Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Osijek
Broj: Pp-551/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku po sutkinji Željki Ravlić, uz sudjelovanje zapisničarke Doris Gazdik, u prekršajnom predmetu protiv 1.okr. pravne osobe KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR OSIJEK, sa sjedištem u [adresa], i 2.okr. ČN s prebivalištem u [adresa], kao odgovorne osobe, zbog prekršaja kažnjivog po članku 25. stavku 2. i 4. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj 85/08 i 112/12), povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Klasa: 116-02/24-01/3700, Urbroj: 443-02-01- 25-11 od 30.01.2025. godine, nakon glavne rasprave održane u nazočnosti predstavnika 1.okr. pravne osobe i 2.okr. odgovorne osobe te u odsutnosti ovlaštenog predstavnika tužitelja, objavom od dana 18. svibnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Temeljem čl.182. toč.2. i 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18)
1.okr. pravna osoba KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR OSIJEK, sa sjedištem u [adresa], MBS 030000889, OIB 89819375646, djelatnost – zdravstvene usluge, prekršajno kažnjavana,
2.okr. KN, sin Č i K, djev. R, rođen u [adresa], dana 07.08.1972. godine, s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], po zanimanju liječnik, zaposlen, s mjesečnim primanjima u iznosu od oko 7.000,00 eura, oženjen, otac troje djece, pismen, završena škola VSS, vlasnik stana, neodlikovan, prekršajno kažnjavan, kazneno neosuđivan, vodi se drugi prekršajni postupka, dok se ne vodi kazneni postupak
o s l o b a đ a j u s e o d o p t u ž b e
da bi 1.okr. kao pravna osoba i 2.okr. kao odgovorna osoba u pravnoj osobi do dana 13.01.2025. godine diskriminirali radnicu RN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], po kriteriju zdravstvenog stanja i invaliditeta te su navedenu radnicu stavili u nepovoljan položaj u odnosu na druge radnike iz razloga što su imenovanoj radnici dana 27.06.2024. godine ponudili sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova i radnih zadataka "pomoćni radnik u sustavu s posebnim uvjetima rada-radnik u centralnoj praonici u Odjelu za pranje i održavanje rublja" kojim su radnicu uputili da treba potpisati kao osoba s invaliditetom protivno njezinom zdravstvenom stanju,
pa da bi time 1.okr. kao pravna osoba i 2.okr. kao odgovorna osoba postupili protivno članku 25. stavku 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN br. 85/08 i 112/12), pa da bi time počinili prekršajno djelo kažnjivo po članku 25. stavku 2. i 4. istog Zakona,
II. Temeljem čl.140. st.2. Prekršajnog zakona trošak prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. i 3. Prekršajnog zakona pada na teret proračunskih sredstava ovog Suda.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Osijek, podnio je je ovome Sudu dana 13. veljače 2025. godine optužni prijedlog Klasa: 116-02/24-01/3700, Urbroj: 443-02-01-25-11 od 30.01.2025. godine, protiv 1.okr. pravne osobe KBC Osijek i 2.okr. odgovorne osobe ČN, zbog prekršaja pobliže opisanog u izreci presude.
2. Na raspravu održanu kod ovoga Suda dana 12. rujna 2025. godine pristupio je predstavnik 1.okr. pravne osobe NN sukladno čl.114. st.7. Prekršajnog zakona, a koji u društvu obavlja poslove pomoćnika ravnatelja za pravne poslove, a prema Odluci koju je ravnatelj KBC-a Osijek vlastoručno potpisao i koja je priložena u spis predmeta uz pisane obrane za 1.okr. i 2.okr. Isti je u odnosu na navode optužbe iskazao da u spis prilaže pisanu obranu koju je vlastoručno potpisao na 4 stranice zajedno sa prilozima na 28 stranica. Priložio je i pisanu obranu koju je vlastoručno potpisao 2.okr. koji je bio spriječen doći na raspravu zbog poslovnih obveza u Ministarstvu zdravstva. U pisanim obranama je detaljno obrazložen postupak po kojem oni nisu povrijedili nikakvo pravo navedene radnice te dokazi kojim se potvrđuje da je radnica zasnovala radni odnos na temelju ugovora o radu koji je zbog izmjena promijenjen, ali je identičan prvotno, te da je ista podnijela kaznenu prijavu i da se vodi još dva postupka na Općinskom sudu zbog povrede njezinih prava. Smatra da 1.okr. pravna osoba nije povrijedila uopće pravo navedene radnice te se ne osjećaju krivima, a u pisanoj obrani su priložili dokaze koji se trebaju provesti da bi se isto utvrdilo. Na poseban upit suca predstavniku 1.okr. da li se osjeća krivim za prekršaj koji im se stavlja na teret, isti je odgovorio da se ne osjeća krivim. Sud je raspravu dovršio , a sljedeću glavnu raspravu zakazao naknadno pisanim putem na kojoj će se provoditi dokazni postupak. Predstavnik 1.okr. posebno istaknuo je da se pozove kolegica VN koja je osobno provodila cijeli postupak te da obrazloži način na koji je isti proveden i da navedenoj radnici nije ugroženo pravo na dostojanstvo niti je ista diskriminirana niti po kojem pitanju.
