Republika Hrvatska

Posl.br. Pp-452/2026

Općinski sud u Rijeci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Meliti Šimić, uz sudjelovanje Valnee Car kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŠČ, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine RH broj: 70/2017, 126/2019,84/2021, 114/22, 36/24, u daljnjem tekstu: ZZNO), pokrenutom optužnim prijedlogom MUP-a, PU PG, II. policijske postaje Rijeka, Klasa: 211-07/26-5/2144, podnesenom ovom Sudu 3. veljače 2026., nakon nejavne glavne rasprave zaključene 13. svibnja 2026., u prisutnosti okrivljenika i predstavnika tužitelja, na temelju odredbe čl. 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine RH broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017 i 118/2018, 114/2022), 18. svibnja 2026. izrekao je i

p r e s u d i o  j e

okrivljeni ŠČ, bez nadimka, sin Š i H (rođ. U), rođ. **.**.1979. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa završenim osnovnoškolskim obrazovanjem, bez zanimanja, zaposlen u firmi Tiha Ribolov d.o.o. Kastav, oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta, solidnog imovnog stanja – prema vlastitoj izjavi, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan - prema vlastitoj izjavi, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni niti kazneni postupak – prema vlastitoj izjavi,

k r i v j e

I. što je,

27. siječnja 2026. oko 17:00 u stanu na adresi [adresa] u [adresa], svojoj kćeri HČ, a zbog prethodnih nesuglasica, obratio se riječima: "Što si retardirana, vidiš da treba materi pomoć?", a zatim je počeo gađati priborom za jelo te da je istu večer, kada se njegova kćer vratila u stan, sa ujakom UČ, a kako bi uzela svoje stvari, uhvatio je za ruku, te je odvukao do dnevnog boravka gdje joj se ponovno obratio riječima: "Ti tu nemaš ništa za uzeti", a nakon što mu se, kako bi spriječio daljnji sukob, obratio šogor UČ te ga pokušao smiriti, počeo istoga gušiti, kojom prilikom je došlo do međusobnog naguravanja, pri čemu je šogoru zadao udarac u predjelu lijeve strane lica, nakon čega je šogor pozvao policiju,

dakle, prema svojoj kćeri počinio psihičko nasilje koje je kod nje prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost te prema svome šogoru primijenio fizičku silu uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda,

čime je počinio nasilje iz članka 10., točke 1. ZZNO-a i time počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. istog Zakona,

pa mu se, na temelju citirane zakonske odredbe

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) eura.

II. Na temelju odredbe čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude.

Ukoliko okrivljenik, u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, dakle, 200,00 (dvjesto) eura, smatrati će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

III. Na temelju odredbe čl. 139. st. 3. u svezi čl. 138. st. 3. i čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan nadoknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 eura (petnaest eura), u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1.MUP, PU PG, Druga policijska postaja, podnijela je ovome Sudu optužni prijedlog protiv okrivljenika, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. ZZNO-a, činjenično pobliže opisanog u izreci.

2.Ispitan na glavnoj raspravi te pozvan, na temelju odredbe članka 171.a. Prekršajnog zakona, da se očituje o optužnom prijedlogu i krivnji za prekršaj za koji se tereti okrivljenik je izjavio da se smatra krivim za prekršaj za koji ga se tereti.

