REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2650/2023-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Andrijani Markić Jurišić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ivane Zeljko, u pravnoj stvari tužitelja ČA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, Jurišićeva 30, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, zastupan po punomoćniku Lidiji Klepo, odvjetniku u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 20. travnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja LA, odvjetničke vježbenice kod Josipa Savića, odvjetnika u Zagrebu i punomoćnika tuženika, radi naknade štete, 18. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976 isplatiti tužitelju ČA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.600,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27. lipnja 2023. pa do isplate, po stopi do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ČA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu iznosa od 100,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ČA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 3.600,00 EUR iz točke I. izreke ove presude tekućih od 26. lipnja 2023. pa do 27. lipnja 2023., kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976 naknaditi tužitelju ČA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 2.152,05 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 18. svibnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976 za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari učinjena podneskom od 15. travnja 2026.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 4. studenog 2023. navodi da je dana 29. travnja 2022. došlo do prometne nezgode u Zagrebu, a koju prometnu nezgodu je prouzrokovao VA kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] osiguranog kod tuženika, te je u istoj prometnoj nezgodi tužitelj zadobio tjelesne ozljede kao pješak. Navodi da je gore navedeno vozilo krivca za predmetnu prometnu nezgodu reg. oznake [registarska oznaka] bilo obvezno osigurano policom od auto odgovornosti kod tuženika i da je nakon navedene prometne nezgode tužitelju odmah pružena hitna liječnička pomoć u nadležnoj liječničkoj ustanovi te je daljnje liječenje nastavio sukladno uputama liječnika. Navodi da su tužitelju dijagnosticirane tjelesne povrede koje su detaljno opisane u liječničkoj dokumentaciji koja se prilaže. Ističe da je razlogom navedenog štetnog događaja, tužitelj pretrpio i još uvijek trpi neimovinsku štetu u vidu intenzivnih i dugotrajnih bolova, primarnog i sekundarnog straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, a nakon završenog liječenja tužitelj će ulagati pojačane napore u životu i radu te da je za vrijeme liječenja tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega bližnjih. Potražuje naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje, te imovinske štete, i to: duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti, pretrpljenih bolova, pretrpljenog straha, tuđe pomoći i njege tijekom liječenja, duševne boli zbog naruženja. Ističe kako se obratio tuženiku u mirnom postupku i to odštetnim zahtjevom kojeg je tuženik zaprimio 26. lipnja 2023., a koji je tuženik otklonio te zbog tog razloga tužitelj od tuženika potražuje isplatu novčanih iznosa kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu. Potražuje ukupan iznos od 3.000,00 EUR s osnova neimovinske i imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26. lipnja 2023. pa do isplate.

1.1. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 15. travnja 2026. uredio tužbeni zahtjev na način da je zatražio naknadu štete u iznosu od 3.700,00 EUR s osnova neimovinske i imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26. lipnja 2023.

1.2. U odnosu na prigovor dopuštenosti preinake tužbenog zahtjeva koji je tužitelj učinio podneskom od 15. travnja 2026. valja reći da je tužitelj navedenim podneskom povećao iznos neimovinske štete te tuženik ispravno ukazuje da se radi o preinaci tužbe u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje ZPP). Međutim, čl. 191. st. 2. ZPP-a propisano je da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Tužitelj je tužbu preinačio (povećao postojeći zahtjev) nakon provedenog nalaza i mišljenja. Dakle, radi se okolnosti koja je nastala nakon podnošenja tužbe, a koja je odlučna i pravno relevantna, kako za postavljanje tužbenog zahtjeva, tako i za donošenje sudske odluke u pogledu visine štete, pa se takvoj preinaci tužbe tuženik ne može protiviti. Nadalje, sud primjenom čl. 190. st. 3. ZPP-a može dopustiti preinaku ako je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama te sud, uzimajući u obzir sve navedeno, takvu preinaku smatra dopuštenom. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