2.1. Sud je sljedeću raspravu u ovome predmetu zakazao za dan 18. svibnja 2026. godine na koju je pristupio predstavnik 1.okr. pravne osobe NN, 2.okr. KN, svjedok UN i svjedokinja VN. Sud je konstatirao da je oštećenica RN **.**.2026. godine priložila dopunu diskriminatornog postupanja poslodavca i odgovorne osobe prema osobi s invaliditetom-nastavak, kao i dana 14.05.2026. godine dopunu podneska kao nastavak prekršaja i osporavanje inspekcijskog nalaza zaštite na radu od 30.04.2026. godine. Sud je donio rješenje da obzirom da se radi o činjenici da oštećenica nije stranka u postupku to je njezine prijedloge i dopune odbio kao neosnovane jer jedino tužitelj može raditi dopunu optužnog prijedloga i u istome mijenjati i dopunjavati optužni prijedlog, kao i za optužni prijedlog podnositi odnosno prilagati dokaz. Predstavnik 1.okr. u odnosu na navode optužbe iskazao je da u cijelosti ostaje kod pisane obrane predane na ročištu 12. rujna 2025. godine te prijedloga dokaza koje je iznio u navedenoj obrani. 2.okr. u odnosu na navode optužbe iskazao je da u cijelosti os taje kod pisane obrane koja je predana na raspravi 12. rujna 2025. godine te prijedloga dokaza, a koju obranu je pismeno i vlastoručno potpisao. Na poseban upit suca predstavniku 2.okr. da li se osjeća krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret, isti je odgovorio da se ne osjeća krivim.
2.2. Na istoj raspravi sud je ispitao svjedoka UN, inspektora rada, kojeg je upozorio kao svjedoka u smislu čl.173. st.1. PZ-a a u svezi sa čl.286., 288., 289., 291. i 294. ZKP-a (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19) da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti te da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, te da nije dužan odgovarati na pitanja, te na odricanje prava svjedočenje sukladno čl.285.st.3. i 288. st.3. ZKP -a. Zatim je svjedok upozoren da nije dužan odgovarati na pitanja ako je vjerojatno da bi time izložio sebe ili svog bliskog rođaka teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili kaznenom progonu. Temeljem čl.300. st.1. toč.3. i 5. Zakona o kaznenom postupku svjedok je izričito upozoren na blagodat nesvjedočenja i na činjenicu da ukoliko izjavi da želi svjedočiti da će se njegov iskaz koristiti kao dokaz u postupku te je isti iskazao da je upozorenja saslušao te da želi svjedočiti nakon čega je svjedok UN pozvan da iznese sve što mu je o događaju poznato pa je isti izjavio da je RN kao svjedokinja, odnosno zainteresirana stranka u ovome postupku, dva puta podnosila pritužbu zbog nepotpisivanja valjanog ugovora o radu koji joj je trebao ponuditi poslodavac i to u 2024. godini. Istaknuo je da je prvi predmet u kojem je on ispitao svjedokinju RN i pregledao svu dokumentaciju koja mu je dostavljena od strane 1.okr. KBC Osijek kao okrivljene pravne osobe bio uredan i da je on sačinio nalaz 14.05.2024. godine kojom nisu utvrđene nepravilnosti i nezakonitosti, ali je tim nalazom utvrđeno da je RN potpisala ugovor te da nije podnijela pritužbu za zaštitu dostojanstva odnosno zaštitu od diskriminacije. Međutim, isto se događalo u vremenu od 21.02.2024. a zapisnik je sačinjen 14.05.2024. Nakon navedenog predmeta koji je zatvoren otvoren je novi predmet u kojem je RN u mjesecu lipnju 2024. godine došla sa nalazom i mišljenjem o zdravstvenom stanju i radnoj sposobnosti Specijalističke ordinacije obiteljske medicine, izrađenom na prijedlog izabranog doktora, kojim je utvrđeno da je zbog nepoštenog odnosa poslodavca prema njoj došlo do njenog pogoršanja općeg zdravstvenog stanja, a kojom prilikom je on ponovno ispitao svjedokinju RN koja mu je izjavila da joj je ponuđen novi ugovor o radu u šestom mjesecu 2024. godine koji ne