hidrocefalus, ekstrapiramidni sindrom. U preslici osobnog zdravstvenog kartona također nema podataka o eventualnim distorzijama svijesti, psihotičnoj razini funkcioniranja ili nuspojavama primijenjenih lijekova. Vještak navodi da je neosporna činjenica da je pok. RĐ bio osoba starije životne dobi, te da je shodno navedenom, mogao imati određene s dobi uvjetovane promjene poput usporavanja kognicije i redukcije kognitivne fleksibilnosti, a na patoanatomskoj razini strukturalne promjene moždane mase u vidu kortikalne atrofije i vaskularnih promjena. Navedene se promjene tumače u sklopu normalnih, odnosno s dobi uvjetovanih, te se moraju razlikovati od onih uzrokovanih demencijom ili nekom sistemskom bolesti. Demencija je sindrom uzrokovan bolešću mozga. Da bi se navedena dijagnoza definirala, jedan od osnovnih kriterija je i to da simptomatika traje najmanje šest mjeseci. Bolest je karakterizirana kroničnim ili progresivnim tijekom uz višestruko oštećenje viših kortikalnih funkcija kao što su: pamćenje, mišljenje, shvaćanje, rasuđivanje, orijentacija, sposobnost učenja, računanje i jezik. Navedeno je u pravilu praćeno deterioracijom emotivne kontrole, socijalnog ponašanja i motivacije, a što katkad može i prethoditi. Navedenu kliničku sliku dodatno mogu komplicirati i simptomi poput sumanutosti ili obmana osjeta, te osobito, noćnih delirantnih epizoda. Vještak ističe da uzimajući u obzir sve prethodno navedeno u ovakvoj vrsti medicinskog vještačenja od isključive su forenzičko-psihijatrijske relevantnosti analiza i vrednovanje podataka sadržanih u medicinskoj dokumentaciji, a da se vještak ne može upuštati u analizu vjerodostojnosti iskaza stranaka i svjedoka u postupku, što spada u isključivu nadležnost Suda. Razina intelektualno-mnestičkog funkcioniranja u trenutku sklapanja braka 19.1.2015.g., a prema uvidu u dostupnu medicinsku dokumentaciju, bila je takva da se ne nalazi medicinsko utemeljenih dokaza koji bi ukazivali na neospornu i jasno izraženu psihopatološku simptomatiku tempore acti. U medicinskoj se dokumentaciji, doduše, opisuju određene kognitivne smetnje, no navedena simptomatika nije bila takvih dimenzija i jačine, a koja bi bila od značajnijeg utjecaja na intelektualne i voljne sposobnosti. Na temelju svega navedenog vještak zaključuje da ne postoje decidirani medicinski podaci koji bi upućivali na donošenje mišljenja o nesposobnosti za sačinjenje bilo kojeg pravnog akta imenovanog, odnosno forenzička se relevantnost mora uvijek jasno dokazati dijagnosticiranjem određenih simptoma koji po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu, mogu dovesti u pitanje dostatnost i intelektualnih i voljnih funkcija za sačinjenje akta. Vještak nadalje navodi da uzevši u obzir prije navedene argumente, smatra da nema jasnih i nedvojbenih medicinski utemeljenih dokaza u vidu izražene psihopatološke simptomatike koja bi po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu dovodila u pitanje sposobnost za rasuđivanje pok. ĐĐ u trenutku sklapanja braka (19.1.2015.g), odnosno vještak smatra da je pokojni RĐ mogao shvatiti pravne posljedice zasnivanja bračne zajednice.

9. Sud je nalaz i mišljenje vještaka dostavio strankama na očitovanje. Tužitelji su podneskom od 26. listopada 2022. tražili dodatno očitovanje, odnosno pojašnjenje vještaka na okolnost da je kod pokojnog TĐ, a prema navodima liječničkog kartona Opće prakse, dana 9. siječnja 2015. utvrđena blaga demencija, i je li to moglo utjecati na njegovu volju i svijest prilikom zaključenja braka, a brak je zaključen svega par dana nakon takve dijagnoze. Tužitelji su očitovanju na nalaz i mišljenje zatražili da se vještak očituje koji su to simptomi blage demencije i je li moguće da se simptomi demencije naglo pogoršaju i da se nakon toga situacija s demencijom poboljša.

10. Vještak se očitovao na podnesak tužitelja 1. studenog 2022. ( list 403 spisa) istaknuvši da se u preslici osobnog zdravstvenog kartona 9.1.2015. bilježi status teže pokretan, orijentiran u vremenu i prostoru, blago dementan, logično iznosi zdravstvenu simptomatologiju, inkontinentan…“. Vještak ističe da je , opis “blago dementan“, uzet u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja, a da se “…u medicinskoj dokumentaciji, doduše, opisuju određene kognitivne smetnje, no navedena simptomatika nije bila takvih dimenzija i jačine, a koja bi bila od značajnijeg utjecaja na intelektualne i voljne sposobnosti“. Naime, isto se tako opisuje i “…logično iznosi zdravstvenu simptomatologiju“. Vještak navodi da je simptomatika demencije opisana u njegovom nalazu i mišljenju, a blagi stupanj karakteriziran je blago izraženim simptomima, koji nemaju značajnijeg utjecaja na intelektualne i voljne sposobnosti. Vještak nadalje navodi da je demencija sindrom uzrokovan bolešću mozga, kroničnog i progresivnog tijeka. Tijekom napredovanja bolesti moguć je određeni plato, odnosno razdoblje stagniranja simptomatike, te se ne očekuju poboljšanja. Vještak je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja od 30.9.2022., te sud vještaka saslušao na ročištu 13. veljače 2023. Na pitanje punomoćnika tužitelja je li moguće da se lijekovima privremeno utječe na nečije ponašanje i nečiju svijest i to kako općenito tako i konkretno u odnosu na pokojnog RĐ, a također i pomoću lijekove koje pok. prema medicinskoj dokumentaciji uzimao, vještak je odgovorio da se u preslici osobnog zdravstvenog kartona pokojnog bilježi propisivanje raznih antidepresiva uz vezanu dijagnozu depresivne epizode. Navedeni lijekovi upravo su inicirani ovakvoj vrsti psihičkog poremećaja, te u ukoliko se uzimaju u propisanoj dozi ne izazivaju značajne nuspojave. Vještak je istaknuo da se u medicinskoj dokumentaciji i preslici medicinskog kartona ne bilježe nikakvi podaci u vidu nuspojava. Ukoliko se ta doza dragovoljno poveća a s obzirom na vrstu antidepresiva koja se bilježi u med. dokumentaciji vještak je naveo da nije za očekivati također nuspojava u vidu sedacije osim eventualno kod primjeri antidepresiva Fevarin. Na poseban upit kakav je tijek progresije vještak je naveo da je isti individualan te da u pravilu traje od dvije do dvadeset godina. Ovakva vrsta demencije karakterizirana je progresivnim padom, odnosno figurativno rečeno krivuljom koja ima svoj pad s time da se kod nekih osoba može javiti i određena stagnacija propadanja u vidu platoa, što je također individualno. Zaključno vještak je na ročištu od 13. veljače 2023. u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja od 30. rujna 2022.,kao i kod dopune od 01. studenog 2022.

11. Iz iskaza svjedoka OĐ, supruge I tužitelja, u odnosu na ono što je utvrđenom spornim u ovom postupku, u bitnom proizlazi da je tuženu upoznala u ljeto 2014., a da je u ona u braku s I tužiteljem od 1992. Njezin svekar pokojni SĐ je zbog bolesti bio nepokretan, a oni nisu mogli brinuti o njemu jer su u radnom odnosu. Svekar da je nakon smrti prve supruga 2010. boravio u kući u [adresa], odlazio je u stan u [adresa] ili bi boravio u kući u [adresa], a da je upoznala VĐ kad je tražila da njezina kći koja je živjela u [adresa] u djedovom stanu preda ključeve od stana, Svekar da je bio pokretan sve do ljeta 2013., kad je slomio kuk. Poznato joj je da je tužena nagovarala njezinog muža E da se njegov otac i majka tužene vjenčaju '' da ne propadne penzija'', a da su za to tražili dozvolu od općine [adresa] ali da nisu dobili jer je majka tužene državljanin BiH. Ističe da je tuženu posjećivao njezin muž iz [adresa] ŠĐ kao sin tužene na tjednoj bazi. A da kada su oni otišli u Srbi ju jer da se udavala II tužiteljeva kći da je isti dan njezin svekar sačinio ugovor o doživotnom uzdržavanju sa tuženom u korist iste, a da su joj matičarke iz matičnog ureda [adresa] čestitale na svekrovom vjenčanju i da je tako za to saznala. Osobno smatra da njezin svekar nije bio svjestan da je sklopio brak sa tuženom, jer da se na momente osjećao dobro a na momente nije. Primjerice navodi bajram 2014. rujan, kad su kod pokojnog SĐ gdje je tužena skuhala ručak bili i njezina djeca i suprug iz Bosne kao i oni sa svojom djecom, a da je svekar veći dio vremena spavao, a da je vidjela da mu je tužena dala Normabel. Kad je tužena bila u [adresa] da je njezin svekar podnio tužbu za razvod braka, a misli da je svekar razumio što to znači. Svekar je umro **.**.2015. Da je njezin svekar nakon sklapanja braka sa tuženom bio sve gore i gore, da mu je trebala fizikalna terapija, a da je na svaki njihov pokušaj obilaska svekrva tužena zvala policiju. Svekra je sahranio njezin suprug, a tužena nije bila na sahrani. Poznato joj je koliko je njezin svekar imao novaca na računu kad se ženio za tuženu, da se radilo o velikom iznosu, koji je kad je svekar umro bio samo 235,00 eura, a da je tužena imala punomoć raspolagati novcem njezina svekrva, a da njezin svekar nije odustao od razvoda braka sa tuženom. Nije joj poznato da bi ikad bio pokrenut postupak za lišenje poslovne sposobnosti pokojnog SĐ. Nije joj poznato psihičko stanje pokojnog SĐ na dan sklapanja braka sa tuženom jer nije prisustvovala tom sklapanju braka.

