Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-239/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog NE, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11.) i drugih,, odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici od 5. ožujka 2026. broj Kv- 8/2026-9, u sjednici održanoj 18. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženog NE, a u povode te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Koprivnici, na temelju članka 98.a stavka 1. u vezi sa stavkom 2. (pri čemu je prvostupanjski sud očitom omaškom propustio navesti članak 98. stavak 2. kojim su propisane pojedine mjere opreza) točka 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.

– pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), time da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije naznačio brojeve službenog glasila u kojima su objavljeni taj zakon te njegove izmjene i dopune, optuženom NE produljena je samostalna mjera opreza zabrane približavanja prema OE, kojoj se ne smije približavati na razdaljinu bližu od 100 metara te zabrane uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s istom te je određeno da će ta mjera trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude, s time da će u slučaju nepridržavanja, ista biti zamijenjena istražnom zatvorom. Ujedno je, u točki II. izreke pobijanog rješenja, optuženi NE upozoren da je nepridržavanje samostalnih mjera opreza kazneno djelo.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi NE, po braniteljici, odvjetnici Saneli Kontin Miklin ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom Županijskom sudu u Varaždinu da prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje, podredno da predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Prije dostave sucu izvjestitelju, spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

4. Žalba je osnovana.

5. Iako se uvodno u žalbi ne navode pojedine žalbene osnove zbog kojih optuženik pobija rješenje prvostupanjskog suda, iz sadržaja žalbe i žalbene tvrdnje da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva, očigledno proizlazi da optuženi NE u žalbi ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a. Obrazlažući iznijetu žalbenu tvrdnju, optuženi NE u žalbi s pravom ističe da je u odnosu na posljedicu koja slijedi u slučaju kršenja mjera opreza, izreka pobijanog rješenja potpuno nerazumljiva. Naime, prvostupanjski je sud u točki I. izreke, upozorio optuženika da će u slučaju nepridržavanja mjera opreza biti zamijenjena istražnim zatvorom, te je potom, u točki II. optuženik upozoren da je nepridržavanje samostalnih mjera opreza kazneno djelo.

5.1. Prema odredbi članka 98.a stavka 1. ZKP-a, u slučaju kada postoje razlozi iz članka 123. ZKP-a (dakle, razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora), a istekli su rokovi trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP-a, sud može rješenjem odrediti mjere opreza i kao samostalne mjere opreza. Dakle, samostalne mjere opreza sud može odrediti kada su ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. ZKP-a, ali su istekli rokovi maksimalnog trajanja istražnog zatvora, pa se stoga, u slučaju kršenja samostalne mjere opreza ne mogu zamijeniti istražnim zatvorom. Zato će sud, u skladu s tom zakonom odredbom, okrivljenika upozoriti da je kršenje samostalnih mjera opreza kazneno djelo.

5.2. Međutim, s obzirom na to da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju naznačio da će u slučaju nepridržavanja mjera opreza biti zamijenjena istražnim zatvorom, a potom je upozorio optuženika da je nepridržavanje samostalnih mjera opreza kazneno djelo, to proizlazi da je, u dijelu u kojem je optuženik upozoren na posljedice nepridržavanja, odnosno kršenja produljenih mjera opreza, izreka pobijanog rješenja nerazumljiva, na što s pravom ukazuje optuženi NE u žalbi , a ujedno i proturječna sama sebi.

6. Nadalje, ispitujući pobijano rješenje u skladu s odredbom članka 494. stavkom 4. ZKP-a, ovaj drugostupanjski sud je našao da je izreka pobijanog rješenja također nerazumljiva iz razloga koji je različit od onoga na kojeg upire žalba optuženika. Naime, iako je pobijanim rješenjem produljio kao samostalne dvije mjere opreza propisane odredbom članka 98. stavkom 2. točkom 4. i 5. ZKP-a i to zabrane približavanja određenoj osobi i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom, prvostupanjski sud ove mjere navodi u jednini, pa tako u izreci navodi da se produljuje mjera opreza te da ista može trajati do pravomoćnosti presude, što izreku pobijanog rješenja čini nerazumljivom.

7. Daljnji oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka zbog kojeg se pobijano rješenje ne može ispitati ovaj drugostupanjski sud nalazi u izostanku razloga o odlučnim činjenicama.

7.1. Naime, iz naprijed citirane odredbe članka 98. a ZKP-a proizlazi da je postojanje okolnosti iz članka 123. ZKP-a (dakle, postojanje neke od istražno zatvorskih osnova) zakonska pretpostavka za određivanje, odnosno produljenje samostalnih mjera opreza. U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud u točki 15. obrazloženja pobijanog rješenja, nakon što je izložio sadržaj iskaza žrtve OE, konstatirao da i dalje postoji opasnost da bi se optuženi NE kada izađe iz istražnog zatvora mogao ponovno na inkriminirani način ponašati prema žrtvi. Međutim, iako se iz navedene konstatacije može zaključiti da prvostupanjski sud na strani optuženog NE nalazi okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a, to se u pobijanom rješenju nigdje ne navodi, niti je prvostupanjski sud obrazložio koje to okolnosti konkretnog slučaja predstavljaju osobite okolnosti koje eventualno upućuju na opasnost od ponavljanja djela, odnosno iz kojih konkretnih okolnosti na strani optuženika proizlazi određena istražno zatvorska osnova iz članka 123. ZKP-a, zbog koje je, s obzirom na to da je isteklo maksimalno trajanje istražnog zatvora, potrebno produljiti kao samostalne mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. i 5. ZKP-a.

8. Zbog navedenih propusta prvostupanjskog suda pobijano se rješenje ne može ispitati, kako u dijelu koji se odnosi na ispunjenje zakonskih pretpostavki za daljnju primjenu samostalnih mjera opreza, u dijelu koji se odnosi na njihovo trajanje, tako i u dijelu koji se odnosi na posljedice kršenja mjera opreza, pa proizlazi da je u pobijanom rješenju počinjeno više vidova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a na koju je i optuženik ukazao u žalbi, dok je druge oblike te povrede ovaj drugostupanjski sud našao prilikom ispitivanja pobijanog rješenja po službenoj dužnosti. Zbog toga je trebalo, u skladu s odredbom članka 494. stavka 2. točkom 3. ZKP-a, prihvaćajući žalbu optuženika, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

9. U ponovljenom postupku preispitivanja potrebe daljnje primjene mjera opreza protiv optuženog NE, prvostupanjski će sud uzeti u obzir primjedbe istaknute u ovom rješenju te utvrditi postoje li na strani optuženika određene okolnosti iz članka 123. ZKP-a, pri čemu će razmotriti aktualne okolnosti u smislu je li optuženik momentalno lišen slobode i po kojoj osnovi te će, ako utvrdi da okolnosti iz članka 123. ZKP-a ovdje postoje, to jasnim i određenim razlozima i obrazložiti, vodeći računa o odredbi članka 98. stavka 7. ZKP-a, kojom je propisano trajanje mjera opreza, ovisno o istražno zatvorskoj osnovi radi koje su mjere opreza određene, odnosno produljene, nakon čega će donijeti novo, na zakonu utemeljeno rješenje, koje će u svim njegovim dijelovima valjano i obrazložiti.

Varaždin, 18. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić