REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl. br. 83 P-7727/2025-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljici IUA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Edinu Muminagiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice IU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Lini Budak, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 15. travnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika Denisa Mirića, odvjetnika, tuženice osobno i punomoćnice tuženice Line Budak, odvjetnice, dana 18. svibnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženici IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici IUA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preda u zalog svoje pokretnine, odnosno 5 (pet) portreta i 5 (pet) suvremenih slika koje su jasno opisane u ugovoru o zajmu opisanom u točki I. ove tužbe na način da sastavni dio ugovora o zajmu čine fotografije 5 (pet) portreta i 5 (pet) suvremenih slika;
II/ Nalaže se tuženici IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici IUA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak od 2.317,02 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 18. svibnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III/ Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljice za određivanjem privremene mjere koji glasi:
" 1. Zabranjuje se dužniku protivnika osiguranja Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti, ulica Andrije Hebranga 1, Zagreb, OIB: 94391499491, MBS: [matični broj subjekta], da dobrovoljno ispuni svoju obvezu predaje pokretnina protivniku osiguranja LATICI 2 IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koje su jasno opisane u ugovoru o zajmu opisanom u točki I. ove tužbe na način da sastavni dio ugovora o zajmu čine fotografije 5 (pet) portreta i 5 (pet) suvremenih slika, a koji ugovor s prilozima je sastavni dio ove tužbe te koje se pokretnine nalaze u posjedu dužnika protivnika osiguranja Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, ulica Andrije Hebranga 1, Zagreb, OIB: 94391499491, MBS: [matični broj subjekta], na lokaciji u Oktogonu u Zagrebu, na lokaciji u bloku Ilica 5 /Margaretska 1-3 /Trg Petra Preradovića 1 / [adresa];
2. Zabranjuje se protivniku osiguranja LATICI IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da primi ispunjenje navedene obveze opisane u točki 1. ove privremene mjere te da otuđi, optereti ili na bilo koji način raspolaže naprijed opisanim pokretninama;
3. Nalaže se žurno po sudskom ovršitelju uz asistenciju djelatnika policije, bravara i ostalih stručnih osoba, oduzimanje pokretnina, a koje pokretnine su jasno opisane u ugovoru o zajmu opisanom u točki I. ove tužbe na način da sastavni dio ugovora o zajmu čine fotografije 5 (pet) portreta i 5 (pet) suvremenih slika, a koji ugovor s prilozima je sastavni dio ove tužbe, te predaja pokretnina trećoj osobi, odnosno u depo Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ulica grada Vukovara 84, na čuvanje.
4. Ova privremena mjera stupa na snagu odmah, te ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka kojim se ova privremena mjera treba opravdati.
5. Dužna je protivnica osiguranja IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi predlagatelju osiguranja troškove ovoga postupka. "
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je s tuženikom sklopila Ugovor o zajmu (dalje u tekstu: Ugovor) dana 23. srpnja 2014. godine, a koji je ugovor ovjeren od strane javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba, Frana Petrića 1, također dana 23. srpnja 2014. godine pod poslovnim brojem: OV 3248/14. Člankom 4. navedenog ugovora, tuženica se kao zajmoprimac u svrhu osiguranja vraćanja zajma iz članka 1. ugovora obvezala tužiteljici kao zajmodavcu u zalog predati svoje pokretne stvari, a među kojim stvarima je između ostalog navedeno 5 (pet) portreta i 5 (pet) suvremenih slika te su stranke ugovora o zajmu radi jasnijeg određenja opisanih pokretnina uz ugovor priložile i fotografije pokretnina koje čine sastavni dio ugovora. Međutim, tužena kao zajmoprimac do današnjeg dana nije u cijelosti ispunila svoju ugovornu obvezu vraćanja zajma te pored navedenog do današnjeg dana nije ispunila svoju ugovornu obvezu iz članka 4. ugovora da tužiteljici kao zajmodavcu u zalog preda svoje pokretne stvari, a među kojim stvarima je između ostalog navedeno 5 (pet) portreta i 5 (pet) suvremenih slika. Nadalje, tužena ne samo da nije ispunila svoju ugovornu obvezu kako je to naprijed opisano, već pored toga tužena s navedenim slikama slobodno raspolaže na način da iste posuđuje/daje u zakup i slično trećim osobama, a čime, osim što nedvojbeno izlaže slike kao predmet osiguranja zajma oštećenju ili propasti, dodatno tužiteljici otežava da uopće dođe do posjeda navedenih slika obzirom da tužena, pored činjenice što ne želi iste predati tužiteljici, 1 konstantno naprijed opisanim pokretninama mijenja lokaciju, a čime ujedno tužiteljici onemogućuje da uopće dođe do saznanja gdje se iste nalaze. Takvim postupanjem tužena tužiteljicu nedvojbeno onemogućuje i znatno otežava ostvarenje