Republika Hrvatska
Repubblica di Croazia
Općinski sud u Puli-Pola
Tribunale comunale di Pula-Pola
Stalna služba u Rovinju-Rovigno
Sezione distaccata di Rovinj-Rovigno
Rovinj, Obala P. Budicin 4
Posl.br. P-380/2024-127
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju – Rovigno, po sucu Robertu Uggeriju, u parničnom predmetu tužiteljice Općine Bale-Comune di Valle, Trg T. Bembo 1, OIB: 05198666627, koju zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola i umješača na strani tužiteljice Mon Perin d.d., Bale, Trg la Musa 2, OIB: 06374155285, kojeg zastupa punomoćnik VŠ, radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, nakon zaprimljenog podneska tužiteljice od dana 17. prosinca 2025. kojim tužiteljica povlači tužbu i tužbeni zahtjev i nakon zaprimljenog podneska tuženice od dana 23. prosinca 2025., kojim pristaje na povlačenje tužbe, dana 18. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužiteljica dana 17. prosinca 2025. povukla tužbu i tužbeni zahtjev protiv tuženice, u predmetu pod posl.br. P-380/2024.
II. Tužiteljica je dužna tuženici naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 13.303,00 eura, u roku od 15 dana, od dana donošenja ovog rješenja, sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana donošenja odluke, do isplate; a u preostalom se dijelu troškovi tuženice odbijaju, do visine iznosa od 297.432,00 eura.
Obrazloženje
1. U ovom je predmetu tužiteljica Općina Bale-Comune di Valle je podnijela tužbu protiv tuženice Republike Hrvatske dana 10. siječnja 2008., radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave.
1.1. Dana 17. prosinca 2025. je tužiteljica podneskom izvijestila sud da povlači tužbu i tužbeni zahtjev; a tuženica je podneskom od 23. prosinca 2025. pristala na povlačenje tužbe; time da potražuje troškove parničnog postupka, u ukupnom iskazanom iznosu od 297.432,00 eura.
1.2. Tuženica potražuje troškove postupka za poduzete procesno pravne radnje kako slijedi: za sastav odgovora na tužbu od 31. siječnja 2008.; za sastav podneska od 17. lipnja 2008.; za sastav podneska od 10. rujna 2010.; za sastav žalbe od 27. svibnja 2011.; za sastav podneska od 5. ožujka 2014.; za sastav podneska od 13. lipnja 2022.; za pristup ročištu od 17. lipnja 2008.; za pristup očevidu od 15. listopada 2008.; za pristup ročištu od 13. rujna 2010.; za pristup ročištu od 17. prosinca 2013.; za pristup ročištu od 5. ožujka 2014.; za pristup ročištu od 30. svibnja 2014.; za pristup ročištu od 14. lipnja 2022.; i to sve za zakonskim zateznim kamatama od donošenje sudske odluke.
1.3. Tužiteljica se dana 13. siječnja 2026., pismeno očitovala na iskazane troškove tuženice od dana 23. prosinca 2025.; te navodi: da je trošak parničnog postupka kako je zatražen u podnesku tuženice od 23. prosinca 2025. neutemeljen i neosnovan; budući da nije u skladu sa vrijednosti predmeta spora i rješenjem ovoga suda posl.br. P-380/2024-118 od 12. prosinca 2025., niti rješenjem Županijskog suda u Puli posl.br. Gž-2060/11-2 od 25. veljače 2013.; te svakako protivan Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, 107/25). Da je vrijednost predmeta spora određena rješenjem ovoga suda, u iznosu od 66.494,13 eura; slijedom čega da sukladno Tbr. 7.1. nagrada za svaku radnju iznosi 502 boda, odnosno 1.004,00 eura. Dakle, da je u pogledu vrijednosti predmeta spora mjerodavno isključivo rješenje ovoga suda posl.br. P-380/2024-118 od 12. prosinca 2025.
1.4. Dodatno, da je u predmetnom postupku na ročištu (koje je održano 13. rujna 2010.), povodom prigovora tuženika da je vrijednost predmeta spora označena suviše visoko, sud raspravnim rješenjem utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 300.000.000,00 kuna. Da je Županijski sud u Puli dana 25. veljače 2013., donio rješenje posl.br. Gž-2060/11-2, kojim je ukinuo presudu i rješenje ovoga suda, od 27. rujna 2010., kojim je utvrđena vrijednost predmeta spora u iznosu od 300.000.000,00 kuna. Navedenim je rješenjem sud ukazao: da je tako utvrđena vrijednost predmeta spora bezrazložno visoka; te je predmet vraćen na ponovni postupak; i radi utvrđivanja odgovarajuće vrijednosti predmeta spora. Da je nastavno na predmetnu odluku Županijskog suda u Puli posl.br. Gž-2060/11-2 od 25. veljače 2013., tužiteljica podneskom od 13. prosinca 2013. (a zaprimljenog kod ovoga suda dana 16. prosinca 2013.), obzirom na okolnost da je postupak krenuo ispočetka, naznačila vrijednost predmeta spora, u iznosu od 501.000,00 kuna koji iznos (primjenom službenog tečaja 7,53450) sada iznosi 66.494,13 eura.
