Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: P Ob-464/2025-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Ana-Mariji Murić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po skrbnici VL, a ista po punomoćnici Nini Ružman, odvjetnici u Prelogu, protiv tuženika LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnicima ZOU Dejan Dukić i Denis Mišić iz Zagreba, radi povišenja uzdržavanja, nakon zaključene glavne rasprave dana 2. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka i tuženika te objave 18. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku LL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici CL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati dospjele, a neisplaćene iznose uzdržavanja s osnova uskraćenog uzdržavanja u iznosu od 10.390,00 EUR (deset tisuća tristo devedeset eura) i to odjednom u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama za slučaj zakašnjenja u plaćanju, i to odjednom u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama za slučaj zakašnjenja u plaćanju, i to kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na:
- iznos od 150,00 EUR računajući od 31.12.2024. godine pa do isplate,
- iznos od 1.200,00 EUR računajući od 31.01.2025. godine pa do isplate,
- iznos od 1.200,00 EUR računajući od 28.02.2025. godine pa do isplate,
- iznos od 1.200,00 EUR računajući od 31.03.2025. godine pa do isplate,
- iznos od 1.200,00 EUR računajući od 30.04.2025. godine pa do isplate,
- iznos od 1.200,00 EUR računajući od 31.05.2025. godine pa do isplate,
- iznos od 1.200,00 EUR računajući od 30.06.2025. godine pa do isplate,
- iznos od 1.200,00 EUR računajući od 31.07.2025. godine pa do isplate,
- iznos od 1.200,00 EUR računajući od 31.08.2025. godine pa do isplate,
- iznos od 640,00 EUR računajući od 31.09.2025.g. godine pa do isplate, sve na račun tužiteljice CL, otvoren kod Erste & Steiermärkische Bank d.d., IBAN: [broj bankovnog računa].
II. Tuženik LL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je doprinositi za uzdržavanje tužiteljice CL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.200,00 EUR (tisuću dvjesto eura) mjesečno, i to počevši od 17. rujna 2025. kao dana podnošenja tužbe pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a dospijevajuće do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa uzdržavanja do isplate, sve na račun tužiteljice CL, otvoren kod Erste & Steiermärkische Bank d.d., IBAN: [broj bankovnog računa].
III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice CL u dijelu u kojem traži na ime uskraćenog uzdržavanja iznos od 160,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom.
IV. Tuženik LL dužan je naknaditi tužiteljici CL troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR (petsto eura), sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je ovome sudu 16. rujna 2025. podnijela tužbu radi uzdržavanja protiv tuženika u kojoj navodi da je lišena poslovne sposobnosti rješenjem Općinskog suda u Čakovcu broj R1 Ob-141/22-9 od 25.08.2022. u pogledu upravljanja i raspolaganja imovinom i svim imovinskim pravcima, upravljanja i raspolaganja novčanim sredstvima, odlučivanja o zdravlju, o potrebi i vrsti liječenja te uzimanju propisane terapije, odlučivanja o mjestu boravka/smještaja, primanja poštanskih pošiljaka, sklapanja svih vrsta pravnih poslova, zastupanja svojih prava i interesa pred tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima, upravnim tijelima, pravosudnim tije lima, tijelima s javnim ovlastima te drugim pravnim osobama. Također da je rješenjem Centra za socijalnu skrb Prelog KLASA UP/I-552-02/22-05/41, URBROJ: 2109-116- 03/6-22-6 od 14.12.2022.g. stavljena pod skrbništvo kao osoba djelomično lišena poslovne sposobnosti, a skrbnicom joj je imenovana majka VL. Ističe kako je Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Prelog rješenjem KLASA: UP/I -552- 02/25-14/6, URBROJ: 139-135-03/6-25-3, od 15.07.2025.g. dao prethodno odobrenje skrbnici VL da u me i za račun tužiteljice sklopi sporazum o uzdržavanju sa ovdje tuženikom, s time da sporazum mora sadržavati odredbu da mjesečni iznos uzdržavanja iznosi 1.000,00 EUR ili više, da obveza plaćanja uzdržavanja počinje teći s danom 27. studenoga 2024. ili ranije. Nadalje, istim rješenjem je određena je obveza skrbnice da ukoliko opisani sporazum ne bude sklopljen do 30. rujna 2025. godine, ista pokrene sudski postupak protiv LL, oca štićenice, radi ostvarivanja prava na uzdržavanje, odnosno istoj je dano prethodno odobrenje za podnošenje tužbe protiv tuženika uz ograničenje da je u tužbenom zahtjevu potrebno navesti da mjesečni iznos uzdržavanja iznosi 1.000,00 EUR ili više, da obveza plaćanja počinje teći s danom 27. studenoga 2024.g. ili ranije. S obzirom da je tuženik izrijekom odbio podmirivati tužiteljici mjesečno uzdržavanje u iznosu od 1.000,00 EUR sukladno prethodno citiranim rješenjima, to je i tužiteljica