12. Svjedok FĐ, nesrodan sa strankama, navodi da je zastupao pokojnog RĐ u postupku razvoda braka sa ovdje tuženom u Stalnoj službi u Sesvetama, nakon što je kod njega došao sin pokojnog SĐ i zamolio ga da dođe k njegovom ocu jer da je isti polupokretan. Pričao je s SĐ koji je stanovao u [adresa]. Kada su pričali o razvodu da je SĐ govorio da je dobio ''šejtana ( vraga) u kući'' zbog čega je bio veoma ogorčen, te da mu je rekao da je obmanuti prevaren te da zapravo taj brak nije sklopio svojom voljom. Nakon toga je on kao njegov punomoćnik podnio tužbu za razvod braka i u tijeku tog postupka je SĐ umro. Poznato mu je da je SĐ imao 80 godina i da je mu je rečeno da je on povukao tužbu, o čemu on da nije imao nikakvih saznanja niti se SĐ s njim o tome prethodno konzultirao. Kada mu se predočava obrazac punomoći prisjeća se da SĐ istu nije potpisao prilikom njegova dolaska k njemu u [adresa], a ne zna zašto ju je SĐ potpisivao u [adresa] i ovjeravao ju u [adresa]. Odgovara de je SĐ bio pismen. U trenutku kad je saznao za povlačenje tužbe SĐ je već umro, i poznato mu je da je podnesak o povlačenju bio ovjeren od javnog bilježnika i to u nedjelju. Na povlačenje se on žalio, žalba je odbije i reviziju koja je odbijena ili odbačena. Nije bio u kontaktu s SĐ u siječnju 2015. pa ne zna kakvo je bilo njegovo psihičko stanje, a da je pokojni SĐ bio u potpunosti orijentiran u vremenu i prostoru negdje sredinom 2015. Poznato mu je da je bilo govora da je SĐ bio prisiljavan od obje strane. Poznato mu je da bi SĐ sklopio brak sa tuženom iz razgovora sa tužiteljem u samom postupku razvoda braka.

13. Svjedok AĐ, nesrodna sa strankama, u odnosu na sporno u ovom predmetu, u bitnom iskazuje kako poznaje parnične stranke, da je bila podstanar kod pokojnog RĐ od 2014. do 2017. u kući koja se sastojala od tri stana. Najam je plaćala Rizi, kod kojega je tužena došla krajem 2014. ili početkom 2015. pomagati kao ispomoć i da je govorila da će se udati za SĐ radi mirovine i to ne pred pokojnim SĐ, koji nikada nije spominjao brak. Kad je počela živjeti kod SĐ kao podstanar da je bio dobrog zdravstvenog stanja a da je od onda svakodnevno propadao , a liječniku ga je vidio sin, a sinovi da nisu bili u dobrim odnosima sa tuženom, nakon čega su isti prestali posjećivati SĐ jer bi tužena zvala policiju. Tuženici su u posjetu dolazili suprug s kojim ima sina kao i sin i to često, kao i tuženičina sestra.

14. Iz iskaza svjedoka JĐ, u bitnome, i u odnosu na ono što je sud utvrdio spornim u ovom postupku, proizlazi da je isti bio oženjen sa Haseminom sestrom od 2001- 2017., te da mu je poznato zašto je pozvan jer zna cijelu situaciju za Hasemu jer ju je u Zagreb znao i dovoziti. Zna da je prvo došla čuvati Rizu za novce, ne sjeća se kada je to bilo. Zna točno da je sestri javila da će oženiti SĐ za mirovinu i radi stana, u to vrijeme ona je još bila vjenčana sa svojim suprugom sa kojim i dan danas živi. Povod njegovog razvoda braka je bila situacija jer je VĐ dao zadnjih 10.000,00 maraka jer je rekla da nema novaca, vozio ju je u Budvu kada je imala sud, a problemi su počeli kada mu je advokat rekao da je sa računa povukla 300.000,00 eura

a

njemu

novce

nije

vraćala.

Svjedok ističe da se u Bosni ne možeš razvjenčati za 10-15 dana, a zna da je tužena za to vrijeme dobila papire. Nije mu jasno kako je to uspjela. Pojašnjava da je VĐ vozio u Zagreb kada je odlazila u Zagreb da čuva dedu i još jednom poslije, ona mu je jasno rekla da će se vjenčati za SĐ radi mirovine i radi stana.

Životni standard VĐ se promijenio kada se udala, prije je živjela u šupi. Upoznao je TĐ, bio je jako dobar čovjek. Vozio ga je u [adresa] kada je išao nešto za stan potpisivati. On mu je rekao da će oženiti VĐ da bi dobila mirovinu i da će joj dati stan, da ga uzdržava do smrti. Na daljnji upit navodi da je tražio kome bi mogao reći što zna o svemu ovome jer bi mu bilo krivo da netko uzme od mog oca nešto, a zna kakav je SĐ bio i što su mu sve radili. Zna da su sinovi brinuli za SĐ, zna da kada je vozio SĐ u [adresa] i kada je Hasemin brat rekao evo došli su tvoji Konji, magarci, tako nešto on mu je rekao da je to rekao tada i nikada više, volio je svoje sinove. SĐ je vidio možda desetak puta. Sjeća se da je bio s njima u Crnoj Gori kada su bili tamo. Bili su u apartmanu, SĐ i crna, kako su zvali VĐ. Oni su tamo izdavali apartmane.

