REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2078/2021-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari tužitelja OM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, iz Zagreba, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Štih, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Zvonimira Bodrožića, odvjetnika u Zagrebu i zamjenika punomoćnice tuženika Ćamila Salahovića, odvjetnika u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 18. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju s naslova neimovinske i imovinske štete iznos od 4.814,70 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. travnja 2026. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena , sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 2.167,15 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. svibnja 2026. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske i imovinske štete za razdoblje od 25. travnja 2019. do 2. travnja 2026. kao neosnovan.

IV. Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu 1.185,30 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe koju je tužitelj izvršio na ročištu održanom 03. travnja 2026.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 6. kolovoza 2021. podnio tužbu u kojoj navodi da je 17. lipnja 2018. oko 11 sati došlo do prometne nezgode u Koprivnici na raskrižju Peteranske ceste, Ulice Josipa Bukovčana, Ulice Čarda i Ulica M. Pavleka Miškina. Predmetnu prometnu nezgodu prouzrokovala je VM upravljajući vozilom marke i tipa „Peugeot 206“ reg. [registarska oznaka], koja je oduzela prednost prolaska vozilu reg. [registarska oznaka] naletjevši na isto. U vozilu reg. [registarska oznaka] trenutku prometne nezgode kao putnik nalazio se OM te je isti pritom zadobio tjelesne ozljedeGore navedeno vozilo krivca za predmetnu prometnu nezgodu reg. [registarska oznaka] bilo je obvezno osigurano policom od autoodgovornosti kod ADRIATIC OSIGURANJE d.d. (ranije: Jadransko osiguranje d.d.). Nakon navedene prometne nezgode tužitelju je odmah pružena hitna liječnička pomoć u nadležnoj liječničkoj ustanovi te je daljnje liječenje nastavio sukladno uputama liječnika. Tužitelju su dijagnosticirane tjelesne povrede koje su detaljno opisane u liječničkoj dokumentaciji koja se prilaže. Razlogom navedenog štetnog događaja, tužitelj BM je pretrpio i još uvijek trpi neimovinsku štetu u vidu intenzivnih i dugotrajnih bolova, primarnog i sekundarnog straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, a nakon završenog liječenja tužitelj će ulagati pojačane napore u životu i radu. Za vrijeme liječenja tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega bližnjih . Na temelju naprijed navedenog te temeljem priležeće medicinske dokumentacije, cijeneći odredbe iz čl. 19. i 1100. Zakona o obveznim odnosima, tužitelj potražuje naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje, te imovinske štete, i to: duševne boli zbog smanjena životne aktivnosti, pretrpljenih bolova, pretrpljenog straha, tuđe pomoći i njege tijekom liječenja u daljnjem iznosu od 11.000,00 kn (pored iznosa plaćenih od strane tuženika prije podnošenja tužbe) uvećano za zakonske zatezne kamate od dana primitka odštetnog zahtjeva kod tuženika. Tužitelj se obratio tuženiku u mirnom postupku i to odštetnim zahtjevom od 15. travnja 2019., kojeg je tuženik zaprimio 25. travnja 2019. nakon čega je tuženik tužitelju isplatio novčani iznos od 13.150,00 kn, no isti iznos nikako ne može predstavljati pravičnu novčanu naknadu tužitelju, pa zbog tog razloga tužitelj od tuženika tužbom potražuje daljnje novčane iznose kako je navedeno u tužbenom zahtjevu. Ujedno, tužitelj navodi kako sukladno Zakonu o obveznim odnosima i drugim pozitivnim propisima od tuženika potražuje i isplatu zakonskih zateznih kamata od dana primitka odštetnog zahtjeva kod tuženika. Također, tužitelj navodi kako tuženik nije specificirao na što se odnose isplaćeni iznosi, pa tužitelj predlaže da sud pozove tuženika da se očituje glede istoga, a sve kako bi tužitelj mogao uskladiti svoj tužbeni zahtjev. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 11.000,00 kuna s osnova neimovinske i imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25. travnja 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena te mu naknaditi i parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena i to od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje kao neprijepornu činjenicu da se 17. lipnja 2018. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen temeljem članka 22. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog tjelesne ozljede, smrti, narušavanja zdravlja i uništenja ili oštećenja stvari te da je tuženik tužitelju na ime naknade štete isplatio iznos od 13.150,00 kn. Kako upravo navedeni iznos, a uvažavajući težinu povrede i okolnosti slučaja, predstavlja pravičnu novčanu naknadu za štetu koju je tužitelj pretrpio u ovom štetnom događaju tuženik smatra da je navedenom isplatom svoju obvezu ispunio u cijelosti. Tuženik osporava da bi tužitelj u predmetnoj nezgodi zadobio ozljedu u vidu istegnuća mišića vrata budući se ta dijagnoza prvi puta spominje 5 mjeseci po nezgodi uslijed čega se ista zbog proteka vremena više ne može uzročno povezati s predmetnom nezgodom. Nadalje, tuženik ističe kako lokalitet ozljeda, ponajprije natučenje glave, upućuje na zaključak da tužitelj, koji se nalazio kao putnik na stražnjem sjedalu, nije koristio sigurnosni pojas čime je doprinio nastanku štete. Ističe da osporava visinu zahtjeva tužitelja s naslova imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege i osporava zatraženi tijek zateznih kamata. Nadalje, ističe prigovor zastare tužiteljeva potraživanja jer je tužba podnesena tri godine od proteka štetnog događaja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Tužitelj je podneskom od 22. rujna 2023. nakon provedenog medicinskog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da se naloži tuženiku da naknadi tužitelju s naslova neimovinske i imovinske štete iznos od 3.500,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 25. travnja 2019. do isplate čemu se tuženik usprotivio na ročištu održanom 25. siječnja 2024. navodeći da je tužitelj povisio tužbeni zahtjev te ističući prigovor zastare na preinačeni dio ukazujući pri tome na sudsku praksu o pitanju zastare na preinačeni dio. Sud je na ročištu donio rješenje kojim se dopušta preinaka tužbenog zahtjeva te da će raspravljati o tužbenom zahtjevu iz podneska od 22. rujna 2023.