bila prisiljena podnijeti ovu tužbu. Navodi, kako je nje utvrđeno tjelesno oštećenje četvrtog stupnja (100%), koje se očituje na tjelesnom, govornom, intelektualnom i mentalnom planu, slijedom čega je istoj potrebna svakodnevna pomoć i nadzor druge osobe u punom opsegu. Odmah po rođenju dijagnosticiran joj je Grebeov sindrom (osteohondrodysplasia), koji uključuje niz koštano-zglobnih deformacija, oštećenja kralježnice i oštećenje sluha. Ima izražene malformacije po cijelom tijelu, ne može hodati, a njezin psihomotorni i tjelesni razvoj bio je znatno usporen, kao i razvoj govora, uz sniženi intelektualni status. S obzirom da tužiteljica zbog teške i trajne bolesti, odnosno invaliditeta nije sposobna za rad, istu su kao punoljetno dijete uzdržavali roditelji VL i LL kada su živjeli u zajedničkom kućanstvu. Međutim, nakon prestanka faktične bračne zajednice, odnosno nakon izlaska tužiteljice CL i njene majke i skrbnice VL iz sigurne kuće dana 27.11.20254.g. iste su odselile na adresu u [adresa], te od 27.11.2024. cjelokupnu brigu o tužiteljici CL vodi njena majka i skrbnica VL. Što se tiče mjesečnih izdataka tužiteljice, ista živi u kućanstvu s majkom u [adresa] na adresi [adresa] u stanu u najmu koja najamnina iznosi ukupno 600,00 EUR, dok ukupni režijski troškovi života u istom kućanstvu mjesečno iznose 200,00 EUR (struja, voda, plin), pri čemu se na tužiteljicu odnosi razmjerni dio troška najamnine u 1/2 koji mjesečno iznosi 300,00 EUR te režija koje u 1/2 iznose 100,00 EUR mjesečno. S obzirom da je tužiteljica osoba sa zdravstvenim poteškoćama, ista ima povećane životne potrebe. Naime, trošak za prehranu tužiteljice CL mjesečno iznosi 750,00 eura, zatim trošak za odjeću mjesečno iznosi 200,00 EUR, dok trošak za obuću iste mjesečno iznosi 100,00 eura. Trošak s osnove higijene mjesečno iznosi 200,00 eura, trošak privatnog osobnog asistenta mjesečno iznosi 200,00 EUR, za jogu ayurveda mjesečno izdvaja iznos od 180,00 EUR, te za plivanje mjesečno izdvaja iznos od 120,00 EUR. Za lijekove mjesečno izdvaja iznos od 250,00 EUR, za masaže iznos od 60,00 EUR, a za slobodno vrijeme iznos od 250,00 EUR. Tužiteljica zbog svog zdravstvenog stanja odlazi dva puta godišnje na ljetovanje sa majkom i skrbnicom VL, a za koje ljetovanje je u obvezi podmiriti polovicu iznosa koji mjesečno iznosi 84,00 EUR. Također, tužiteljica je vlasnica osobnog automobila koji koristi zajedno sa majkom i skrbnicom VL, a za koji je u obvezi podmirenja polovice troška održavanja (servis, gume) koji mjesečno iznosi 30,00 EUR, kao i polovice troška autoosiguranja i tehničkog pregleda vozila koji trošak mjesečno iznosi 18,00 EUR, te polovice troška prijevoza (goriva) koji mjesečno iznosi 175,00 EUR. Stoga, ukupne mjesečne materijalne potrebe za mjesečno uzdržavanje tužiteljice CL iznosi 3.017,00 eura, dok ista od tuženika potražuje da za njezino uzdržavanje doprinosi sa mjesečnim iznosom od 1.200,00 eura, a što je manje od polovice iznosa potrebnog za mjesečno uzdržavanje tužiteljice. Tužiteljica prima inkluzivni dodatak u iznosu od 720,00 EUR, a koji se ne smatra prihodom, već je svrha istog prevladavanje različitih prepreka koje mogu sprječavati puno i učinkovito sudjelovanje tužiteljice u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima, kao osobi s invaliditetom. Ujedno potražuje na ime troška uskraćenog uzdržavanja za period od 27. studenog 2024. do podnošenja tužbe iznos od ukupno 10.550,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako zatraženi iznos uzdržavanja smatra izrazito visokim i neopravdanim. Ističe kako majka tužiteljice i njena skrbnica ne brine adekvatno o tužiteljici, odnosno ne osigurava joj pravilnu dnevnu prehranu, ne brine oko njene higijene, ostavlja ju u stanu na duže vrijeme, ne provodi svakodnevno potrebne vježbe, a što je rezultiralo povećanjem tjelesne težine tužiteljice, a što joj dodatno otežava ionako otežano kretanje. Smatra kako tužiteljica neosnovano potražuje trošak najamnine budući da je istoj (putem majke) ponuđena kupnja stana, a što je majka tužiteljice odbila. Osobito osporava prikazanu visinu troškova prehrane od 750,00 EUR mjesečno pri čemu se poziva na podatke Hrvatske udruge za zaštitu potrošača prema kojima cijena potrošačke kartice za srpanj 2025. za četveročlanu obitelj iznosi 385,69 EUR. Smatra da navedeni iznos nije opravdan niti nabavkom posebnih namirnica niti pripremom zasebnih obroka budući da zdravstveno stanje tužiteljice ne zahtijeva poseban plan prehrane preporučen od strane liječnika time da skrbnica ne vodi niti računa o pravilnoj prehrani tužiteljice budući da se njena prehrana sastoji od naručenih gotovih obroka. Isto tako ističe kako nije osnovan zatraženi trošak obuće od 100,00 EUR mjesečno, a posebno ako se uzme da tužiteljica zbog svog zdravstvenog stanja ne može nositi uobičajenu obuću već posebnu ortopedsku obuću koju ostvaruje besplatno. Također osporava i naznačene