15. Iz iskaza tužitelja EĐ, sina pokojnog RĐ, u bitnom proizlazi da je isti stanovao nekih 300 m od kuće pokojnog oca, a brat PĐ negdje na kilometar udaljenosti. Posjećivao je oca svakih dva do tri dana, brat gotovo svaki dan te da su bili u dobrim odnosima. 2010.g. je poginula majka , a od tada je otac nalazio žene koje su skrbile za njega, time da ih je nalazio preko prijatelja. Otac je 2011.g. operirao srčane zaliske i aortu i ranije je imao srčanih problema. U vrijeme majčine smrti bio je star 74 godine. Negdje 2012.g. je uslijed pada slomio kuk te od tada nije mogao samostalno hodati, a skrb za njega je bila zahtjevna. Negdje sredinom 2014.g. je žena imenom P iz [adresa] koja je služila ocu rekla da to više ne može činiti te je preporučila majku tužene. Ista je kod oca bila nekih mjesec i pol dana te nam je rekla da fizički ne može izdržati taj rad te da će umjesto nje doći njezina kćer. Na taj način negdje u svibnju ili lipnju 2014..g ovdje tužena došla je u kućanstvo njegova oca. Sjeća se da je došla sa mužem , djecom i bratom vidjeti gdje će raditi, jer je bio prisutan, a i ranije je plaćao sve te žene koje su služile oca, jer je otac bio škrt da ih plaća . U to vrijeme bio je pokretan toliko da je mogao ustati sa stolice ili kreveta i pomoću bicikla za hodanje otići do wc ili do kuhinje. Bio je ovisan o skrbi 24 sata. Navodi da je njegov otac u mentalnom smislu bio dobro, a da su on i brat s obiteljima 23.12. otišli na svadbu u Crnu Goru i kasnije da su saznali da je tužena u tom vremenu angažirala javnog bilježnika Velimira Čerića da otac kod njega nešto potpiše. Na daljnji upit navodi da je sa tuženom bio dobar sve dok nije saznao da ocu s računa skida novac. Imao je punomoć po njegovim računima u RH i BiH, te je na taj način vidio i da mu je s računa izvađeno preko 25.000 EUR. Kada je za to pitao oca rekao mu je da je to nemoguće. U veljači 2015.g. saznao je da u njegov otac i tužena sklopili brak. Pitao ga je o tome no šutio je, a nakon nekih tri ili četiri puta što ga je to pitao rekao je da je to učinio radi penzije. U tom trenutku se i tužena umiješala govoreći da je čula da su saznali da su se oženili. Rekao joj je da je sramota da mu ženi oca, a da joj je u prvom trenu čestitao govoreći da joj čestitam ako u tome nema zle namjere. Tada je još oca pitao što je još tuženoj obećao a on je ponovno nakon nekoliko upita odgovorio da je obećao 20.0000 EUR na što je upravo on tuženoj rekao da će joj dati 40.000 EUR samo da mu potpiše da nema nikakvih drugih potraživanja prema ocu. Na poseban upit navodi da je njegov otac u tom vremenu bio mentalno dobar. Negdje u ožujku 2015.g. je otac, pretpostavlja, shvatio da je nešto potpisao , te je pozvao njega i brata i rekao da sumnja u neki problem te da je odlučio njima darovati kuću u [adresa] i stan u [adresa]. Pitao ga je o čemu se radi da je tu dovodila neke ljude , da su bili Velimir Čerić i MĐ te mu je pokazao vizitku od Zvonimira Rajića. Od tog vremena pa nadalje on do oca nije mogao, kada bi dolazio do kuće tužena je prijetila da će zvati policiju. Do oca je došao negdje u rujnu 2015.g. kada je bio u bolnici. Tada je bio poluzdrav, nije mogao baš pričati, izazvala mu je sepsu, prethodno tome ga je zaležala, očistila ga je od sve imovine, zaključavala ga je zbog čega je završio u bolnici. Kada su došli do oca molio ih je da ga spase. Kada je konačno došao do oca tražio ga je da mu nekoga pošalje da da izjavu te su angažirali javnu bilježnicu koja je poslala svog zamjenika te je otac tada dao izjavu. Otac je sam dao tekst izjave bilo je to polurazgovjetno ali mogao je dati izjavu. Otac ga je tražio da ga uzme iz bolnice samo da ga ne uzme tužena. Objasnio je liječniku o čemu se radi te je privatnim sanitetom oca na njegovo traženje odvezao do policije tražio da idemo u III. Policijsku postaju gdje je u sanitetu u poluležećem položaju inspektoru DĐ dao izjavu. Upitan je li povodom te izjave pokrenut kakav kazneni postupak navodi da su sve do sada postupke dobili te da to treba pitati njegovu odvjetnicu. Oca je smjestio u privatni dom, tada ga je trebalo sakriti od tužene. Kroz neko vrijeme mu je ponovo pozlilo te je ponovo završio u Zaraznoj gdje je i umro. Na poseban upit navodi da njegov otac nije znao da je s tuženom sklopio ugovor o dosmrtnom, dalje odgovara da je to bila situacija kada mi je dao vizit kartu od odvjetnika Rajića. Na daljnjih upit je li bio prisutan u vozilu saniteta kada je njegov otac davao izjavu inspektoru, navodi da je bio prisutan s ocem dok mu inspektor nije rekao da izađe van. Na daljnji upit da li jeotac znao da je potpisao ugovor o doživotnom, navodi da nije, da je znao tata bi mi taj ugovor pokazao. Ja sam i tuženu to pitao, ali mi je rekla da nisu ništa potpisali. S bratom je u 5. mjesecu bio kod odvjetnika Alagića u [adresa], po njegovom pozivu gdje nas je zvao radi potpisivanja testamenta. Bili su prisutni tužena, njez8in bivši muž, brat, zet. Odvjetnik mi je pročitao testament i prema njemu je jedan stan u [adresa] trebao pripasti bratovoj starijoj kćeri V a drugi stan na [adresa] tuženoj. Kuća u [adresa] je trebala pripasti njemu i bratu a stan na Bogovju njemu. Novci su se trebali podijeliti na jednake dijelove između njega brata i tužene, misleći pri tom na sve novce koji su bili na računu i oročenju, a imao je preko 230.000 EUR samo na Privrednoj banci. Ocu je rekao da to neće potpisati, brat ga je natjerao, govorio mu je da potpiše da se toga riješe pa je na koncu to potpisao. Sjeća se da je taj odvjetnik Alagić tu prokletu VĐ otpratio negdje u prizemlje , kancelarija mu je otvorenog tipa pa se sve čuje i rekao joj da što joj nije dosta, da će na tom starom čovjeku zaraditi pola miliona EURa a hoće sve . To je bilo u 5. mjesecu 2015. Na poseban upit pun. tužitelja tko je angažirao tog odvjetnika, navodi da ga je angažirala tužena. odvjetnik Damir Alagić je to potvrdio u Sesvetama na sudu. Na poseban upit pun. tužene je li tužena brinula o ocu , navodi da je brinula o ocu dok ga nije oženila a nakon toga ga je zapustila. Na daljnji upit tko je angažirao FĐ za razvod braka odgovara da ga je angažirao njegov brat. Na daljnji upit je li mu poznato zašto je punomoć za razvod ovjerena u [adresa], odgovara da je u to vrijeme otac bio u [adresa]. Na upis suda, a vezano uz činjenični navod tužbe, prinude i prisile, odgovara da je brat od tužene mom ocu oteo pištolj i prijetio mu da će mu ubit obitelj, a misli da je to bilo nekako prije sklapanja tog braka. Misli da se otac tada prepao , a njima nije htio reći jer ga je bilo sram. Ne može se sjetiti odakle to zna, ali bila je neka podstanarka AĐ koja je to čula. Otac da je znao je da je nešto napravio ali nije znao u kojoj težini. Smatrao je da je to samo ta prokleta mirovina i da će to samo dobiti. Nije čuo oca da je to negdje govorio. Na poseban upit navodi da je očev pištolj pronađen kod G , brata tužene, koji je kriminalac. Tim je pištoljem prijetio njegovom ocu. Misli da se otac prepao za svoju čast, djecu i unuke te da je u izjavi danoj u bolnici i u sanitetskom vozilu te njemu u bolnici izvršio nekakvo pokajanje.

16. Iz iskaza tužitelja PĐ u bitnom proizlazi da je tužena bila negdje 10. ili 12. žena koja je došla raditi kod njegova oca. U početku je to sve funkcioniralo normalno, a negdje u 2. mjesecu su on i brat saznali da je otac s njom sklopio brak. Saznali su slučajno od prijatelja koje je bio matičar u [adresa], a bilo im je i nešto čudno u njezinom ponašanju. Tužena je i ranije pitala njega da bi se njena majka udala za njegovog oca radi penzije s čime nisu bili suglasni. Tada joj je rekao da će vidjeti i razmisliti. Na poseban upit navodi da je oca posjećivao svaki dan , brinuo za njega koliko je mogao , no nije bilo trenutaka da bi s ocem bio na samo. Uvijek je bila prisutna tužena a kasnije kada je s njim sklopila brak je još dovela svoju sestru koja je bila prisutna kada ona nije bila tu. Na daljnji upit navodi da je i prije nego što su se otac i tužena vjenčali primijetio da mu daju nekakve tablete za smirenje . To ni je vidio nego je sam zaključio jer je vidio da otac gleda u jednu točku. Na daljnji upit navodi da je on i prije tog vremena mogao s ocem normalno razgovarati. Po saznanju da je sklopljen brak oca je to pitao ali nije htio ništa govoriti sjeća se da je opsovao tuženu jer ga je nešto isprovocirala i tada je dobio zabranu prilaska tuženoj. Za to je i kažnjen. Na poseban upit navodi da je saznao za ugovor o doživotnom nakon smrti oca, u [adresa] je otac napravio testament kojim je tuženoj pripao stan a saznao sam da je napravila još nekakav ugovor o doživotnom u [adresa].

Na daljnji upit navodi da do oca nije mogao, no u nekom periodu, misli da je to bilo svibnju 2015.g. je tužena otišla dolje u svoje mjesto, a ostavila je njegovog rođaka bratića da čuva oca. Otac je preko bratića pozvao da dođe te mu je rekao je li ikako moguće da se taj brak razvede. Sjeća se da su preko nekog bilježnika u [adresa] organizirali punomoć, a da ne zna okolnosti oko potpisivanja punomoći no zna da je odvjetnik FĐ podnio tužbu za razvod braka. Oni su to saznali te je dostavljen nekakav potpis oca da od toga odustaje. Primijetio je na ocu da je u strahu a upitan da to pojasni navodi da ga je tražio da o svemu tome ne govori tuženoj odnosno tražio ga je da ona to slučajno ne sazna. Na daljnji upit je li se njegov otac prituživao na tuženu odgovara da je imao limitiran pristup ocu, ali se ne može prisjetiti kada je to točno bilo, a da je u trenutku kada ga je otac tražio da se razvede od tužene fizički je bio u [adresa]. Na daljnji upit pun. tko je ovjerio potpis na izjavi o povlačenu tuže za razvod braka odgovara da je to ovjerio javni bilježnik Čerić. Ističe da je VĐ imala jedva dva razreda osnovne škole i da ona to nije mogla sama smisliti već da je to sve bio umrežena ekipa njezinog brata odnosno ekipe koja je nađena preko njezina brata.

