REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 73 P-1759/2024-30.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja INTER-PROMET d.o.o., OIB: 74451385509, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Božidar Husajina, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Jasminka Trubelja, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 11. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Božidara Husajine, odvjetnika, tuženice osobno i punomoćnika tuženice Jasminke Trubelja, odvjetnice, dana 18. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici RC da isplati tužitelju INTER-PROMET d.o.o. iznos od 128.898,85 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. siječnja 2014. do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 12.801,12 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje od dospijeća do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 17.581,25 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, K-772/2018 od 2.3.2020. tuženica kao II. okrivljena osuđena za sljedeća kaznena djela: kazneno djelo krivotvorenja - ovjeravanjem neistinitog sadržaja, opisanog i kažnjivog sukladno odredbi čl. 281. st. 1. (NN 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), kazneno djelo krivotvorenja isprave - opisana u čl. 278. st. 1. i 3. KZ/11, a kažnjiva po čl. 278. st. 3. KZ/11, te kaznena djela protiv imovine - prijevarom - pomaganjem, opisanog u čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11 u vezi s čl. 38., a kažnjivog po čl. 236. st. 2. i čl. 38. KZ/11. Naime, citiranom presudom utvrđeno je kako je tuženica koristeći se neoriginalnom osobnom iskaznicom na ime VC (direktorica tužitelja), a na kojoj se nalazila fotografija tuženice u javnobilježničkom uredu ŠC u [adresa] ovjerila bjanko zadužnicu ispunjenu na iznos od 1.000.000,00 kuna navodno izdanu od tužitelja, a na kojoj zadužnici se nalazio neoriginalni pečat tužitelja te se djelatnicima javnobilježničkog ureda predstavila kao VC, odgovorna osoba tužitelja, i zatražila javnobilježničku ovjeru bjanko zadužnice, pri tome svjesna kako ona nije odgovorna osoba tužitelja - direktorica KC te da se radi o bjanko zadužnici ispunjenoj na iznos od 1.000.000,00 kuna kojom se dozvoljava naplata zadužnice do navedenog iznosa. Citiranom presudom utvrđeno je kako je tužena u odnosu na tako ovjerenu bjanko zadužnicu znala da će takva zadužnica poslužiti za svrhu za koju ju je tuženica i ovjerila, odnosno da će drugo trgovačko društvo K.S.E.N.I. d.o.o. takvu krivotvorenu zadužnicu naplatiti. Na temelju tako ovjerene bjanko zadužnice, a što je prije svega omogućeno opisanim protupravnim radnjama tužene, 31.1.2014. godine izvršena je prisilna naplata putem Financijske agencije lažne tražbine trgovačkog društva K.S.E.N.I. d.o.o. prema tužitelja u iznosu od 971.188,40 kuna. Znači, tužitelju je postupanjem tuženice, pomaganjem u prijevari nanesena imovinska šteta u ukupnom iznosu od 971.188,40 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 31.1.2014. pa do plaćanja. Tužitelj napominje kako s trgovačkim društvom K.S.E.N.I. d.o.o. nikada nije bio u poslovnom odnosu i kako direktorica VC nikada nije ovjerila bjanko zadužnicu na navedeni iznos, odnosno istu nikada nije potpisala niti se na njoj nalazi njen potpis, a što je između ostalog utvrđeno u kaznenom postupku koji se vodio protiv tužene kao II. okrivljene. Tužitelj je u navedenom kaznenom postupku na ročištu održanom 16.6.2014. postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 128.898,85 EUR (=971.188,40 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.1.2014. do isplate, koji je prihvaćen je u odnosu na IV. i V. okrivljenika, ne i u odnosu na tuženu kao II. okrivljenu, u odnosu na koju je temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08 upućen pokrenuti parnični postupak. Stoga tužitelj ovom tužbom od tuženice potražuje navedeni iznos, uz pripadajuće zatezne kamate i naknadu parničnog troška tuženiku.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te ističe prigovor presuđene stvari, te spori svoju odgovornost za nastalu štetu tužitelju. Tijekom postupka ističe i prigovor zastare.