troškove odjeće, higijenskih potrepština i lijekova, a obzirom da su naznačeni u previsokom iznosu, a nisu potkrijepljeni nikakvim dokazima. Što se tiče zdravstvenih potreba tužiteljice, tuženik ističe kako mu je poznato da tužiteljica terapiju hormona štitnjače ostvaruje besplatno . Tuženik nadalje smatra kako angažiranje privatnog osobnog asistenta predstavlja dvostruko financiranje iste usluge jer majka tužiteljice već svakodnevno skrbi o tužiteljici temeljem rješenja o priznanju prava na status roditelja njegovatelja. S tim u vezi, tuženik ističe kako tužiteljica uslugu osobne asistencije može ostvariti kroz sustav socijalne skrbi i to podnošenjem odgovarajućeg zahtjeva za ostvarivanje prava nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad. U odnosu na prikazane mjesečne troškove pohađanja joge ayurvede u iznosu od 180,00 EUR, plivanja u iznosu od 120,00 EUR te masaže u iznosu od 60,00 EUR, tuženik ističe da, koliko mu je poznato, tužiteljica navedene usluge – uključujući plivanje te ostale rekreativne aktivnosti i tretmane – ostvaruje besplatno ili, u najmanju ruku, uz znatno umanjenu cijenu, i to temeljem svog zdravstvenog stanja i pripadajućih prava. Nastavno navedenome, a vezano za prikazani trošak ljetovanja, tuženik ističe kako ima saznanja da tužiteljica, temeljem svog zdravstvenog stanja, ostvaruje i pravo na besplatno ljetovanje s pripadajućim terapijama i rehabilitacijom prilagođenima njezinim potrebama, uz mogućnost pratnje majke. Vezano za tužbeni navod kako je: „...tužiteljica vlasnica osobnog automobila koji koristi zajedno sa majkom i skrbnicom VL“ tuženik ističe kako je predmetno vozilo kupio on sam putem kredita u iznosu od 23.000,00 EUR, jednako kao i što je ugradnju lifta u njihovoj obiteljskoj kući financirao on sam sredstvima kredita u iznosu od 7.000,00 EUR , unatoč tome što je financiranje oba troška bilo subvencionirano sredstvima Grada Preloga koja su ostala na bankovnom računu tužiteljice ili njezine majke i skrbnice VL. Slijedom navedenog, tuženik smatra da su i iskazane ukupne mjesečne materijalne potrebe za uzdržavanje tužiteljice, u iznosu od 3.017,00 EUR, znatno preuveličane te ne odražavaju stvarne, nužne i objektivno opravdane potrebe tužiteljice. U odnosu na tužbene navode vezano za trgovačko društvo EL-EM d.o.o., [adresa], 40323 [adresa], OIB: 21148074228, tuženik ističe kako je točno da je on direktor imenovanog društva u kojem ostvaruje plaću, no pogrešno tvrdi tužiteljica da on u istome ostvaruje prihod s osnove dividende. Sukladno odredbi članka 167. Zakona o trgovačkim društvima (“Narodne novine” broj: 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 114/2022, 18/2023, 130/2023, 136/2024), pravo na dividendu imaju samo dioničari u dioničkom društvu, dok osnivačima i članovima društva s ograničenom odgovornošću eventualno pripada pravo na isplatu dobiti, ukoliko je društvo ostvari. S tim u vezi, tužiteljica u cijelosti svjesno zanemaruje da tuženiku iznos ostvarene dobiti društva u 2024. godini nije isplaćen, već je zadržan u društvu i iskazan u završnom računu dana 30. travnja 2025. godine. Stoga, dobit društva EL-EM d.o.o. u 2024. godini ne predstavlja osobni prihod tuženika te se ne može uzimati u obzir prilikom utvrđenja tuženikovih mogućnosti doprinošenja uzdržavanju tužiteljice.
3. Među strankama nije sporno da je tuženik otac tužiteljice, da je tužiteljica rođena **.**.2003. i da je 24. rujna 2021. postala punoljetna, kao i da je istoj utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 100% obzirom da je isto j dijagnosticiran Osteochondrodysplasia, Malformatio congenita, Deformatio pedis congenita te druga sekundarna skolioza kao i da tužiteljica trenutno stanuje s majkom. Sporno je koji su troškovi tužiteljice s osnova njenog mjesečnog uzdržavanja, a samim time se ukazalo spornim i postojanje obveze tuženika na platež uskraćenog uzdržavanja, a ujedno je sporno je li tuženik u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužitelj ice i s kojim iznosom.
4. Radi utvrđenja relevantnih činjenica sud je izvršio uvid dokumentaciju tužiteljice na strani 6-48 spisa, dokumentaciju tuženika na strani 60-74 spisa, dokumentaciju tužiteljice na strani 79-87 spisa te 90-151 spisa, potvrdu Porezne uprave na strani 159 spisa, dopis HZMO na strani 161 spisa, podatke dostavljene od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Varaždin na strani 166-167 spisa, zdravstveni karton tužiteljice u omotnici na strani 175-333 spisa, saslušao je skrbnicu tužiteljice VL i tuženika u svrhu dokazivanja. Sud nije proveo dokaz vještačenjem radne sposobnosti tužiteljice obzirom da je ista od tog dokaza odustala. Isto tako sud nije izvršio priklop spisa Općinskog suda u Čakovcu br. Pp-1363/2024 niti je saslušao službenika Zavoda Prelog budući da je tuženik od tih dokaza odustao. Stranke nisu tražile saslušanje tužiteljice obzirom da na njeno zdravstveno stanje.