3.1. Tužitelj je nadalje na ročištu održanom 3. travnja 2026. povisio tužbeni zahtjev navodeći da potražuje ukupan iznos od 7.745,30 eura odnosno 6.000,00 eura s naslova neimovinske i imovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 25. travnja 2019. do isplate obzirom na to da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 13.150,00 kuna i to jer je od donošenja pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su - IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. prema kojem se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenoga 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50%, proteklo šest godina, da je u tijeku visoka tekuća inflacija te da su realni troškovi života porasli za 100 -200 % kao i premija osiguranja od oko 40% čemu se tuženik usprotivio navodeći da niti jedan podatak koji je tužitelj iznio nije točan, a što je provjerljivo kroz podatke Državnog zavoda za statistiku te je istaknuo prigovor zastare na preinačeni dio.

4. Ovaj sud smatra da prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva treba uzeti u obzir općepoznatu činjenicu inflatornih kretanja i porasta troškova života, a koji su nastali nakon donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. u vezi promjene Orijentacijskih kriterija i iznos za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenoga 2002.

4.1. Imajući u vidu naprijed navedeno kao i da je preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka sud je u smislu odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) dopustio preinaku tužbu zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u provjeru osiguranja bazu podataka o osiguranju od automobilske odgovornosti (stranica 6 spisa), obvezni prekršajni nalog od 05. srpnja 2018. Policijske uprave Koprivničko križevačke, Postaje prometne policije Koprivnica (stranica 7-8 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (stranica 9-21 spisa), zahtjev za naknadu štete (stranica 22-23 spisa), odgovor tuženika na odštetni zahtjev (stranica 24 spisa), presliku zdravstvenog kartona tužitelja (stranica 54-82, 142-150 spisa), izveo je dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima dr. med. Augustu Mijiću i dr. med. Tomislavu Breitenfeldu (stranica 89-93 i 99-104 spisa), saslušao vještake na ročištu (stranica 118-120 spisa) te izvršio uvid u svu drugu dokumentaciju priloženu spisu.

6. Sud je obzirom na prigovor tuženika da tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom te da je time doprinio nastanku štetnog događaja na ročištu 10. veljače 2025. odredio izvođenje dokaza kombiniranim sudsko medicinskim vještačenjem na okolnosti je li tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom te pozvao tuženika da u roku od 30 dana uplati predujam potreban za provođenje vještačenja.