tražbine, odnosno da uopće dođe do posjeda predmeta koji predstavljaju predmete osiguranja tražbine tužiteljice. U prilog navedenom kako tužena učestalo mijenja lokacije naprijed opisanih pokretnina ukazuje se na činjenicu kako se dio pokretnina trenutno nalazi u prostoru Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Oktogonu, unutar nekadašnjeg kompleksa Prve hrvatske štedionice u Zagrebu na lokaciji u bloku Ilica 5 /Margaretska 1-3 /Trg Petra Preradovića 1 / [adresa], a u sklopu Izložbe Latica Ivanišević – dar ljepote, koja izložba je otvorena u srijedu, 12. studenoga 2025. u 19 sati te traje do nedjelje, 7. prosinca 2025.. Dodatno se napominje kako Nacionalni muzej moderne umejtnosti prilikom organizacije izložbe na svojim službenim stranicama izložbu dodatno najavljuje na sljedeći način: „Izložba Dar ljepote najavljuje donaciju IU Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti i [obrt].“ Dakle, iz navedenog se jasno može zaključiti kako tužena, osim što odbija predati pokretnine tužiteljici, iste također ima namjeru trajno otuđiti, a čime bi tužiteljici nedvojbeno onemogućila i znatno otežala ostvarenje tražbine. Zaključno, nedvojbeno se može utvrditi kako se pokretnine trenutno nalaze u posjedu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Oktogonu, unutar nekadašnjeg kompleksa Prve hrvatske štedionice u Zagrebu na lokaciji u bloku Ilica 5 /Margaretska 1-3 /Trg Petra Preradovića 1 / [adresa], a u sklopu Izložbe Latica Ivanišević – dar ljepote, a koji Muzej kao takav u ovoj konkretnoj situaciji predstavlja dužnika protivnika osiguranja. Slijedom navedenog, a kako tuženik nedvojbeno nije ispunio svoju obvezi opisanu člankom 4. ugovora te kako neovlašteno raspolaže pokretninama koje predstavljaju predmet osiguranja zajma, predlaže da sud prvenstveno donese privremenu mjeru sadržaja koji je naveden u izreci prethodno navedenog rješenja te da naloži tuženici da preda tužiteljici u zalog pokretnine navedeni u točci I izreke presude, kao da joj nadoknadi parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženica navodi kako smatra da su i presuda i privremena mjera čije donošenje tužiteljica predlaže tužbom i prijedlogom za donošenje privremene mjere u ovom postupku potpuno neosnovane, neutemeljene i promašene, osobito iz razloga što je tužiteljičino potraživanje iz tužbe zastarjelo, stoga bi naslovni sud trebao ad limine odbaciti tužbu tužiteljice bez ikakvog daljnjeg raspravljanja. Vrijednost predmeta spora. Vrijednost predmeta spora (dalje: VPS) je u tužbi potpuno paušalno i proizvoljno navedena, stoga tužena prigovara istoj. Tužiteljica je propustila obrazložiti kako je utvrdila VPS u ovoj pravnoj stvari u iznosu od 15.000,00 EUR-a, a ne u višem ili nižem iznosu. Tužena predlaže da naslovni sud, temeljem čl.40.st.3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP), najkasnije na pripremnom ročištu provjeri točnost naznačenog VPS-a te rješenjem odredi VPS. 3. Stjecanje založnog prava Čl.308.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje, citiram: „Dobrovoljno ugovorno založno pravo na pokretnoj stvari stječe vjerovnik kad ona na temelju založnoga ugovora bude predana u posjed1 njemu ili onomu koga on odredi.“ Tužiteljica u tužbi od 02.12.2025. tvrdi da se tužena Ugovorom o zajmu od 23.07.2014. obvezala tužiteljici kao zajmodavcu, u svrhu osiguranja vraćanja zajma, predati u zalog svoje pokretne stvari i to „5 portreta i 5 suvremenih slika“, što do danas tužena nije učinila. Tužena smatra da se radi o 2 (dva) ugovora: Ugovoru o zajmu i Ugovoru o dobrovoljnom osnivanju založnog prava na pokretnoj stvari. Tužiteljica n i j e stekla založno pravo na pokretninama tužene jer joj ih potonja nikada nije predala u posjed. I sama tužiteljica tvrdi da nije stekla založno pravo na pokretninama i to u samom historijatu tužbe od 02.12.2025. (toč.I. tužbe, pasus 3; toč.II. tužbe, pasus 1), a svoju tvrdnju dokazuje i prilozima koje dostavlja uz tužbu (iskaz tužiteljice citiran u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P-1899/18-51 od 26.01.2024., str.6., posljednja 4 reda). Budući da se pravo zaloga na pokretninama stječe predajom u posjed, a do predaje u posjed tužiteljici u konkretnom slučaju nije došlo, tužena smatra da je u međuvremenu nastupila zastara tužiteljičinog potraživanja. Nužno je podsjetiti da tužiteljica tijekom razdoblja od 23.07.2014. do 02.12.2025. (tj. tijekom više od 11 godina /sic!/) od tužene nije zahtijevala predaju pokretnina u posjed. S obzirom da se radi o pravnom pitanju (prekluzija tužiteljičinih prava zbog nastupa zastare), tužena predlaže da sud najprije ocijeni njenu tvrdnju da je nastupila zastara tužiteljičinog potraživanja te da potom tužbu tužiteljice odbaci i obveže tužiteljicu na plaćanje parničnih troškova tuženoj. d) Tužena se ovom prilikom poziva i na presudu Europskog suda za ljudska prava od 19.04.1993. donijetu u predmetu Kraska protiv Švicarske, § 30, citiram: „Članak 6. stavak 1., između ostalog, nameće sudu dužnost učinkovitog ispitivanja podnesaka, argumenata i dokaza od stranaka u postupku, zadržavši pravo procjene njihove mjerodavnosti za odluku.