5. Skrbnica tužiteljice VL navela je kako je CL u dobi od 22 godine, stanuje sa njom u stanu koji je u najmu te za koji plaća najam 600,00 EUR mjesečno. U tom stanu žive samo ona i dijete od 1. prosinca 2024. Dodala je kako CL od rođenja boluje od sindroma nalik Grebeovom sindromu što znači da ima probleme sa kostima te ne može hodati, hodala je po koljenima i laktovima dok je bila manja, nerazgovjetno govori te je intelektualno na razini šestogodišnjeg djeteta. Obzirom na njezine zdravstvene tegobe troši vitamine B, C, D, Selen, Cink, u ljekarni joj kupuje medicinski alkohol, tablete za mršavljenje na prirodnoj bazi obzirom da ima probleme s težinom, a to se ne može iz regulirati samo prehranom, kupuje joj tekućine za inhalaciju, probiotike, rehidromix, a za što sve mjesečno plaća oko 80,00 do 100,00 EUR. Odlazi na plivanje za što mjesečno izdvaja 120,00 EUR, na jogu za što izdvaja 180,00 EUR mjesečno te masaže za što izdvaja 60,00 EUR mjesečno. Režije za stan su oko 300,00 EUR time da dobiva 70,00 EUR vaučera za struju i plin. Obzirom da svaki dan kuha i to dva obroka kupuje većinom hranu na tržnici, a dio i u trgovini te za to izdvaja mjesečno oko 750,00 EUR za njih dvije. CL od HZZO-a dobiva svake dvije godine jedan par obuće tako da joj je potrebno kupovati, a obzirom na njezino stanje, specijalnu obuću i to za sva godišnja doba za što godišnje izdvaja sigurno 250,00 EUR. Što se tiče odjeće navodi kako se CL razvija, izrazito jako se znoji zbog čega se pet puta dnevno presvlači te stoga mora imati i više odjeće tako da za nju godišnje izdvaja oko 1.800,00 EUR. Upravo iz tog razloga potrebno joj je više sredstava za osobnu higijenu posebno praška za pranje rublja, obzirom da rublje pere dva to tri puta dnevno, uz to CL troši šampone, regeneratore, kreme za lice, dezodoranse, a za sve to izdvaja sigurno 80,00 EUR mjesečno. U periodu od 17. travnja 2025. do 17. svibnja 2025. izrazito jako joj je ispadala kosa tako da joj je morala kupiti posebne šampone, a što je povećalo trošak higijenskih potrepština u tom periodu na 100,00 EUR mjesečno. Navodi kako je CL izrazito društvena, voli se družiti sa svojim prijateljima iz udruge te odlaziti s njima na druženja za što joj izdvaja sigurno 150,00 EUR mjesečno. Potrebe koje je navela odnose se na cijelo razdoblje navedeno u tužbi. Dodala je kako ona ima status roditelja – njegovatelja te prima za to naknadu od 900,00 EUR mjesečno, drugih prihoda nema. CL prima inkluzivni dodatak od 720,00 EUR mjesečno time da tuženik uplaćuje iznos od 350,00 EUR i to 1. srpnja 2025., 23. srpnja 2025., 4. rujna 2025., 29. rujna 2025., 27. listopada 2025., 2. prosinca 2025., 11. prosinca 2025., 5. siječnja 2026., 2. veljače 2026. i 2. ožujka 2026. – sveukupno 3.500,00 EUR. Ističe kako na CL glasi automobil Seat Alhambra 2013. godište, a za kojeg troškovi tehničkog, registracije, guma, iznose 600,00 EUR godišnje, dok trošak benzina mjesečno iznosi između 150,00 i 200,00 EUR, a obzirom da ju mora voziti na sve aktivnosti pa tako u Čakovec na plivanje jednom tjedno, na masažu dva puta mjesečno u [adresa], doktorica joj je u [adresa], a isto tako i njen ujak kod kojeg često idu u posjetu. Isto tako odlazi u Udrugu za djecu s posebnim potrebama, četiri puta tjedno na što ju također vozi. Navodi kako CL ima pravo 21 dan ljetovanja na trošak HZZO-a u sklopu bolnice na moru, s time da se u pravilu u takvim smještajima dijele kupaone, a što nije prihvatljivo za CL obzirom na njezino stanje zbog čega ima mogućnost uzeti smještaj u zasebnom prostoru za što doplaćuje 600,00 EUR. Ujedno u situacijama kada mora ići nešto rješavati te CL ne može ići sa njom mora angažirati asistenta, a što sigurno mjesečno iznosi 60,00 EUR. Dodaje kako je liječnik preporučio uzimanje vitamina CL, a isto tako doktorica endokrinolog je preporučila da koristi tablete za mršavljenje. Navodi kako CL iznimno veseli hrana iz McDonaldsa pa joj to priušti dva do četiri puta mjesečno, a u pravilu se njezina prehrana bazira na puno voća i povrća. Dodala je kako je podnijela zahtjev za dodjelu osobnog asistenta CL, a to je još u statusu rješavanja. Od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad jednom godišnje prima za CL 600,00 EUR.