6.1. Tuženik je podneskom od 28. svibnja 2025. obavijestio sud da odustaje od provođenja dokaza kombiniranim sudsko medicinskim vještačenjem zbog čega sud nije izvodio dokaze vezane za odgovornost tuženika odnosno eventualni doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja. Stoga sud smatra da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja te da nema doprinosa tužitelja nastanku istog.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno članku 8. ZPP, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete iz prometne nesreće u kojoj je ozlijeđen tužitelj na temelju odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje; ZOO) u svezi odredbe članka 1100. ZOO-a (za naknadu neimovinske štete) i odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO-a (za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu).

9. Među strankama nije sporno da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora te da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 13.150,00 kuna što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za 1 euro iznosi 1.745,30 eura, pasivna legitimacija tuženika te isključiva odgovornost osiguranika tuženika u nastanku štetnog događaja iz naprijed navedenih razloga.

10. Među strankama je sporno je li nastupila zastara tužiteljeva potraživanja, visina tužbenog zahtjeva, je li nastupila zastara u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva te tijek zateznih kamata na zatražene iznose naknade štete.

11. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz vještačenjem po vještacima dr. med. Augustu Mijiću, spec. kirurg i dr. med. Tomislavu Breitenfeldu, spec. neurologu koji su u nalazu i mišljenju od 03.01.2023. (stranica 89-94 spisa) naveli da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede u vidu natučenja glave, potresa mozga, oguljotine čela, oguljotine desne strana lica, isčašenje akromioklavikularnog zgloba O 3 desnog ramenas s time da trajne posljedice ozljeda umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja za 10% s kirurške strane u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu. S neurološkog stanovišta nema trajnih posljedica s time da vještaci smatraju kako nije potrebno provoditi vještačenje po oftamologu jer je tužitelj otprije (2015.) po kontrolama oftamologa. Tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda lječenja) je u jakom intenzitetu trajao 3 dana, u srednjem 7 dana, a u manjem 30 dana. Kasni strah je trajao 60 dana, a manifestira se zabrinutošću u situacijama prometa. Bol jakog intenziteta je trajala oko 3 dana, srednjeg oko 7 dana, manjeg još oko 80 dana. Zaostali manje boli su trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore. Tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće 60 dana po 3 sata dnevno; nakon toga 60 dana po 1 sat dnevno. Tužitelj je morao mirovati i nije mogla raditi za nj uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba. Liječenje tužitelja je završeno 22.01.2019.

12. Tuženik je podneskom od 16.03.2023. prigovorio nalazu vještaka u dijelu koji se odnosi na smanjenje životnih aktivnosti tužitelja od 10%, u dijelu koji se odnosi na tegobe vratne kralježnice jer se iste spominju tek pet mjeseci nakon nezgode, u dijelu koji se odnosi na završetak liječenja tužitelja sa danom 22.01.2019., te u dijelu ocjene bolova i straha tužitelja kao previsoko postavljenih, dok tužitelj nije imao primjedbi na nalaz vještaka.