U svoju obranu naveo je da je da je istina da se 27. siječnja 2026. oko 17:00 u stanu na adresi [adresa] u [adresa] svojoj kćeri HČ, a zbog prethodnih nesuglasica, obratio se riječima: "Što si retardirana, vidiš da treba materi pomoć?" te da ju je gađao priborom za jelo. To da ju je gađao priborom za jelo, bilo je toga dana ujutro, a radilo se o plastičnom nožu za jelo jer da je izvana naručio ćevapčiće, dok je vilica bila metalna, a ujutro da joj se obratio navedenim riječima. Naveo je da je njegova supruga onkološki bolesnik koji zahtjeva skrb od 0-24 i za koju da se on sam brine pa je jednostavno iscrpljen tako da nije spavao četiri mjeseca, odnosno spavao bi nekih četiri sata noću, obzirom da je supruga i noću tražila pomoć. Naveo je da nije tražio pomoć od kćeri, već da joj je prepustio da se bavi školom, no kako je nakon tri mjeseca bio potpuno iscrpljen zbog cjelodnevne skrbi o ženi, da je očito puknuo te da se takvim riječima obratio kćeri. Naveo je da je istina da je kasnije, navečer između 19 i 20, kada se HČ vratila u stan sa mojim šogorom – ženinim bratom UČ, a kako bi uzela svoje stvari, uhvatio je za ruku, te je odvukao do dnevnog boravka gdje da joj se ponovno obratio riječima: "Ti tu nemaš ništa za uzeti", a da je htjela, valjda uzeti neke svoje stvari, knjige, da ne zna zapravo što. Da je htjela otići živjeti kod supruginih roditelja, te je i otišla, a obzirom da je on od policije dobio zaštitnu mjeru zabrane prilaska kćeri na osam dana, no da se vratila nakon par dana. Naveo je da je istina da ga je njegov šogor UČ, kako bi spriječio daljnji sukob, pokušao smiriti, na što da je on nasrnuo na njega na način da ga je počeo gušiti, kojom prilikom je došlo do međusobnog naguravanja, pri čemu da je on UČ zadao udarac u predjelu lijeve strane lica, nakon čega je UČ pozvao policiju. Osim toga, da je sazvao supruginu obitelji – njezine roditelje i brata UČ, a kako bi napravili dogovor o tome kako će se ubuduće brinuti o njoj, odnosno i oni se uključiti u brigu, jer da on više nije mogao – i brinuti se o njoj u kući i odvoziti je na terapije. Njezini roditelji da su rekli da oni to ne mogu fizički, dok da je njezin brat UČ rekao da može dobiti samo pet dana bolovanja kako bi se brinuo za svoju sestru, a da ni to nije htio uzeti opravdavajući se da ima posla u firmi. Da su se dogovorili – par dana prije navedenog događaja – da kad on počne raditi na plivarici, a to da je obično po završetku lovostaja, koji je obično bio do 15. veljače, no da je ove godine trajao do kraja siječnja – da će suprugu prebaciti kod njezinih roditelja i da će tamo živjeti, dok će HČ ostati u Dragi sa njime.

2.1.Na upit sutkinje, okrivljenik je odgovorio da on nema radnog vremena, da zavisi gdje su, na kojem terenu radi, a da on radi na plivarici, na način da kada ode na more nema ga točno dvadeset dana, da on bude kući osam do devet dana do sljedećeg lovostaja, a koji traje cijeli svibanj.

Na daljnji upit sutkinje, okrivljenik je odgovorio da je njegova supruga u terminalnoj fazi bolesti, karcinoma, koji da nije niti operabilan, te da su mu liječnici rekli da joj od života preostaje do jeseni. Da je bolesna nekih jedanaest godina te da je vezana za krevet posljednjih pola godine, a da je i prije toga bilo vrlo teško, eventualno da ju se moglo podignuti i posjesti u kolica ili napraviti par koraka na terasi, motorika da joj je stradala, odnosno taj dio mozga koji regulira motoriku.

2.2.Na upit sutkinje, tužiteljica je odgovorila da protiv okrivljenika nisu podnijeli kaznenu prijavu radi kaznenog djela nanošenja tjelesne ozljede jer da se zapravo radi samo o površinskim povredama lica, a kao što je navedeno u liječničkim nalazima iz kojih se vidi da se ne radi o tjelesnim ozljedama te da su oni to kvalificirali kao prekršaj, a ne kazneno djelo.

3. Saslušana u svojstvu žrtve, okrivljenikova kćer HČ, iskazala je da je u to vrijeme u njihovoj obitelji generalno bila napetost, a koja je kulminirala toga dana kada su se tata i ona posvađali oko mame, jer joj ona nije mogla pomoći te je u tom afektu tata bacio pribor za jelo – nož i vilicu na nju, kuhinjske, metalne, s kojima je jeo, misli, pizzu.

3.1.Tijekom davanja iskaza žrtve, okrivljenik joj se ubacio u riječ i govori da nije jeo pizzu nego ćevape, u stiroporu, na što ga kćer pogledava blago, sa smiješkom te zajedno pomirljivim tonom i obostranim smiješkom konstatiraju da je okrivljenik jeo ćevape, a da je ona mislila da je jeo pizzu.

