REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-623/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] INT.2, Cervia (Ravenna), zastupane po punoomćniku Mauru Vitasoviću, odvjetniku u Puli, protiv tuženice ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Goranu Pajiću i Nikoli Pajiću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Pajić&Pajić j.t.d., odvjetnicima u Puli, radi predaje u suposjed, 18. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Određuje se vrijednost predmeta spora od 112.500,00 eura.

II Utvrđuje se da je tužba povučena.

III Nalaže se tuženici ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.511,18 eura, u roku od 15 dana.

IV U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

V Odbija se u cijelosti zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 17. listopada 2024. podnijela tužbu protiv tuženice. U tužbi je u bitnom navela da su parnične stranke suvlasnice nekretnina kč. br. [katastarska čestica] ZGR., kč. br. [katastarska čestica] ZGR., kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] ZGR., sve k. o. [katastarska općina], koje predstavljaju jednu stambenu i gospodarsku cjelinu, a suvlasnicima predmetnih nekretnina postale su 10. lipnja 2023., po smrti njihove majke pok. JO. Tuženica je od ranije u isključivom posjedu predmetnih nekretnina, još od kad je njihova majka bila živa, a takvo se stanje nastavilo do danas. Tuženica nije udovoljila višestrukim zahtjevima tužiteljice radi predaje nekretnina u suposjed i zajedničkog ostvarivanja koristi od istih, a odbila je i mogućnost dogovora oko diobe predmetnih nekretnina, pa je tužiteljica pokrenula ovaj postupak zahtijevajući da sud, nakon provedenog postupka, naloži tuženici da tužiteljici preda predmetne nekretnine u suposjed.

2. Podneskom od 17. prosinca 2024., prije upuštanja tuženice u raspravljanje, tužiteljica je izvijestila sud da joj je tuženica 12. prosinca 2024. predala ključeve predmetne nekretnine, odnosno uvela tuženicu u suposjed i time ispunila obvezu iz tužbe. Slijedom navedenog, navela je da više nema pravni interes za vođenje ovog postupka pa povlači tužbu i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Podneskom od 19. prosinca 2024. (naslovljenom kao odgovor na tužbu), tuženica je navela da ona nije bila u posjedu predmetnih nekretnina dok je njihova majka bila živa, da su po majčinoj smrti predmetne nekretnine naslijedile ona i tužiteljica, svaka u ½ dijela te da je tužiteljica oduvijek imala ključeve predmetne nekretnine jer se brava posljednjih 20 godina nije mijenjala. Bez obzira na sve navedeno, ona je u dobroj vjeri tužiteljici predala ključeve u uredu njenog punomoćnika, ali smatra da nije dužna tužiteljici naknaditi parnični trošak. U podnesku od 20. siječnja 2025. tuženica je dodala da je odmah po primitku tužbe kontaktirala tužiteljicu i ponudila joj ključeve, koje tužiteljica nikada prije od nje nije tražila, kao ni predaju nekretnina u suposjed, a to iz razloga jer je oduvijek imala i ključeve i pravo korištenja nekretnine, kao i tuženica. U podnesku od 11. veljače 2025. dodala je da tužiteljica ničim nije dokazala svoje navode iz tužbe u vezi odbijanja tuženice da joj preda u suposjed predmetne nekretnine, već je predmetni postupak pokrenula s obzirom na to da među strankama ne postoji dogovor oko diobe predmetnih nekretnina. Naglašava da tužiteljici nikada nije osporavala pravo na suposjed te da je bila iznenađena primitkom tužbe, ponovno napominjući da tužiteljica nije dokazala da bi se tuženici obratila pismom, e-mailom, sms porukom ili na bilo koji drugi način, zahtijevajući predaju ključeva. S obzirom na navedeno, kako tuženica nije dala povod za tužbu, predlaže da tužiteljica njoj naknadi troškove postupka.

4. Podneskom od 24. travnja 2025. tužiteljica je navela da ona, dok je majka bila živa, nije imala ključeve nekretnine. Živjela je u Italiji, gdje i danas ima prebivalište i kada je dolazila u posjetu majci, ključevi joj nisu trebali. Od jeseni 2016. majka je živjela kod tuženice, a tuženica je od tada nekretninu iznajmljivala, što je nastavila i nakon majčine smrti te je odbijala njene zahtjeve za predaju ključeva odnosno predaju nekretnine u suposjed. Komunikacija među strankama nije vršena pisanim putem, već usmeno i telefonom. Dalje je istaknula da je tuženica 3. prosinca 2024. pristupila u ured punomoćnika tužiteljice i potpisala pisanu Izjavu iz koje proizlazi da u predmetnoj nekretnini živi određena osoba (Š) s četvero djece koja se obvezala iseliti do 12. prosinca 2024. Tuženica je 12. prosinca 2024. ponovno pristupila u ured punomoćnika tužiteljice i predala mu ključeve predmetne nekretnine, a tužiteljica je po udovoljenju tužbenom zahtjevu povukla tužbu.

5. S obzirom na to da je tužiteljica povukla tužbu prije upuštanja tuženice u raspravljanje, na temelju čl. 193. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) odlučeno je kao u točki II izreke rješenja.