13. Povodom prigovora tuženika na nalaz i mišljenje vještaka sud je na ročištu održanom 25.01.2024. (stranica 118-119 spisa) saslušao vještaka dr. med. Augusta Mijića koji je naveo da nakon uvida u spis vještvo na stranici 99 spisa do 104 spisa je krivi nalaz te da je ispravan nalaz koji se nalazi na stranici 89 do 94 spisa po svim točkama. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika na što se odnosi 10% opisanih trajnih posljedica naveo je da kako se 10% trajnih posljedica odnosi na kiruršku ozljedu točnije na iščašenje akromioklavikularnog zgloba desnog ramena. Na pitanje da li je ova dijagnoza desnog ramena opisana u otpusnom pismu Opće bolnice Koprivnica od 19.6.2018. vještak je naveo kako u tom otpusnom pismu se navodi natučenje glave, oguljotina čela i lica kao dijagnoze. Na pitanje kada je prvi puta postavljena ova dijagnoza vještak je naveo kako je prvi puta postavljena dijagnoza razdora u području desnog ramena 17.7.2018. u KB Sveti Duh u Zagrebu. Na pitanje da li se može nedvojbeno dovesti u vezu ruptura u području desnog ramena i štetni događaj vještak je odgovorio potvrdno. Naime, u otpusnom pismu Opće bolnice Koprivnica mjesec dana ranije prilikom kliničkog pregleda opisuje se bolnost vanjske trećine ključne kosti te desnog ramena. Na pitanje da li je ruptura u području desnog ramena bila opisana kod prvog pregleda u Općoj bolnici Koprivnica vještak je naveo kako radiološka obrada u Koprivnici ne opisuje prijelom, naveo je da su zglobna tijela u zglobu kongluentna, to znači da ne opisuje iščašenje, prijelom u području desnog ramena. RTG ramena od 17.7.2018. opisuje iščašenje u području desnog ramena tzv. Tossy 3 bez znakova svježeg prijeloma. Ovaj opis u području desnog ramena mjesec dana po nezgodi opisuje najteži oblik razdora u području akromioklavikularnog zgloba. Isti se nije opisivao 17.6.2018., znači mjesec dana ranije. Na daljnji upit kako je moguće da se ovakav razdor nije vidio mjesec dana ranije vještak je odgovorio je da postoji mogućnost da ozljeda nije bila tada još kompletna i zbog toga su zglobna tijela bila kongluentna. S odmakom vremena ta slabost je rezultirala kompletnim razdorom koji se dalje navodi tijekom cijelog liječenja zbog čega je bila i preporuka da se isti operativno zbrine. U priloženom zdravstvenom kartonu izlistane su samo laboratorijske obrade tako da je nemoguće vidjeti kada se tužitelj javio kod liječnika i kako je tekao način liječenja. Za period prije predmetnog događaja, prije 2018. godine, potreban je preslik zdravstvenog kartona da se vidi da li je ikada liječio ili imao tegobe u području desnog ramena. Dovoljan bi bio i pismeni iskaz liječnika opće medicine da nikada prije predmetnog događaja nije liječio ili imao ikakve tegobe u području desnog ramena. Vještak je naveo kako opisana ozljeda recentna u području desnog ramena tzv. Tossy 3 nije posljedica degenerativnih promjena već može nastati isključivo traumom. Na daljnji upit da li bi operacija u području desnog ramena mogla utjecati na stanje tužitelja vještak je odgovorio potvrdno. Očekuje se u nekom obimu da operacija rezultira povoljnijim stanjem nego što je bez operacije. Bilo bi bolje da je tužitelj operirao rame, kao što mu je preporučeno nalazom ortopeda od 6.8.2018. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li bi operacija uzrokovala dodatne bolove, strah i naruženje i tuđu pomoć vještak je naveo da bi sigurno, ali za očekivati je da bi smanjila trajne posljedice.

14. Sud je istom ročištu saslušao vještaka dr. med. Tomislava Breitenfelda koji je na upit punomoćnika tuženika odgovario da prema opisu iz priložene medicinske dokumentacije tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio je potres mozga za koji cijene da je imao samo prolazne zdravstvene smetnje te kao takav nije uzet u obzir prilikom procjene trajnih posljedica.

15. Prije svega valja navesti da je sud prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja imajući u vidu navode vještaka dr. med. Augusta Mijića da je nalaz i mišljenje dostavljen na listu 99 do 104 spisa pogrešan nalaz te da je ispravan nalaz koji su vještaci dostavili se nalazi na listu 89 do 94 spisa, uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka na listu 89 do 94 spisa. Nakon što su vještaci saslušani na ročištu te prema ocjeni ovog suda detaljno obrazložili svoj nalaz i mišljenje na način da su odgovorili na sve primjedbe tuženika sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka na listu 89 do 94 spisa izrađen kao stručan i objektivan u skladu s pravilima znanosti i struke utemeljen na medicinskoj dokumentaciji i osobnom pregledu tužitelja sve u smislu odredbe čl. 258. ZPP, a i tuženik nije imao primjedbe na nalaz vještaka.

