Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-793/2025- 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura u Splitu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-1037/24-7 od 28. veljače 2025., 18. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-1037/24-7 od 28. veljače 2025. potvrđuje u dosuđujućem dijelu točke I izreke za iznos od 37,16 eura s kamatama, u odbijajućem dijelu točke I izreke, osim u odnosu na odbiče zahtjeva tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 37,16 eura s tijekom od 3. veljače 2023. do isplate, u dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku sadržane u točki II izreke citirane presude za iznos od 35,00 eura s kamatama i odbijajućem dijelu ove točke izreke presude.

II Djelomičnim uvaženjem žalbi stranaka preinačuje se citirana presuda u dosuđujućem dijelu točke I izreke za iznos od 37,84 eura s kamatama i u odbijajućem dijelu ove točke izreke u odnosu na odbiče zahtjeva tužitelja za isplatom zatezne kamate na iznos od 37,16 eura s tijekom od 3. veljače 2023. do isplate i dosuđujućem dijelu točke II izreke za iznos od 15,00 eura s kamatama(preko iznosa od 15,00 eura do iznosa od 50,00 eura), i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju na iznos od 37,16 eura isplati zateznu kamatu i za razdoblje od 3. veljače 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 37,84 eura s kamatama, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška prvostupanjskog postupka u iznosu od 15,00 eura s kamatama.

III Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 31,53 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu tog troška odbija kao neosnovan.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 75,00 eura sa zateznim kamatama na pojedine iznose, dok je u preostalom dijelu za iznos od 270,29 eura s kamatama, za isplatu zatezne kamate koja na iznos od 75,00 eura teče od 11. prosinca 2012. do 10. travnja 2020. te koja na iznos od 37,16 eura teče od 2. veljače 2023. do isplate, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan(točka I izreke). Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 50,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 28. veljače 2025. do isplate(točka II izreke). U preostalom je dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen, što proizlazi iz obrazloženja, a propušteno je navesti u toj točki izreke citirane presude.

2. Protiv navedene presude žale se obje stranke.

3. Tužitelj pobija odbijajući dio točke I i II izreke iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno ukine, uz obvezu tuženika na naknadu parničnog troška.

4. Tuženik pobija dosuđujući dio točke I i II izreke citirane presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, uz obvezu naknade parničnog troška.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 345,29 eura s kamatama zbog neosnovanog boravka u istražnom zatvoru dana 10. prosinca 2012.

8. Radi se o postupku u sporovima male vrijednosti iz odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a.

9. Sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona.

10. Stoga žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopušten.

11. U provedenom je postupku utvrđeno:

- da je tužitelj bio u istražnom zatvoru u razdoblju od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013., odnosno ukupno 1240 dana,

- da tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog neosnovanog boravka u istražnom zatvoru,

- da se tužitelj prije pokretanja ovog postupka obratio zahtjevom za mirno rješenje spora Ministarstvu pravosuđa sukladno odredbi čl. 495. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03., 178/04., 115/06., 152/08., 76/09., 80/11., 143/12., dalje:ZKP/97), a koja se primjenjuje na temelju čl. 573. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., dalje:ZKP/08),

- da je u zahtjevu za mirno rješenje spora tužitelj za svaki dan proveden u pritvoru zatražio isplatu iznosa od 500,00 kuna, odnosno 66,36 eura[1] , sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos od dana provedenog u pritvoru do isplate,

- da je tužitelju optužnicom bilo stavljeno na teret ubojstvo vlastite majke te da je pravomoćnom kaznenom presudom oslobođen optužbe,

- da je tužitelj u vrijeme pritvaranja imao bolesnu suprugu i kćer u dobi od dvadeset godina, po profesiji je bio pomorac i imao je uredan obiteljski život,

- da je tijekom boravka u istražnom zatvoru tužitelj patio od nesanice, bio tjeskoban, deprimiran i bezvoljan jer je bio okrivljen za monstruozan zločin ubojstva vlastite majke, da su mu dani u pritvoru bili obilježeni osudom ostalih zatvorenika, da su ga u medijima proglasili ubojicom, da su uvjeti u zatvoru bili nehumani jer je bio smješten u ćeliji i s deset zatvorenika, potpunih stranaca s kojima nije želio nikakav kontakt, da se osuda javnosti pa čak i njegove obitelji i prijatelja nastavila i nakon oslobađajuće presude jer je postupak koji se vodio protiv njega ostavio neizbrisiv trag, da je iz zatvora izašao obilježen i stigmatiziran za cijeli život.

12. Cijeneći da se tužitelj sukladno odredbi čl. 495. st. 2. ZKP/97 obratio Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske sa zahtjevom za mirno rješenje spora radi postizanja nagodbe o postojanju štete, vrsti i visini naknade, u kojem je između ostalog naveo da je pretrpio štetu u određenom iznosu, prvostupanjski sud zaključuje da je, neovisno o tome što iznos naknade štete zatražen tužbom nije istovjetan iznosu zatraženom u zahtjevu za mirno rješenje spora, ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u ovom postupku.