6. Glede zahtjeva za naknadu parničnog troška valja ukazati da je odredbom čl. 158. st. 1. ZPP propisano da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. U st. 2. istog zakonskog članka propisana je iznimka od tog pravila te je određeno da, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. Tužiteljica osnovanost svog zahtjeva za naknadu troška temelji upravo na iznimci predviđenoj u čl. 158. st. 2. ZPP, navodeći da je povukla tužbu odmah nakon udovoljenja tužbenom zahtjevu, a da je tome tako proizlazi i iz navoda tuženice te Zapisnika od 12. prosinca 2024. (list 29 spisa).

6.1. Tuženica, s druge strane, ističe da nije dala povoda za tužbu, pa smatra da nije dužna naknaditi trošak tužiteljici, već da je tužiteljica njoj dužna naknaditi parnični trošak. Odredbom čl. 157. ZPP propisano je da ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove. Dakle, navedenom odredbom određena su dva uvjeta koja se kumulativno moraju ispuniti da tuženica ne bi bila dužna na naknadu zatraženih troškova i to da nije dala povod za tužbu i da je prije nego što se upustila u raspravljanje o glavnoj stvari, priznala tužbeni zahtjev. Ispunjenjem utužene tražbine (predajom ključeva) tuženica jest priznala tužbeni zahtjev. Međutim, sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju nije ispunjen prvi uvjet iz čl. 157. ZPP, odnosno da tuženica nije dala povod za tužbu.

6.2. Naime, nije sporno da je tuženica tužiteljici predala ključeve predmetne nekretnine tek nakon pokretanja ovog postupka, i to 12. prosinca 2024., slijedom čega je tužiteljica odmah potom povukla tužbu. Iz sadržaja Izjave od 3. prosinca 2024. te Zapisnika od 12. prosinca 2024. proizlazi da su predmetne nekretnine nakon majčine smrti bile u posjedu treće osobe (gospođe Š) na temelju dopuštenja tuženice, zbog čega je upravo tuženica bila u mogućnosti omogućiti tužiteljici ostvarivanje prava na suposjed predajom ključeva. Pritom, činjenica da komunikacija među strankama nije vođena pisanim putem ne znači da tužiteljica prethodno nije zahtijevala predaju nekretnina u suposjed, osobito imajući u vidu da su stranke sestre te da je, prema navodima tužiteljice, komunikacija među njima pretežito bila usmena i telefonska, što je u obiteljskim odnosima uobičajeno.

6.3. Sud stoga prihvaća navode tužiteljice da je i prije podnošenja tužbe zahtijevala predaju u suposjed, ali do toga nije došlo sve do pokretanja ovog postupka. Slijedom navedenog, nije utvrđeno da tuženica nije dala povoda za tužbu u smislu čl. 157. ZPP. Budući da je tužiteljica povukla tužbu odmah nakon što je tuženica udovoljila tužbenom zahtjevu predajom ključeva, primjenjuje se odredba čl. 158. st. 2. ZPP, prema kojoj je tuženica dužna tužiteljici naknaditi parnične troškove. Primjenom iste zakonske odredbe tuženici ne pripada pravo na trošak, pa je njen zahtjev za naknadu troška odbijen u cijelosti.

7. Prije odmjeravanja parničnog troška valja ukazati da je tužiteljica u tužbi naznačila vrijednost predmeta spora od 225.000,00 eura.

7.1. Odredbom čl. 40. st. 2. ZPP propisano je da kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Stavkom 3. istog zakonskog članka propisano je da ako je u slučaju iz st. 2. tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora. U ovom predmetu pripremno ročište nije održano pa se vrijednost predmeta spora može odrediti i ovim rješenjem.

7.2. Uzimajući u obzir da je tužiteljica tužbom zahtijevala predaju u suposjed četiri nekretnine od kojih su dvije štalice površine 14 i 18 m2 (kč. br. [katastarska čestica] zgr. i kč. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]), zatim oranica površine 72 m2 (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) te zgrada površine 147 m2 (kč. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]) , sud smatra da vrijednost predmeta spora suviše visoko postavljena, odnosno da je riječ o vrijednosti nekretnina u cijelosti, dok vrijednost suvlasničkog udjela tužiteljice od ½ iznosi 112.500,00 eura, pa je rješenjem odredio upravo tu vrijednost predmeta spora i po toj će vrijednosti odmjeriti trošak tužiteljici. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke rješenja.

8. Stoga, uzimajući u obzir da je tužiteljica u ovom postupku bila zastupana po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora od 112.500,00 eura , pripada joj nagrada u iznosu od 847 bodova za sastav tužbe (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine", broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) te 25 bodova za sastav podneska od 4. prosinca 2024. (Tbr. 8.4. Tarife), ukupno 872 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.744,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 436,00 eura (Tbr. 46. Tarife) ukupno iznosi 2.180,00 eura. Pripada joj i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 331,18 eura pa ukupan trošak tužiteljice iznosi 2.511,18 eura.

8.1. U preostalom dijelu, zahtjev tužiteljice za priznanje troška je odbijen kao previsoko postavljen.

8.2. Stoga je odlučeno kao u točkama III do V izreke rješenja.

U Puli 18. svibnja 2026.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka rješenja.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženici po punomoćniku