REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž Ob-45/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dolores Peruško, predsjednica vijeća, Alenka Paus, sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić, članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], boravište u Specijalnoj bolnici za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra, Bistra, Bolnička 21, koju zastupa poseban skrbnik NM, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika 1. LM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. ĆMF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Petra Ogrizek, odvjetnica iz Zagreba, radi donošenja odluke o uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-754/2020-88 od 21. listopada 2025., na sjednici vijeća 18. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se djelomično žalba tužiteljice te se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-754/2020-88 od 21. listopada 2025. u točki I. I. izreke i sudi:
„I. I. Nalaže se prvo tuženici LM, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi za uzdržavanje tužiteljice KM OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 75,00 eura mjesečno počevši od 1. ožujka 2016. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti tako da dospijevajuće iznose isplati najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec.
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice u odnosu na prvo tuženicu u preostalom dijelu u iznosu 190,45 eura.“
II. U preostalom dijelu odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-754/2020-88 od 21. listopada 2025. (u preostalom dijelu točke I. izreke i u točki II. izreke).
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je: „I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "I. Prvotužena LM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao majka dužna je doprinositi za uzdržavanje kćerke KM iz [adresa] sada na liječenju u Specijalnoj bolnici za kronične bolesti dječje dobi- Gornja Bistra, Bistra, Bolnička 21, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 265,45 EUR mjesečno, počevši od dana 01.03.2016. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, tako da dospijevajuće iznose isplaćuje najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec.
II. Drugotuženik ĆMF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao otac dužan je doprinositi za uzdržavanje kćerke KM iz [adresa] sada na liječenju u Specijalnoj bolnici za kronične bolesti dječje dobi- Gornja Bistra, Bistra, Bolnička 21, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 265,45 EUR mjesečno, počevši od dana 01.03.2016. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, tako da dospijevajuće iznose isplaćuje najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec.
III. Prvotužena i drugotuženik dužni su naknaditi tužiteljici parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena prema čl. 29. st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima."
II. Svaka stranka snosi svoj trošak.
2. Protiv presude pravovremenu žalbu podnosi tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje na odredbu čl. 290. st. 4. Obiteljskog zakona, da činjenica da tužiteljica zbog zdravstvenog stanja nema troškove povezane sa školovanjem, prijevozom, prosječnim obimom odjeće i obuće ne utječe na obvezu uzdržavanja, da tužiteljica ima troškove za smještaj i liječenje u Specijalnoj bolnici za kronične bolesti dječje dobi u Gornjoj Bistri, ukazuje na odredbu čl. 307. , čl. 349., čl. 426. Obiteljskog zakona, da isti ne predviđa oslobađanje od obveze uzdržavanja, pa sve i da stanje punoljetnog djeteta ne zahtjeva dodatne troškove. Ističe da je pogrešan zaključak suda da bi tek pravna osoba u kojoj je tužiteljica smještena mogla zahtijevati naknadu učinjenih troškova, da bez obzira što je tužiteljici skrb osigurana na teret HZZO postoji zakonska obveza uzdržavanja punoljetnog djeteta koje zbog teške ili trajne bolesti i invaliditeta nije sposobno za rad. Ukazuje na uvjerenje o prebivalištu za drugo tuženika te obavijest MUP PU Zagrebačke, Sektora za upravne poslove i strance, Odjela za upravne poslove iz kojeg je razvidno da su ĐM i MM iste osobe. Smatra da je trebalo provesti dokaz suočenjem tuženih kako bi se po tvrdilo da je ĆMF ujedno ĐM upisan kao otac tužiteljice. Predlaže preinačiti presudu.
3. U odgovoru na žalbu drugo tuženik ĆMF u bitnome ističe da tužiteljica nije dokazala kolike su njezine mjesečne potrebe, da HZZO snosi troškove liječenja, Specijalna bolnica troškove odjeće i obuće; da provedenim dokazima nije dokazano da bi drugo tuženik bio osoba ĐM koja je osoba upisana kao otac tužiteljice, da tužiteljica ima danas 39 godina, da se identitet ili očinstvo ne može dokazivati suočenjem parničnih stranaka. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.