odgovara njenom stupnju invaliditeta koje je utvrđeno nalazom i mišljenjem kako je prednje naveo. Također je konstatirao u zapisniku da od početka njezinog radnog odnosa kod poslodavca nije podnijela poslodavcu niti osobi koja je osim poslodavca imenovana ovlaštenom osobom za primanje i rješavanje pritužbi pritužbu vezanu za zaštitu dostojanstva odnosno zaštitu od diskriminacije. Na poseban upit sutkinje da li je on kao inspektor rada kontaktirao sa osobom koja je ovlaštena za raspored radnih poslova i utvrđivanje adekvatnog radnog mjesta s obzirom na raspoložive kadrovske strukture u KBC-u Osijek kao instituciji koja ima puno radnih mjesta te da li postoje adekvatno radno mjesto za navedenu radnicu, isti je odgovorio odgovara da nije nikoga kontaktirao niti je po jednom pitanju od navedenog.
2.3. Sud je na raspravi konstatirao da je nadležni inspektor rada po pritužbi radnice RN sačinio zapisnik 13.01.2025. godine u kojem je naveo da je 14.08.2024. godine uputio poziv poslodavcu da dostavi za radnicu ugovor o radu od 27.06.2024. godine te očitovanje da li je navedena radnica u periodu od 20.02.2024. do 28.06.2024. podnosila pritužbe osobi koja je ovlaštena za primanje pritužbi vezanih za povredu dostojanstva. U istom nalazu je naveo da je utvrđeno da je potvrdom od 26.08.2024. nije od strane navedene RN zaprimljena nikakva pritužba niti zahtjev za zaštitu dostojanstva. Nadalje je u zapisniku dostavljeno očitovanje pravne osobe te Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta, očitovanje ON kao povjerljive osobe da je RN kao radnica u praonici rublja 03.07.2024. podnijela prijavu nepravilnosti u KBC-u broj RI-7733 protiv odgovorne osobe u KBC-u u smislu povrede prava i obaveza iz radnog odnosa te da je ovlaštena osoba nakon intervjua sa upraviteljicom nepravilnosti te priloženom dokumentacijom zaključio da nije uočio bilo koji oblik nepravilnosti čija je posljedica ugrožavanja interesa radnice RN od strane poslodavca niti je uočio kršenje Zakona o radu od strane poslodavca, poglavito što radnica i ne konzumira rad te da ne može donijeti zaključak da se bilo koji oblik radnog prava na osnovu rješenja HZMO sustavno krši ili je kršio te da nije došlo do ugrožavanja njezinog zdravlja. Konstatirao je i da se ista liječila u KBC-u Osijek i Lovranu na liječenju zbog epikondilitisa, kao i dr. probleme, što je dovelo do pogoršanja psihičkog stanja i općeg zdravstvenog stanja. Navedeni zapisnik je proslijeđen 1.okr. i 2.okr. na očitovanje na koji nalaz je 1.okr. i 2.okr. dali detaljno očitovanje. Temeljem navedenog nalaza kojim je utvrđena invalidnost od 60% navedene radnice kao i njezine izjave utvrđen je prekršaj iz čl.25. st.2. i 4. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Na poseban upit sutkinje svjedoku UN da odgovori kao svjedok na koji način je kao ovlašteni inspektor rada utvrdio u čemu se sastoji diskriminacija prema RN od strane 1. i 2.okr., isti je odgovorio da je isti prekršaj utvrdio temeljem navedenog ugovora o radu koji mu je predočila oštećenica, a koji joj je ponuđen na potpis, a koji nije u skladu sa njenim stupnjem invaliditeta temeljem rješenja kojeg je ista priložila od HZMO Područne službe u Osijeku i izvješćem s nalazom i mišljenjem o zdravstvenom stanju i radnoj sposobnosti osobe koja se vještači i koja je vještačena. Navedeni ugovor o radu ona nije potpisala. Na upit predstavnika 1.okr. pravne osobe da li je izvršio uvid u ugovor o radu koji je ponuđen radnici RN u veljači 2024. kao i ugovor iz lipnja 2024. godine te da li je utvrdio razliku između navedena dva ugovora, svjedok je odgovorio da se ne može sjetiti više što je stajalo u oba ugovora. Okrivljenici nisu imali pitanja niti primjedbi na iskaz svjedoka.