17. Iz iskaza svjedoka BĐ, nesrodne sa strankama, u bitnom proizlazi da je ista u svojstvu matičara sudjelovala u postupku sklapanja braka između pokojnog RĐ i ovdje tužene. Ista navodi da je po primitku poziva za saslušanje pogledala spis iz arhive, vezano uz stranke o kojima je ovdje riječ. S obzirom na protek vremena od vremena kada je pred njom sklopljen taj brak ista navodi da se ne sjeća ničega neuobičajenog vezano uz te stranke a što se i ranije nije viđalo. Vezano uz sklapanje tog braka nema ništa posebno za izdvojiti. Na poseban upit navodi da za razliku od donje granice koja je propisana kao uvjet valjanosti braka, gornja granica kao takva ne postoji. Iz spisa je vidjela da je između supružnika postojala velika razlika u godinama no matičar na tako nešto ne može utjecati. I tada je bio na snazi Zakon o zaštiti osobnih podataka, no tematika nije bila regulirana na način kao što je to danas, pa su matičari u to vrijeme običavali, kada bi jedan od supružnika bio u visoko j dobi, zatražiti liječničku potvrdu, a istu je u spisu i zatražila. Zakonom je propisano da se rok sklapanja braka između vremena prijave namjere sklapanja braka i samog dana sklapanja može skratiti, no nisu propisani zakonski razlozi za to. Iz prakse zna da je to uobičajeno u situacijama visoke trudnoće, odlaska na put, bolesti. Kada ju se pita sjeća li se koji bi joj od supružnika u konkretnom slučaju ukazivao na bolest kao razlog skraćivanja zakonskog roka, odgovara da joj budući supružnici pristupaju zajednički, razgovara s njima oko 10ak minuta i navedeno smatra zajedničkim razlogom za tako što. Zakonom također nije propisano da bi se tražila ikakva liječnička dokumentacija radi provjere okolnosti oko sklapanja braka pa tako što niti nije traženo. Svjedokinja navodi da godišnje sklopi 400 do 500 brakova, sada se više ne može sjetiti lika tih osoba. Ponavlja da joj nije ostalo u sjećanju išta neuobičajeno uz sklapanje tog braka. Na poseban upit pun. tužene odgovara da je na liječničkoj potvrdi izdanoj od liječnika opće prakse pisalo da osoba ne boluje od ikakvih težih psihičkih bolesti. Ne sjeća se tko su bili kumovi niti njihove dobi. Pri provjeri pretpostavki za sklapanje braka vršila je uvid u rodni list nevjeste koji ne smije biti stariji od 3 mjeseca. Vidjela je da je neposredno prije njen raniji brak razveden, ali matičar tu ništa ne može. Ako stranke traže skraćenje roka, i ako nije riječ o suboti jer su tada zauzeti, brak se može sklopiti i unutar par dana od prijave, ako se budući supružnici i matičar tako dogovore. Kada se brak sklapa tijekom radnog tjedna i u okviru radnog vremena, navedeno nije neuobičajeno. Vidjela je da osobe nisu bile s područja nadležnosti matičnog ureda Novi Zagreb, ali zakon navedeno ne traži kao pretpostavku. Na daljnji upit navodi da je mjesečno barem jedna situacija kada je prisutna razlika u godinama, a popriličan je broj situacija kada se traži skraćenje roka za sklapanje braka. RH ima s Bosnom bilateralni ugovor i dokumentacija BiH se ne mora prevoditi. Potpis u spisu je sigurno od gosp. RĐ, svjedokinja ističe da takvo što ne bih riskirala, te da joj već ova situacija dovoljno neugodna.

18. Iz iskaza tužene VĐ, u bitnom proizlazi da je došla u Zagreb negdje 2012. po pozivu SĐ da mu dođe pomoći u kući. Prethodno tome je oko mjesec dana kod nje bila njezina majka, a njoj je taj posao postao pretežak.

U to vrijeme bila je u braku, ali nije s mužem živjela od 2010. jer nisu imali nikakav odnos, maltretirao ju je , pio je. Iz tog braka ima dvoje djece koja su tada bila u dobi od 15 i 9 godina i koja su ostala s ocem jer se ona za njih nije mogla brinuti. Uzdržavala ih je koliko je mogla. U Zagreb je došla da bi zaradila jer joj je bio potreban novac za djecu. Muž ih nije gledao, pio je. Nakon nekih 4 do 5 mjeseci koliko je bila kod SĐ, oni su se zbližili. Do tada ju je plaćao 500 eura mjesečno, a nakon toga više nije. Nakon tih 4-5 mjeseci počeli su živjeti kao muž i žena, spavali su u istom krevetu, o svemu tome sve su znali njegovi sinovi, koji su dolazili jednom tjedno ili jednom u 2 tjedna u posjetu. Upitana o razlici u godinama navodi da to njoj nije bila nikakva razlika, on je nju volio i cijenio, bio je dobar prema njoj, sve što je doživjela, doživjela je s njim. U Zagrebu je u kući s SĐ stanovala sama, živjeli su na 2. katu, osim njih u stanu nije bilo nikoga. ĐĐ je u to vrijeme bio u dobrom zdravstvenom stanju, bio je pametan. Čovjek je bio ekstra pametan, nekakve je lijekove uzimao, ali ih je uzimao sam. Nije točno da bi joj u posjet dolazio muž, a da su djeca dolazila. Brak nje i SĐ je sklopljen je na njegovu inicijativu. Njoj je malo bilo neugodno zbog razlike u godinama, ali je ipak pristala jer ga je kroz te godine jako zavoljela ali i on mene. Krajem 2014. razvela se zato što je tako odlučila a ne zbog toga što je sklapala brak s SĐ. Upitana da pojasni kratkoću vremena od razvoda braka u Bosni do sklapanja braka u RH, i kada joj se predočuje da iz spisa proizlazi da su već tokom 2014. pristupili matičnom uredu u [adresa], navodi da ona to ništa ne zna, to je sve ĐĐ obavljao, ona po Zagrebu ništa nije znala. Upitana o zdravstvenom stanju SĐ u vrijeme sklapanja braka, navodi da je bio u ekstra dobrom zdravstvenom stanju. Nije točno da bi on tada bio bolestan, sjeća se da kada ih je pitala matičarka da se izjasne o prezimenu, da je on ustao sa stolice sa štakom, lupio šakom o stol i rekao da će prezime biti samo VĐ.

Kako su se zavoljeli, on je njoj rekao "Hajde, da ti dam svu imovinu, da sklopimo ugovor o doživotnom" , ona to nije ništa razumjela, živjela je s njim i voljela ga je. On je njoj tako rekao i sve je sam napravio. Kada ju se pita o sredstvima za život, a obzirom da je rekla da joj je SĐ samo privih 4-5 mejseci plaćao, odgovara da ju jje SĐ posjeo i rekao joj "Od sada si moja žena, od sutra više nema plaće, idemo u Privrednu banku i dati ću ti punomoć po računu." Tako je i bilo i ona je s tog računa dizala koliko je njima bilo potrebno za život. Dizala je novce i za svoju djecu u Bosnu i slala im novce. Bratu, sestri ili roditeljima nije slala novce.

Kad su se tako zavoljeli, nakon 5 mjeseci on je njoj odmah rekao da će se vjenčati. U Bosnu i Crnu Goru su išli jednom godišnje. U Bosni su znali biti po 20 dana, u Crnoj Gori po 3-4 mjeseca. SĐ je u [adresa] u banci imao 2 do 3 hiljade maraka koje je digao negdje 2014. kada su išli prema Crnoj Gori. Bila je suglasna da on njoj da svu imovinu iako je znala da ima djecu, jer je on njoj rekao da je on djecu namirio i da neće dobiti ništa jer se tako ponašaju. Odnos između nje i sinova od SĐ je bio dobar sve dok on njih nije pozvao telefonom da dođu i rekao im da će njoj dati svu imovinu. To je bilo 3 dana prije nego što je sklopljen ugovor o doživotnom. Sjeća se da joj je mlađi sin rekao da joj neće dati ništa, SĐ mu je rekao da kada zaradi svoju imovinu, neka s njom raspolaže. Na upit tko su bili svjedoci pri sklapanju braka odgovara da ništa ne zna, to je sve SĐ dogovorio, to nije ništa znala. SĐ je u vrijeme sklapanja braka bio ekstra dobro, koristio je neke lijekove za tlak, sam ih je uzimao, njegova liječnica bi dolazila, dizala je lijekove u apoteci.