“ Opreza radi, tužena će u nastavku – u slučaju da sud ne odbaci tužbu tužiteljice unatoč nastupu zastare – iznijeti svoj stav o neutemeljenosti tužbe i prijedloga za donošenje privremene mjere. Tužena smatra da je predmetni Ugovor o zajmu školski primjer amoralnog, zelenaškog ugovora koji je ništetan jer je protivan (i) moralu društva. To što je tužiteljica uspjela u parničnom postupku ishoditi presudu radi isplate temeljem takvog ugovora, ne sprječava tuženu da taj Ugovor o zajmu, kao i Ugovor o zalogu i dalje smatra amoralnim ugovorima. Osim toga, predmet zaloga nije određen, niti konkretno opisan u Ugovoru o zajmu, stoga, čak i da nije u međuvremenu nastupila zastara – a nastupila je davnih dana! - ne bi bilo moguće utvrditi o kojim se točno pokretninama radi. Pokretnine (5 portreta i 5 suvremenih slika) nisu opisane ni po autoru niti po nazivu djela, ali ni po tehnici niti po veličini, kao ni po godini kada su izrađene - stoga ih je apsolutno nemoguće odrediti! Osim toga, fotografije koje tužiteljica prilaže uz tužbu prepune su brojnih slika (20-ak), raznih umjetnina, ali i nekoliko komada namještaja (više od 2), iako tužiteljica tvrdi da su predmet Ugovora o zalogu od 23.07.2014. „2 vitrine, 1 škrinja, 5 portreta, 5 suvremenih slika“. Nije na tuženoj i na sudu da pogađa što konkretno tužiteljica potražuje od tužene i od protivnika osiguranja. Tužena zaključuje da ni sama tužiteljica ne zna što tužbom i privremenom mjerom potražuje. Tužba je protivna čl.29.st.1. Ustava i čl.6.st.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer je tuženoj uskraćeno pravo da se očituje na tužbu u kojoj je ostalo skriveno konkretno potraživanje tužiteljice. Ako su predmet Ugovora o zalogu od 23.07.2014. neke „2 vitrine, 1 škrinja, 5 portreta, 5 suvremenih slika“ koje nikada nisu predane u posjed tužiteljici, tužena se pita kako to da tužiteljica potražuje samo dio predmeta i to „5 portreta i 5 suvremenih slika“. Privremenom mjerom tužiteljica traži da se dužniku protivnika osiguranja Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti zabrani da protivniku osiguranja (tuženoj) IU preda pokretnine (slike i portrete) i da se potonjoj zabrani da ih primi, dok se petitom tužbe traži da sud naloži tuženoj IU da preda tužiteljici u zalog te pokretnine (slike i portrete). Tužbeni zahtjev i privremena mjera u potpunoj su kontradikciji! Osim toga, privremenom mjerom, toč.3. izreke, propušteno je navesti od koga bi se predmetne pokretnine trebale oduzeti! Privremena mjera je potpuno nepotrebna i zbog toga jer je čl.6. Ugovora o zajmu od 23.07.2014. tužena dopustila tužiteljici da na njenom suvlasničkom dijelu nekretnine pobliže opisane u čl.3. tog ugovora uknjiži založno pravo u visini zajma iz ugovora (145.047,59 EUR-a). Tužiteljičin prijedlog za donošenje privremene mjere je zbog svega gore iznijetog neutemeljen, paušalan, ali i neprovediv. Privremena mjera Tužiteljica je u prijedlogu za donošenje privremene mjere propustila točno odrediti tražbinu čije osiguranje traži, ali i predmet osiguranja, čime je postupila protivno čl.341.st.2. Ovršnog zakona. Tužiteljica je propustila u tužbi i prijedlogu za donošenje privremene mjere pozvati se na propise temeljem kojih podnosi tužbu i prijedlog za privremenu mjeru. Nije na tuženoj i sudu da pogađaju da li se i na kojem pravnom propisu temelji potraživanje tužiteljice. S obzirom da tužiteljica ne navodi niti jedan propis, tužena smatra da nema pravnog temelja za tužbu i privremenu mjeru. Tužiteljica je propustila dokazati osnovanost tražbine i opasnost da će bez privremene mjere spriječiti ili znatno otežati naplatu. Tužena podsjeća da je tražbina tužiteljice zastarjela pa je zbog toga nije moguće osigurati privremenom mjerom! Zagrebački potresi 2020. Stan tužene i pokretnine u stanu (inter alia slike i namještaj) oštećeni su u zagrebačkim potresima koji su bili 2020. godine. Radi se o vis maior. Tužena posjeduje tek reprodukcije nekoliko slika uništenih u potresu. Tužena i njena obitelj (uključujući i njeni prednici) darovali su državi brojne umjetnine koje su zaštićene zakonom i upisane su u Registar kulturnih dobara. Tužena nema u posjedu niti u vlasništvu „5 portreta i 5 suvremenih slika“. Prijedlog Imajući u vidu sve gore iznijeto, tužena predlaže da naslovni sud odbaci tužbu tužiteljice i privremenu mjeru te obveže tužiteljicu na plaćanje parničnih troškova tuženoj, podredno, opreza radi, predlaže da nakon provedenog postupka u kojem će saslušati parnične stranke, odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice i prijedlog za privremenu mjeru te obveže tužiteljicu da plati tuženoj troškove parničnog postupka.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvod sa službene stranice Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti (list 5-7 spisa), presliku presude Županijskog suda u Zagrebu Gž-1808/24 od 21.05.2024. (list 8-12 spisa), presliku presude ovog suda P-1899/18 od 26.1.2024. (list 13-23 spisa), presliku ugovora o zajmu od 23.7.2014. (list 25-28 spisa), fotografije predmetnih pokretnina (list 29-36 spisa), izvod iz sudske prakse (list 56 spisa).