Zapaženo je i da su okrivljenik i njegova kćer nasmijani, izraženog toplog međusobnog odnosa.

3.2.Svjedokinja nastavlja sa iskazom te navodi da je ona nakon toga otišla kod bake, a predvečer između 19,00 i 20,00 se sa ujakom UČ vratila po robu i tada da je opet došlo do blaže prepirke među njima – njom i tatom te je došlo i do svađe između tate i UČ, koji su se riječima posvađali, no ona se ne sjeća točno kojim riječima te su se njih dvojica počeli naguravati, no ona ne zna tko je prvi počeo, a ona je tada ubrzo izašla van iz kuće.

3.3.Na upit sutkinje zašto se vratila predvečer po robu, svjedokinja odgovara da je namjeravala prespavati kod bake, obzirom se s tatom toga dana dosta posvađala i htjela je da se malo odvoje, a kako bi se na taj način smirila situacija. Nije namjeravala napustiti stan u kojem živi sa tatom, već se namjeravala vratiti nakon par dana dok se situacija ne smiri.

3.4.Na daljnji upit sutkinje kojim riječima joj se otac obraćao toga dana, svjedokinja odgovara da joj je predbacivao govoreći joj da je retardirana i da kako ne može materi pomoći, oko mijenjanja pelena, a što ona da nije mogla raditi jer je nije mogla podignuti.

3.5.Na daljnji upit sutkinje dali u navedene riječi, kao i to što ju je otac gađao priborom za jelo kod nje prouzročile povredu dostojanstva ili uznemirenost, odgovara da tada jesu. Oprostila je ocu, shvaća kakva je situacija bila. Ne zamjera ocu navedene riječi. Ona da je pomagala tati oko mame u tom periodu i da ne zna zašto je taj dan nastala svađa, no istina je da joj nije mijenjala pelene, jer je nije mogla podignuti, a pomogla bi tati na način da bi podvukla pelene pod mamu kad bi je tata podignuo.

3.6.Na upit sutkinje odgovara da se ona baš nije brinula o mami, jer je jako puno vremena provodila izvan kuće u školi, npr. u popodnevnoj smjeni ne bi je bilo kući od 13:00 do 21:00, a u jutarnjoj smjeni od 07:00 do 15:00, a sve to obzirom na slabu povezanost, odnosno rijetke prigradske linije autobusa 25 i 26. Kad je bila kući pomagala je majci na način da bi joj dala jesti, dala joj tablete, podvukla bi joj pelene kad bi je tata presvlačio, mazala ju je kremama, naručivala je majku za preglede, jer tata to baš nije znao. Kuhao je tata djelomično, a djelomično je organizirao dostavu hrane od strane cateringa. Ona da je kuhala kad je trebalo – sebi; naizmjenično su prali odjeću ona i tata, a za peglanje zapravo i nije bilo potrebe, jer da nisu peglali ni posteljinu ni donje rublje ni ručnike. U nabavu da su išli oboje, po potrebi; ili bi nešto tata kupio u obližnjem marketu ili bi ona nešto donijela ako je trebalo iz grada. Majku da je otac kupao u kupaonici dok je bila pokretna, no kako je ostala u krevetu prali bi je zajedno, kad bi joj mijenjali pelenu, a inače da bi je prali ovisno o tome koliko je mama mogla istrpjeti s obzirom da ju je boljelo. Briga oko majke nije bila za jednu osobu, tako da su joj dolazile pomagati i njezine prijateljice dok je ona bila u školi, koje bi je prale zajedno s tatom, kako tijelo tako i kosu, a što bi radili predvečer, a ako je ona bila kući, onda bi im i ona pomogla. Istina je da je tata preuzeo veći dio brige oko mame na sebe, a ona je morala prvenstveno brinuti o školi.

3.6.Okrivljenik ističe da ga je njegov poslodavac pustio da ostane kući brinuti se za suprugu u listopadu i studenom, nakon čega je pak bio lovostaj u prosincu i siječnju te je opet bio kući i brinuo se za suprugu.

