REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 66 Ovr-1282/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mirni Jakovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Jagićeva 33, OIB:26187994862, zastupanog po punomoćniku Kristini Raguž Mandurić, odvjetniku u Zagrebu, protiv I. ovršenice IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. ovršenika IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],radi ovrhe, dana 18. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog I. ovršenice IP, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. ovršenika SP iz [adresa], OIB:19337218128za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P-2827/10-46 od 26. listopada 2012., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja Croatia osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862, za naknadu troška postupka, kao neosnovan.

z a k l j u č i o j e

Upućuju se ovršenici, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ovog zaključka, pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P-2827/10-46 od 26. listopada 2012., zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje u tekstu: OZ) i članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a.

Obrazloženje

1. U ovom postupku, protiv ovršenika je pokrenut postupak izravne naplate na temelju osnove - presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P- 2827/10-46 od 26. listopada 2012., a sukladno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj: 68/18, 46/20 i 47/20).

2. Ovršenici su, na temelju članka 210. stavak 1. OZ-a, podnijeli prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

3. Člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da se odluka o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim donosi odgovarajućom primjenom odredaba OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

4. U prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ovršenici su naveli da da im osnova za plaćanje nije dostavljena, da ne postoji dug prema ovrhovoditelju te da je nastupila zastara, a čime su istaknuli razloge iz članka 50. stavak 1. točka 2. OZ-a, članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a i članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a, sve u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a.

5. U podnesku od 29. travnja 2024. ovrhovoditelj je osporio navode ovršenika.

6. U odnosu na razloge iz članka 50. stavak 1. točka 2. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a

7. Člankom 50. stavak 1. točka 2. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a je propisano da pljenidba i prijenost nisu dopušteni ako osnova za plaćanje nije stekla svojstvo ovršnosti.

8. Ovršenici navode da im osnova za plaćanje nije dostavljena, a čime sadržajno ističu razlog iz članka 50. stavak 1. točka 2. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, međutim iz preslike osnove za plaćanje koju su ovršenici podnijeli uz prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim je razvidno da ista sadrži potvrdu ovršnosti (30. lipnja 2014.), a ovršenici ne tvrde niti su dokazali da je navedena potvrda ovršnosti naknadno ukinuta.

9. U odnosu na navedeno, sud ukazuje da je osnova za plaćanje donesena u odnosu na MP, pravnog prednika ovršenika, te je svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti stekla u odnosu na MP, međutim pravna snaga i obveznost navedene presude (pravomoćnost i ovršnost) se odnose i na njegove nasljednike (ovršenike u ovom postupku) kao njegove pravne slijednike, a za što nije bilo potrebno predmetnu presudu dostaviti naknadno i njima osobno budući su isti po sili zakona stupili u pravni položaj svog prednika.

10. U odnosu na razloge iz članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a i članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a

11. Člankom 52. stavak 3. OZ-a, u vezi s člankom 52. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da će sud zaključkom uputiti ovršenika da, u roku 15 dana od dana dostave zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ako je ovršenik u svom prijedlogu istaknuo razloge iz članka 50. stavak 1. točaka 9. OZ-a i članka 50. stavak 1. točaka 11. OZ-a, a ovrhovoditelj je osporio postojanje tih razloga ili se o njima nije očitovao, osim ako je ovršenik postojanje navedenog razloga dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegov prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (članak 52. stavak 4. OZ-a u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a).

12. Slijedom navedenog, obzirom su ovršenici u prijedlogu za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iznijeli razlog iz članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a i članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a, ovrhovoditelj je osporio postojanje tih razloga, a nisu ispunjene pretpostavke iz članka 52. stavak 4. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, na temelju članka 52. stavak 3. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog zaključka.

13. U prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, ovršenici su naveli da pljenidba i prijenos nisu osnovani, da će im biti onemogućeno pokrenuti odgovarajući postupak radi povrata novca, a prijenosom zaplijenjenog iznosa će im biti ugoržena egzistencija.

14. U podnesku od 29. travnja 2024. ovrhovoditelj je osporio navode ovršenika.

15. Prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

16. Naime, člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, dakle o navedenom prijedlogu se odlučuje odgovarajućom primjenom članka 65. OZ-a.

17. Člankom 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da sud može na prijedlog ovršenika odgoditi prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom postupka izravne naplate trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna kako bi se spriječilo nasilje te ako, uz to, postoji i neki od razloga navedenih u točci 1. do 11. stavak 1. članka 65. OZ-a

18. Slijedom navedenog, iz odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 1. OZ-a jasno je da se prijenos zaplijenjenih sredstava može odgoditi na prijedlog ovršenika samo ako se kumulativno ispune obje pretpostavke propisane člankom 65. stavak 1. OZ-a odnosno ako je ostvaren neki od pojedinačno navedenih razloga iz članka 65. stavak 1. točka 1. do 11. OZ-a te ako uz postojanje nekog od tih razloga postoji još i vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete, teško nadoknadive štete ili nasilja.