13. Pozivom na odredbu iz čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15., 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23- dalje: ZOO), sud prvog stupnja utvrđuje da je pri dosuđivanju naknade neimovinske štete imao u vidu okolnosti konkretnog slučaja, i to posebno: trajanje lišenja slobode, specifične uvjete izdržavanja kazne, reakcije životne sredine na lišenje slobode, zabrinutost oštećenog zbog moguće osude, teškoće prilikom ponovnog uključivanja u život na slobodi, težinu i prirodu kaznenog djela koje je bilo stavljeno na teret tužitelju, osuđivanost tužitelja, okolnost je li tužitelj pritvoren po prvi put te gdje je pritvoren, je li zbog pritvaranja ostala nezbrinuta obitelj koju je uzdržavao, te osobito jačinu povrede prava osobnosti, odnosno jačinu i trajanje povredom izazvanih duševnih boli koje je zbog povrede slobode, ugleda i časti pretrpio tužitelj.

14. Pri tome utvrđuje da je tužitelj pune tri godine i 144 dana bio u istražnom zatvoru, da je patio od nesanice, da je bio tjeskoban, deprimiran i bezvoljan jer je bio okrivljen za monstruozan zločin ubojstva vlastite majke, da su mu dani u pritvoru bili obilježeni osudom ostalih zatvorenika i da je znao i s tim se morao nositi: da su ga u medijima već proglasili ubojicom, da su uvjeti u zatvoru bili nehumani jer je bio smješten u ćeliji i s deset zatvorenika, potpunih stranaca s kojima nije želio nikakav kontakt, da se osuda javnosti, pa čak i njegove obitelji i prijatelja, nastavila i nakon oslobađajuće presude jer je postupak koji se vodio protiv njega ostavio neizbrisiv trag: iz zatvora je izašao obilježen i stigmatiziran za cijeli život. Nije pretjerivao kad je kazao u iskazu da mu je život upropašten, a obitelj razorena.

15. Stoga utvrđuje da tužitelju zbog povrede slobode te ugleda i časti pripada pravična novčana naknada za zatraženi jedan dan boravka u istražnom zatvoru u iznosu od 75,00 eura.

16. Odluku o zateznim kamatama prvostupanjski sud donosi imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik u postupku mirnog rješenja spora 2. veljače 2023. ponudio tužitelju isplatu iznosa od 46.078,40 eura za cjelokupno vrijeme boravka u istražnom zatvoru, odnosno iznos od 37,16 eura za jedan dan, a da tužitelj nije iznio ni jedan razlog zbog kojeg nije primio djelomično ispunjenje, pa pozivom na čl. 169. st. 2, čl. 184. st. 2., čl. 185. st. 1. i 2. i čl. 1103. ZOO-a zaključuje da tužitelju pripadaju zatezne kamate na dio dosuđene glavnice u iznosu od 37,84 eura od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 10. travnja 2020. do isplate, a na preostali dosuđeni dio glavnice u iznosu od 37,16 eura od 10. travnja 2020. do 2. veljače 2023..

17. Tuženikov prigovor zastare prvostupanjski sud otklanja, cijeneći da je zastara počela teći 3. siječnja 2020. kada je tužitelj primio odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-679/18 17. prosinca 2019., s time da je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora 10. travnja 2020. sukladno čl. 478. ZKP/97 došlo do zastoja zastarijevanja, koje je nastavilo teći 2. veljače 2023. ponudom tuženika za isplatu iznosa od 46.078,40 eura, odnosno 37,16 eura po danu provedenom u pritvoru, pa kako je od 10. travnja 2020. do 2. veljače 2023. proteklo 97 dana, a od 2. veljače 2023. do podnošenja tužbe nešto više od godine dana, utvrđuje da nije nastupila zastara tražbine tužitelja.

18. Također, utvrđuje da je ponudom tuženika od 2. veljače 2023. došlo do priznanja duga, čime je sukladno čl. 240. st.1. ZOO-a zastara prekinuta te je sukladno čl. 245. st. 1. ZOO-a od tog dana zastara počela iznova teći pa kako do podnošenja tužbe 29. ožujka 2024. nisu protekle tri godine, zaključuje da ni iz tog razloga nije nastupila zastara tražbine tužitelja.

19. Slijedom tih utvrđenja, prvostupanjski sud dosuđuje tužitelju naknadu neimovinske štete u iznosu od 75,00 eura sa zateznim kamatama na pojedine iznose, dok u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

20. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 2. ZPP-a utvrđenjem da tužitelj ostvaruje pravo na naknadu troškova u visini razlike uspjeha stranaka od 20%, tj. u iznosu od 50,00 eura s kamatama.

21. Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 467. st. 1. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda, pa tako ni one iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer su razlozi presude zbog kojih je sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev jasni, nisu proturječni te je presudu moguće ispitati.