2. Tuženik, u odgovoru na tužbu, u bitnom priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 29. travnja 2022. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen u govor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja ili oštećenja stvari. Navodi da se ne može utvrditi kako je vozač vozila osiguranog kod tuženika isključivo odgovoran za nastalu prometnu nezgodu u kojoj je tužitelj kao pješak zadobio tjelesnu ozljedu, jer se ne može utvrditi dinamika nastanka štetnog događaja, točno mjesto nastanka štetnog događaja, vidljivost na mjestu nastanka štetnog događaja, način i brzina kretanja kako tužitelja tako i vozača vozila osiguranog kod tuženika, mogućnost izbjegavanja naleta i sl., slijedom čega osporava odgovornost vozača vozila osiguranog kod tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja. Spori i visinu tužbenog zahtjeva te navodi da iz dostavljene medicinske dokumentacije ne proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljede koje bi imale za posljedicu povredu prava osobnosti takve težine koja bi opravdavala dosudu novčane naknade u iznosu zatraženom tužbenim zahtjevom. Također, tuženik osporava i visinu zahtjeva tužitelja s naslova naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege iz razloga jer smatra da mu pomoć druge osobe, imajući u vidu težinu ozljede i sve druge okolnosti, nije bila potrebna u opsegu u kojem to ista potražuje tužbom. Osporava i zatraženi tijek kamata, smatrajući kako bi, u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva, tužitelj imao pravo na zatezne kamate tekuće od presuđenja. Navodi da, obzirom se visina štete u ovom slučaju utvrđuje odlukom suda kao i osnovanost samog tužbenog zahtjeva, to i neimovinska šteta dospijeva s tim datumom, te može teći od dana presuđenja, jednako kao i imovinska šteta. Tuženik je na ročištu od 21. travnja 2026. odustao od prijedloga dostave izvornika medicinske dokumentacije radi sravnjivanja s preslikama u spisu.

3. Tuženik je na ročištu od 16. rujna 2024. (list 62) priznao odgovornost za predmetni štetni događaj.

3.1. Među strankama je na ročištu od 20. travnja 2026. (list 272) učinjena nespornim okolnost da su tužitelju tuđu pomoć pružali ukućani.

3.2. Na okolnosti koje među strankama nisu sporne sud nije provodio i cijenio posebne dokaze.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete (zbog pružene mu tuđe pomoći i njege) koju je pretrpio zbog štetnog događaja od 29. travnja 2022.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u spisu priležeću dokumentaciju i to: medicinsku dokumentaciju (list 7-20), obavijest o primitku odštetnog zahtjeva (list 21 spisa), dopis Državnog zavoda za statistiku od 1. prosinca 2022. (list 22), ispis elektroničke poruke od 26. lipnja 2023. (list 23), odštetni zahtjev (list 24-25), medicinsku dokumentaciju (list 31), medicinski karton (list 68-248) te je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Meliti Uremović (list 263- 265).

6. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Između stranaka nije sporna aktivna niti pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost te da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, tijek zateznih kamata te eventualna zastara preinačenog dijela tužbenog zahtjeva.

8. Radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Meliti Uremović.

8.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio udarac u zatiljni dio glave, ranu razderotinu s krvnim podljevom zatiljnog dijela glave, istegnuće mišića vratne kralježnice i udarac u desni kuk. Vještak navodi da su ozljede utvrđene isti dan po štetnom događaju na Klinici za kirurgiju KB Merkur klinički, a RTG- om vratne kralježnice, desnog kuka i CT-om mozga isključene su svježe koštane traumatske promjene, kao i da je provedeno konzervativno liječenje po kirurgu i fizijatru mirovanjem, nošenjem Schantzovog ovratnika, uzimanjem analgetika i provođenjem fizikalne th. 30 x. Vještak je ukazao da je tužitelj i prije štetnog događaja imao degenerativne promjene vratne kralješnice, prema podacima iz medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona, a da tužitelj prije štetnog događa nije zbog toga provodio liječenje. Mišljenja je da je predmetni štetni događaj bio okidač za razvoj cervikobrahijalnog sindroma. Vještak trajno smanjenje životnih aktivnosti tužitelja ocjenjuje sa 3 (tri)%, a navodi da se utvrđenih 3% odnosi isključivo na posljedice predmetnog štetnog događaja, dok se pojačani napori u svakodnevnom životu očituju u otežanom obavljanja svih poslova u prisilnom položaju glave i vrata, obavljanju poslova koji iziskuju dizanje težih predmeta i veće opterećenje vratne kralježnice, vožnji osobnog automobila. Vještak ukazuje da je strah, tzv. primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio intenzivan i kratkotrajan, tzv. sekundarni strah, kao posljedica tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica jačeg intenziteta, vještak navodi da je tužitelj trpio 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, a manjeg intenziteta 15 dana, dok se na isti nadovezuje tzv. kasni strah u vidu bojaznosti za ishod liječenja koji je trajao mjesec dana. Vještak iznosi mišljenje da je tužitelj bol jačeg intenziteta trpio 3 dana, srednjeg 7 dana, a slabog intenziteta 60 dana, a povremeno kod promjene vremena i povećanog opterećenja trajno. Navodi da je tužitelju tuđa pomoć druge osobe bila potrebna 30 dana po 2 sata dnevno i da je u tom periodu pomoć druge osobe tužitelju bila potrebna u aktivnostima SŽA, prilikom obavljanja težih poslova u kući, odlaska u veću nabavku namirnica za potrebe domaćinstva i sl. Vještak je mišljenja da zadobivene ozljede nisu rezultirale naruženjem i da je liječenje zadobivenih ozljeda završeno i zdravstveno stanje stabilizirano s pregledom fizijatra 15. prosinca 2022.