5. Predmetni postupak je po drugi puta u žalbenom postupku nakon što je odlukom ovoga suda poslovni broj Gž Ob-263/2020-2 od 14. rujna 2020. ukinuta prvostupanjska odluka poslovni broj P Ob-169/16-40 od 20. svibnja 2020. i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje s uputom da osim što valja utvrditi je li drugo tuženik osoba upisana kao otac tužiteljice pod imenom ĐM, valja utvrditi ukupne materijalne potrebe tužiteljice (neovisno što se ona nalazi u Specijalnoj bolnici - troškovi stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, skrbi o zdravlju i druge slične troškove), odnosno utvrditi koji su i koliki troškovi njezinog boravka u toj bolnici, je li tužiteljici priznato određeno pravo na socijalnu skrb, pa i pravo na podmirenje troškova boravka u bolnici, tko snosi te troškove (osnovom čega); koje su i kakve su potrebe tužiteljice s obzirom na njezino zdravstveno stanje (koje također valja utvrditi), eventualno povrh onih koje se zadovoljavaju u bolnici; eventualna vlastita primanja tužiteljice ukoliko ih ostvaruje po nekoj osnovi, odnosno eventualno posjedovanje imovine; čl. 291. st. 1. Obiteljskog zakona u svezi sa čl. 307. Obiteljskog zakona; ukupne imovinske mogućnosti roditelja (primanja, imovinsko stanje sukladno odredbi čl. 313. Obiteljskog zakona, mogućnosti zaposlenja, ostvarivanja zarade; vlastite potrebe, druge zakonske obveze uzdržavanja, čl. 307. st. 3. Ob iteljskog zakona).
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za uzdržavanjem od strane roditelja i to iznosa od 265,45 eura mjesečno od svakog počev od 1. ožujka 2016. pa nadalje. Tužba je podnesena 23. veljače 2016.
7. Pobijanom odlukom prvostupanjski sud odbio je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice zaključivši u odnosu na drugo tuženika da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije budući nije moguće valjano zaključiti da su ĐM koji je upisan kao otac KM i ĆMF ista osoba; da se ne može utvrditi radi čega je Centar za socijalni rad, Podružnica Centar od MUP-a, Policijske uprave Zagrebačke zatražio identifikaciju ĆMF i ĐM i temeljem koje dokumentacije, niti zašto je i kako MUP, Odjel za upravne poslove rješenjem od 20. studenog 2002. tužiteljici ĆM, kćeri ĐM, rođenoj **.**.1986. u [adresa], BiH utvrdio prebivalište u [adresa].; da ista nikada nije imala uobičajeno boravište na toj adresi jer je odmah po rođenju smještena u Dom za djecu u Zagrebu, Nazorova 49 gdje je boravila tri godine, a nakon toga je smještena u Specijalnoj bolnici u Gornjoj Bistri, gdje joj je uobičajeno boravište bilo i u vrijeme donošenja predmetnog rješenja MUP-a.
7.1. U odnosu na prvo tuženu, majku tužiteljice, također je odbio zahtjev kao neosnovan utvrdivši da je tužiteljica osoba s teškim i trajnim oštećenjem koja leži na podlozi, niti jedan položaj ne zauzima samostalno, može kratkotrajno sjediti u kolicima, ne govori, prehrana se vrši putem PEG-a, zadovoljstvo izražava smijehom, a nezadovoljstvo ili bol vikom ili plačem; sfinktere ne kontrolira; smještaj i zdravstvenu skrb ostvaruje na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje HZZO) u cijelosti; da ista nema troškove povezane s školovanjem, prijevozom, prosječnim obimom odjeće i obuće s obzirom da uglavnom leži, da za održavanje higijene potrebne su joj uobičajene potrepštine koje sve ima osigurane u ustanovi u kojoj je smještena, da odjeću i obuću pribavlja se putem donacija; a slijedom čega zaključuje da ne postoje troškovi uzdržavanja tužiteljice koje bi trebala snositi majka tužiteljice.
8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama određenih žalbenih navoda pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, čl. 365. st. 2. ZPP/14 (koji se primjenjuje osnovnom odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ 70/19), utvrđenje je ovoga suda da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP/14. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo u odnosu na prvo tuženu, a zbog čega je odluku u tom dijelu valjalo dijelom preinačiti.