4. Nadalje proveden je dokaz saslušanjem stranaka (list 68-70 i list 79-81 spisa).
5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.
6. Među strankama je nesporno da su iste zaključile dana 23.7.2014. ugovor o zajmu iz kojeg proizlazi da je tuženica kao zajmoprimac pozajmila od tužiteljice kao zajmodavca iznos od 179.547,59 EUR u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju ZABA d.d., da je tuženica kao zajmoprimac do dana sklapanja ugovora vratila tužiteljici kao zajmodavcu iznos od 34.500,00 EUR te da se obvezuje kako će prethodno navedeni iznos umanjen za već isplaćen iznos, a što u konačnici iznosi 145.047,59 EUR isplatiti tužiteljici najkasnije do 15.11.2014. u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju ERU Zagrebačke banke na dan plaćanja. Iz članka 4. proizlazi da su stranke između ostalog ugovorile da radi osiguranja vraćanja prethodno navedenog zajma tuženica kao zajmoprimac daje tužiteljici kao zajmodavcu u zalog pokretnine i to dvije vitrine, jednu škrinju, pet portreta i pet suvremenih slika, a čije fotografije prileže ugovoru i čine njegov sastavni dio, time da se člankom 5. tuženica kao zajmoprimac obvezuje kako za vrijeme trajanja ugovora o zajmu odnosno do vraćanja cjelokupnog zajma neće otuđiti, opteretiti ili na drugi način raspolagati založenim nekretninama i pokretninama te da svako raspolaganje može izvršiti samo uz prethodnu pisanu suglasnost tužiteljice kao zajmodavca.
7. Iz sadržaja navedenog ugovora proizlazi kako su predmeti zaloga tražbine iz navedenog ugovora o zajmu koje je tuženica potpisom ugovora dala u zalog tužiteljici, ostali u posjedu tuženice, te da tuženica nikada nije predala tužiteljici posjed predmetnih pokretnina, a što je među strankama nesporno.
8. Među strankama je nesporno kako je između njih kod ovog suda vođen parnični postupak upravo radi isplate predmetnog zajma pod brojem P-1899/18 u kojem je donesena presuda u koju je sud izvršio uvid, a iz koje proizlazi kako je tuženica obvezana isplatiti tužiteljici iznos od 127.626,59 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16.11.2014. do isplate kao i parnični trošak od 29.223,61 EUR sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, a da je ista presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž-1808/24, u koju je sud također izvršio uvid.
9. U ovom postupku tuženica tvrdi kako tužiteljica nikada nije stekla založno pravo na pokretninama jer joj iste nikada nisu predane u posjed, a što i tužiteljica priznaje u historijatu tužbe, ističe prigovor zastare potraživanja tužiteljice iz spomenutog ugovora o zajmu, da je predmetni ugovor o zajmu zelenaški ugovor koji je ništetan i protivan moralu društva te da predmet zaloga nije određen niti konkretno opisan te nije moguće odrediti o kojim pokretninama čiju predaju u zalogu tužiteljica traži predmetnom tužbom i privremenom mjerom dok je u privremenoj mjeri tužiteljica propustila točno odrediti tražbinu čije osiguranje traži. Također, navodi da je većina pokretnina u stanu tuženice oštećena tokom potresa 2020. godine i da posjeduje tek reprodukcije nekoliko slika uništenih u potresu te da ista nema u vlasništvu tražene potrete i predlaže da sud odbaci tužbu.