1.5. Da odredba članka 26. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13) kojom je (ranije) bilo propisano: da se vrijednost predmeta spora u vlasničkim sporovima o nekretninama određuje prema tržišnoj vrijednosti nekretnine, koja je predmet spora izraženoj u cijeni koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu u mjestu gdje se nekretnina nalazi (a na temelju koje je sud donio rješenje posl.br. P-1840/2015-68 od 27. svibnja 2015. godine), da više ne postoji u Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18, 51/23). Da je člankom 40. stavkom 2. ZPP-a određeno: da u slučajevima kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna vrijednost predmeta spora, koju je tužiteljica naznačila, u ponovljenom postupku, podneskom od dana 13. prosinca 2013., a zaprimljenog kod ovoga suda dana 16. prosinca 2013. Da nije moguće obračunati nagradu u iznosu većem od 10.000 bodova, odnosno u iznosu većem od 20.000,00 eura. Da Tbr. 52. Tarife propisuje: da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka; slijedom čega da je za odluku o nagradi troškova u konkretnom slučaju mjerodavna Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, 107/25).
2. Ovaj je sud, dana 12. prosinca 2025. donio rješenje pod posl.br. P-380/2024- 118, i istim utvrdio i odredio, u ovom predmetu, vrijednost predmeta spora, u iznosu od 66.494,13 eura, iz razloga kako slijedi. Ovaj je sud, sukladno odredbi čl. 40. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u daljnjem tekstu ZPP), odlučio da protiv istoga rješenja, nije dopuštena posebna žalba.
2.1. U ovom je predmetu dana 27. rujna 2010. ovaj sud donio presudu pod posl.br. P-6/08-39, koja je povodom žalbe tuženice ukinuta rješenjem Županijskog suda u Puli- Pola dana 25. veljače 2013. pod posl.br. Gž-2060/11-2. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi: da je tužiteljica vrijednost predmeta spora očito previsoko postavila u tužbi na iznos od 357.000.000,00 kuna, što je previsoko utvrđeno i rješenjem doneseno tek na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena; cijeneći okolnost da se radi o tužbenom zahtjevu koji se ne odnosi na novčanu svotu, kada je mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio, koju sud prvog stupnja može korigirati po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika. Da u konkretnom slučaju je prvostupanjski sud samo neznatno smanjio vrijednost predmeta spora označenu od strane tužiteljice i utvrdio bezrazložno visoko u iznosu čak od 300.000.000,00 kuna; pri tome da ovaj sud: nije odlučio o prigovoru tuženice. Za tako donesenu odluku prvostupanjski sud da nije uopće dao razloge i da je tuženica osnovanom žalbom protiv presude prigovorila donesenom rješenju, jer da je opterećeno apsolutno bitnom povredom iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u svezi s čl. 381. ZPP-a, zbog čega je na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a, to je rješenje u svezi vrijednosti predmeta spora, ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak; dakle, radi utvrđenja odgovarajuće vrijednosti predmeta spora.
2.2. Tužiteljica je dana 16. prosinca 2013., nakon donijete presude Županijskog suda u Puli-Pola posl.br. Gž-2060/11-2 od 25. veljače 2013., podneskom iskazala vrijednost predmeta spora u iznosu od 501.000,00 kuna; no nakon toga je ovaj sud 27. svibnja 2015. rješenjem o određivanju vještačenja nekretnina predmetom spora, odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 479.942.086,17 kuna; s time da je 29. lipnja 2015. tužiteljica podnijela zahtjev tuženici za mirno rješenje predmetnog spora. Podneskom od 6. lipnja 2022. je tužiteljica prigovorila tako utvrđenoj vrijednosti predmeta spora, a o tome ovaj sud nije odlučivao. Dodatno je dana 18. rujna 2025. tužiteljica ponovno prigovorila tako visoko utvrđenoj vrijednosti predmeta spora, jer je ista određena protivno utvrđenju i uputi drugostupanjskog suda, posebice stoga što se u međuvremenu Zakon o sudskim pristojbama promijenio, jer: da ranija odredba čl. 26. Zakona o sudskim pristojbama, više ne postoji; a kojom je ranije bilo propisano, da se vrijednost predmeta spora u vlasničkim sporovima o nekretninama određuje, prema tržišnoj vrijednosti nekretnine izraženoj u cijeni koja se za nekretninu može postići na tržištu. Dakle, da ta odredba u Zakonu o sudskim pristojbama, više ne postoji. Da su sada na snazi druge odredbe Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18 i 51/23); i da sud u konkretnom slučaju treba odlučiti o vrijednosti predmeta spora, cijeneći i okolnost da stranke u ovom postupku razmatraju mogućnost mirnog rješenja predmetnog spora. Tužiteljica svojim prigovorom predlaže odrediti vrijednost predmeta spora u iznosu od 501.000,00 kuna (501.000,00 kuna, po službenom tečaju 7,53450) koji sada iznosi 66.494,13 eura; koji da je primjeren u ovom konkretnom slučaju.