9. Sud je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka liječnika jer je izrađen temeljem priložene medicinske dokumentacije, pregleda tužitelja te u skladu s pravilima struke, slijedom čega je postupku utvrđeno da je tužitelj povrede opisane u nalazu i mišljenju vještaka liječnika zadobio upravo u štetnom događaju u obimu kako je to vještak utvrdio te stoga sud nalazi utvrđenim da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju doista povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. – dalje ZOO). Posebno se napominje da tužitelj i tuženik nisu imali primjedbe i prigovore na predmetni nalaz i mišljenje.

9.1. Sud nalazi da utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prema čl. 1100. st. 1. ZOO-a, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a, sud je vodio računa o utvrđenom intenzitetu i trajanju bolova, zatim o trajanju i intenzitetu pretrpljenog straha, a imajući u vidu i činjenicu nastanka štetnog događaja, o duševnim bolima koje trpi zbog trajnog smanjenja životnih aktivnosti koje se očituju u činjenici da će tužitelj morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu.

9.2. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

9.3. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je cijenio gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti, kao i dob tužitelja, pa po ocjeni ovog suda tužitelju, u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva, pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u predmetnom štetnom događaju u iznosu od 3.300,00 EUR temeljem čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.

10. Na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka te nesporne okolnosti da je tuđa pomoć i njega tužitelju pružana od strane ukućana, sud je, imajući u vidu načelo ekonomičnosti postupka i smanjenja troškova, a temeljem odredbe čl. 223. ZPP-a, kao primjerenu odredio cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege u mjestu tužitelja, a prema prilikama, običajima i troškovima života, u iznosu od 5,00 EUR te u trajanju od ukupno 60 sati, a sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Stoga je tužitelju temeljem čl. 1089. st. 2. i čl. 1095. ZOO-a dosuđena novčana naknada u iznosu od 300,00 EUR (60 sati x 5,00 EUR).

11. Dakle, tužitelju pripada ukupan iznos od 3.300,00 EUR s naslova neimovinske štete i iznos od 300,00 EUR s naslova imovinske štete, pa je dosuđen iznos od 3.600,00 EUR kao u točki I. izreke presude, dok je za ostatak tužbenog zahtjeva tužitelj odbijen kao u točki II. izreke presude.

12. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate (čl. 29. st. 1. u svezi sa čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a).

12.1. Treba reći da je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23. – dalje ZOOP) u pogledu odlučivanja o zahtjevu za isplatu zateznih kamata lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a koje uređuju spomenutu materiju. Stoga ovaj sud, kada odlučuje o zahtjevu za isplatom zateznih kamata tužitelja protiv tuženika kao osiguratelja po osnovi police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, primjenjuje odredbe ZOOP i to u odnosu na zatezne kamate na iznos neimovinske, ali i na zatezne kamate na iznos imovinske štete, koja je u ovom konkretnom slučaju nastala zbog potrebe tužitelja za tuđom pomoći i njegom. Tužitelj stoga ima pravo na isplatu zateznih kamata od tužitelja na temelju čl. 12. st. 6. ZOOP-a.

12.2. Tužitelj je tuženiku podnio odštetni zahtjev 26. lipnja 2023. (list 23) te je u istome od tuženika tražio naknadu neimovinske štete i imovinske štete zbog pružene mu tuđe pomoći i njege. Tuženik je tužitelja dopisom od 26. lipnja 2023. (list 21) obavijestio da je zaprimio spomenuti odštetni zahtjev. Tužitelj stoga ima pravo na isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos po osnovi neimovinske štete te imovinske štete zbog potrebne mu tuđe pomoći i njege od 27. lipnja 2023. do isplate, a ne od 26. lipnja 2023. kako je to neosnovano zahtijevao tužitelj, slijedom čega je odlučeno kao u točci I. i III. izreke presude.