10. U svom iskazu tužiteljica navodi kako ona poznaje tuženicu dugi niz godina budući da su se zajednički družile, te je ona njoj pozajmila utuženi iznos novca. Ona je sa tuženicom 2014. godine zaključila ugovor o zajmu, misli da su ugovorile rok vraćanja no ne sjeća se točno kada. Ona može reći da je tuženica ovaj novac vraćala u nekoliko rata i to prvi iznos je vratila u visini od 34.000,00 EUR, drugi u visini 16.000,00 EUR i zadnji cca 1.000,00 EUR i to je bilo 2017. godine. Ona je tuženicu u nekoliko navrata počela kontaktirati putem telefona no ista se nije javljala te je istu potražila na adresi njezinog prebivališta međutim nije otvarala vrata, nakon čega je ona odlučila podnijeti ovu tužbu. Ona ne zna tko je vlasnik stana u kojem živi tuženica. Ona je bila vlasnica nekolicine nekretnina čiji je popis tužiteljica imala no ona je te nekretnine u međuvremenu prodala. Kod zaključenja ugovora tuženica je ponudila nekretnine u zalog no tužiteljica je vjerovala da će ona taj zajam vratiti, no ipak je na inicijativu tuženice u ugovoru na zajmu ista daje 3 nekretnine i slike. Ona je pokušala upisati zalog na tim nekretninama no međutim to nije uspjela jer je na dvije nekretnine kao vlasnik bio upisan Grad Split, dok je treća nekretnina već bila prodana prije zaključenja ugovora o zajmu, dok su slike ostale u posjedu tuženice jer je tužiteljica vjerovala da će ona vratiti zajam. Tužiteljica je provjerila ZK stanje svih nekretnina tuženice, te je utvrdila da ona u vlasništvu nema više niti jednu od tih nekretnina. Dok je iz bliskih krugova utvrdila da je tuženica izložila sporne slike u galeriji Oktogon i da iste poklanja. Tuženica je sama donijela fotografije slika koje su predmet zaloga kod odvjetnice koja je sačinila ugovora koji su prilog s tim da je tuženica naknadno pozvala u stan da nam pokaže da su slike njezino vlasništvo, te im pokazala i slike i vitrinu rekavši da ona prodajom istih u slučaju da ona ne vrati zajam može naplatiti svoj zajam. Na zidu je bilo jako puno slika, između ostalog i slike koje su na fotografijama u prilogu ugovora o zajmu. Prilikom zaključenja ugovora bio je prisutan tužiteljičin suprug ŽU. Smatra da je zajam zajednički budući da ona i suprug dijele sav novac iako je osobno potpisala sporni ugovor. Ona i suprug su u nekoliko navrata nekolicini poznatih ljudi posudili novac. Na upit zašto ranije nije potražila predaju zaloga odgovara da je to pitanje za njenog odvjetnika. Ona je bila u stanu tuženice sa odvjetnicom Marić.
11. Tuženica u svom iskazu navodi da je tužiteljicu upoznala 2000. godine ali je od ranije poznavala njezinog supruga. Oni se međusobno nisu posjećivali niti je tužiteljica ikada bila u stanu. Ona nije niti bila prijatelj sa njezinim suprugom. Tuženica predmetni novac nije pozajmila od tužiteljice. Ona je 2014. godine potpisala ugovor o zajmu sa tužiteljicom ali novac nikada nije primila. Ona je ugovor potpisala od straha, jer joj je suprug tužiteljice prijetio na način da joj je slao sumnjive ljude na kućnu adresu. Ona je nakon 2014. podnijela kaznenu prijavu protiv supruga tužiteljice, ne zna da li je protiv njega donesena ikakva presuda. Ona više nije vlasnik stana u kojem živi jer je isti prodala prijateljici, a sve iz razloga jer je suprug tužiteljice inzistirao da se javi njegovom odvjetniku Biharu kako bi stan prepisala na gosp. ŽU, a što nije htjela učiniti. U vlasništvu nema drugih nekretnina. Ona je organizirala izložbu u galeriji Oktogon no tamo nisu bile izložene škrinja, vitrina i slike koje prileže na listu 29-35 spisa, ističe da se škrinja i slike kao i vitrina nalaze u njenom posjedu i to u njenom stanu u kojem živi. Ona je vlasnik navedenih slika, škrinje i vitrine. Zbog potresa i poplave slike su uništene no one se i dalje nalaze u njenom stanu. Kao posljedica potresa u njenom stanu su nastradale sve umjetnine. Umjetnine su nastradale i kao posljedica poplave u njenom stanu, a koja je u njenom stanu bila cca. 2 mjeseca. Posljedice poplave su u stanu vidljive, jer nije uspjela iste još uvijek sanirati. Ona je predmetni Ugovor o zajmu zaključila 2014. sa tužiteljicom. Ona je po ovom Ugovoru o zajmu tužiteljici u nekoliko navrata davala novac, a predaja se vršila na cesti, no tužiteljica joj nikada nije dala potvrdu o bilo kakvoj isplati. Iako je izjavila da novac nisam nije primila, navodi da je svejedno tužiteljici na ime navedenog Ugovora o zajmu davala novac jer je bila u strahu od njezinog supruga za kojeg su ljudi pričali da joj može poslati ljude sa nalogom da joj bace kiselinu u lice. Tužiteljica nikada nije bila u njenom stanu kao niti njezina odvjetnica. Zadnji iznos koji joj je platila također se odvijao na cesti pred njenim stanom, no ona se ne sjeća niti jednog iznosa koji je platila tužiteljici. Također suprug tužiteljice je od nje tražio da upiše hipoteku na njenom stanu zato je stan i prodala jer se bojala upisa hipoteke na istom. Njoj suprug tužiteljice nikada nije upao u stan, no ona je dva puta tražila intervenciju od policije budući da nije mogla ući u stan jer joj je suprug tužiteljice u bravu stavljao nešto što je sprječavalo ulazak ključa u istu. Ona