Kada su se vratili iz Crne gore u listopadu 2015. tada se SĐ razbolio. Nije mogao disati, do tada je bio dobro. Sanitet ga je odvezao u bolnicu. Tada je bio samo jednu noć u bolnici, nakon 1-2 mjeseca se opet razbolio i tada je bio mjesec do dva u bolnici. Kada je rekla da je SĐ bio ekstra zdravstvenog stanja, tu je mislila da je bio i fizički i mentalno dobro. Hodao je sa štakom, ali je bio pokretan. Poznato je da se SĐ išao jednom pogledati kod doktora, da je sve u redu. To je išao da ga sinovi ne bi zezali da nije dobro. SĐ je tužitelje zvao na njihovo vjenčanje ali nisu željeli doći. SĐ je bio mjesec dana u bolnici, te 2015. a njegovi sinovi su ga ukrali sanitetom iz bolnice. Tada nije znala gdje je. Tražila ga je, nije ga mogla naći, nije ni znala kada je umro. Tih mjesec dana dok ga je posjećivala u bolnici, je bio dobro, sjeća se da joj je jednom rekao da se čuvam njegovih sinova.

Kada me se pita o izjavi koju je ĐĐ dao o meni pred svoju smrt, navodim da ja to niti ne znam, njegovi sinovi su njega svugdje vodali i svakakve izjave je potpisivao. Sjećam se da je SĐ u [adresa] potpisivao nekakvu izjavu vezanu uz imovinu, jer su mu sinovi prijetili. Upitana dali smo imali nekoga od zajedničkih prijatelja, odgovaram da smo imali rođicu S, ne znam kako se prezivala. Ona je znala često dolaziti . Dolazio je i neki čovjek koji mi je pravio zube, ne znam mu ime. Mi smo znali posjećivati isto tog zubara. Išli smo i tom R u stan. Dolazilo je i nešto njegovih prijatelja, ali ja to ne znam.

Upitana da li poznajem ŽĐ odgovaram da je to od sestre bivši čovjek, njega su potplatili EĐ i PĐ. On je išao kod čovjeka od starije sestre T i tražio da ide svjedočiti na ovaj sud, a B ga je istjeravao.

Upitana da li mi je poznato da bi u svibnju 2015. ĐĐ radio kakvu oporuku, navodim da je, kad smo se vratili iz [adresa]. Do toga je došlo jer su mu sinovi prijetili. Sada se sjećam da je to bilo u [adresa] kod advokata. Tada sam i ja nešto potpisivala. Morala sam jer su i Rizi prijetili da će mene ubiti. Upitana dali je SĐ to prijavio policiji, odgovaram da je, imamo o tome zapisnik, nije o tome donesena nikakva odluka suda. Rekao mi je da potpišem, samo da izvučemo živu glavu, a kada on dođe u Zagreb, da će to sve on riješiti. Samo tada su sinovi došli za nama u Bosnu.

Ja ne znam što sam ja skrivila sinovima od SĐ. Ja sam došla u Zagreb da bi mu pomogla, zavoljeli smo se, vjenčali, ja ne znam čime sam ih oštetila. Stvari vezane za imovinu rješava sud i zakon.

Na upit svoje punomoćnice navodim da je ljubavna veza mene i SĐ trajala bez prekida od 2012. do 2015. godine. Niti ja niti on u to vrijeme nismo imali drugih partnera. Ja i SĐ smo bili i tjelesno intimni u cijelom periodu kako smo živjeli kao čovjek i žena.

Odnos SĐ i sinova je bio nikakav, F sačuvaj. Oni o njemu nisu ništa brinuli, sve je brinula ona. Sudovi u Zagrebu su Rizinim sinovima izricali nekakve odluke. sa svojim bivšim suprugom je imala probleme i zato ga se riješila. Imala je probleme i zato što su se se SĐ i ona vjenčali. Moja sestra je sa HĐ razgovarala kad smo se ja i SĐ htjeli vjenčati i tada se on smirio. Moja sestra je bila prisutna razgovoru između mene i Rizinih sinova oko sklapanja ugovora o doživotnom. To je bilo nakon sklapanja ugovora o doživotnom. Oni su tada pred njom govorili da će me ubiti, prijetili su. Na upit dali su Rizini sinovi bilo kada ga prisiljavali da potpisuje takve dokumente vezane uz imovinu u periodu od 2012. do 2015., odgovara da jesu, u kući, u bolnici, dovodili su notare da potpisuju. Ugovor o doživotnom je sklopljen 2014. i po njemu su njezine obaveze bile raditi sve po kući i brinuti oko SĐ. Samo je ona izvršavala te obveze. Upitana da li su joj Rizini sinovi što rekli o darovnim ugovorima koji su sklopljeni, odgovara da jesu, rekli su joj da mogu s tim papirom obrisati guzicu.

Na upit punomoćnice tužitelja navodi da ne zna koliku je najveću svotu novaca digla s računa od SĐ. Dizala je koliko joj je trebalo za život. Ona i ĐĐ su se išli dogovoriti oko vjenčanja u matični ured i još jednom kad su se vjenčali. Kumove na vjenčanju je vidjela tada i još jednom su došli u kuću. Ne zna koliko su godina imali. Ne zna što se danas dešava s ugovorom o doživotnom iz 2014. SĐ joj je obećao da će joj dovesti sinove u Zagreb. To nije uspio jer je umro.

19. Svjedok CĐ, sestra tužene, u bitnom, u odnosu na sporno u ovom postupku navodi kako joj je poznato radi čega je pozvana svjedočiti u ovom predmetu i da je o tome prije ročišta na koje pozvana razgovarala sa sestrom i da je to zbog sestrinog braka. Poznato je da je njezina sestra VĐ bila braku s pokojnim RĐ, da je s njim bila u vezi nakon čega se s njim vjenčala, da su zajedno putovali u Crnu Goru, u [adresa] a da ih je viđala i u Zagrebu jer je ona radila kod jedne Ž gdje je radila do tri dana i nakon toga je svaki dan bila kod tužene i SĐ. Ne sjeća se adrese u [adresa] gdje su živjeli, a ali se sjeća da je dolje bila podstanarka a na drugom katu da su bili SĐ i njezina sestra. Kad je došla kod SĐ raditi njezina sestra da je bila rastavljena, te da je djecu ostavila bivšem suprugu, koje da je ona othranila, da je bivši suprug tukao VĐ, da djecu nije ostavila, da ih je posjećivala, a da djeca nisu nju posjećivala u Zagrebu, kao niti bivši suprug. Nije bila na vjenčanju SĐ i VĐ jer joj je kćer u to vrijeme bila u bolnici, niti zna kako su tekle pripreme za vjenčanje. Poznato joj je da su jednom odgodili vjenčanje zbog Rizinog zdravstvenog stanja, ne zna na koji način se njezina sestra brinula o SĐ, a da joj je SĐ rekao da ako se VĐ ne pristane udati za njega da će ostaviti sve državi, da je pokojni SĐ bio ljut na sinove, te da je rekao da će sve ostaviti VĐ ako se uda za njega, jer je svima govorio kako ga sinovi i snahe ne posjećuju. Bivši muž O je bio dobro situiran i VĐ nije imala potrebe slati novce za djecu u Bosni, a da je SĐ molio VĐ da se za njega vjenča. Vidjela je SĐ prije nego su se vjenčali on i VĐ i da je isti bio dobrog zdrvatsvenog stanja, da mu je doktorica dolazila kući donositi nalaze. Ističe da je SĐ hodao po kući i obavljao wc i kupao se uz pomoć tužene. Ne zna zašto nisu imali proslavu za vjenčanje jer nije bila u Zagrebu tada. Navodi da je SĐ u tri do četiri godine koliko ga zna vidjela više puta i to u Zagrebu, BIH i Crnoj Gori, a da SĐ nikad nije dolazio u [adresa] s njezinom sestrom. Poznato joj je da je Hasemin brak u BiH faktički prestao četiri godine prije nego se VĐ udala za SĐ, s kojim je bila u bliskim odnosima jer su spavali u istoj sobi, uvijek su bili skupa, skupa su pričali, SĐ je volio da je VĐ kraj njega. Prisustvovala je kad su Rizini sinovi vrijeđali VĐ, te da je tom prilikom intervenirala policija, za koje veze u policiji su se Rizini sinovi hvalili. Nekoliko noći nakon što je došla iz Bosne da je SĐ rekao pred njom da će ih njegovi sinovi napadati zbog toga što su se vjenčali, a da je SĐ sinovima ostavio neku imovinu, kao i unuci stan u [adresa].