4. U nastavku dokaznog postupka, Sud je proveo materijalne dokaze koji prileže uz optužni akt, te je, ponajprije, na temelju odredbe članka 121.stavka 1. Prekršajnog zakona, iz spisa predmeta izdvojio službenu zabilješku (str. 39 spisa) obzirom da ista sadrži iskaze koje je tužitelj pribavio iz obavijesnih razgovora, nakon čega je pročitao preostale materijalne i posredne personalne dokaze priložene optužnom aktu: Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (str. 5 i 6 spisa), Izvješće o uhićenju (str. 7 i 8 spisa), Zapisnik o ispitivanju alkohola (list 9 spisa), Naredbe o određivanju mjere opreza (listovi 10 i 11 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedoka (str. 12 i 13 spisa), Zapisnik o ispitivanju alkohola (list 14 spisa), Obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom (list 15 spisa), Obavijest žrtvi nasilja u obitelji (str. 16 i 17 spisa), Popis (str. 18 i 19 spisa), Izjava o upoznavanju s pravima žrtve (str. 20 i 21 spisa), Obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja (str. 22 i 23 spisa), Medicinska dokumentacija UČ (listovi 26-28 spisa), Obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom (list 29 spisa), Obavijest žrtvi nasilja u obitelji (str. 30 i 31 spisa), Kontakt podaci (str. 32 i 33 spisa), Obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja (str. 34 i 35 spisa), Izvješće o intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (listovi 36-38 spisa).

4.1. Izvršen je uvid, kroz e-Spis, Vanjske provjere, u PE Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, te se utvrđuje da okrivljenik u istoj nema odluka.

5. Saslušan u svojstvu žrtve, šogor okrivljenika iskazao je da ga je taj dan njegova nećakinja HČ pozvala ako je može otpeljati kući po stvari, na što je on pristao te ju je odvezao do adrese [adresa], u kojoj kući je ona tada živjela sa majkom i ocem. Kada ju je dovezao, rekao joj je da će je sačekati u autu, no da ga je ona molila da ide sa njom, pa je pošao. Kada su ušli u kuću, ugledao je svoga šogora kako sjedi na kauču, dok je njegova sestra ležala na krevetu do. Nećakinja je otišla po svoje stvari u sobu, njegov šogor je krenuo za njom, nakon čega je nećakinja izletjela iz sobe, a on je onda priupitao svoga šogora da što izvodi, u čemu je problem. Tada ga je šogor počeo napadati govoreći mu da ovo nije autobusna stanica i rekavši mu mrš van iz kuće. Potom ga je šogor "ulovio" na kravatu i počeo ga gušiti, no on se otrgnuo i izašao van iz kuće, pri čemu je čuo da je nećakinja plakala. Vratio se natrag u kuću kako bi umirio svoju sestru rekavši joj da je sve u redu, rekavši joj da se ništa ne brine, a to je rekao zato što je njegova sestra teško bolesna, nepomična, leži u krevetu. Tada ga je njegov šogor opet gurnuo i on je opet izašao van iz kuće te se ponovno vratio u kuću, opet iz razloga kako bi svojoj sestri rekao da je sve u redu. Tada ga je šogor udario šakom u glavu, nakon čega je on ponovno izašao van i pozvao policiju.

5.1.Na upit sutkinje, navodi da njegova nećakinja HČ sada živi sa svojim ocem, njegovim šogorom na navedenoj adresi, dok je njegova sestra od idućeg dana, dakle od 28. siječnja 2026. – kada joj je ŠČ rekao da mora izaći van iz kuće - na stanu zajedno sa njime i njihovim roditeljima u stanu na drugoj adresi. Inače, obzirom da je njegov šogor imao zabranu prilaska svojoj kćeri HČ od toga dana 27. siječnja, da je HČ živjela sa njima u navedenom stanu, no nakon tri dana odlučila je vratiti se kod svoga oca u Dragu jer da ona ne može živjeti s njima u tom stanu. Dakle, ona je odustala od brige za svoju majku, koja je inače teško bolesna, onkološki bolesnik, nepomična je, oduzeta joj je lijeva strana, ne može se niti posjesti u krevetu, dolazi joj liječnica iz palijativne skrbi sa medicinskom sestrom koje dolaze dva puta tjedno, dođe patronažna sestra, no sestri je draže da majka obavlja higijenu oko nje nego patronažna sestra, više ne dolazi niti fizikalni terapeut a obzirom na trombozu.

5.2.Okrivljenik nije imao primjedbi na iskaz svoga šogora niti pitanja za njega.