6. Ako se rezimira tako dani iskaz skrbnice tužiteljice i po njoj prikazani troškovi, sud obzirom na zdravstveno stanje tužiteljice nalazi opravdanim trošak kupnje vitamina i minerala, a obzirom da je i iz zdravstvenog kartona tužiteljice vidljivo da je ista sklona raznim infekcijama. Iz dostavljene dokumentacije po samoj tužiteljici (strana 90 spisa) vidljivo je da ista koristi multivitamine od Biovitalisa od 200 ml koji sadrži 12 vitamina te cink i željezo u jednoj primjeni, a cijena istog je 14,17 EUR time da prema podacima na stranici https://ljekarnatalan.hr/Proizvod/biovitalis-100-multivitamin-sirup- 200ml/17396?gad_source=1&gad_campaignid=22986325657&gbraid=0AAAAApKH p4gO5IjpIDMEtKzEFy5aRCDi4&gclid=Cj0KCQjwiJvQBhCYARIsAMjts3K9OzEJFWd- D93-qe3wnX9nu3aero9l3w3PVPMcf-0k75DUOY0aLsAaAsdnEALw_wcB proizlazi da je predmetna bočica dostatna za 20 dana primjene, što znači da mjesečno treba 1,5 bočicu uz trošak od 21,25 EUR. Iz zdravstvenog kartona tužiteljice (omotnica na strani 175-333 spisa) proizlazi da je ista tijekom 2025. liječena zbog ispadanja kose i to u periodu do 3. lipnja 2025., u kojem periodu je bilo opravdano koristiti medicinsku kozmetiku za tretiranje tog stanja te koji trošak je iznosio 24,00 EUR mjesečno. Što se tiče lijekova za smanjenje tjelesne težine sud u priloženoj dokumentaciji nije našao liječničku preporuku za korištenje takvih lijekova niti se može zaključiti iz priloženih računa i fotografija za koga bi ti lijekovi bili kupljeni, sukladno čemu sud ne može prihvatiti predmetni trošak. Što se tiče ostalih lijekova kao što su tekućine za inhalaciju (cijena iste se kreće do 8,00 EUR za 30 ampula), rehidromix (oko 10,00 EUR) te probiotika (Biorela multikids – strana 90 spisa za koje sud smatra kako tužiteljica iste opravdano koristi, a obzirom na česte infekcije i probleme s probavom - predmetno proizlazi iz zdravstvenog kartona) za cijenu oko 10,00 EUR time da pakiranje je dostatno za 20 dana, što znači da je mjesečna cijena 15,00 EUR, odnosno ukupno 33,00 EUR mjesečno, dok ostale lijekove koje treba po preporuci liječnika ista dobiva na teret HZZO-a. Nadalje, vodeći računa o stanju tužiteljice ukazuje se korisnim odlazak na plivanje, jogu te masaže, zbog čega se i ti troškovi ukazuju potrebnim . No, kako skrbnica ističe da tužiteljicu odvozi na bazene u Čakovec i to jednom tjedno, bez navođenja da bi ista imala posebnog animatora za vrijeme plivanja, to je sud izvršio uvid u podatke Čakovečkih bazena na https://ekom.hr/wp- content/uploads/2025/12/Cjenik-BAZEN-1.1.2026.pdf, iz kojih proizlazi da je trošak mjesečne karte za osobe s invaliditetom 40,00 EUR, sukladno čemu i sud taj trošak priznaje. Obzirom na navođenje skrbnice da je trošak odlaska na jogu 180,00 EUR mjesečno (iz dokumentacije na strani 79-81 proizlazi opravdanost takve tjelovježbe, a ujedno je vidljivo kako tužiteljica istu prakticira pet puta tjedno) te obzirom na nedostatak cjenika za jogu, sud je izvršio komparaciju predmetnih troškova sa objavljenim cjenicima takvih pružatelja usluga joge koji su javno objavljeni, pa tako prema podacima na https://yogamedicstudio.com/o-nama/, proizlazi da se cijena individualnog sata za osobe s invaliditetom kreće oko 27,00 EUR, što za pet puta tjedno iznosi 135,00 EUR odnosno 540,00 EUR mjesečno, a što je znatno više od iznosa koji navodi skrbnica, sukladno čemu se i takav trošak od 180,00 EUR mjesečno ukazuje osnovanim (ovdje valja napomenuti da čak i u situaciji kada bi se to vježbanje provodilo dva puta tjedno, ukupni mjesečni iznos bi i tada premašivao iznos koji je navela tužiteljica). Za trošak masaže skrbnica navodi trošak od 60,00 EUR mjesečno, kako niti za predmetno nije priložen cjenik, sud je izvršio komparaciju takvih troškova sa cjenicima za te usluge koji su javno objavljeni za različite pružatelje tih usluga u [adresa] pa tako prema podacima na https://gbbconcept.com/cjenik/, proizlazi da pola sata medicinske masaže iznosi 35,00 EUR, sukladno čemu se i zatraženi trošak tužiteljice za predmetno ukazuje osnovanim. Ako se navedeno zbroji sa troškovima joge i masaže dolazi se do iznosa od 280,00 EUR mjesečno. Što se tiče prehrane, skrbnica tužiteljice navodi kako kuha dva obroka dnevno za njih dvije, pri čemu je iz dostavljene dokumentacije vidljivo da većinu kupovine ista obavlja u trgovačkim lancima, time da iz zdravstvenog kartona tužiteljice ne proizlazi da bi istoj bila propisana posebna prehrana, to i sud smatra kako, a obzirom na iznos potrošačke košarice za travanj 2026. (podaci Koliko.hr u suradnji s Hrvatskom udrugom za zaštitu potrošača), koja za Varaždinsku županiju iznosi 749,73 EUR, a odnosi se na standardnu košaricu za četveročlanu obitelj (pojašnjava se kako postoje dvije vrste košarica – temeljna košarica (51 najnužniji proizvod za preživljavanje) i standardna košarica (77 artikala koji odražavaju stvarne navike kućanstva). Iz toga proizlazi kako bi po osobi predmetno iznosilo 187,43 EUR (hrana i higijenske potrepštine), a ne 375,00 EUR kako to navodi