19. Postojanje navedenih kumulativnih pretpostavki dužan je dokazati ovršenik (članak 219. stavk 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a), a što ovršenici u ovom postupku nisu učinili.

20. Naime, ovršenici su dokazali postojanje prve kumulativne pretpostavke budući su podnijeli prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog člankom 50. stavak 1. točka 9. OZ-a i razloga propisanog člankom 50. stavak 1. točka 11. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, čime je ispunjen razlog iz članka 65. stavak 1. točka 5. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, međutim ovršenici nisu dokazali postojanje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete.

21. U tom smislu, sud ističe da vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja odnosno o tome jeli ovrhovoditeljeva imovina dostatna za povrat novčanih iznosa koji će u postupku izravne naplate biti preneseni ovrhovoditelju ako naknadno bude odlučeno da ovrhovoditelj ipak nije imao pravo na isplatu tih iznosa.

22. Zbog navedenog, ovršenik koji tvrdi da će mu pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta mora dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za eventualni naknadni povrat iznosa koji će u postupku izravne naplate biti zaplijenjen i prenesen, a što se dokazuje odgovarajućim ispravama (izvadak iz zemljišne knjige, potvrda Ministarstva unutarnjih poslova o vlasništvu motornog vozila, potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o radnom statusu ovrhovoditelja i slično).

23. Ovršenici ne tvrde da imovina ovrhovoditelja nije dostatna za povrat neosnovano prenesenih novčanih sredstava ako u parničnom postupku na koji su upućeni pljenidba i prijenos budu proglašeni nedopuštenima, već vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete obrazlažu navodeći da bi provedba postupka izravne naplate bila otegotna za njihovu egzistenciju, međutim navedeno nije šteta u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a.

24. Naime, u postupku izravne naplate se prisilno namiruje tražbina ovrhovoditelja (vjerovnika), a čime se prisilno umanjuje ovršenikova imovina, zbog čega postupak prisilnog namirenja uvijek ima otegotne posljedice za egzistenciju ovršenika fizičke osobe. Stoga, kada bi se navedeno smatralo štetom u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a, u svakom postupku prisilnog namirenja bi bile ispunjene pretpostavke za odgodu, a što nije smisao instituta odgode. Naime institut odgode, a što proizlazi i iz same odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, se primjenjuje samo iznimno, što znači samo u onim situacijama u kojima je opravdaniji interes ovršenika da zaštiti svoju imovinu od mogućeg neosnovanog umanjenja nego interes ovrhovoditelja da bez odgađanja namiri svoju tražbinu utvrđenu ovršnom ispravom (osnovom za plaćanje).

25. Stoga, zauzimanje stava prema kojem se svaki negativan utjecaj prisilnog namirenja tražbine na egzistenciju ovršenika smatra štetom u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a bi primjenu instituta odgode prijenosa učinilo pravilom, a ne iznimkom, što bi imalo za posljedicu odgađanje provedbe prisilne naplate u svakom postupku prisilnog namirenja, slijedom čega je jasno da bi takav pravni stav bio rezultat pogrešnog tumačenja odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a.

26. Slijedom navedenog, sama okolnost što je provedba postupka izravne naplate otegotna za egzistenciju ovršenika, nije dostatna za primjenu instituta odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava.

27. Nisu osnovani niti navodi ovršenika prema kojima vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete postoji jer će istima biti onemogućeno pokrenuti odgovarajući postupak radi povrata novca.

28. Naime, ovršenici, ako pljenidba i prijenos budu proglašeni nedopuštenima, imaju pravo pokrenuti parnični postupak radi povrata neosnovano prenesenih novčanih sredstava neovisno o tome što osnova za plaćanje (presuda) na temelju koje se provodi izravna naplata nije donesena u odnosu na njih, nego njihovog pravnog prednika budući su ovršenici, kako je već gore navedeno, stupili u pravni položaj svog prednika čime su postali nosioci svih prava i obveza vezanih uz tražbinu utvrđenu predmetnom presudom, što znači da imaju i dužnost namirenja tražbine, ali i pravo isticanja svih prigovora koji ih eventualno oslobađaju navedene dužnosti (primjerice, zastara, stjecanje bez osnove i slično).

29. Stoga, budući nisu ispunjene kumulativne pretpostavke iz članka 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

30. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava podneska od 29. travnja 2026. je odbijen obzirom navodi izneseni u navedenom podnesku nisu bili od utjecaja na donošenje odluke o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno odluka o navedenim prijedlozima ovršenika bi bila sadržajno ista i da se ovrhovoditelj nije očitovao, slijedom čega se predmetni podnesak ne može smatrati potrebnim u smislu članka 14. stavak 4. OZ-a (točka III. izreke rješenja).

U Zagrebu, 18. svibnja 2026.

Sudac:

Mirna Jakovac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku osam (8) dana od dana dostave ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem u četiri (4) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (članak 11. stavak 5. OZ-a).

DNA:

1. Ovrhovoditelju po punomoćniku

2. Ovršenikicima