3. Presudom ovog suda posl. broj P-1832/2021-15 od 29. ožujka 2022. naloženo je tuženici da isplati tužitelju iznos od 971.188,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. siječnja 2014. do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 43.950,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

4. Navedena presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zadru posl. broj Gž-606/2022-2 od 29. veljače 2024. i predmet je vraćen ovom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

5. U ponovljenom postupku tijekom dokaznog postupka provedeni su svi po strankama predloženi dokazi. Izvršen je uvid u presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. broj K-772/18 od 2. ožujka 2020. (list 5-46 spisa), preslike osobnih iskaznica za VC (list 47-48 spisa), presliku bjanko zadužnice pd 15.1.2014. (list 49-50 spisa), presliku knjige ovjere (list 51 spisa), službenu zabilješku od 6.12.2014. (list 52 spisa), zapisnik od 16.6.2014. (list 53-62 spisa), zapisnik od 7.7.2014. (list 63-67 spisa), saslušana je svjedokinja VC (list 178 spisa) i tuženica (list 178- 179 spisa).

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Među parničnim strankama nesporno je da je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. broj K-772/18, od 2.3.2020., tuženica pravomoćno osuđena kako je tuženica koristeći se neoriginalnom osobnom iskaznicom na ime VC (tadašnja direktorica tužitelja), a na kojoj se nalazila fotografija tuženice u javnobilježničkom uredu ŠC u [adresa] ovjerila bjanko zadužnicu ispunjenu na iznos od 1.000.000,00 kuna navodno izdanu od tužitelja na temelju koje je izvršena prisilna naplata putem Financijske agencije trgovačkog društva K.S.E.N.I. d.o.o. prema tužitelju u iznosu od 971.188,40 kn, dana 31. siječnja 2014., dok je sporno da li je o ovoj pravnoj stvari već pravomoćno presuđeno te da li postoji odgovornost tuženice za naknadu štete tužitelju i u kojem iznosu te da li je tražbina tužitelja zastarjela.

8. Temeljem odredbe čl. 12. st. 3. ZPP-a u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

9. Iz pravomoćne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. broj K- 772/2018-72 od 2. ožujka 2020. proizlazi da je tuženica kao II. okrivljena osuđena za kaznena djela: krivotvorenja - ovjeravanjem neistinitog sadržaja, krivotvorenja isprave te kaznena djela protiv imovine pomaganjem u prijevari na štetu tužitelja, budući je koristeći se neoriginalnom osobnom iskaznicom na ime direktorice tužitelja VC, a na kojoj se nalazila fotografija tuženice u javnobilježničkom uredu ŠC u [adresa] ovjerila bjanko zadužnicu ispunjenu na iznos od 1.000.000,00 kuna navodno izdanu od tužitelja, a na kojoj zadužnici se nalazio neoriginalni pečat tužitelja te se djelatnicima javnobilježničkog ureda predstavila kao VC, odgovorna osoba tužitelja, i zatražila javnobilježničku ovjeru ovjeru bjanko zadužnice u korist trgovačkog društva K.S.E.N.I. d.o.o. koje je istu naplatilo putem Financijske agencije na žiro računu tužitelja u iznosu od 971.188,40 kn, dana 31. siječnja 2014.

10. Što se tiče prigovora tuženice da se radi o presuđenoj stvari ističe se sljedeće: temeljem odredbe čl. 333. st. 2. ZPP-a prvostupanjski sud tokom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu. Da bi bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti mora postojati objektivni identitet spora (istovrsni zahtjev) i subjektivni identitet spora (istovrsne stranke).

11. U odnosu na postavljeni imovinskopravni zahtjev tužitelja Općinski kazneni sud u Zagrebu u izreci presude posl. broj K-772/18 od 2. ožujka 2020. navodi sljedeće: "Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 oštećenom trgovačkom društvu "INTER PROMET" d.o.o. iz [adresa], se dosuđuje imovinskopravni zahtjev u iznosu od 962.000,00 kuna, dok se u preostalom dijelu postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenik upućuje u parnični postupak, te se nalaže IV okrivljenom EC i V okrivljenom UC da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude nadoknade oštećeniku novčani iznos od 962.000,00 kuna na način da je svaki od okrivljenika dužan uplatiti iznos od 481.000,00 kuna."