skrbnica, s time da su tu obuhvaćeni i šamponi, regeneratori, kreme za lice, dezodoransi, koji se prosječno utroše mjesečno, no obzirom na specifično stanje tužiteljice sud dopušta da se s te osnove za tužiteljicu više troši pa i do 30,00 EUR mjesečno. Što se tiče obuće skrbnica navodi kako je tužiteljici s te osnove potrebno 250,00 EUR godišnje. Ako se navedeno usporedi sa slikama obuće na strani 100 spisa, vidljivo je da se ne radi o ortopedskoj obući (koju dva puta godišnje dobiva na teret HZZO-a) već tekstilnim papučicama koje se u pojedinim trgovinama kao što je CCC i slične mogu kupiti za oko 15,00 EUR, a što predstavlja, za sva godišnja doba, trošak od maksimalno 50,00 EUR godišnje. Glede troška odjeće skrbnica navodi kako je taj trošak godišnje oko 1.800,00 EUR odnosno 150,00 EUR mjesečno. Ako se predmetno usporedi s računima dostavljenim u spis (strana 90 do 151 spisa) vidljivo je da je skrbnica većinu odjeće kupovala u povoljnijim trgovinama kao što su C&A, H&M, Takko, New Yorker, Sinsay, po vrlo pristupačnim cijenama (od 2,99 EUR do 16,00 EUR), iz čega proizlazi kako se prosječno mjesečni trošak kretao oko 50,00 EUR, a ne 150,00 EUR kako to navodi skrbnica. Nadalje, što se tiče društvenog života tužiteljice, sud prihvaća potrebe tužiteljice s te osnove te smatra kako je socijalizacija osoba sa invaliditetom bitna i nužna za njihov kvalitetniji život, pri čemu iz priloženih računa proizlazi da je tijekom rujna 2025. na društveni život iste utrošeno oko 100,00 EUR, a koji iznos se ne može smatrati svakomjesečnim izdatkom tim više što je tužiteljici i rođendan u rujnu, pa stoga sud, primjerenim mjesečnim iznosom s te osnove nalazi iznos od 50,00 EUR. Što se tiče troškova tehničkog i registracije te guma za automobil koji glasi na tužiteljicu, iznos od 600,00 EUR kojeg je navela skrbnica je prihvatljiv trošak na godišnjoj razini (50,00 EUR mjesečno) time da u tužbi tužiteljica navodi kako potražuje polovicu navedenog troška budući da automobil koristi i majka za svoje potrebe te sudjeluje u troškovima, što znači da na tužiteljicu otpada 25,00 EUR mjesečno s te osnove. Nadalje, za trošak benzina skrbnica navodi kako mjesečno iznosi 150,00 do 200,00 EUR, pa ako se uzme da je cijena benzina u Hrvatskoj između 1,55 do 1,70 EUR po litri, a Seat Alhambra troši 8 - 10 litara na 100 km, proizlazi da je minimum kilometara koji se može prijeći s iznosom od 150,00 EUR oko 900 km, a što je realna mjesečna kilometraža, sukladno čemu i taj trošak od 150,00 EUR mjesečno sud nalazi osnovanim. Kako sama tužiteljica u tužbi navodi kako taj automobil za svoje potrebe koristi i majka tužiteljice te da stoga s te osnove potražuje polovicu troška benzina proizlazi kako taj trošak za tužiteljicu iznosi oko 75,00 EUR mjesečno. Isto tako sud nalazi osnovanim i trošak stanovanja tužiteljice od 300,00 EUR mjesečno, a obzirom da se nalazi u iznajmljenom stanu za kojeg prema dostavljenom Ugovoru o najmu ukupna najamnina iznosi 600,00 EUR (u stanu žive dvije osobe). Trošak režija skrbnica prikazuje u visini od 300,00 EUR mjesečno, odnosno za svaku od njih po 150,00 EUR, ako se taj iznos za tužiteljicu umanji za iznos vaučera za struju i plin od 70,00 EUR, a koji ista dobiva, proizlazi kako za režijske troškove na istu otpada iznos od 80,00 EUR mjesečno. Ako se predmetni pojedinačni mjesečni troškovi za tužiteljicu zbroje dolazi se do iznosa od oko 1.200,00 EUR (u koji trošak nije uključen trošak asistenta niti mora, a obzirom da sudu nije dostavljen dokaz o tim troškovima, tim više što tužiteljica ima pravo na besplatno more i asistenta).
7. Tuženik je naveo kako je vlasnik firme te si isplaćuje plaću od 1.700,00 EUR mjesečno, time da ima 7 zaposlenika, a radnici imaju plaće od 1.300,00 do 2.100,00 EUR. Firma mu ne plaća ništa osim troškova vozila i goriva. Živi u roditeljskoj kući zajedno s majkom, režije za kuću su 250,00 EUR, za hranu za sebe troši mjesečno oko 150,00 EUR te plaća životno osiguranje 34,00 EUR mjesečno dok za uzdržavanje CL plaća 350,00 EUR mjesečno. Ujedno joj kupuje i odjeću koja se nalazi kod njega i koju koristi kada tamo boravi. Za odjeću i obuću ostale njegove troškove godišnje izdvaja oko 600,00 EUR. Smatra da su troškovi prikazani po majci previsoko naznačeni, dijete se većinom hrani u McDonaldsu, ranije je imala asistenta kojeg je angažirao Hrvatski zavod za socijali rad, nerealno je prikazala troškove goriva, a isto tako nerealni je navod da pere rublje tri puta dnevno, kao i da se na obuću CL troši 250,00 EUR godišnje budući da joj se kupuju papučice čija je cijena oko desetak eura. Nadalje navodi kako tužiteljica nema poseban plan prehrane, nije mu poznato da bi joj bilo preporučeno koristiti, vitamine, minerale i tablete za mršavljenje, a isto tako nema preporučene vježbe obzirom da ne odlazi kod fizijatra. U 2024. njegova firma je imala dobit od 84.000,00 EUR koja je zadržana u firmi, a kako bi mogla funkcionirati, a povremeno si isplati dobit oko 1.000,00 EUR svakih dva mjeseca. U 2025. firma nema dobiti.