2.4. Sud je na raspravi održanoj dana 18. svibnja 2026. godine ispitao i svjedokinju VN, koju je sud upozorio kao svjedokinju u smislu čl.173. st.1. PZ-a a u svezi sa čl.286., 288., 289., 291. i 294. ZKP-a (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19) da je dužna govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti te da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, te da nije dužna odgovarati na pitanja, te na odricanje prava svjedočenje sukladno čl.285.st.3. i 288. st.3. ZKP-a. Zatim je svjedokinja upozorena da nije dužna odgovarati na pitanja ako je vjerojatno da bi time izložila sebe ili svog bliskog rođaka teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili kaznenom progonu. Temeljem čl.300. st.1. toč.3. i 5. Zakona o kaznenom postupku svjedokinja je izričito upozorena na blagodat nesvjedočenja i na činjenicu da ukoliko izjavi da želi svjedočiti da će se njezin iskaz koristiti kao dokaz u postupku te je ista iskazala da je upozorenja saslušala te da želi svjedočiti, nakon čega je svjedokinja VN pozvana da iznese sve što joj je o događaju poznato pa je ista izjavila da je RN zaposlenica KBC-a Osijek dugi niz godina te da joj je u veljači 2024. godine ponuđen novi ugovor o radu sukladno nalazu i mišljenju HZMO tijela u kojem ugovoru su navedena sva ograničenja u obavljanju poslova , a koja su navedena u rješenju HZMO-a, točnije ugovor je u cijelosti usklađen s nalazom i mišljenjem vještaka odnosno njezinom preostalom radnom sposobnošću i isti je ona i potpisala. Istaknula je da je sklapanju tog ugovora prethodio sastanak u KBC Osijek prema pozivu Centra za vještačenje koja je standardna procedura prije nego što vještaci HZMO procjenjuju ili procjene da li kod radnika postoji umanjenje radne sposobnosti oni nalože Centru da te okolnosti ispitaju tako je zapravo na poziv Centra održan u KBC-u Osijek sastanak na kojem su bili prisutne psihologinje iz Centra radnica RN, njezina voditeljica LN i osobe odgovorne za zaštitu na radu u KBC-u Osijek, kao i ona koja obnaša poslove voditelja odjela za kadrovske poslove. Na tom sastanku je usuglašeno da će se radnici maksimalno izaći ususret te će joj se ponuditi poslovi prema popisu poslova koje je dostavila voditeljica Centralne praonice, a koji će joj biti prilagođene njoj u samom radu. Znači iz popisa poslova je vidljivo da su to lakši poslovi u smislu slaganja suhog rublja, dohvaćanje rublja iz automatskih glačala i tome slično, kao i administrativni poslovi. Postojala je volja da joj se maksimalno izađe u susret prilagodbom poslova, konačno na to je radnica i pristala potpisujući taj ugovor u veljači 2024. godine. Morali su se pismeno obvezati Centru da će joj ponuditi takve usuglašene poslove na tom sastanku. Iza toga je stupio na snagu Zakon o platnim razredima 01.03.2024. koji je obvezivao poslodavca da radna mjesta provede sukladno novoj uredbi i da nakon prevođenja radnih mjesta ponudi radnicima nove ugovore sukladno izmijenjenom nazivu radnog mjesta i koeficijentu poslova, znači kao i u odnosu na preostalih 3100 radnika KBC Osijek je RN ponudio takav izmijenjeni ugovor, ali samo u nazivu radnog mjesta, dok je u preostalom dijelu odnosno sadržaju ugovor bio identičan onom ugovoru iz drugog mjeseca koji je radnica potpisala. U međuvremenu poslodavcu nije dostavljeno nikakvo novo rješenje HZMO tijela u odnosu na radnicu, no međutim radnica novi ugovor ne potpisuje pod izlikom da joj poslodavac nije prilagodio poslove prema onom prvom rješenju HZMO-a. Za naglasiti je da je taj ugovor od 27.06.2024. godine koji je radnica RN odbila potpisati identičan po svojem sadržaju i opisu rada ugovoru koji je radnica potpisala 09.02.2024. godine te je usklađen sukladno dogovoru sa Centrom i naputcima iz njihovog sastanka i dogovora, kao i opisa poslova. U međuvremenu između ta dva ugovora o radu koja su po svom sadržaju identična nije bilo novoga nalaza i mišljenja HZMO-a. Radnica unazad šest godina zapravo sukladno navedenom ugovoru nije nikada ni konzumirala prilagođene poslove, odnosno zaključeni ugovor o radu te zapravo nije ni upoznata s poslovima koje bi trebala obavljati, a na koje je pristala.
