REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U DONJOJ STUBICI

Matenačka 3/I, Donja Stubica

Poslovni broj: Ovr-358/2026-4

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E NJ E

i

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sutkinji Vesni Posavec, po prijedlogu više sudske savjetnice Ines Oroz, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja RL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv ovršenika ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku CL, radi naplate novčane tražbine ovrhom na novčanim sredstvima ovršenika, 18. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenika da se naloži Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava s računa ovršenika temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P Ob-1231/2024 od 16. listopada 2025.

z a k lj u č i o j e

Upućuje se ovršenik ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja RL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] radi utvrđenja da izravna naplata pokrenuta podnošenjem Financijskoj agenciji zahtjeva za naplatu temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P Ob-1231/2024 od 16. listopada 2025, nije dopuštena iz razloga iz članka 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona.

Tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknula u prijedlogu radi proglašenja nedopuštenim zahtjeva za izravnu naplatu.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 20. travnja 2026. podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje: Agencija) te prijedlog za odgodu izdavanje prijenosa zaplijenjenih sredstava.

2. U prijedlogu ovršenik u bitnome ističe da se među strankama vodio spor pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, a sve iz razloga jer je protustranka kao zakonski zastupnik mldb. JL i mldb. UL podnijela 25. listopada 2024. tužbu protiv predlagatelja radi povišenja uzdržavanja. Presudom od 16. listopada 2025. godine promijenio se iznos uzdržavanja dosuđen rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: R1 Ob-305/2021-2 od 30. kolovoza 2021. kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 23. srpnja 2021. kojim je određeno da je tuženik ĆL obvezan plaćati uzdržavanje za mlt. JL u iznosu od 1.100,00 kuna mjesečno, na način da se sada nalaže tuženiku ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime uzdržavanja mlt. JL, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi mjesečno iznos od 260,00 eura, počevši od 25. listopada 2024. Ističe da je tijekom trajanja predmetnog parničnog postupka, kao i nakon donošenja prvostupanjske presude pa sve do pokretanja ovršnog postupka, ovršenik kontinuirano i uredno izvršavao svoju obvezu uzdržavanja uplatom iznosa od 350,00 eura mjesečno na račun protustranke. Iako je pravomoćnom presudom utvrđena obveza u iznosu od 500,00 eura mjesečno, tražbina ovrhovoditelja za razdoblje od 16. listopada 2025. godine do 16. ožujka 2026. godine nije mogla nastati u punom dosuđenom iznosu, već eventualno isključivo u dijelu koji predstavlja razliku između dosuđenog iznosa i već izvršenih uplata, odnosno u iznosu od 150,00 eura mjesečno. Unatoč jasno utvrdivim činjenicama o djelomičnom ispunjenju obveze, ovrhovoditelj je pokrenuo ovršni postupak radi naplate punog iznosa od 500,00 eura mjesečno za navedeno razdoblje, u potpunosti zanemarujući već izvršene uplate ovršenika. Time je ovrhovoditelj neosnovano proširio opseg svoje tražbine te pokrenuo ovrhu za iznos koji u stvarnosti ne postoji, odnosno za dio tražbine koji je već prestao ispunjenjem. Smatra da tako opisano stanje predstavlja zakonski razlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom iz članka 50. stavka 1. točke 9. Ovršnog zakona. Također predlaže da su donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Naime, smatra kako bi mu provedbom ovrhe nastupila teško nadoknadiva šteta iz razloga što bi bilo nemoguće izvršiti povrat novca naplaćenog ovrhom. Ističe da bi za njega nastupile osobito teške i po svojoj prirodi nenadoknadive štetne posljedice, budući da se radi o sredstvima nužnim za njegovo redovito uzdržavanje i podmirivanje osnovnih životnih potreba, kao i ispunjavanje tekućih financijskih obveza. Naime, zapljenom i prijenosom cjelokupnog iznosa koji se neosnovano potražuje, predlagatelj bi bio doveden u situaciju ozbiljne financijske ugroženosti, uslijed koje ne bi bio u mogućnosti pravodobno podmirivati svoje redovne obveze, uključujući troškove stanovanja, režijske troškove i druge nužne izdatke. Eventualni povrat neosnovano naplaćenih sredstava bio krajnje neizvjestan i otežan, s obzirom na imovinsko stanje protustranke.

3. Sud je po članku 65. stavku 2. i 3. te čl. 54. st. 1. OZ-a Ovršnog zakon ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje OZ) prijedlog ovršenika dostavio ovrhovoditelju na odgovor u roku od 8 dana.

4. Ovrhovoditelj se nije očitovao na prijedlog ovršenika.

5. U postupku su pročitani: očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate (list 6-9 spisa), detalji prometa računa Privredne banke Zagreb (list 10-17 spisa), presuda Županijskog suda u Puli-Pola posl.br. Gž Ob-9/2026-2 od 1. veljače 2026. i Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. POb-1231/2024-14 od 16. listopada 2025. (list 18-39 spisa).

6. Prema odredbi čl. 210. st. 1. OZ-a nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovog Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenjem kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstva odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

7. Prema stavku 2. tog članka, na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

8. Prijedlog za davanje naloga Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

9. Naime, na ovaj se prijedlog, sukladno odredbi čl. 210. OZ-a, na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o odgodi ovrhe.

10. Tako je odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu: ako je ispunjen koji od uvjeta iz čl. 1. točke 1 8., tog članka.

11. Ovršenik je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, na koji se prema odredbi čl. 210. st. 2. OZ-a, na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi, čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu sukladno odredbi čl. 65. st. 1. t. 5. OZ-a.

12. No, ovršenik nije iznio bilo kakvu tvrdnju kojom bi učinio vjerojatnim da bi provedbom zahtjeva za izravnu naplatu pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Ovršenik navodi da bi zapljenom i prijenosom bio doveden u situaciju ozbiljne financijske ugroženosti uslijed čega ne bi mogao podmirivati svoje redovne obveze, no istaknute navode ničime ne potkrjepljuje tijekom postupka. Tek paušalno navođenje ovršenika da bi mu provedbom ovrhe nastala šteta koja bi ugrozila njegovu egzistenciju samo po sebi ne ukazuje da bi na strani ovršenika provedbom ovrhe doista i nastala šteta, i to nenadoknadiva ili teško nadoknadiva. Naime, posve je jasno da svaka provedba ovrhe otežava imovinske prilike svakog ovršenika.

13. Stoga je riješeno kao u toč. I. izreke.

14. Što se tiče prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ovršenik tvrdi da je u konkretnom slučaju tražbina ovrhovoditelja u dijelu od 350,00 eura mjesečno već prestala ispunjenjem, to ne postoji pravna osnova za provođenje ovrhe u tome dijelu, što predstavlja žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a.

15. Stoga je ovršenik upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a s obzirom da postojanje spornih činjenica nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima ovršenik temelji prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa općepoznate te se ne mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

16. Naime, ovršni je postupak strogo formalan postupak gdje se odlučne činjenice ne utvrđuju, niti se ne rješavaju sporna pitanja, stoga sud u ovom postupku nije ovlašten utvrđivati je li prestala tražbina ovrhovoditelja te je odlučeno kao u izreci zaključka.

U Donjoj Stubici 18. svibnja 2026.

Sutkinja

Vesna Posavec

Viša sudska savjetnica

Ines Oroz

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog je rješenja dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 8 dana.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. OZ-a.).

DNA:

1. ovrhovoditelj

2. ovršenik po pun.

3. FINA