13. U odnosu na tuženikovo osporavanje zatraženog tijeka kamate u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva jer je tužitelj podneskom od 15. travnja 2026. preinačio tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva na iznos od 3.700,00 EUR, valja navesti da je isto neosnovano. Naime, tuženik može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva ako je tužitelj odštetnim zahtjevom i(li) tužbom već bio zahtijevao preinačeni dio tužbenog zahtjeva, što je u konkretnom predmetu slučaj (tako i VSRH u odluci Rev-54/2023-3 od 10. travnja 2024.). Odštetnim zahtjevom (list 24-25), tužitelj je potraživao od tuženika s naslova neimovinske štete i tuđe pomoći i njege iznos od 6.000,00 EUR, pa kako je tužitelju dosuđen manji iznos to mu pripada zatezna kamata od 27. lipnja 2023. i na povišeni dio tužbenog zahtjeva.

14. U odnosu na tuženikov istaknuti prigovor zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva, valja navesti da je isti također neosnovan. Naime, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 27. svibnja 2024. (Su-IV-123/2024-5) zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi:„ U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

14.1. Obzirom je zahtjev za isplatu novčane svote po osnovi naknade štete tužitelj podnio prije isteka zastarnog roka, a tijekom postupka je, nakon provedenog medicinskog vještačenja, preinačio tužbu na način da je povećao tužbeni zahtjev, koji se i dalje temelji na istoj činjeničnoj osnovi (dakle radi se o tzv. nepravoj preinaci), za preinačeni dio tužbe odnosno povećani dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara, jer je za ocjenu zastare i njena prekida u smislu čl. 241. ZOO-a odlučan trenutak podnošenja tužbe, a ne trenutak njene preinake povećanjem tužbenog zahtjeva (tako i VSRH u odluci Rev-449/2024-2 od 8. siječnja 2025.).

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora, postavljenom zahtjevu za naknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23. – dalje OT) te na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.

15.1. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 32. toč 1. OT) i tužbe (Tbr. 7. toč. 1. OT), troška sastava obrazloženih podnesaka od 8. svibnja 2024. i 15. travnja 2026. (sve Tbr. 8. toč. 1. OT), troška zastupanja na ročištima od 6. lipnja 2024., 16. rujna 2024. i 21. travnja 2026. (sve Tbr. 9. toč. 1. OT), za svaku radnju po 100 bodova. Tužitelju je također priznat trošak sastavljanja ostalih podnesaka i to za podnesak od 4.12.2024. jer njime tužitelj po nalogu suda dostavlja zdravstveni karton i podnesak od 18.7.2025. jer se njime tužitelj po nalogu suda očituje da je suglasan da sud izvan raspravno odredi vještaka (Tbr. 8. toč. 4. OT), za svaku radnju po 25 bodova. Dakle, ukupno 750 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) uvećano za pripadajući PDV 25% (Tbr. 46. OT), navedeno iznosi ukupno 1.875,00 EUR.

15.2. Posebno se ističe da je, unatoč tuženikovom protivljenju, dosuđen kao opravdan trošak podneska tužitelja od 15.4.2026. u toč. 15.1. obrazloženja, jer je tužitelj tek nakon izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem mogao konačno urediti tužbeni zahtjev te je predmetni podnesak bio svrsishodan za ovaj postupak, slijedom čega ga je sud, primjenom čl. 299.a st. 5. ZPP-a, a na zahtjev tužitelja (list 273), uzeo u obzir.

15.3. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u već plaćenom iznosu od 38,82 EUR te sudske pristojbe na presudu u iznosu 38,23 EUR jer tužitelj može platiti polovinu sudske pristojbe ako je plaćena u roku od tri dana od nastanka obveze.

15.4. Ujedno je tužitelju u cijelosti valjalo priznati trošak predujma medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR jer je navedeno bilo neophodno za postupak bez obzira na uspjeh (tako i VSRH u odlukama Rev 994/2021 i Rev 1265/2022).

15.5. Međutim, temeljem čl. 155. ZPP-a, nije priznat kao potreban trošak sastava podneska od 9.11.2023. i 23.9.2024. jer istim tužitelj dostavlja potvrde o uplati sudu, što sud može sam provjeriti u računovodstvu suda niti je sud tražio da tužitelj dostavlja potvrde u spis, pa predmetni podnesci nisu bili potrebni za postupak.

15.6. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 2.152,05 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.) pa je odlučeno kao u točci IV. izreke presude.

15.7. Obzirom na tuženikov neuspjeh u sporu i primjenu čl. 154. st. 1. ZPP-a, tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška pa je odlučeno kao u točci V. izreke presude.

16. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 18. svibnja 2026.

Sudac:

Andrijana Markić Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješenje o sp. na prvostupanjsku presudu (65,56 EUR)

2. tuženiku