Predstavnik 1.okr. pravne osobe je postavio pitanje da li nalazi liječnika obiteljske medicine na bilo koji način obvezuju poslodavca u smislu promjene ugovora o radu , na što je svjedokinja kao stručna i ovlaštena osoba za kadrovske poslove u 1.okr. pravnoj osobi odgovorila da Službu za kadrovske poslove obvezuju samo rješenja o utvrđenoj invalidnosti donesena od strane HZMO na temelju vještačenja po kojima se traži eventualno, a i utvrđuje nastanak tjelesnog oštećenja ili drugih oštećenja kod radnika koji iziskuju promjenu radnog mjesta odnosno novi ugovor o radu dok potvrde ili upute liječnika obiteljske medicine ih uopće ne obvezuju. Okrivljenici n isu imali daljnjih pitanja niti primjedbi na iskaz svjedokinje.
2.5. Na istoj raspravi predstavnik 1.okr. u završnoj riječi iskazao je da je uvidom u članak 25. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije razvidno kako biće djela iz navedenog članka čine dva konstitutivna elementa, prvi da je počinitelj postupao s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju neke od navedenih osnova i pod dva da je takvim postupanjem počinitelj povrijedio tuđe dostojanstvo. Uvidom u optužni prijedlog ne proizlazi da ovlašteni tužitelj okrivljenicima stavlja na teret da su opisanim postupanjem povrijedili tuđe dostojanstvo. S obzirom da oba opisana elementa bića djela moraju biti opisana u činjeničnom opisu prekršaja nedvojbeno proizlazi kako nisu navedeni konstitutivni elementi djela iz članka 25. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije te da ne postoji niti prekršaj koji se okrivljenicima stavlja na teret. Kao dokaz gore navedenom okrivljenik je predao opsežnu sudsku i recentnu praksu Visokog prekršajnog suda i to četiri presude Visokog prekršajnog suda. Posebno je istaknuo kako se optužni prijedlog temelji isključivo na nalazu doktora GN , specijaliste obiteljske medicine, što ne predstavlja temelj za pokretanje optužnog prijedloga budući ne postoji nikakvo naknadno rješenje HZMO o nekakvoj ugrozi koja je nastala nakon što se potpisao prvi ugovor o radu u veljači 2024. , a prije ponude ugovora o radu od 27. lipnja 2024. godine. 2.okr. u završnoj riječi iskazao je da nema što više za izjaviti te da je sve što je imao iskazao u obrani.
3. Sud je izvršio uvid i pročitao Optužni prijedlog Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Općinskom sudu u Osijeku (list 1-3 spisa), Obavijest počinitelju prekršaja (list 4-5 spisa), Zapisnik o saslušanju svjedoka (list 6-8 spisa), Ugovor o radu za radnicu RN (list 9-10 spisa), Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 13.01.2025. (list 11-14 spisa), Izvješće s nalazom i mišljenjem o zdravstvenom stanju i radnoj sposobnosti osobe koja se vještači/osiguranika od 29.05.2024. (list 15-16 spisa), Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje,
Područne službe u Osijeku od 18.10.2024. (list 17-18 spisa), Podnesak ĐN (list 19 spisa), Potvrde Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije od 12.09.2025. koje priležu uz ovaj zapisnik, Zapisnik od 12.09.2025. godine s prilozima (list 20-56 spisa), Rješenje Općinskog suda u Osijeku, Ureda predsjednika suda od 13.04.2026. godine (list 58-61 spisa), Podnesak RN zaprimljen 05.05.2026. (list 62-84 spisa), Podnesak RN zaprimljen 14.05.2026. (list 85-107 spisa), Potvrde Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije od 18.05.2026. koje priležu uz ovaj zapisnik.