20. Svjedok ĆĐ, sin tužene, u bitnom u odnosu na sporno, zna da je pozvan u svojstvu svjedoka zbog poništenja braka VĐ i SĐ, a s tuženom se rijetko čuje, niti je s njom u dobrim odnosima jer je otišla drugom partneru. Slabo su mu poznate okolnosti glede sklapanja braka VĐ i SĐ, a da su njegovi roditelji otac i ovdje tužena u tom trenutku bili razvedeni, a da misli da je tužena otišla u Zagreb jer ju je njegov otac udarao. Da se o njemu kao majka brinula CĐ, sestra tužene. Od 2012. do 2015. nije imao nikakav kontakt s majkom.

21. U ovom postupku je sud na prijedlog tužitelja prekinuo postupak do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodio u BiH poslovni broj 46 O P O54521 14 P2 radi utvrđenja da razvod braka tužene sklopljen u Bosni i Hercegovini nije proveden na zakonit način, zbog čega su tužitelji Općinskom sudu u Bugojnu podn ijeli zahtjev za ponavljanje postupka, a prekid postupka pred ovim sudom je zatražen jer tužitelji smatraju da je riječ o prethodnom pitanju o rješavanju kojeg će ovisiti o ocjeni valjanosti braka tužene i pokojnog RĐ od 19. siječnja 2015. Tužena se žalila na rješenje o prekidu postupka koji je ovaj sud donio 10. studenog 2023., a županijski sud je navedeno rješenje ovog suda o prekidu postupka potvrdio te odbio žalbu tužene kao neosnovanu. Budući je prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka istaknut pred Općinskim sudom u Bugojnu pravomoćno odbijen, jer da nije dopušteno ponavljanje postupka kojim je praovomoćno razveden brak između NĐ i HĐ, tužitelji su podnijeli pred sudom u [adresa] tužbu radi poništenja odluke o razvodu između NĐ i HĐ, jer da je u postupku razvoda braka učinjen čitav niz propusta. Budući je predmeta tužba tužitelja odbačena rješenjem Općinskog suda u Bugojnu od 8. listopada 2024. ( list 560-566 spisa), a koje rješenje je postalo pravomoćno ( list 604-605 spisa), rješenjem ovog suda od 3. prosinca 2024. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari.