16. Tužitelj saslušan u postupku kao stranka naveo je da se na lazio na mjestu putnika, na stražnjem sjedalu iza vozača. Ne znam je li bio vezan sigurnosnim pojasom, ne zna je li taj automobil uopće ima sigurnosni pojas na stražnjem sjedalu. Ne sjeća se događaja jer se onesvijestio i probudio u bolnici. U bolnici su mu radili pretrage, bio je tamo četiri dana, a onda su ga otpustili kući na način da su mu rekli da je zapravo zdrav čovjek, osim natučenja i potresa mozga. Kada je došao kući sam ležao je oko mjesec i pol. Boljelo ga je desno rame, nije mogao leći na tu stranu, već je ležao na leđima ili na lijevoj strani. Njegova liječnica opće prakse dala mu je uputnicu da ide na fizikalnu terapiju i tu terapiju obavio je ambulantno. Terapija je trajala 3 ili 4 mjeseca. Kod svoje liječnice je išao otprilike mjesec ili dva mjeseca nakon nezgode. Liječnica ga je pregledala, i uputila ga u KB Sveti Duh radi ramena gdje su mu utvrdili tu ozljedu ramena. Kod svoje liječnice je išao i nakon toga. Prije ove nezgode nije imao nikakvih problema s ramenom. Vezano za pitanje je li dobio preporuku za operaciju i zašto se nije na nju odlučio tužitelj je naveo da ga je privatni liječnik uputio na operaciju i rekao da bi to bilo dobro za njega radi bolje pokretljivosti, međutim, drugi liječnik neurokirurg mu je rekao da to nije baš dobro za njega, da ne mora na operaciju i da se ne zna kako bi ta operacija ispala za njega. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao uvjerljiv jer je u skladu s provedenim dokazima i dokumentacijom u spisu te je tužitelj iskazivao opisujući samu prometnu nezgode i posljedice koje trpi uslijed iste

17. Temeljem navedenog medicinskog vještačenja utvrđeno je kako je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu članka 19. stavak 2. u vezi s člankom 1046. ZOO - a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu na temeljem članka 1100. stavak 1. ZOO -a. Također je provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega, a čime mu je nastala imovinska šteta u smislu članka 1095. stavak 1. ZOO-a.

18. Slijedom navedenoga, tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete na temelju članka 1100. stavak 1. ZOO-a pri čemu je sud utvrđivao činjenice - kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu novčane naknade u smislu članka 1100. stavak 2. ZOO-a s time da je prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade uzeo u obzir pravno shvaćanje zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. prema kojem se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenoga 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50% kao i inflatorna kretanja te povećanja troškova života koja su uslijedila nakon zauzetog pravnog shvaćanja.

19. Iz nalaza i mišljenja vještaka ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda lječenja) je u jakom intenzitetu trajao kod tužiteja 3 dana, u srednjem intenzitetu 7 dana, a u manjem intenzitetu 30 dana. Kasni strah je trajao 60 dana, a manifestira se zabrinutošću u situacijama prometa zbog čega tužitelju, prema ocjeni ovog suda, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.800,00 eura.

19.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju trpio fizičke bolove jakog intenziteta oko 3 dana, srednjeg intenziteta oko 7 dana te manjeg intenziteta još oko 80 dana. Zaostali manje boli su trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore čega mu prema ocjeni ovog suda pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.800,00 eura.

19.2. Zbog trajnih posljedica ozljeda zadobivenih u štetnom događaju postoji smanjenje opće, životne i radne sposobnosti kod tužitelja za 10% s kirurške strane u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu u kojem omjeru tužitelj trpi duševne boli, dok sa neurološkog stanovišta nema trajnih posljedica zbog čega, prema ocjeni ovog suda, tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.000,00 eura sa naslova duševnih boli.

20. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna potrebna tuđa pomoć i njega za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće 60 dana po 3 sata dnevno; nakon toga 60 dana po 1 sat dnevno. Tužitelj je morao mirovati i nije mogao raditi za nj uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba. Dakle, tužitelju je bilo potrebno ukupno 240 sati tuđe pomoći i njege.

20.1. Tužitelj je na ročištu održanom 3. travnja 2026. zatražio iznos od 7,00 eura po satu s naslova tuđe pomoći i njege. Ovaj sud uzimajući u obzir mjesne prilike u kojima živi tužitelj za jedan sat tuđe pomoć i njege smatra primjerenim iznos od 4,00 eura po satu zbog čega je primjenjujući članak 223. i 223.a ZPP-a, na temelju članka 1095. stavak 1. ZOO-a tužitelju dosudio iznos od 960,00 eura sa naslova imovinske štete osnovom tuđe pomoći i njege.

21. Vezano za prigovor tuženika o zastari tužiteljeva potraživanja valja navesti da je odredbom čl. 230. ZOO-a propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. Dakle, riječ je o subjektivnom roku prema kojem zastara zahtjeva za naknadu prouzročene štete ovisi kumulativno o dvjema činjenicama i to saznanju oštećenika za štetu i saznanju oštećenika za osobu koja je štetu učinila.