8. Iz svega navedenog evidentno je kako o tužiteljici skrbi majka, VL koja je rješenjem Zavoda od 14. prosinca 2022. imenovana skrbnikom tužiteljici (strana 6 -8 spisa) te da se radi o punoljetnom djetetu kojem je utvrđeno tjelesno oštećenje od 100% te koje je u potpunosti ovisno o tuđoj pomoći, što u konačnici između stranaka nije bilo niti sporno. Majci tužiteljice priznat je status roditelja njegovatelja, a za što prima naknadu od 900,00 EUR mjesečno, dok druge prihode ne ostvaruje.
9. Odredbom čl. 290. st. 4. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15 , 98/19, 156/23, u daljnjem tekstu ObZ) propisano je da su punoljetno dijete koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad roditelji dužni uzdržavati dok ta nesposobnost traje. Iz navedene odredbe proizlazi da je obveza uzdržavanja iz navedenog članka, obveza oba roditelja, dok je čl. 291. st. 1. ObZ -a propisano da je dijete koje ima prihode dužno pridonositi za svoje uzdržavanje.
10. Isto tako, odredba čl. 316. st. 2. ObZ-a propisuje da su oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz članka 290. ovoga Zakona, s tim što se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja.
11. Nadalje, sukladno čl. 307. ObZ-a u sporu o uzdržavanju sud će utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe uzeti će u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju, a pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.
12. Iz provedenog postupka i dostavljene dokumentacije (strana 31-33 te 167 spisa) proizlazi da je tužiteljici priznato pravo na inkluzivni dodatak u visini od 720,00 EUR, zatim pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata te joj s te osnove pripada pravo na sufinanciranje troškova električne energije, plina i/ili toplinske energije , a za što mjesečno prima vaučer od 70,00 EUR.
13. Ovdje valja navesti kako se sukladno čl. 5. Zakona o inkluzivnom dodatku ( NN 156/23) isti ne smatra prihodom u smislu zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi obzirom da je inkluzivni dodatak novčana naknada namijenjena osobi s invaliditetom u svrhu prevladavanja različitih prepreka koje mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima.
14. U odnosu na mogućnosti tuženika, uzimajući u obzir dostavljene podatke Porezne uprave (strana 159 spisa) prema kojima je ukupni prihod tuženika u 2025. iznosio 31.248,11 EUR čemu se treba pribrojiti neoporeziv primitak od 1.200,00 EUR za radne rezultate te prigodne nagrade (božićnica i sl.) u iznosu od 700 ,00 EUR, umanjeno za porez i prirez od 3.291,61 EUR, što ukupno iznosi 29.856,50 EUR u 2025., ako se predmetni iznos podijeli sa 12 mjeseci dolazi se do iznosa od 2.488,04 EUR prosječnog mjesečnog prihoda tuženika. Navedenom treba pridodati činjenicu (a što navodi sam tuženik) da njegova firma podmiruje trošak njegovog vozila i benzina, da živi u roditeljskoj kući zajedno s majkom, pri čemu da su mjesečne režije oko 250,00 EUR, za hranu za sebe troši oko 150,00 EUR mjesečno te plaća i životno osiguranje od 34,00 EUR mjesečno, dok su mu svi ostali troškovi (odjeća, obuća i dr.) oko 600,00 EUR godišnje. Kako su njegove mjesečne potrebe (prema vlastitom prikazu) utvrđene u visini od nekih 350,00 EUR mjesečno, to znači da mu nakon odbitka predmetnih troškova preostaje iznos od 2.138,04 EUR. Prema tome, a obzirom na utvrđene potrebe tužiteljice od minimalno 1.200,00 EUR mjesečno, primjenom čl. 290. ObZ-a, proizlazi kako bi oba roditelja bila u obvezi podmirivati troškove tužiteljice i to svaki u polovici dijela, no ako se uzme u obzir činjenica da tuženik mjesečno ostvaruje prihod od 2.488,04 EUR, a majka tužiteljice svega 900,00 EUR kao roditelj njegovatelj te da ista 24 sata skrbi o tužiteljici koja je 100% invalid i u potpunosti ovisna o tuđoj pomoći i njezi, kao i da je 1.200,00 EUR mjesečnog troška uzdržavanja tužiteljice minimalni iznos za koji sud smatra da je stvarni trošak tužiteljice, a obzirom na njenu invalidnost, kao i obzirom da tuženiku nakon odbijanja svih njegovih troškova preostaje iznos od 2.138,04 EUR te da se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja sukladno čl. 316. st. 2. ObZ-a, sud smatra kako je upravo tuženik u obvezi doprinositi s iznosom od 1.200,00 EUR mjesečno, obzirom da mu nakon odbitka tog iznosa preostaje iznos od 938,04 EUR za sve ostale, ne nužne troškove, a koje nije obuhvatio iznosom od 350,00 EUR osnovnih mjesečnih troškova. Sud je pri tome posebno cijenio okolnost da majka ima prihod od samo 900,00 EUR mjesečno te da skrbi o teško bolesnoj tužiteljici, pri čemu se ta njena skrb, prema mišljenju suda, mora revalorizirati kroz novčanu skrb drugog roditelja, a bez obzira što se radi o punoljetnom djetetu. Ovdje još valja napomenuti kako u konkretnom predmetu nije moguće primijeniti Odluku o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta budući da su tom Odlukom obuhvaćena djeca do 18 godina starosti, a ne punoljetna djeca, time da čak i u drugačijoj situaciji, sud smatra kako niti Odluka ne bi bila primjenjiva, a obzirom na imovinsko stanje tuženika. Isto tako napominje se kako iz dostavljenih isplatnih lista tuženika (strana 69-72 spisa) proizlazi kako si tuženik isplaćuje plaću od prosječno 1.500,00 EUR, no, iz dostavljenih podataka Porezne uprave vidljivo je da isti povrh plaće ostvaruje i dohodak od imovine i imovinskih prava te dohodak od kapitala, a ujedno si isplaćuje kao vlasnik firme nagrade za radne rezultate te prigodne nagrade, a što sve valja uključiti u njegove mjesečne prihode. Tvrdnju tuženika kako je cjelokupnu dobit u 2024. zadržao u firmi dok u 2025. nema dobiti sud ne nalazi relevantnom budući da je neisplata dobiti (pa i u dijelu) odluka tuženika kao vlasnika firme što znači da istu može isplatiti kada i u kojem iznosu želi.