22. U ovom postupku nesporno je utvrđeno da su otac tužitelja i tužena sklopili brak 19. siječnja 2015., te da je otac tužitelja preminuo **.**.2015., te da je brak pokojnog RĐ i VĐ prestao smrću pokojnog RĐ. U vrijeme sklapanja braka tužene i pokojnog RĐ na snazi je bio Obiteljski zakon (NN broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 61/11 - dalje OZ). Čl. 34. st. 1. Oz-a je propisano da bez obzira na oblik u kojem je sklopljen, brak prestaje smrću bračnog druga, proglašenjem nestalog bračnog druga umrlim, poništajem ili razvodom. Isto je propisano i odredbom čl. 47. st. 1. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20,49/23,156/23; dalje ObZ-a) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka. Dakle, za brak koji je prestao smrću, ne može se tražiti da prestane i poništajem. Međutim, sukladno odredbi članka 49. Obz-a ovaj sud je mišljenja da tužitelji imaju pravni interes, kao zakonski nasljednici iza smrti njihova oca jer bi poništaj braka imao neposredan i retroaktivni učinak na njihov nasljednopravni položaj, a prema mišljenju ovog suda aktualnim zakonskim odredbama nije izričito propisano da je podnošenje tužbe za poništaj braka strogo osobno pravo. Čl. 6. Obz- a je propisano da se brak sklapa suglasnom izjavom žene i muškarca u građanskom ili vjerskom obliku. Čl. 7. Obz-a je propisano da se brak u građanskom obliku sklapa pred matičarem. Čl. 9. st. 1. i 2. Obz-a je propisano da nevjesta i ženik svoju namjeru sklapanja braka u građanskom obliku osobno prijavljuju matičaru nadležnom za mjesto u kojem žele sklopiti brak te će prijavi priložiti izvatke iz matice rođenih, a kad je potrebno, na zahtjev matičara i druge isprave. Čl. 10. st. 1. Obz-a je propisano da će matičar na osnovi izjava nevjeste i ženika i na dugi način provjeriti jesu li ispunjene pretpostavke za sklapanje braka. Čl. 12. st. 1. Obz-a je propisano da kad utvrdi da su ispunjene pretpostavke za sklapanje braka, matičar će uzeti izjavu nevjeste i ženika o izboru prezimena. Čl. 13. st. 1. Obz-a je propisano da će matičar u dogovoru s nevjestom i ženikom koji žele sklopiti brak u građanskom obliku, dan za sklapanje braka odrediti u pravilu u razdoblju od tridesetog do četrdesetpetog dana od dana prijave namjere sklapanja braka. St. 2. istog članka je propisano da u iznimnim slučajevima kad za to postoje opravdani razlozi matičar može odobriti sklapanje braka prije tridesetog te najkasnije do devedesetog dana od dana prijave namjere sklapanja braka. Čl. 15. st. 1. Obz-a je propisano da se brak sklapa na svečan način u službenoj prostoriji, a iznimno na drugom prikladnom mjestu o čemu odluku donosi matičar. Čl. 16. i 17. Obz-a je propisano da se brak sklapa u nazočnosti nevjeste i ženika, matičara i dvaju svjedoka, a svjedok pri sklapanju braka može biti svaka punoljetna i poslovno sposobna osoba. Čl. 18. st. 3. Obz-a je propisano da će matičar nevjestu i ženika poimence upitati pristaju li međusobno sklopiti brak. Čl. 19. st. 1., 2. i 3. Obz-a je propisano da je brak sklopljen kada nevjesta i ženik izjave svoj pristanak; nakon pristanka matičar će objaviti da je između žene i muškarca, navedenih njihovim osobnim imenima, sklopljen brak; sklopljeni brak matičar će upisati u maticu vjenčanih, a upis u maticu potpisat će žena, muž, svjedoci i matičar. Pretpostavke za valjanost braka propisane su člankom 25.- 28. ObZ-a. S obzirom na dob tuženice i pok. RĐ u trenutku sklapanja braka, očito je da je ispunjena pretpostavka iz čl. 25. ObZ koja se odnosi na punoljetnost, što nije niti sporno. Odredbama čl. 27. i 28. ObZ propisano je da brak ne mogu sklopiti srodnici, kao ni osobe koje su u braku ili u registriranom životnom partnerstvu. U tijeku postupka je pravomoćno utvrđeno da u trenutku sklapanja braka tužena i pokojni RĐ nisu bili u braku, te je ostalo utvrditi je li sada pok. RĐ bio sposoban za rasuđivanje u trenutku sklapanja braka jer su poslovna sposobnost i sposobnost za rasuđivanje pretpostavke za valjanost braka. Navedeno regulira odredba čl. 26. ObZ, dok je odredbom čl. 29. istog Zakona propisano da brak sklopljen protivno odredbama čl. 25.- 28. ObZ nije valjan i da će se na njega primijeniti odredbe o poništaju braka. Tužitelji upućuju na činjenicu da pokojni RĐ u trenutku sklapanja braka nije bio sposoban za rasuđivanje, odnosno da nije mogao shvatiti posljedice sklapanja istog. Iako u Obz -u nije izričito definiran ovaj pojam, analogijom sa člankom 26. Zakona o nasljeđivanju (''Narodne novine'' broj 48/03, 163/03, 25/05, 127/13, 33/15 i 14/19- dalje u testu ZN), koji spominje isti standard za valjanost oporuke, može se zaključiti da osoba nije sposobna za rasuđivanje ako u trenutku sklapanja braka nije bila u stanju shvatiti značenje svog očitovanja i njegove posljedice, niti je bila u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem. Navedena činjenica je sporna u ovom postupku. Sudu je za donošenje odluke u ovom postupku bilo odlučno utvrditi nesposobnost pokojnog RĐ isključivo u trenutku sklapana braka, a ne prije i poslije. Iako su tužitelji upućivali na činjenicu da je pokojni RĐ bio par mjeseci nakon sklapanja braka hospitaliziran, ovom sudu je bilo bitno utvrditi sposobnost u trenutku sklapanja braka, odnosno u specifičnom trenutku izjave bračnog pristanka, u kojem smislu je ovaj sud i rješenjem o određivanju vještačenja i dao nalog vještaku, koji dokaz su predložili tužitelji. Budući je RĐ u vrijeme pokretanja ovog postupka umro, za utvrđivanje retroaktivno njegove sposobnosti za rasuđivanje u ovom postupku je korištena medicinska dokumentacija koja se nalazi u spisu, i to liječnička otpusna pisma, zdravstveni karton obiteljskog liječnika pokojnog RĐ, nalazi specijalista, dokumentacija o hospitalizacijama te su korišteni iskazi svjedoka, a dokaz koji je sudu bio odlučan za donošenje odluke je nalaz i mišljenje vještaka. Od iskaza svjedoka sud je uzimao u obzir samo one iskaze svjedoka koji su imali ili mogli imati kako posrednih tako i neposrednih saznanja o pravno odlučnim okolnostima. Tužitelji problematiziraju činjenicu da je brak sklopljen samo par dana nakon prijave namjere sklapanja braka, međutim prema mišljenju ovo suda navedena činjenica ni na koji način ne utječe na valjanost braka s obzirom da je zakonom nije pobliže određeno trajanje skraćenog roka za sklapanje braka jer je čl. 13. st. 2. Obz-a propisano da u iznimnim slučajevima kad za to postoje opravdani razlozi matičar može odobriti sklapanje braka prije tridesetog te najkasnije do devedesetog dana od dana prijave namjere sklapanja braka. Nadalje, iz dokumentacije u spisu te iskaza matičara i tuženice proizlazi kako je brak sklopljen prije tridesetog dana od dana prijave namjere sklapanja braka zbog bolesti pokojnog RĐ, a koji razlog je matičar ocijenio opravdanim. Sud je prije donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari utvrdio da je matičarka kao svjedok može svjedočiti samo o vanjskom ponašanju pokojnog u trenutku sklapanja braka, primjerice je li isti bio komunikativan, je li davao koherentne odgovore, je li razumio pitanja, što je matičaru relevantno za trenutak izjave bračnog pristanka, a sud je našao vjerodostojnim iskaz matičarke da se ne sjeća svih detalja glede predmetnog slučaja s obzirom na protek vremena i činjenicu količine i obima posla koji ista obavlja. Niti jednom zakonskom odredbom nije propisano koji su to opravdani razlozi pa je matičar u svom poslu svakako ovlašten procijeniti u svakom konkretnom slučaju koji je to opravdani razlog koji je valjan za skraćeni rok za sklapanje braka. U odnosu na izjavu pristanka na brak od strane pokojnog RĐ, a s obzirom na navode tužitelja kako njihov otac nije bio sposoban za rasuđivanje u trenutku sklapanja braka, niti je mogao shvatiti pravne posljedice braka, treba reći kako je sud prihvatio prijedlog tužitelja te je proveo vještačenje o sposobnosti za rasuđivanje sada pok. RĐ na dan sklapanja braka po stalnom sudskom vještaku Gordanu Makariću, specijalistu psihijatru. Nalaz i mišljenje je sud prihvatio jer je isti dan na temelju dostupne medicinske dokumentacije, sukladno pravilima struke, te je vještak i pisano i usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje na ročištu kada je uvjerljivo i argumentirano odgovorio na sva pitanja suda i stranaka i na sve prigovore tužitelja. Iz nalaza i mišljenja vještaka jasno proizlazi kako je na dan sklapanja braka pokojni RĐ bio sposoban shvatiti značenje svojih postupaka, a nalaz i mišljenje se temelji na dostupnoj medicinskoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu. Treba istaknuti kako je nalaz i mišljenje vještaka u skladu s iskazom matičarke BĐ koja je kao službena osoba ovlaštena i dužna, ako posumnja da neka osoba iz zdravstvenih razloga nije sposobna sklopiti brak, prikupiti liječničku dokumentaciju, a prilikom prijave sklapanja braka BĐ, osim činjenice da je pokojni RĐ bio osoba starije životne dobi dok je tužena bila znatno mlađa od njega, nije utvrdila ništa neobično te da su nerijetki slučajevi znatne razlike u godinama, a Obiteljski zakon ne propisuje gornju dobnu granicu za sklapanje braka. Tužitelj EĐ je također u svom iskazu naveo kako je njegov otac bio mentalno dobar, snaha pokojnog SĐ je također u svom iskazu navela čitav niz podataka o pokojnom svekru iz kojih je ovaj sud zaključio da je RĐ bio sposoban donositi odluke koje se tiču njegovog osobnog stanja, pa upravo iz činjenice da je za vrijeme života raspolagao imovinom. Sud nije uzimao u obzir prilikom odlučivanja iskaz snahe pokojnog ĐĐ , OĐ koja je navela da je jednom prilikom vidjela kako tužena VĐ daje SĐ Normabel te da je isti proveo Bajram spavajući na fotelji, jer je isti u suprotnosti sa nalazom i mišljenjem vještaka koji je naveo da je uzimanje propisanog lijeka u propisanoj dozi ne može utjecati na sposobnost za rasuđivanje. U odnosu svjedoke, posebice sina tužene UĐ, i svjedoka ŽĐ, nesrodnog sa strankama, a čiji su iskazi u bitnom reproducirani u ovoj presudi sud je utvrdio da isti nemaju kako niti posrednih tako i neposrednih saznanja o činjenici koja je sporna u ovom postupku, a niti su isti stručni procijeniti sposobnost RĐ koju je isti imao u trenutku sklapanja braka a posebice stoga što je svjedok ŽĐ u desetak navrata vidio pokojnog SĐ. Sud nalazi iskaz AĐ vjerodostojnim u pogledu dijela iskaza da je pokojni SĐ bio najprije dobrog zdravstvenog stanja kad je ona došla stanovati kod njega 2014. a da je nakon toga svakodnevno propadao, iako ista nije pobliže objasnila na koji način je isti propadao, a stranke nisu imale prigovora na istinitost iskaza istog, a ovaj sud je mišljenja kako je činjenica da osoba smatra za drugu osobu da svakodnevno propada može biti subjektivan dojam. Sud je prilikom donošenja odluke uzeo u obzir i iskaz svjedoka FĐ, odvjetnika koji je bio opunomoćen od strane pokojnog SĐ podnijeti tužbu za razvod braka od tužene, koji je u bitnom istaknuo kako je razgovarao sa SĐ koji je u doba bio polupokretan i koji mu je u stanju ogorčenosti rekao da je dobio '' šejtana ( vraga) u kući'', te da je isti bio obmanut i prevaren, te da zapravo nije sklopio brak svojom voljom, da je on s pokojnim SĐ kontaktirao negdje sredinom 2015. kad je SĐ bio u potpunosti orijentiran u vremenu i prostoru. Nije bio u kontaktu s pokojnim SĐ tijekom siječnja 2015. a stekao je dojam da je pokojni SĐ bio prisiljavan s obje strane. Ovaj sud je iz iskaza svjedoka FĐ zaključio da isti ima saznanja o psihičkom stanju pokojnog SĐ nakon sklapanja braka. Iz navoda tužitelja proizlazi da je njihov otac bio nesposoban shvatiti značaj i pravne posljedice sklapanja braka u trenutku kad je brak sklapao, a daj je isti tek naknadno uspio shvatiti što je učinio. Sud je u ovom pogledu glede sporne činjenice, sposobnosti za rasuđivanje pokojnog RĐ u trenutku sklapanja braka sa VĐ, jedino relevantnim za ocjenu te činjenice utvrdio nalaz i mišljenje vještaka, a koji nalaz i mišljenje nije u suprotnosti sa medicinskom dokumentacijom koja je izdana od strane specijalista psihijatara. Dakle, sud je utvrdio kako je otac tužitelja bio u stanju izjaviti svoj pristanak na sklapanje braka, što je i učinio, a kako je to ranije obrazloženo. Ovo tim više, kada se uzme u obzir i iskaz matičarke BĐ, i uvidom u Zapisnik o prijavi namjere sklapanja braka, izjave o pristanku ( list 13-18 spisa) da je riječ o proceduri gdje matičar od nevjeste i ženika uzima čitav niz podataka koje unosi na temelju njihovih izjava, pa se logičnim ima zaključiti da je riječ o proceduri koja traje izvjesno vrijeme, a za koje vrijeme je matičar, iako laik, mogao izvesti zaključak da ženik u tom trenutku nije bio sposoban za rasuđivanje da je isti pod nekom vrstom prisile ili pod utjecajem lijekova koji bi mogli utjecati na njegovu sposobnost za rasuđivanje jer je općepoznata činjenica da je i nestručno osobi vidljivo kad osoba daje izjave pod utjecajem lijekova, opijata i slično, a matičar je potvrdio u svom iskazu da kod pokojnog RĐ nije primijetio osim da je isti starije životne dobi ništa neobično. Ovaj sud je utvrdio iskaz matičara vjerodostojnim i u pogledu činjenice da je pokojnom RĐ i VĐ odobrio ranije sklapanje braka od trideset dana, te da je tom prilikom matičar uzeo u obzir činjenicu da je pokojni SĐ starije životne dobi, a da su tadašnji nevjesta i ženik i prije formalne prijave namjere sklapanja, dobili uputu o potrebi potvrde liječnika koju su ishodili 22. prosinca 2014, koja se nalazi u spisu, a formalnu prijavu su izvršili 15. siječnja 2015., iz čega matičar zaključuje da su imali namjeru izvršiti prijavu znatno ranije, no ona nije izvršena, pa postoji pretpostavka da je zbog toga toliko kratak rok od prijave namjere do činjenice sklapanja braka. U utvrđivanje i procjenu motiva za sklapanje braka oca tužitelja i tuženice sud se nije upuštao jer navedeno smatra irelevantnim s obzirom da zakon ne propisuje koji su to ispravni motivi za sklapanje te za valjanost braka.