21.1. Pod saznanjem oštećenika za štetu valja imati u vidu ne samo saznanje o postojanju štete već i saznanje o obujmu štete, odnosno o elementima njezine visine, a to je prema ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju kada je liječenje tužitelja povodom štetnog događaja završeno i kada je zdravlje stabilizirano. Imajući u vidu da je prema nalazu vještaka inicijalno liječenje tužitelja završeno 22. siječnja 2019.,a tužitelj je podnio tužbu u ovom postupku 06. kolovoza 2021., prigovor zastare tuženika ukazuje se neosnovanim.

22. Nadalje, u odnosu na tuženikov prigovor zastare u dijelu kojim je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev valja navesti da u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva pitanje zastare se u odnosu na povećani dio zahtjeva ocjenjuje samostalno onda kada se uz povećanje tužbenog zahtjeva mijenja pravna i činjenična osnova prijašnjeg tužbenog zahtjeva do mjere koja dovodi do izmjene istovjetnosti zahtjeva (tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev x-424/11-2 od 29. siječnja 2014.). U konkretnom slučaju nije riječ o preinaci tužbe izmjenom činjenične osnove zahtjeva već je predmetni zahtjev za naknadu neimovinske štete preinačen povećanjem novčanog zahtjeva za naknadu neimovinske i imovinske štete, bez izmjene činjenične i pravne osnove tužbe, tako da je prekid zastare nastupio podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev, a ne tek preinakom tužbe za preinačeni dio zahtjeva.

23. U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Dakle, povećanje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbe s osnove naknade neimovinske i imovinske štete, koja se sastoji u traženju većeg iznosa naknade već utužene štete, u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP. U slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (tzv. neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara zahtjeva za naknadu štete po toj osnovi prekida se već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva (tako u odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-573/20214-2 od 1. travnja 2025.)

24. Stoga sud nalazi tuženikov prigovor zastare preinaci tužbenog zahtjeva tužitelja neosnovanim ozbirom na to da tužitelj nije promijenio pravnu i činjeničn osnovu zahtjeva već je uslijed porasta troškova života i inflatornih kretanja povećao novčani iznos koji traži s naslova neimovinske i imovinske štete.

25. Tužitelj je na ročištu održanom 3. travnja 2026. konačno postavio tužbeni zahtjev tražeći isplatu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 7.745,30 eura umanjeno za iznos od 13.150,00 kuna što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro iznosi 1.745,30 eura, tako da tužitelj potražuje iznos od 6.000,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2019. do isplate.

25.1. Slijedom navedenog, sud ocjenjuje da tužitelju pripada pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 5.600,00 eura i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 960,00 eura, odnosno ukupno 6.560,00 eura. Ovaj iznos umanjen je za isplaćenih 13.150,00 kuna odnosno iznos od 1.745,30 eura, što među strankama nije sporno, pa je tužitelju dosuđena naknada neimovinske i imovinske štete u iznosu 4.814,70 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za iznos od 1.185,30 eura odbijen kao neosnovan.

26. U pogledu tijeka zateznih kamata važno utvrditi kada je tuženik došao u zakašnjenje s ispunjenim svojih obveza isplate pravične novčane naknade, a sve sukladno članku 29 stavak 1. ZOO-a kojim je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

27. Odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje u tekstu: ZOOP), propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st. 1. tog članka, tj. isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

27.1. Primjenom odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP tuženik nije mogao pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade neimovinske štete i imovinske u većem iznosu (zatraženom podneskom tužitelja od 22. rujna 2023. odnosno na ročištu održanom 3. travnja 2026.) obzirom da je tužitelj navedenim podneskom zatražio isplatu naknade štete za daljnji - povećani iznos, veći od iznosa zatraženog u zahtjevu za mirno rješenje spora odnosno tužbi te ponovno povećao (preinačio) zahtjev na ročištu od 3. travnja 2026., a koju preinaku sud smatra svrsishodnom za konačno rješenje odnosa između stranaka zbog čega je istu dopustio.