9. Odredbom čl. 290. st. 4. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023) propisano je da punoljetno dijete koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad roditelji su dužni uzdržavati dok ta nesposobnost traje. U predmetnoj pravnoj stvari nije sporno da tužiteljica uslijed svog zdravstvenog stanja nije sposobna za rad.
10. Sporno je, je li drugo tuženik istovjetna osoba osobi ĐM koja je navedena kao otac tužiteljice u izvatku iz matice rođenih.
11. S obzirom na okolnosti slučaja koje je prvostupanjski sud detaljno obrazložio u točkama V. i VI. obrazloženja odluke, i stavu ovoga suda pravilno je sud prvog stupnja zaključio da se ne može kao valjan izvesti zaključak da je drugo tuženik ĆMF istovjetna osoba s osobom ĐM koji je upisan u izvatku iz matice rođenih za ĆM kao otac iste.
11.1. U tom segmentu sud prvog stupnja je valjano i detaljno analizirao sve izvedene dokaze, pa cijeneći i da majka prvo tuženica navodi da je tužiteljica rođena u [adresa] **.**.1986., a da je u izvatku iz matice rođenih naznačen datum 19. rujna 1986., da je po rođenju tužiteljica smještena od strane majke u Dom u Nazorovoj u Zagrebu, a nakon toga u Specijalnu bolnicu u kojoj se i danas nalazi, da nikada nije imala boravište na adresi u [adresa], da se nije moglo provjeriti, iako je to sud pokušao, osnovnom čega je tada Centar za socijalni rad, Podružnica Centar od MUP- a, Policijske uprave Zagrebačke zatražio identifikaciju A l-Bayati ĐM i UM i temeljem koje dokumentacije, da niti od strane MUP-a nije bilo moguće dobiti podatak osnovom čega je utvrđeno da bi ĐM i ĆMF bil i jedno te ista osoba, niti isti raspolažu podacima o prijavi tužiteljice na adresu u [adresa], a u kojoj prijavi se ne može niti potvrditi da je sudjelovao drugo tuženik; to je i po stavu ovoga suda pravilno zaključio sud prvog stupnja da se ne može nedvojbeno zaključiti da je drugo tuženik osoba koja je upisana kao otac tužiteljice pod imenom ĐM.
11.2. Osim toga, u izvatku iz matice rođenih za tužiteljicu upisano je i prezime majke Ć LM, iako majka navodi da nikada nije bila u braku s ĐM već da je s ocem tužiteljice bila uvezi 4-5 mjeseci i da ga nije obavijestila o rođenju djeteta, a drugo tuženik ukazuje da nikada nije mijenjao svoje ime i prezime. Stoga, u takvim okolnostima konkretnog slučaja, nije bilo potrebno provoditi dokaz suočenjem tuženih u svrhu prepoznavanja jer nema nedvojbene poveznice koja bi drugo tuženika dovodila u vezu s imenom ĐM, osobe koja je upisana kao otac tužiteljice.
12. Slijedom navedenog, pravilno je u odnosu na drugo tuženika prvostupanjski sud utvrdio osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije i odbio zahtjev tužiteljice u odnosu na istog jer se ne može zaključiti da je isti otac tužiteljice.
13. U odnosu na prvo tuženu majku tužiteljice ne može se prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da ne postoje troškovi koje bi trebala snositi majka tužiteljice s obzirom na zdravstveno stanje tužiteljice i nastavno potrebe tužiteljice te činjenicu da su troškovi njezina smještaja, prehrane pokriveni od strane HZZO, kroz ostvarivanje socijalnih i zdravstvenih prava iste.
14. Naime, nije niti sporno da tužiteljica uslijed zdravstvenog stanja nije sposobna za rad; da se radi o osobi teško somatski i psihomotorno retardiranoj, koja ne govori, može samo kratkotrajno sjediti te je kompletno ovisna o njezi druge osobe; da je takvo stanje iste i u vrijeme podnošenja tužbe i tijekom postupka.