15. Nadalje, a kako tužiteljica potražuje uskraćeno uzdržavanje za period od 27. studenog 2024. u ukupnom iznosu od 10.550,00 EUR, valja uputiti na odredbu članka 289. stavak 1. ObZ-a prema kojem roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe. Stavkom 2. je propisano da se smatra da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, a u visini koja se može odrediti prema članku 314. ovoga Zakona. Stavkom 3. je propisano da tražbina djeteta iz stavka 1. tog članka (naknada za uskraćeno uzdržavanje) prema roditelju koji ga nije uzdržavao zastarijeva za vrijeme od 5 godina od dana nastanka obveze. Dakle, u konkretnom slučaju za takav zahtjev radi uskraćenog uzdržavanja aktivno je legitimirana tužiteljica, kako je to i propisano odredbom članka 289. ObZ-a.
16. U smislu odredbe članka 307. stavak 1. i članka 311. ObZ-a sud je, na temelju navoda skrbnice tužiteljice, utvrdio ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje tužiteljice u utuženom razdoblju pa obzirom da ista ističe kako je tužiteljica u utuženom razdoblju od 27. studenog 2024. do podnošenja tužbe imala iste potrebe kao i u periodu nakon podnošenja tužbe, a obzirom da su 1. prosinca 2024. odselile u podstanarski stan (ne 27. studenog 2024. kako se to navodi u tužbi), iz čega proizlazi kako su i potrebe tužiteljice i u tom razdoblju iznosile oko 1.200,00 EUR mjesečno.
17. Sud zaključuje kako tuženik u utuženom razdoblju nije stanovao s tužiteljicom niti to tvrdi, time da je uplaćivao određene iznose na ime uzdržavanja tužiteljice i to iznose od 350,00 EUR i to 1. srpnja 2025., 23. srpnja 2025. i 4. rujna 2025., a što je između stranaka bilo nesporno.
18. Stoga je sud, imajući u vidu imovno stanje tuženika, a kako je to već ranije obrazloženo, zatim da isti u utuženom razdoblju nije imao više djece na uzdržavanju, a potrebe tužiteljice kao i prihodi tuženika su bili identični kao i za period nakon utuženja, kao i njegovi mjesečni troškovi (drugačije ne ističe), sud smatra kako je tuženik dužan i u periodu od 1. prosinca 2024. pa do utuženja plaćati na ime uzdržavanja tužiteljice iznos od 1.200,00 EUR mjesečno. Kako je nesporno tuženik u tom periodu uplatio ukupan iznos od 1.050,00 EUR te obzirom da tuženik ne tvrdi (niti prilaže za to dokaz) da bi uzdržavanje plaćao točno za mjesec u kojem je plaćanje vršeno ili neki drugi mjesec, to je sud primjenom odredbe čl. 171. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO, Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), koji propisuje da kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja time da kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje, uračunao predmetno ispunjenje umanjujući prvi obrok uzdržavanja (tim više što obračun kamate nije izvršen). Kako majka i skrbnica tužiteljice navodi da su ona i tužiteljica odselile u podstanarski stan 1. prosinca 2024. to se i uskraćeno uzdržavanje obračunava od navedenog dana i to u iznosima od po 1.200,00 EUR mjesečno za prosinac 2024., siječanj 2025., veljaču 2025., ožujak 2025., travanj 2025., svibanj 2025., lipanj 2025., srpanj 2025., kolovoz 2025. te za 16 dana rujna 2025. u iznosu od 640,00 EUR, a obzirom da je tužba podnesena 17. rujna 2025. te je od tada u obvezi tuženik plaćati redovno, a ne uskraćeno uzdržavanje. Stoga, kako je tuženik uplatio ukupni iznos od 1.050,00 EUR u tom razdoblju, to je sud umanjio trošak uzdržavanja za prosinac 2024. u iznosu od 1.050,00 EUR, iz čega proizlazi kako je tuženik dužan za prosinac uplatiti razliku od 150,00 EUR, za period od siječnja – kolovoza 2026. iznose od po 1.200,00 EUR te za rujan iznos od 640,00 EUR.
19. Prema odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO-a odlučeno je o zakonskim zateznim kamatama na dosuđene iznose uzdržavanja s time da se smatra da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati (čl. 289. st. 2. ObZ-a).
20. Odluka o troškovima temelji se na čl. 366. ObZ prema kojem u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud će o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. Kako tužiteljica nije uspjela u sporu u neznatnom dijelu zbog čega nisu nastali posebni troškovi to je i tuženik dužan naknaditi trošak tužiteljici u cijelosti.
21. Tužiteljica je zatražila trošak na ime jednokratne nagrade prema tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa) u iznosu od 400,00 EUR te PDV u iznosu od 100,00, odnosno ukupno 500,00 EUR, a koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužiteljici.
22. Temeljem navedenoga presuđeno je kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 18. svibnja 2026.
Sutkinja
Ana-Marija Murić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
Dostaviti:
1. Nina Ružman, odvjetnica u Prelogu
2. ZOU Dejan Dukić i Denis Mišić iz Zagreba