23.U ovom postupku je nesporno utvrđeno da pok. RĐ hospitalizacije u bolnici Fran Mihaljević nakon koje je i preminuo, nije imao zamijećenih psihičkih problema, osim izoliranih depresivnih epizoda nakon pogibije prve supruge 2010. iz čega, po mišljenju ovog suda, svakako slijedi utvrđenje da je pravilan zaključak vještaka psihijatra dr. Makarića, da je pok. IĐ u vrijeme sklapanja braka s tuženicom bio potpuno sposoban za rasuđivanje. Navedeno utvrđenje nisu doveli u pitanje ni iskazi saslušanih stranaka u ovoj pravnoj stvari, jer je upravo i I tužitelj iskazao da je njegov otac bio mentalno dobar u tom vremenu, a II tužitelj je iskazao da primijetio da tužena njegovom ocu daje nekakve tablete za smirenje, a da to nije vidio nego je zaključio jer je vidio oca da gleda u jednu točku, a da je prije toga s ocem mogao normalno razgovarati. Ovaj sud ponovno ističe činjenicu da nije životno logično da matičar ne bi primjetio prilikom sastavljanja Zapisnika o prijavi namjere sklapanja braka, a i kasnije kod davanja izjave kojoj se sklapa brak da je pokojni SĐ pod po utjecajem tableta za smirenje. Naime, iako su saslušane stranke opširno iskazivale o međusobno narušenim odnosima u obitelje, te je ovaj sud upravo na temelju njihovih iskaza došao do zaključka o određenoj dinamici u toj obitelji koja se u bitnom promijenila nakon činjenice sklapanja braka pokojnog RĐ s tuženom, navesti je da nitko od saslušanih tužitelja, kao ni tuženica, ne iznose da bi kod RĐ bilo zamjetno da bi on imao bilo kakvih psihičkih problema prije ili u vrijeme sklapanja braka s ovdje tuženicom. Iz njihovih iskaza (koji su opširni i osim detalja koji su pomogli stvaranju slike u obiteljskim odnosima, koji je sud našao nepotrebnim detaljno reproducirati), slijedi zaključak ovog suda, da je pok. RĐ od sklapanja braka s ovdje tuženom bio pod konstatnim pritiskom s obje strane, a što je potvrdio, prema ocjeni ovog suda nezainteresirani svjedok odvjetnik FĐ, te je sud vjerodostojnost iskaza tužitelja, kao i svjedoka koje su oni predlgali svakako promatrao i kroz postojanje gornjeg odnosa s tuženicom ( višegodišnji sudski sporovi, postojanje prekršajnih i kaznenih postupaka koji su pokrenuti između stranaka nakon što je tužena sklopila brak sa pokojnim SĐ ). Stoga je lako zaključiti i da su tužitelji kada su doznali za činjenicu sklapanja braka s tuženicom, o tome jasno iznijeli svoje stavove pokojnom SĐ, koji zacijelo nisu bili nimalo podržavajući za istog i koji su kod njega, neovisno o činjenici da je imao već preko 80 godina i bio odrasla osoba mogli izazvati reakciju zbog koje se osjećao prilično loše, do mjere da je to postalo vidljivo i trećima ( podstanarka navodi da je isti naglo počeo propadati) što je onda kulminiralo njegovom hospitalizacijom i naposlijetku smrću.

24.Nadalje, navodi tužitelja kojim se pozivaju na postupak koji je pokojni pokrenuo radi razvoda braka s tuženom i na okolnosti povlačenja te tužbe, te naposlijetku na pravomoćnost odluke kojoj je utvrđeno da je tužba za razvod braka povučena, nisu bili odlučni za rješenje ovog spora. Predmet ovog postupka jest ocjena valjanosti braka u trenutku njegova sklapanja, dok je razvod braka postupak koji se vodi i u kojem se odluka donosi na posve različitoj pravnoj osnovi i to na temelju ocjene o poremećenosti bračnih odnosa koje nastaju nakon sklapanja braka, sve sukladno odredbi članka 51. Obz-a. Slijedom navedenog, postupak rado razvoda braka koji je pokrenut od strane pokojnog ĐĐ i njegova procesna sudbina nisu od utjecaja na ocjenu je su li u trenutku sklapanja braka bile ispunjene pretpostavke iz članaka 25. do 28. Obz-a. Iz cjelokupnog spisa, od početka trajanja ovog postupka pa do zaključenja predmeta, od strane tužitelja se provlači činjenica da je tužena sklopila brak s pokojnim RĐ iz koristoljublja. Sve i da jest tako, Obiteljski zakon navedeno ne propisuje kao razlog za poništaj braka, a prema mišljenju ovog suda sve radi zaštite načela pravne sigurnosti. Pobude za sklapanje braka — makar i isključivo imovinske ili koristoljubne zakonski nisu predviđene kao pretpostavke za valjanost braka, te je brak u pravnom poretku zasnovan na pristanku, a ne na valjanosti pobuda koje su stranku na taj pristanak navele. Za razliku od ugovornog prava gdje Zakon o obveznim odnosima u čl. 280. propisuje institut bitne zablude, a čl. 284. institut prijevare kao razloge pobojnosti, obiteljsko pravo taksativno nabraja pretpostavke za valjanost braka, koji je također vrst ugovora. Ocjena moralnih ili imovinskih motiv jednog bračnog druga za sklapanje braka izlazi van okvira predmeta ovog spora i ne može biti osnova za poništaj braka, te slijedom navedenog sud prilikom donošenja odluke nije uzimao u obzir činjenicu na koji način i u kojem opsegu je tužena podizala novce s računa pokojnog RĐ. U tom smislu sud nije cijenio niti kao istinitima niti neistinitima navode tužitelja da se tužena udala za pokojnog RĐ iz koristoljublja, nego ih jednostavno ovaj sud nije niti utvrđivao.

25. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN – 138/2023, dalje Tarifa) i troškovniku tuženice. Tuženici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to temeljem Tbr. 7. toč. 3. Tarife u iznosu jednokratne nagrade u visini od 200 bodova koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak i to za sastav podneska od 5. listopada 2017. kojim je dan odgovor na tužbu, za sastav podneska od 16. studenog 2017., te za zastupanje na ročištu 18. rujna 2020. i 14. prosinca 2020. Za sve daljnje radnje punomoćniku tuženice pripada nagrada temeljem Tbr. 7. toč. 3. pa je tako za svaku daljnju radnju priznato po 50 bodova (zastupanje na ročištu 7. lipnja 2021., sastav podnesak od 28. lipnja 2021., zastupanje na ročištu od 14. lipnja 2022., sastav podneska od 13. listopada 2022., podneska od 3. studeni 2022., podneska od 30. studenog 2022., zastupanja na ročištu od 113. veljače 2023., sastav podneska od 30. travnja 2023., zastupanje na ročištu od 22. svibnja 2023., sastav podneska od 25. svibnja 2023., zastupanje na ročištu od 17. listopada 2023., sastav podneska od 25. listopada 2023., podneska od 22. studenog 2023., podneska od 23. siječnja 2024., podneska od 9. travnja 2024., podneska od 23. listopada 2024., podneska od 19. studenog 2024. podneska od 16. travnja 2025., za zastupanje na ročištu od 27. studenog 2025., odnosno 19 radnji puta 50 bodova. Tako odmjeren trošak iznosi 950 bodova. Vrijednost boda je 2 eura, na iznos jednokratne nagrade od 200 bodova i 950 bodova odnosno ukupno 1150 bodova puta dva eura na iznos od 2300,00 eura obračunat je PDV od 25% pa tako izračunati trošak iznosi 2. 875,00 eura. Navedeni iznos su tužitelji solidarno dužni platiti tuženici jer su u cijelosti izgubili parnicu. Sud nije tuženici priznao trošak sastava podnesaka od 6. lipnja 20196., 31. studenog 2019., 21. prosinca 2020., 30. studenog 2022., 7. lipnja 2021., 28. listopada 2024., jer isti nisu bili nužni za vođenje ovog postupka.

26. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 18. svibnja 2026.

Sudac:

Ana Vuković

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku

O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljima po pun.

2. Tuženoj po pun.