zna da je to bio suprug tužiteljice jer ga je osobno kontaktirala i to mu rekla, na što je on šutio. Ona nikada nije tražila utvrđenje ništavosti tog Ugovora o zajmu ali je to prepustila svom odvjetniku. Na upit pun. tuženice da li joj je poznato što tužiteljica od nje traži predmetnom tužbom, navodi kako joj je odvjetnica i sama rekla da u tužbi nije ništa pobrojeno što se od nje traži. Ona ne može pogoditi slike i portrete koje ona od nje traži. Na upit da li se smatra žrtvom kamatara supruga tužiteljice, sud zabranjuje pitanje kao nepotrebno. U postupku P-1899/18 koji je protiv nje vodila ovdje tužiteljica, njezin suprug je priznao da je ona 90- ih godina vratila sve dugove prema gospodinu ŽU. Njena majka je 1991. teško oboljela, te je nju kolegica sa televizije koja se zvala SU uputila da za tu svoju potrebu od gospodina ŽU posudi izvjestan iznos novca, te je ona od njega posudila 2.000,00 tadašnjih DEM na jedan kratki rok, te mu je isti iznos vratila gotovo odmah što je on i priznao u postupku P-1899/18. Ona je taj iznos odmah vratila jer je prodala atelje u [adresa] te je imala novac. Gospođa SU je također bila posudila novac od gospodina ŽU, a što je na kraju u potpunosti uništilo njezinu obitelj, te se ona ubila. Obitelj te žene da bi vratila dug prema gospodinu ŽU je na kraju morala prodati svoju cjelokupnu imovinu. Nakon 1991. godine ona od gospodina ŽU nije pozajmila nikakav novac. Nju je gospodin ŽU čak zastrašivao na način da je čak upadao u stanove nekih stanara u Splitu, a kako bi se raspitao što ona posjeduje, a ona u Splitu nije imala ništa. Ona je u strahu od gospodina ŽU prije odlaska u bolnicu potpisala kod javne bilježnice Dolina Izjavu kojoj je ovlašćuje ukoliko na njen tekući račun sjedne bilo kakav novac, da ona sa istim može raspolagati. Ona je po izlasku iz bolnice 2015. godine tužiteljici dala 150.000,00 kn no gospodin ŽU joj je rekao da mora dati još novca za proviziju jednom generalu. Prije podnošenja ove tužbe tužiteljica nikada od nje nije zatražila predaju portreta i slika koji su predmet ove tužbe.
12. Analizirajući iskaze stranaka ovaj sud je zaključio kako su stranke bile u ugovornom odnosu zajma na temelju dobrovoljnog pristanka obiju stranaka, a temeljem koje je tužiteljica pozajmila tuženici iznos navedenog u predmetnom ugovoru o zajmu, da je dio predmetnog zajma tuženica vratila, no kako ostatak zajma nije vraćen, to ista traži predaju u zalog slika, a koje joj se tuženica obvezala predati kao osiguranje vraćanja zajma, te je ovaj sud iz iskaza stranaka nije imao elemenata za zaključak da bi se radilo o zelenaškom ugovoru o zajmu koji bi zbog toga bio ništav. Sud ne vjeruje iskazu tuženice da je zbog straha od supruga tužiteljice zaključila predmetni ugovor o zajmu jer sudu nije životno logično da bi tuženica kao obrazovana, medijski i društveno eksponirana osoba bila u takvom strahu od supruga tužiteljice i bez prethodne konzultacije sa pravno educiranim osobama ili prijateljima, potpisala dokument kojim priznaje primitak tako velikog iznosa novca i vratiti ga u kratkom roku ukoliko taj novac doista nije primila. Također je potpuno neuvjerljiv iskaz tuženice da nakon potpisivanja spornog ugovora nikada nije poduzimala nikakve pravne radnje da taj ugovor i njegove posljedice ukloni. Tuženica je tek u ovom postupku isti ugovor okvalificirala kao zelenaški i zaključenim pod prisilom, a sve to kada se u obzir uzme činjenica da je obavijestila policiju o navodnom zastrašivanju supruga tužiteljice, da je protiv istog podnijela i kaznenu prijavu te je njezin iskaz u pojedinim dijelovima nekontinuiran, nesiguran i pomalo zbrkan. Također, neživotno je sudu da bi vraćala tužiteljici veći iznos novca od onog koji je naveden u ugovoru te da je isplate vršila na cesti bez ikakvih potvrda i dokaza o plaćanju jer opisano ponašanje se ne može očekivati niti od prosječno obrazovane i inteligentne osobe, a kamoli tuženice. Također tijekom iskaza tuženica nije precizirala na koji način ju je zastrašivao suprug tužiteljice, zašto takva zastrašivanja nije prijavila nadležnim službama niti poduzimala bilo kakve radnje da bi zaštitila sebe i svoju imovinu. Iz sadržaja samog ugovora o zajmu kojim se tuženica obvezala vratiti navedeni iznos novca, a čije vraćanje je osigurala zalogom predmetnih pokretnina ovjeren kod javnog bilježnika proizlazi zaključak ovog suda da je tuženica jako dobro znala što je prethodno dogovorila sa tužiteljicom te da je predmetni ugovor odraz njihove stvarne volje, a da je sama ovjera javnog bilježnika upravo postupak koji je primjeren statusu i obrazovanju tuženice i njezinoj svjesnosti o ovom ugovornom odnosu. Nadalje, sud ne vjeruje iskazu tuženice kako bi predmetne pokretnine bile uništene tijekom potresa i da posjeduje samo replike istih pokretnina budući da u jednom dijelu svog iskaza jasno navodi kako je organizirala izložbu u galeriji Oktogon ali da na izložbi nisu izložene škrinja, vitrina i slike koje prileže na listu 29-35 spisa, već da se iste nalaze u njezinom posjedu i to u stanu u kojem živi, da je ona vlasnik istih, te da iako su slike uništene, da se nalaze u njezinom stanu.