28. U situaciji kada je tužitelj povisio tužbeni zahtjev s naslova neimovinske i imovinske štete u iznosu većem od onoga koji je zatražen u zahtjevu za mirno rješenje spora i u tužbi, zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete koji bi bio veći od onoga koji se ranije potraživao, budući je tužitelj podneskom od 22. rujna 2023. te ponovno na ročištu održanom 3. travnja 2024. preinačio tužbeni zahtjev, ne mogu početi teći prije te preinake tužbe (u tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-573/2024, Rev-1133/2021 od 14. prosinca 2021. i Rev-50/2022 od 23. travnja 2023., Rev-222/2023 od 5. rujna 2023. te Rev-376/23 od 9. svibnja 2023.).

28.1. Iz navedenih razloga sud je tužitelju dosudio zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete za razdoblje od 3. travnja 2026. (kada je tužitelj ponovno preinačio tužbeni zahtjev) do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate odbio za razdoblje od 25. travnja 2019. do 02. travnja 2026. kao neosnovan zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 2. ZPP -a kojim je propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

29.1. Uspjeh tužitelja iznosi 100% u odnosu na osnovu i 80,24 % u odnosu na visinu odnosno njegov uspjeh u sporu iznosi 90,12% (100+80,24=180,24:2=90,12%). Uspjeh u sporu tuženika iznosi 9,88% (100%- 90,12% uspjeha tužitelja) što znači da je tužitelj u većoj mjeri usp io u parnici i od njegovog postotka oduzima se postotak uspjeha tuženika te se tužitelju odmjerava naknada troškova u omjeru od 80,24% (90,12% uspjeha tužitelja umanjeno za 9,88% uspjeha tuženika).

30. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.) i to

-za sastav odštetnog zahtjeva (Tbr. 32-100 bodova),

-sastav tužbe (Tbr. 7/1-100 bodova),

-sastav podneska od 04.03.2022. (Tbr. 8/1-100 bodova),

-zastupanja na ročištu 11.04.2022. (Tbr. 9/1-100 bodova),

-sastav podneska 21.04.2022. (Tbr. 8/4-25 bodova),

-sastav podneska od 04.05.2022. (Tbr. 8/4-25 bodova),

-sastav podneska od 22.09.2023. (Tbr. 8/1-100 bodova),

-zastupanja na ročištu 25.01.2024. (Tbr. 9/1-100 bodova),

-zastupanja na ročištu od 10.02.2025. (Tbr. 9/1- 100 bodova),

-sastav podneska od 03.04.2025. (Tbr. 9/1-100 bodova), odnosno ukupno 850,00 bodova uz vrijednost boda od 2,00 eura odnosno ukupno 1.700,00 eura uz pdv od 25% od 425,00 eura odnosno 2.125,00 eura. (Tbr. 52/3 Tarife je propisano da kad sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Od 25. studenoga 2023. na snazi je vrijednost boda od 2,00 eura).

31. Također mu je priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 26,54 eura i sudske pristojbe za presudu u iznosu 53,08 eura, tj. ukupno 2.204,62 eura. Ovaj iznos umanjen je za 80,24 % uspjeha u sporu, pa je tužitelju priznat trošak u iznosu 1.768,98 eura.

32. Trošak plaćenog predujma medicinskog vještačenja u iznosu 398,17 eura tužitelju je priznat u cijelosti, jer je bio potreban bez obzira na uspjeh u sporu. Stoga je tužitelju ukupno dosuđen trošak u iznosu 2.167,15 eura. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

33. Ističe se da sud trošak određuje primjenom članka 155. ZPP-a i prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Sud nije priznao trošak pristupa punomoćnika na ročištu za objavu presude na kojem se objavljuje presuda. Konkretni trošak nije od nikakvog značaja za vođenje parnice, jer o toj radnji ne ovisi odluka suda te pristup ovom ročištu nije obavezan i nije od nikakvog utjecaja na pravo stranke budući postoji mogućnost isticanja presude na internetskoj stranici e -Oglasna ploča sudova (članak 335. stavak 10. ZPP-a). Dakle, pristup punomoćnika ročištu za objavu presude nije od značaja za vođenje parnice, a samo takvi troškovi se u smislu članka 155. ZPP-a smatraju opravdanim parničnim troškovima.

34. Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a.

U Zagrebu 18. svibnja 2026.

Sutkinja

Ingrid Šegon

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o plaćanju pristojbe za presudu 53,08 eura

2. Tuženiku po punomoćniku