12. U odnosu na oduzetu imovinsku korist u odnosu na tuženicu Općinski kazneni sud u Zagrebu u izreci presude posl. broj K-772/2018 od 2. ožujka 2020. navodi sljedeće: "Na temelju članka 77. KZ/11 u vezi s člankom 560. stavkom 2. ZKP/08 od II okrivljene RC se oduzima imovinska korist ostvarena kaznenim djelom na način da se utvrđuje da novčani iznos od 7.000,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je II okrivljena RC ostvarila kaznenim djelom iz članka 236. stavka 2. KZ/11 opisanog pod točkom 1/, te navedeni novčani iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske, pa se nalaže II okrivljenoj RC da navedeni iznos uplati u korist državnog proračuna RH u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude."

13. Odlučujući o žalbi oštećenika, ovdje tužitelja protiv navedene presude Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Kž-458/2020-6 od 9. studenog 2020., na način da je istu odbio navodeći sljedeće: "U odnosu na žalbu oštećenika kojom oštećenik "Inter-promet" d.o.o. prigovara odluci imovinskopravnom zahtjevu, navodeći da je prvostupanjski sud propustio naložiti 2. optuženoj RC da solidarno sa 4. optuženim EC i 5. optuženim UC nadoknadi štetu u iznosu od 962.000,00 kuna, te podredno da dosudi imovinskopravni zahtjev oštećeniku "Inter-promet" d.o.o., odnosno da oštećenik "Inter-promet" d.o.o. uputi u parnicu radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahtjeva u odnosu na 2. optuženu RC radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahtjeva. Međutim, nije u pravu ovaj žalitelj budući da je prvostupanjski sud osnovano od 2. optužene RC oduzeo imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom opisanu u toč. I/ izreke pobijane presude jer je tijekom postupka utvrdio da je ona dobila navedeni iznos kao novčanu naknadu za radnje koje je poduzela, a dok joj djelom opisanom u toč. II/ se niti ne inkriminira 2. optuženoj da bi ostvarila bilo kakvu imovinsku korist, pa slijedom toga je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe zakona pa stoga žalba oštećenika u tom pravcu nije osnovana."

14. Temeljem čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19 i 130/20, u daljnjem tekstu: ZKP) po kojem je vođen kazneni postupak protiv tuženice, o imovinskopravnom zahtjevu odlučuje sud te u presudi kojom okrivljenika proglašava krivim može oštećeniku dosuditi imovinskopravni zahtjev u cijelosti ili mu može imovinskopravni zahtjev dosuditi djelomično, a za ostatak uputiti ga u parnicu. Ako podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno niti za djelomično presuđenje, sud će oštećenika s imovinskopravnim zahtjevom uputiti u parnicu. Dakle, radi se o adhezijskom parničnom postupku unutar kaznenog postupka u kojem kazneni sud može odlučiti o građanskopravnom zahtjevu oštećenika, ali ga je kazneni sud dužan i voditi prema pravilima parničnog postupka.

15. Nadalje se ističe da je čl. 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 144/12, 125/11, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25, u daljnjem tekstu: KZ) propisano načelo oduzimanja imovinske koristi odnosno da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu protupravnom radnjom.

16. Sukladno odredbi čl. 77. st. 1. KZ-a imovinska korist oduzet će se sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je ostvarena protupravna radnja. Imovinska korist oduzet će se i od osobe na koju je prenijeta ako nije stečena u dobroj vjeri. Temeljem st. 2. i 3. istog čl. ako je oštećeniku dosuđen imovinskopravni zahtjev koji po prirodi i sadržaju odgovara pribavljenoj imovinskoj koristi, oduzet će se dio imovinske koristi koji prelazi dosuđeni imovinskopravni zahtjev, a sud će oduzeti imovinsku korist i ako oštećenika uputi da imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parnici.

17. Iz citiranih odredbi KZ-a i ZKP-a proizlazi da su imovinskopravni zahtjev oštećenika i oduzimanje imovinske koristi posebni instituti kaznenog prava. Isti su djelomično međusobno ovisni (ako je sud dosudio oštećeniku imovinskopravni zahtjev, tada će umanjiti oduzeti imovinske koristi za taj dio, ali samo u slučaju da imovinskopravni zahtjev po prirodi i sadržaju odgovara pribavljenoj imovinskoj koristi), a oduzet će imovinsku korist čak i ako oštećenika uputi da imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parnici.