4. Analizirajući članak 25. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije sud je utvrdio da je u stavku 1. prekršajne odredbe citiranog članka utvrđeno da tko s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom nasljeđu, rodnom identitetu ili izražavanju i spolnoj orijentaciju povrijedi njegovo dostojanstvo kaznit će se za prekršaj pravna osoba, kao i odgovorna osoba, međutim, u optužnom prijedlogu koji je podnijet protiv 1.okr. kao pravne osobe i 2.okr. kao odgovorne osobe nije navedeno da su okrivljenici radnicu RN po kriteriju zdravstvenog stanja i invaliditeta prema istoj stvorili neprijateljski, ponižavajući ili uvredljivo okruženje prema njoj n iti su joj prouzročili nikakav strah budući istu nisu stavili niti u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike jer je radnici dana 27.06.2024. godine ponuđeno sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova kojim su radnicu uputili da treba potpisati kao osoba s invaliditetom protivno njezinom zdravstvenom stanju, a koji ugovor je radnica odbila potpisati te poslodavac nije pristupio postupku otkaza ugovora s ponudom novog ugovora, dakle nije doveo radnicu u nikakav diskriminirajući položaj zbog njezinog zdravstvenog stanja i invaliditeta niti joj je stavio u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike jer su 1. i 2.okr. postupali sukladno donesenom rješenju HZMO, a koje je doneseno na temelju zahtjeva Centra za profesionalnu rehabilitaciju Osijek koji je tražio od poslodavca da se obveže dopisom da će radnici po donošenju tog rješenja kojim će biti utvrđen djelomični gubitak njezine radne sposobnosti ponuditi upravo na sastanku dogovorene poslove, a koji poslovi su taksativno i navedeni da će radnica obavljati a to je slaganje rublja, obrada korištenog rublja, obrada čistog rublja, sporadični administrativni poslovi i drugi poslovi po nalogu nadređenog uz utvrđene kontraindikacije, što je poslodavac i učinio temeljem dopisa centra od 15.11.2023. godine te je dostavio dokaz na okolnosti dogovora i ponude ugovora te je radnica ugovor o radu za navedene poslove i potpisala 9. veljače 2024. godine. Radni odnos navedene radnice kod poslodavca se temelji upravo na tom ugovoru od 9. veljače 2024. godine, ali kako je dana 1. siječnja 2024. godine stupio na snagu Zakon o plaćama u državnim i javnim službama (NN 155/23) koji u čl.38. propisuje obvezu poslodavca u javnim službama da usklade svoje sistematizacije radnih mjesta prema novoj Uredbi o nazivima javnih mjesta te uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN 22/24) i da svim radnicima sukladno toj sistematizaciji ponude na sklapanje izmijenjene ugovore o rad. Sukladno navedenu 1. okr. je postupio te je ponudio izmijenjeni ugovor od 27. lipnja 2024. godine na sklapanje radnici RN, kao i svim ostalim 3100 radnika, a što je najbitnije navedeni ugovor koji je radnica odbila potpisati je u pogledu svih prava i obaveza i sadržajno opisanih poslova identičan ugovoru koji je ista potpisala 9. veljače 2024. godine osim u pogledu naziva radnog mjesta, a koji je morao bit i usklađen s obzirom na normativne propise Uredbe o nazivima radnih mjesta koje je donijela Vlada Republike Hrvatske čime je dakle oštećenica prihvatila identičan ugovor i potpisala ga i nije stavila nikakve primjedbe kada ga je potpisala 9. veljače 2024. te nikada nije prigovarala niti osporavala niti ulagala ikakve zahtjeve za zaštitu prava, a posebno se nije osvrtala ni na kakvu vrstu diskriminacije. Naime, radni odnos radnice RN kod poslodavca se nastavno i dalje temeljio upravo na tom ugovoru od 9. veljače 2024. koji je sadržajno identičan ponuđenom novom ugovoru kojeg je ista odbila te se obratila Državnom inspektoratu kako bi zatražila zaštitu o diskriminaciji. Analizom kompletnog dokaznog postupka, kao i ponuđenog ugovora o radu koji je RN potpisala 