13. Nadalje, u odnosu na prigovor tuženice da se u konkretnom slučaju radi o dva ugovora i to ugovora o zajmu i ugovora o dobrovoljom osnivanju založnog prava na pokretnoj stvari pa da tužiteljica nije stekla založno pravo na predmetnim pokretninama jer joj tuženica iste nikada nije predala u posjed, potrebno je navesti kako upravo zbog te nesporne činjenice tužiteljica osnovana traži od tuženice predmetnom tužbom predaju pokretnina u zalog tuženici, a na što joj se tužiteljica obvezala predmetnim ugovorom o zajmu od 23.7.2014. Dakle tužiteljica od tuženice ne traži realizaciju zaloga da proda pokretnine i naplati potraživanje osigurano zalogom što zasigurno ne bi imala pravo bez dobrovoljne suglasnosti tuženice kao vlasnice založenih stvari, već ispunjenje obveze predaje predmeta zaloga na što se tužiteljica obvezala sklopljenim Ugovorom o zajmu.
14. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja potrebno je navesti budući da potraživanje tužiteljice proizlazi iz Ugovor o zajmu (dalje u tekstu: Ugovor) opisanog u tužbi te se tuženica kao zajmoprimac u svrhu osiguranja vraćanja zajma iz članka 1. ugovora obvezala tužiteljici kao zajmodavcu u zalog predati svoje pokretne stvari, a među kojim stvarima je između ostalog navedeno 5 (pet) portreta i 5 (pet) suvremenih slika. Iz navedenog se jasno može zaključiti kako je iznos zajma glavna tražbina dok su sredstva osiguranja (5 (pet) portreta i 5 (pet) suvremenih slika) tek sporedna tražbina koja služi kao sredstvo osiguranja glavne tražbine, odnosno iznosa zajma te kao takva sporedna tražbina ne može zastariti dok ne zastari i glavna tražbina.
15. Naime, čl. 160. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je: „Prestankom glavne obveze gase se jamstvo, zalog i druga sporedna prava“ 16. Nadalje, čl. 223. Zakona o obveznim odnosima propisano je: „Kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne“, Dok je čl. 241. Zakona o obveznim odnosima propisano: „Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine“.
17. Iz prethodno analizirane dokumentacije, a što je među strankama nesporno razvidno je kako je tužiteljica protiv ovdje tuženice pokrenula parnični postupak kojim je potraživala isplatu novčanih iznosa iz ugovora o zajmu te je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 26. siječnja 2024., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu od dana 21. svibnja 2024. iz čega jasno proizlazi da glavna tražbina iz Ugovora o zajmu nije zastarjela pa samim time nije zastarjela ni sporedna tražbina ovdje tužitelja zahtijevati predaju 5 (pet) portreta i 5 (pet) suvremenih slika, a koja je tražbina kao takva sporedna tražbina (predaja) jer ovisi o postojanju glavne tražbine. U prilog navedenom kako 5 (pet) portreta i 5 (pet) suvremenih slika u ovom predmetu čini tek sporednu tražbinu te koja kao takva ne zastarijeva dok ne zastari i glavna tražbina, tužiteljica dostavlja odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja VSRH II Rev 21/1991-2.
18. Nadalje, a u odnosu na navode tužene kako predmet zaloga nije određen, iz priloga Ugovora o zalogu proizlazi kako isti čine fotografije 5 (pet) portreta i 5 (pet) suvremenih slika, a radi čega je neosnovan i navod tuženice da joj je uskraćeno pravo da se očituje na tužbu budući je upravo tuženica potpisnica ugovora o zajmu koja je sama priložila slike uz sam ugovor o zajmu, a što u konačnici u odgovoru na tužbu i ne spori budući se i sama poziva na iskaz u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P-1899/18 od 26.01.2024., str.6., posljednja 4 reda. Naime, jasno je da tuženica postupa suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada nakon što sama priloži slike kao prilog ugovora o zajmu sada govori da zapravo ne zna što je uopće trebao biti predmet zaloga ponašajući se da je ugovornu obvezu preuzela od nekog trećeg, a što je potpuno neosnovano.
19. Člankom 297. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14.; dalje: ZV) propisano je da je založno pravo ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnoga vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti.
20. Prema članku 299. st. 1. ZV, založno pravo se ne može odvojiti od zaloga koji opterećuje, pa tko na bilo kojem pravnom temelju stekne zalog, stekao ga je opterećenoga založnim pravom, ako zakonom nije drukčije određeno.