15. Odredbom čl. 290. st. 4. Obiteljskog zakona propisano je da punoljetno dijete koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad roditelji su dužni uzdržavati dok ta nesposobnost traje. Odredbom čl. 281. Obiteljskog zakona da uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova, srodnika u ravnoj lozi te pastorka i maćehe i očuha, kad je to predviđeno ovim Zakonom. Odredbom čl. 306. Obiteljskog zakona određeno je da se uzdržavanje može odrediti samo za vrijeme nakon podnošenja zahtjeva za uzdržavanje, osim ako je drukčije određeno ovim Zakonom. Odredbom čl. 307. Obiteljskog zakona propisano je da u sporu o uzdržavanju sud će utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja. Odredbom čl. 311. st. 1. Obiteljskog zakona da ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta te čl. 316. Obiteljskog zakona da su oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužna plaćati uzdržavanje za dijete ako dijete ne stanuje s njima i ako se ni jedno od njih svakodnevno ne skrbi o djetetu. Oba su roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz članka 290. ovoga Zakona, s tim što se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja. Člankom 317. st. 1. Obiteljskog zakona određeno je da odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja.
16. Sud prvog stupnja zaključio je iz utvrđenih činjenica da HZZO snosi troškove smještaja, prehrane, liječenja tužiteljice, da se potreba za odjećom i obućom zadovoljavaju donacijama, da higijenske potrepštine osigurane su u ustanovi u kojoj boravi, da stoga tužiteljica nema troškove povezane sa školovanjem, prijevozom, prosječnim obimom odjeće i obuće cijeneći pritom i njezino zdravstveno stanje, činjenicu da uglavnom leži, a samo povremeno kratko sjedi u kolicima. Dakle, da nema troškova, potreba za koje bi bila u obvezi doprinositi majka.
17. Takav se zaključak iz utvrđenih činjenica ne može prihvatiti kao valjan.
18. Naime, tužiteljica uslijed svoga zdravstvenog stanja nedvojbeno nema uobičajene troškove u opsegu u kojem bi to imala zdrava osoba, a pravilno je utvrđeno da troškovi njezina smještaja i liječenja pokriveni su (ostvarivanjem njezinih prava) od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Isto tako slijedi da ista drugih prava ne ostvaruje u smislu prava na neku novčanu pomoć. Međutim, iz dopisa Specijalne bolnice slijedi da se njezine potrebe za odjećom, obućom, zadovoljavaju donacijama. Nedvojbeno je, što i navodi prvostupanjski sud, da niti te potrebe nisu znatne jer tužiteljica uslijed svog zdravstvenog stanja može samo kratkotrajno sjediti, dakle, uglavnom leži u krevetu. Neovisno o tome, jasno je da ista ima određene potrebe za donjim rubljem, odjećom, odnosno za nekim odjevnim predmetom, obućom jer se te njezine potrebe zadovoljavaju donacijama.
19. Stoga, iako su njezine potrebe minimalne iste kao takve postoje i to po ocjeni ovoga suda u iznosu od 75,00 eura mjesečno jer se radi o minimalnim potrebama za odjevnim predmetima, ali ipak potrebama koje valja zadovoljiti. Pritom nije sporno da tužiteljica nema imovine niti prihoda.
20. Odredbom čl. 313. st. 1., 2. i 4. Obiteljskog zakona određeno je da ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje; da roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja; da kad sud utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan je osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. ovoga članka uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja.
21. Stoga, cijeneći utvrđene potrebe tužiteljice te da majka nije stalno zaposlena, da je rođena 1965. i s obzirom na dob teže nalazi posao, zaključak je ovoga suda da ipak, cijeneći i njezine vlastite potrebe, ista je u mogućnosti bez štete za vlastito uzdržavanje doprinositi u cijelosti potreban utvrđeni iznos za zadovoljavanje potreba tužiteljice . Stoga je valjalo naložiti joj da navedeni iznos od 75,00 eura plaća mjesečno od 1. ožujka 2016. za uzdržavanje tužiteljice do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec.
22. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 2. i 3. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.
23. Odluka o troškovima postupka u smislu da svaka stranka snosi svoj trošak je pravilna neovisno sada i o djelomičnom preinačenju pobijane odluke, a cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja, čl. 366. st. 1. Obiteljskog zakona.
U Puli – Pola 18. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Dolores Peruško