09.02.2024. godine (list 48 spisa) u odnosu na novi ponuđeni ugovor (list 52 i 53 spisa) koji je radnica odbila potpisati vidljivo je iz sadržaja ugovora da se radi o identičnim ugovorima osim što se u nazivu radnog mjesta u ugovoru koji je ista potpisala radno mjesto naziva radnik u centralnoj praonici pri Službi za uslužne djelatnosti, dok se u usklađenom ugovoru o radu sukladno novoj Uredbi radi o pomoćnom radniku u sustavu s posebnim uvjetima rada-radnik u centralnoj praonici pri Službi za uslužne djelatnosti, međutim, u članku 4. kod opisa poslova naglašeno je da je kod radnice nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti i u jednom i u drugom ugovoru i taksativno su zbog tog djelomičnog gubitka navedeni poslovi koje radnica može obavljati i koje je radnica pristala obaviti poslove sukladno potpisanom ugovoru. S obzirom na navedeno te imajući u vidu da poslodavac nije dobio nikakav novi nalaz odnosno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u vezi kontraindikacija i novonastalih postotaka ili stupnja invaliditeta te obzirom da se vodi parnični postupak pod brojem Pr-3/2024 u kojem je tužiteljica RN, a tuženik Klinički bolnički centar Osijek radi naknade štete koji nije još okončan te posebno imajući u vidu činjenicu da ovlašteni predstavnik tužitelja na poziv sutkinje da obrazloži utvrđenu diskriminaciju i to na način kako je utvrdio u čemu se sastoj i diskriminacija prema RN od strane 1. i 2.okr., isti je odgovorio da je prekršaj utvrdio temeljem navedenog ugovora o radu koji mu je predočila oštećenica RN, a koji joj je ponuđen na potpis, a koji nije u skladu sa njenim stupnjem invaliditeta, a što je sud uvidom u spis predmeta i sve priložene dokaze utvrdio da nije točno jer je upravo ugovor koji je ista potpisala 9. veljače 2024. godine i ponuđeni novi ugovor koji je usklađen s Uredbom Vlade RH i sistematizacijom identičan ugovor i podudara se sa nalazom i mišljenjem o zdravstvenom stanju i radnoj sposobnosti koja je vještačena. Nadalje ovlašteni predstavnik tužitelja izjavio da postoji nalaz i mišljenje o zdravstvenom stanju i radnoj sposobnosti te da nije izvršio uvid u ugovor o radu koji je radnica RN potpisala u veljači 2024. kao niti ugovor iz lipnja 2024. niti je utvrdio razliku između navedena dva ugovora te da se ne može sjetiti što je uopće bilo obuhvaćeno jednim i drugim ugovorom. Naime, sud je nespornim utvrdio da postoji samo jedno vještačenje kojim je utvrđena invalidnost od 60% navedene radnice za koju je ovlašteni tužitelj podnio optužni prijedlog radi diskriminacije te da je sukladno tom vještačenju i rješenju HZMO-a, Područne službe u Osijeku navedena radnica potpisala ugovor 9. veljače 2024. a da takav isti ugovor koji je sadržano identičan ali je usklađen sa novom sistematizacijom donesene Uredbe Vlade RH o promjeni radnog mjesta oštećenica odbila potpisati te u radnjama 1. i 2.okr. apsolutno nije utvrdio niti jedan element diskriminacije budući je 1.okr. kao poslodavac postupio u skladu sa navedenim vještačkim nalazom i ponudio joj radno mjesto sukladno njezinom stupnju invalidnosti na sastanku na kojem su nazočili svi sudionici u donošenju navedenog novog ugovora odnosno koji ugovor je donesen u suglasju sa Centrom za profesionalnu rehabilitaciju Osijek i rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 28-31 spisa). Sud je uvažio obranu 1. i 2.okr. u kojoj su isti naveli da ovlašteni tužitelj u opisu povrede dostojanstva koristi kao povredu dostojanstva radnika i diskriminaciju činjenicu da su joj ponudili ugovor te ju stavili u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike te je sud također usvojio nalaz i mišljenje ordinacije obiteljske medicine u kojem se navodi da je oštećenici pogoršano opće zdravstveno stanje, ali isti nalazi i mišljenje ne predstavlja vjerodostojan dokaz jer nije provedeno vještačen je na