18. U konkretnom slučaju je tužitelj kao oštećenik postavio imovinskopravni zahtjev za naknadu štete i u odnosu na tuženicu u iznosu od 128.898,55 EUR, a što proizlazi i iz sadržaja presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kž-458/2020-6 od 9. studenog 2020. kada citira navode žalbe oštećenika koje je otklonio navodeći da je tuženici oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom. Razvidno je da je sud u kaznenom postupku o postavljenom imovinskopravnom zahtjevu za naknadu štete u odnosu na tuženicu propustio odlučiti, odnosno oštećenika je za preostali dio postavljenog imovinskopravnog zahtjeva uputio u parnični postupak. Iz toga je razvidno da nisu ispunjeni ni objektivni ni subjektivni identitet spora u smislu čl. 333. st. 2. ZPP-a jer o zahtjevu ovdje tužitelja za naknadu štete protiv ovdje tuženice nije odlučeno pa se ne može govoriti o pravomoćno presuđenoj stvari.

19. Zauzimanjem suprotnog stava – odnosno da je oduzimanjem imovinske koristi od okrivljenice pravomoćno odlučeno o zahtjevu tužitelja kao oštećenika za naknadu štete bilo bi povrijeđeno pravo na pristup sudu ovdje tužitelja zajamčeno čl. 6. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/97, u daljnjem tekstu: Konvencija), kao i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 58/10 i 5/14, u daljnjem tekstu: Ustav). Pravo na pristup sudu je najvažnije jamstvo prava na pravično suđenje bez čijeg ostvarenja nema ostvarenja nijednog drugog jamstva pravičnog suđenja. Pravo na pristup sudu ne uključuje samo pravo pokrenuti postupak, nego i pravo na "rješavanje" spora od strane suda (tako i u odluci Ustavnog suda broj: U-III-2466/2017, te odlukama Europskog suda za ljudska prava Smolić protiv Hrvatske i Šimecki protiv Hrvatske). Sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava dva su središnja elementa na osnovu kojih se može razlikovati pretjerani formalizam od prihvatljive primjene postupovnih formalnosti - pitanje "pravne sigurnosti" i "pravilnog djelovanja pravosudnog sustava". U slučaju kada procesna pravila prestaju služiti svrsi pravne sigurnosti i pravilnog djelovanja pravosudnog sustava predstavljaju prepreku tužitelju da o meritumu njegovog slučaja odluči nadležni sud te je time povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu (predmeti Zubac protiv Hrvatske, Běleš i dr. protiv Češke, Walchli protiv Francuske, Stagno protiv [adresa], RCG and Adnan Erten protiv Turske, Kart protiv Turske, Efstathiou i dr. protiv Grčke, Eşim protiv Turske, Nowiński protiv Poljske, Maširević protiv [adresa], R protiv Moldavije, i Louli-Georgopoulou protiv Grčke). Pravno tumačenje da je o zahtjevu tužitelja za naknadu štete već pravomoćno presuđeno u kaznenom postupku koji se vodio protiv tuženice, iako o tom zahtjevu nije meritorno odlučeno na način da je ili usvojen ili odbijen, bio bi pretjerani formalizam i samim time i povreda prava na pristup sudu tužitelja pa je istaknuti prigovor presuđene stvari tuženice odbijen kao neosnovan.

20. U odnosu na istaknuti prigovor zastare ističe se da sukladno čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Međutim, sukladno čl. 231. st. 1. i 2. ZOO-a kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona, a prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete.

21. Šteta koja je nastala tužitelju, a čiju naknadu potražuje u ovom postupku nastala je 31.1.2014. kada je izvršena je prisilna naplata putem Financijske agencije lažne tražbine trgovačkog društva K.S.E.N.I. d.o.o. prema tužitelja u iznosu od 971.188,40 kn, a na temelju zadužnice koju je lažno ovjerila upravo tuženica. Tuženica je pravomoćno osuđena za kazneno djelo krivotvorenja isprave - opisana u čl. 278. st. 1. i 3. KZ-a, a kažnjiva po čl. 278. st. 3. KZ-a za koje je propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do pet godina, te za kaznena djela protiv imovine - prijevarom - pomaganjem, opisanog u čl. 236. st. 1. i 2. KZ-a u vezi s čl. 38., a kažnjivog po čl. 236. st. 2. i čl. 38. KZ-a za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina pa sukladno čl. 231. st. 1. ZOO-a u vezi s čl. 82. st. 1. alinejom 3. KZ-a, zastarni rok u ovom slučaju iznosi 20 godina, a isti je sukladno čl. 231. st. 2. ZOO-a prekinut pokretanjem kaznenog postupka koji je pravomoćno okončan u odnosu na tuženicu 9. studenog 2020., otkad je zastarni rok ponovo počeo teći te do podnošenja tužbe 15. ožujka 2021. nije protekao, iz kojeg razloga je istaknuti prigovor neosnovan.

22. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Dakle, da bi postojala izvanugovorna odgovornost za štetu tuženice u smislu čl. 1045. st. 1. ZOO-a moraju biti ispunjene sljedeće pretpostavke: moraju postojati subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu – štetnik i oštećenik, mora postojati štetna radnja koju je počinio štetnik, a na strani oštećenika mora nastati šteta. Nadalje, mora postojati uzročna veza između izvršene štetne radnje štetnika i štete koja je nastala oštećeniku te mora postojati protupravnost štetne radnje, dok se krivnja štetnika presumira.

23. Iz iskaza svjedokinje VC, proizlazi da je na funkciji direktora ovdje tužitelja bila od negdje 2002. pa sve do 1.7.2025. kada je otišla u mirovinu, a funkciju direktora su preuzeli sinovi SC i ČC. Oni su za ovu zadužnicu saznali tek kada je došao izvod iz FINA-e i kada su novci nestali. Njezin suprug je tada otišao u FINA-u da vidi o čemu se radi jer su mislili da je to neka zabuna, međutim, onda je utvrđeno da su novci skinuti na temelju zadužnice koju ona kao direktor nije potpisala. Bili su pozvani u ured javnog tužitelja HC koji im je pokazao tu zadužnicu i osobnu iskaznicu u kopiji na temelju koje je tu zadužnicu ovjerila tuženica. Oni su potom utvrdili da ona tu zadužnicu nije niti mogla ovjeriti jer je taj dan bila kod majke koja je nepokretna i kojoj je trebala pomagati. Od drugih okrivljenika u navedenim kaznenom postupku, odnosno od EC i UC nije naplaćen iznos koji je dosuđen kaznenom presudom. To je preuzeo njihov odvjetnik, ali do danas nije ništa naplaćeno, a to zna jer su joj to rekli sinovi.

24. Iz iskaza tuženice proizlazi da ju je njen poznanik ZC koji je često zalazio u ugostiteljski lokal čija je bila vlasnica zamolio da odnese javnom bilježniku neke papire jer da on ne stigne, a i njegova prijateljica za koju su ti papiri je također spriječena. Dao joj je fascikl sa papirima i rekao da ju javni bilježnik čeka i da ne mora niti ići kod onih gospođa u njegovom uredu nego direktno kod njega. Ona je te papire predala javnom bilježniku i on joj je rekao da se potpiše i kada ga je pitala koga treba potpisati on joj je rekao da potpiše ovu gospođu koja se navodila u papirima i koja se preziva ČC pa ju je tako i potpisala. Potom joj je javni bilježnik vratio te papire u fasciklu koje je ona predala ZC i nije niti gledala što je u njima. Ne zna što je on dalje radio s njima, ona nikakve novce nije uzela, a kazneni sud je zahtjev tužitelja protiv nje odbio, da nije ništa dužna platiti jer ništa nije niti uzela. Svjesna je da je postupila nepromišljeno i ona je svoju kaznu odradila, ali ne zna zašto od nje traže isplatu kad ona ništa nije uzela. Zna da se ZC bavio raznim krivotvorenjima putovnica i osobnih iskaznica. Nije ostvarila nikakvu imovinsku korist. Također je i kod javnog bilježnika u Novskoj odnijela papire na ovjeru. Tada joj je također ZC dao kuvertu da odnese kod javnog bilježnika i za to joj je isplatio 7.000,00 kn.

25. Ovaj sud vjeruje iskazu svjedokinje VC jer je isti logičan, životan i uvjerljiv te u skladu sa ostalim provedenim dokazima u spisu, kao i utvrđenjima suda u kaznenom postupku. Sud ne vjeruje iskazu tuženice jer smatra da je isti usmjeren isključivo ka otklanjanju njezine odgovornosti za štetu u ovom postupku.