22. Tuženik u žalbi neosnovano ponavlja prigovor da je tužba nedopuštena u odnosu na tražbine naknade neimovinske štete za iznos preko 66,36 eura po danu jer je prvostupanjski sud taj prigovor pravilno otklonio, i obrazložio, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući da je ocijenjeno da bi drugačije tumačenje, u smislu navoda tuženika, u konkretnim okolnostima predstavljalo pretjerani formalizam.

23. Žalbeni prigovor tuženika o nedostatku u zastupanju tužitelja, tj. da nije dostavljena valjana punomoć za zastupanje tužitelja u ovom postupku nije razmatran u primjeni čl. 354. st. 3. ZPP-a.

24. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o prigovoru zastare djelomično su osnovani.

25. Prema čl. 480. st. 1. toč. 1. ZKP/97 pravo na naknadu štete pripada osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena, s time da prema čl. 477. st. 1. ZKP/97 pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud od dana primitka odluke višeg suda. Prema čl. 478. st.1. ZKP/97 ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete. Ako je postignuta nagodba samo o dijelu zahtjeva, oštećenik može tužbu podnijeti glede ostatka zahtjeva. Prema st.2. istoga članka dok traje postupak iz stavka 1. ovog članka, ne teče zastara predviđena u čl. 481. st. 1. ovoga Zakona.

26. Tužitelj je presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž- 679/2018-7 od 17. prosinca 2019. primio 3. siječnja 2020. te je zastara utužene tražbine počela teći od idućeg dana 4. siječnja 2020., a do zastoja zastarijevanja došlo je 10. travnja 2020. u smislu odredbe čl. 478. st. 2. ZKP/97, kada je tužitelj u skladu s odredbom čl. 477. st. 2. ZKP/97 podnio Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog boravka u istražnom zatvoru, s time da je zastara u skladu s odredbom čl. 478. ZKP/97 i odredbom čl. 238. st. 2. ZOO-a nastavila teći po proteku tri mjeseca od podnošenja navedenog zahtjeva. Naime, pogrešno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je zastoj zastare trajao do 2. veljače 2023. kada je nadležno ministarstvo ponudilo tužitelju sklapanje nagodbe koju isti nije prihvatio, jer je zastoj zastare trajao tri mjeseca, budući da je to rok nakon kojeg oštećenik, ako o njegovom zahtjevu nije odlučeno, može u skladu s odredbom čl. 478. st. 1. ZKP/97 kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete protiv Republike Hrvatske.

27. Međutim, nesporno je da je tuženik dopisom od 2. veljače 2023. utvrdio da je zahtjev tužitelja pravno osnovan te mu je ponudio isplatu iznosa od 46.078,40 eura s osnove naknade štete, a što suprotno žalbenim navodima tuženika i prema pravnom shvaćanju ovoga suda u smislu čl. 240. ZOO-a ima značenje priznanja duga za taj iznos, odnosno za iznos od 37,16 eura po danu, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud. Stoga je za iznos od 37,16 eura po danu sukladno čl. 240. st. 1. ZOO-a dana 2. veljače 2023. nastupio prekid zastare te je zastara sukladno čl. 245. st. 2. ZOO-a tada počela teći iznova pa kako je tužba podnesena 29. ožujka 2024. to do podnošenja tužbe nije protekao trogodišnji zastarni rok, te za navedeni iznos tražbina tužitelja nije u zastari. Stoga je tužitelju pored kamate dosuđene na iznos od 37,16 eura s tijekom od 10. travnja 2020. do 2. veljače 2023., trebalo dosuditi i kamatu s tijekom od 3. veljače 2023. do isplate.

28. U odnosu na preostali iznos od 37,84 eura prigovor zastare je osnovan, jer je zastara nastupila prije podnošenja tužbe tj. 5. travnja 2023. (čl. 238. st. 2. ZOO-a). Stoga je pravilno odbijen i preostali iznos tužbenog zahtjeva tužitelja.

29. Iz ovih je razloga na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

30. S obzirom na djelomično preinačenje prvostupanjske presude, sukladno odredbi 166. st. 2. ZPP-a trebalo je odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka. Tužitelj je u konačnici u sporu uspio s oko 14% cijeneći njegov uspjeh kako po osnovi tako i visini, pa je uzimajući u obzir uspjeh tuženika, tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 35,00 eura, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, dok je do dosuđenog iznosa od 50,00 eura(za iznos od 15,00 eura) zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan.

31. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da je u istom uspio u razmjerno neznatnom dijelu, u odnosu na tijek zatezne kamate.

32. Tuženiku je razmjerno uspjehu u žalbenom postupku od 50,45 % prema čl. 154. st. 2. ZPP-a odmjeren trošak u povodu žalbe u iznosu od 31,53 eura prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23, 107/25), dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan.

U Rijeci 18. svibnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Butković Brljačić