njeno zdravstveno stanje budući sama njena riječ obiteljskom liječniku ne znači i dodatno smanjenje stupnja radne sposobnosti, odnosno dodatni invaliditet koji nije utvrđen niti jednim mjerodavnim aktom nadležnog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koje vrši vještačenje po tom pitanju. Također je sud prihvatio obranu 1. i 2.okr. da je nemoguće nekoga ponudom i uputom staviti u ponižavajuće i uvredljivo okruženje, posebno kada se zna da radnica na to nije pristala, a poslodavac po takvom činu na koncu nije ništa dalje ni poduzimao jer je radnica odbila potpisati ugovor od 27. lipnja 2024. godine i nije od strane poslodavca dobila otkaz ugovora s ponudom novog ugovora, a koji postupak bi se smatrao regularnim u slučaju kada radnik ne pristaje na ponudu novog ugovora, što u konkretnom slučaju poslodavac nije učinio na svoju štetu, a radnica uopće nije od tog trenutka niti radila. Iz svih navedenih dokaza sud je nespornim utvrdio da na strani 1. i 2.okr. postoje sve okolnosti koje isključuju krivnju 1. i 2.okr. za terećeni prekršaj, kao i dokazi koji potvrđuju da do diskriminacije nije došlo jer je radnica sukladno rješenju HZMO potpisala 09.02.2024. godine ugovor o radu sukladno njezinoj radnoj sposobnosti i postotku invaliditeta, dok identičan ugovor usklađen sa novotehničkim pravilima i donesenim Zakonom o plaćama u državnim i javnim službama, a kojim je uskladio kao poslodavac sistematizaciju radnih mjesta sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta te uvjetima o koeficijentima za obračun plaće te je radnica identičan ugovor koji sadržajno odgovara potpisanom ugovoru je odbila potpisati pozivajući se na diskriminaciju.
Naime, ne postoji niti jedan dokaz koji potvrđuje da je od strane 1.okr. i 2.okr. došlo u konkretnom slučaju do diskriminacije radnice jer tijekom postupka u spisu predmeta ne postoji niti jedan dokaz koji bi potvrdio da je radnica dovedena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike time što joj je ponuđen novi ugovor koji je usklađen normativno sa novim zakonom kako je to prednje navedeno budući je radnica potpisala ugovor o radu sukladno svojem stupnju invaliditeta 09.02.2024., a novi ugovor koji je identičan tom ugovoru od dana 27.06.2024. je odbila potpisati pozivajući se na diskriminaciju zbog zdravstvenog stanja i invaliditeta, bez dokaza i procjene od strane ovlaštenog vještaka odnosno provedenog vještačenja o dodatnom stupnju invalidnosti. Stoga je sud nalazeći na strani 1. i 2.okr. sve elemente koji isključuju krivnju i odgovornost za prekršaj koji im se stavlja na teret iste oslobodio od krivnje za djelo koje im se stavlja na teret, smatrajući da isto nije dokazano tijekom postupka.
4.1. Kako je RN kao oštećenica dostavljala ovome sudu dopune podnesaka sud je iste odbio te iste nije niti uzimao u obzir obzirom da ista nema status ovlaštenog tužitelja i osporavanja inspekcijskog nalaza nadležnog inspektora i to na listu 85-107 spisa, prethodno i na listu 62-84 spisa te je navedeni dio valjalo izdvojiti iz spisa jer se radi o dopuni postupanja od neovlaštene osobe, ali je greškom upisničara upisnika ovoga suda pismeno zaprimljeno iako se sud neće osvrtati na priloge dostavljene od neovlaštene osobe.
5. Kako je u odnosu na 1.okr. i 2.okr. donesena oslobađajuća presuda, to je sukladno tome odlučeno da troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. i 3. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.
6. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Osijeku 18. svibnja 2026. godine
Zapisničarka
S U T K I NJ A
Doris Gazdik
Željka Ravlić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu u roku od 8 dana računajući od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga Suda u 2 (dva) istovjetna primjerka i ne podliježe naplati pristojbe.
DOSTAVITI:
1. Okrivljenicima,
2. Tužitelju,
3. Spis.