26. Kao što je već ranije navedeno sud u parničnom postupku je sukladno odredbi čl. 12. st. 3. ZPP-a u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

27. Pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. broj K- 772/2018-72 od 2. ožujka 2020. tuženica je osuđena za kaznena djela: krivotvorenja - ovjeravanjem neistinitog sadržaja, krivotvorenja isprave te kaznena djela protiv imovine pomaganjem u prijevari na štetu tužitelja, budući je koristeći se neoriginalnom osobnom iskaznicom na ime direktorice tužitelja VC, a na kojoj se nalazila fotografija tuženice u javnobilježničkom uredu ŠC u [adresa] ovjerila bjanko zadužnicu ispunjenu na iznos od 1.000.000,00 kuna navodno izdanu od tužitelja, a na kojoj zadužnici se nalazio neoriginalni pečat tužitelja te se djelatnicima javnobilježničkog ureda predstavila kao VC, odgovorna osoba tužitelja, i zatražila javnobilježničku ovjeru ovjeru bjanko zadužnice u korist trgovačkog društva K.S.E.N.I. d.o.o. koje je istu naplatilo putem Financijske agencije na žiro računu tužitelja u iznosu od 971.188,40 kn, dana 31. siječnja 2014.

28. Dakle, prema mišljenju ovog suda, ispunjene su sve pretpostavke propisane čl. 1045. st. 1. ZOO-a za odgovornost za štetu tuženice kao štetnice, a tuženika kao oštećenika. Štetna radnja tuženice sastoji se u krivotvorenju zadužnice i predaji takve zadužnice drugim osobama koje su navedenu krivotvorenu zadužnicu prisilno naplatili te je tužitelju nastala šteta u vidu naplate iznosa od 971.188,40 kn sa žiro računa. Također postoji uzročna veza između izvršene štetne radnje štetnika i štete koja je nastala oštećeniku – jer da tuženica nije krivotvorila zadužnicu i predala je drugim osobama koje su je podnijele na naplatu, tada tužitelju ne bi nastala šteta. Pritom je protupravnost štetne radnje, kao i krivnja tuženice već utvrđena pravomoćnom kaznenom presudom.

29. Za istaknuti je da je za odgovornost tuženice za naknadu štete potpuno neodlučno da li je ista ostvarila ikakvu imovinsku korist opisanom štetnom radnjom, jer to nije jedna od zakonom propisanih pretpostavki za građanskopravnu odgovornost za štetu iz čl. 1045. st. 1. ZOO-a. Također, nije niti odlučno da li se tužitelj uspio djelomično ili u cijelosti naplatiti od EC ili UC jer je tuženica sukladno odredbi čl. 1107. st. 1. i 2. ZOO-a solidarno odgovorna istome sa ostalim štetnicima naknaditi štetu pa bi činjenica eventualne djelomične naplate od ostalih dužnika bila od utjecaja na djelomični prestanak obveze svih solidarnih dužnika u smislu čl. 43. st. 1. ZOO-a, međutim na tuženici je teret dokaza da su preostali solidarni dužnici ispunili djelomično obvezu tužitelju, a što bi posljedično utjecalo i na opseg njezine obveze, a na što tuženica tijekom postupka nije predlagala izvođenje nikakvih dokaza, dok sud vjeruje iskazu svjedokinje VC, ranije zakonske zastupnice tužitelja, da tražbina i dalje postoji. Pritom se ističe da tužitelj niti ne može sam dokazivati negativnu činjenicu – odnosno da se nije naplatio, već je činjenicu eventualne naplate tužitelja, i time djelomičnog prestanka svoje obveze dužna dokazati tuženica.

30. Slijedom svega naprijed iznesenog naloženo je tuženici da isplati tužitelju iznos od 128.898,85 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama temeljem čl. 1086. ZOO-a od 31. siječnja 2014. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a te je stoga tužbeni tužitelja usvojen u cijelosti.

31. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

33. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora (128.898,85 EUR), a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe 971 bod (tbr. 7/1), sastav podnesaka od 7.2.2022. i 3.11.2025. po 971 bod (tbr. 8/1) te za pristup na ročišta 15.2.2022., 26.11.2024. i 11.11.2025. po 971 bod (tbr. 9/1) odnosno sveukupno 4855 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 9.710,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 12.137,50 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 331,81 EUR pa mu je sveukupno dosuđen trošak u iznosu od 12.801,12 EUR, na koji iznos su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

34. Zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka je odbijen jer ista nije uspjela u sporu.

35. Utuženi iznosi preračunati su u službenu valutu euro temeljem čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22 i 88/22).

36. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 18. svibnja 2026.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženici po pun.