3. Vrijednost predmeta spora što ju je tužiteljica naznačila u tužbi, ne mora nužno odgovarati protuvrijednosti imovine koja je predmet spora (Vrhovni sud Rev-2896/90 od 27. ožujka 1991.). U svezi navedenog valja istaknuti, da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 6. lipnja 2022., objavljeno pravno shvaćanje kako slijedi: "U postupku u kojem je, povodom pravodobnog prigovora tuženika, propustio provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora najkasnije na pripremnom ročištu, prvostupanjski sud i nakon toga mora odlučiti o prigovoru tuženika i odrediti vrijednost predmeta spora jer propuštanje, da se o tome pravodobno odluči (najkasnije na pripremnom ročištu), ne može ići na štetu stranke".
3.1. Dakle, do zaključenja pripremnog ročišta u ovom postupku nije utvrđena vrijednost predmeta spora, već je o vrijednosti predmeta spora odlučeno nakon upuštanja tuženice u raspravljanje o glavnoj stvari. Predmet spora je utvrđenje prava vlasništva nekretnina; a tijekom postupka stranke su se izjasnile o vrijednosti predmeta spora; a tužiteljica je predložila, kao što je prije gore navedeno, da se odredi vrijednost predmeta spora u iznosu 501.000,00 kuna. Obzirom na predmet spora, dakle, o čemu se stranke spore, sud je odredio vrijednost predmeta spora, sada u domaćoj valuti, u iznosu 66.494,13 eura. Pri tome, ovaj je sud utvrdio na osnovu čl. 40. st. 2. ZPP-a, da se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu; stoga, da je mjerodavna vrijednost predmeta spora ona koju je tužiteljica označila u ponovljenom postupku; u konkretnom slučaju ona označena, nakon donijetog rješenja Županijskog suda u Puli-Pola posl.br. Gž-2060/11-2 od dana 25. veljače 2013. Slijedom navedenog, u ovom je predmetu, sud dana 12. prosinca 2025. donio rješenje pod posl.br. P-380/2024-118, i istim utvrdio i odredio, vrijednost predmeta spora, u iznosu od 66.494,13 eura.
4. Ovaj je sud osnovom čl. 193. st. 2. i 3., čl. 154. st. 1., te čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), odlučio kao u izreci ove odluke.
5. Tužiteljica je osnovom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, dužna tuženici naknaditi prouzročeni parnični trošak; jer stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranici naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka; a u ovom predmetu je tužiteljica izgubila parnicu.
5.1. O troškovima postupka je odlučeno prema sadašnjoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br.138/23, NN br. 107/25), osnovom Tbr. 7, Tbr. 8., Tbr. 9., te Tbr.10.; te su tuženici priznati troškovi postupka, za poduzete procesno pravne radnje, kako slijedi: za sastav odgovora na tužbu od 31. siječnja 2008. (Tbr. 8., bodova 502), iznos od 1.004,00 eura; za sastav obrazloženog podneska od 17. lipnja 2008. (Tbr. 8., bodova 502), iznos od 1.004,00 eura; za sastav obrazloženog podneska od 10. rujna 2010. (Tbr. 8., bodova 502), iznos od 1.004,00 eura; za sastav žalbe od 27. svibnja 2011. (Tbr.10., bodova 502 + 25%), iznos od 1.255,00 eura; za sastav obrazloženog podneska od 5. ožujka 2014. (Tbr. 8., bodova 502), iznos od 1.004,00 eura; za sastav obrazloženog podneska od 13. lipnja 2022. (Tbr. 8., bodova 502), iznos od 1.004,00 eura; za pristup ročištu od 17. lipnja 2008. (Tbr. 9., bodova 502), iznos od 1.004,00 eura; za pristup očevidu od 15. listopada 2008. (Tbr. 9., bodova 502), iznos od 1.004,00 eura; za pristup ročištu od 13. rujna 2010. (Tbr. 9., bodova 502), iznos od 1.004,00 eura; za pristup ročištu od 17. prosinca 2013. (Tbr. 9., bodova 502), iznos od 1.004,00 eura; za pristup ročištu od 5. ožujka 2014. (Tbr. 9., bodova 502), iznos od 1.004,00 eura; za pristup ročištu od 30. svibnja 2014. (Tbr. 9., bodova 502), iznos od 1.004,00 eura; za pristup ročištu od 14. lipnja 2022. (Tbr. 9., bodova 502), iznos od 1.004,00 eura. Dakle, tuženici su priznati troškovi postupka u ukupnom iznosu od 13.303,00 eura.
5.2. Slijedom navedenog, tužiteljica je dužna naknaditi troškove tuženici, u iznosu od 13.303,00 eura, u roku od 15 dana, od dana donošenja odluke; a u preostalom se dijelu troškovi tuženice odbijaju, do visine iznosa od 297.432,00 eura, jer neosnovani.
U Rovinju, 18. svibnja 2026.
Sudac:
Roberto Uggeri
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 3 primjerka.
O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
- tužiteljici po pun.
- tuženici po z.z.
- umješaču