6.Okrivljenik je u završnoj riječi naveo da je kriv i da je krivo postupio, da je pogriješio, no, kao što je već rekao na prošloj raspravi, da je jednostavno "puknuo" nakon napornih četiri mjeseca koja su prethodila tome danu, a k tomu je saznao, par dana prije 27. siječnja, za kredit, koji je supruga, ne rekavši mu, podignula prije 12 godina na OTP Banci u iznosu od 19.000,00 eura, a sada je to sa kamatama naraslo na 30.000 eura s kamatama, no on se nagodio na 7.500,00 eura – što je i platio.

7.Odredbom članka 22. st. 1. ZZNO-a, propisano je:

„(5) Tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju od 90 dana.“

Odredbom članka 10.st.toč.1. i toč. 3. ZZNO-a, propisano je da je nasilje u obitelji:

„1.primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda.“

3. psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost".

8.Na temelju svih provedenih materijalnih i personalnih dokaza, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju navoda obrane okrivljenika, koji priznaje počinjenje prekršaja za koji se tereti, Sud je utvrdio nedvojbeno dokazanim da je okrivljenik inkriminirane zgode, na način opisan u izreci, prema svojoj kćeri HČ počinio psihičko nasilje koje je kod nje prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost, čime je počinio nasilje iz članka 10. toč. 3. ZZNO-a te prema svom šogoru UČ primijenio fizičku silu uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, čime je počinio nasilje iz članka 10. toč. 1. ZZNO-a , a sveukupnim ponašanjem počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. istog Zakona.

9.Pri izboru vrste i mjere kazne koju će izreći okrivljeniku za počinjeni prekršaj, Sud je uzeo u obzir sve okolnosti propisane odredbom članka 36. Prekršajnog zakona. Sud nije našao otegotnih okolnosti na strani okrivljenika, dok mu je kao olakotne okolnosti uzeo u obzir činjenicu da okrivljenik, kao i njegova obitelj žive u iznimno teškim, opterećujućim i izazovnim životnim okolnostima, uslijed teške bolesti njegove supruge, a briga i skrb oko nje i kućanstva - u kojem je osim njih dvoje živjela i njihova kćer HČ - tempore criminis je bila najviše na leđima okrivljenika, kako je to utvrđeno iz njegova iskaza, koji je potvrdila i njegova kćer, a radi čega je, što je životno, uslijed neminovne psihičke i fizičke iscrpljenosti koju takva skrb sa sobom nosi - predmetne zgode reagirao na način činjenično opisan u izreci, koje ponašanje mu je, u odnosu na nju, njegova kćer oprostila, shvaćajući kakva je situacija bila, opisujući je kao napetu te navela da ne zamjera svome ocu riječi koje joj je uputio.

9.1.Stoga mu je odlučio izreći novčanu kaznu, a ne kaznu zatvora, odmjerivši mu novčanu kaznu, a obzirom na njegovo imovno stanje odmjerio u posebnom zakonskom minimumu, smatrajući da će se tako odmjerenom kaznom postići svrha prekršajnog kažnjavanja.

10. Sud prema okrivljeniku nije primijenio predloženu zaštitnu mjeru obaveznog psihosocijalnog tretmana, jer je utvrdio da ne postoji nasilničko ponašanje na strani okrivljenika niti opasnost da bi mogao ponovno počiniti nasilje u obitelji, prema svojoj kćeri i šogoru; prema kćeri - upravo obzirom na olakotne okolnosti navedene u prethodnoj točki, te obzirom da je i tijekom postupka utvrđeno da je njihov odnos skladan, a prema šogoru – obzirom na iste razloge te obzirom da okrivljenikova supruga više ne živi sa okrivljenikom pa njegov šogor nema niti potrebe dolaziti u kuću okrivljenika.

11. Kako je okrivljenik proglašen krivim, Sud ga je obvezao na plaćanje paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu koji je odmjeren obzirom na složenost i trajanje postupka, te njegovo imovno stanje.

12.Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 18. svibnja 2026.

Sutkinja

Melita Šimić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Rijeci, Prekršajnom odjelu, za Visoki Prekršajni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u dva istovjetna primjerka.

Dostavna naredba:

1.Tužitelju,

2. Okrivljeniku,

3. Žrtvama,

3. U spis.