21. Osnovano založno pravo je u načelu nedjeljivo (ukoliko nije riječ o zakonom predviđenim odstupanjima) s obzirom na zalogom osiguranu tražbinu na način da osigurava tražbinu kao cjelinu, pa se založno pravo ne smanjuje time što se smanjuje tražbina koju ono osigurava, već dok u bilo kojem obliku postoji osigurana tražbina, osigurana je cijelim založnim pravom (članak 301. st. 5. ZV).
22. Odredbom čl. 342. st. 1. ZOO-a je propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.
23. Iz provedenih dokaza u spisu ovaj sud je utvrdio da je predmetni ugovor o zajmu valjani pravni posao temeljem kojeg je tužiteljica ispunila svoju obvezu prema tuženici u vidu posudbe ugovorenog iznosa novca, a da je tuženica djelomično podmirila duga, dok ostatak duga nije vratila tužiteljici u ugovorenom roku, a niti joj je predala ugovoreni zalog predmetnih pokretnina za koje priznaje da se nalaze u njezinom posjedu stoga je sud naložio tuženici da ispuni obvezu preuzetu navedenim ugovorom o zajmu te da preda zalog predmetnih pokretnina tužiteljici slijedom čega je primjenom odredbe čl. 342. st. 2. ZOO odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.
24. U odnosu na prijedlog tužiteljice za izdavanje privremene mjere odredbom čl. 346. Ovršnog zakona (NN. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 dalje OZ) je određeno kako se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim ako učini vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
25. Dakle, na predlagateljima osiguranja je teret dokazivanja vjerojatnosti kako postojanja nenovčane tražbine tako i postojanja opasnosti da bi protivnici osiguranja predloženom mjerom pretrpili samo neznatnu štetu.
26. Naime, opasnost u smislu odredbe čl. 344. OZ-a znači poduzimanje konkretnih radnji ili propuštanja, svjesno poduzimanje radi ugrožavanja namirenja predlagateljeve tražbine. One moraju stvarno ugrožavati buduću naplatu predlagatelja tražbine, a sud mora utvrditi postojanje takvih radnji odnosno propuštanja dužnika i subjektivni odnos dužnika prema njemu. To nadalje znači da se ne može smatrati da je opasnost učinjena vjerojatnim već samo zbog toga što protivnik osiguranja prodaje svoje pokretnine ukoliko ta prodaja nije poduzeta radi ugrožavanja, namirenja predlagateljeve tražbine.
27. Ovaj sud je ocijenio kako tužiteljica nije dokazala da se predmetne slike nalaze u posjedu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti kao protivnika osiguranja, dok je u postupku utvrđeno kako se sporne pokretnine nalaze u posjedu tuženice u njezinom stanu, no tužitelj ne dokazuje u ovom postupku opasnost da je tuženica imala namjeru otuđiti predmetne pokretnine i time ugroziti njihovu predaju u zalog tužiteljici, a niti je dokazala da bi tuženica određivanjem ove mjere pretrpila samo neznatnu štetu, pa po ocijeni ovog suda u ovom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz članka 346. OZ za određivanje predložene privremene mjere, sijedom čega je prijedlog za određivanje iste valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
28. Obzirom je tužiteljica uspjela sa tužbenim zahtjevom, to joj je tuženica u obvezi namiriti parnični trošak i to: za sastav tužbe 500,00 EUR, z pristup na ročište 23.01.2026. i 15.04.2026. 500,00 EUR za svako ročište ukupno 1.500,00 kn, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 375,00 EUR, a na osnovi Tbr. 7, Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 37/05, 59/07 i 148/09.), kao i trošak sudske pristojbe za tužbu 147,34 EUR i presudu 294,68 EUR, a na osnovi Zakona o sudskim pristojbama (NN br. 26/03 i 125/11), time da mu nije dosuđen trošak sastava podneska od 11.12.2025. kojom dostavlja punomoć za zastupanje jer je istu punomoć tužiteljica trebala dostaviti još uz tužbu, a niti trošak izbivanja iz pisarnice zbog nazočnosti na ročištu od 200,00,00 jer je iz raspravnih zapisnika vidljivo da opunomoćeni odvjetnik tužiteljice nije bio prisutan na održanim ročištima već zamjenski odvjetnik stoga tužiteljica ne ostvaruje pravo na ovaj trošak koji bi se naplatio od tuženice.
29. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora prema i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje.
30. Tužiteljici je stoga na osnovi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a dosuđen trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.317,02 EUR, dok je tuženica zbog gubitka spora u cijelosti odbijena sa naknadom parničnog troška, slijedom čega je u pogledu parničnog troška stranaka odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I. i II.
31. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužiteljice odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 29. st. 2. Zakon o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22), a počev od donošenja ove presude, tj. dana 18. svibnja 2026. do isplate.
U Zagrebu, 18. svibnja 2026. godine
Sudac:
Blaženka Butigan Matić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave prijepisa iste, u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda na Županijski sud.
DNA:
1. Tužiteljici po pun. uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu-294,68 EUR
2. Tuženici po pun.
