REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7513/2024-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Snježani Karlušić, u pravnoj stvari tužitelja ĆD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nadi Magdić, odvjetnici iz Ogulina, B. Frankopana 8, protiv tuženika Addiko bank d.d iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, zastupan po punomoćniku Toniju Smrčeku, odvjetniku iz Zagreba, Savska cesta 32, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 23. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Nade Magdić, odvjetnice i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 18. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je dio odredbe članka 8. stavak 2. ugovora o kreditu broj: 016- 2361/2005 sklopljenog 16. studenog 2005. između tužitelja ĆD i pravnog prednika tuženika Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. iz Zagreba, koji glasi:

"U slučaju prijevremene konačne otplate kredita..., banka je ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama Hypo Alpe- Adria-Bank d.d." nepošten i ništav.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju ĆD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.771,59 eura/51.020,52 kuna (slovima: šest tisuća sedamsto sedamdeset jedan euro i pedeset devet centi/ pedeset jedna tisuća kuna i dvadeset kuna i pedeset dvije lipe) sa zakonskim zateznim kamatama od 11. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, te od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja ĆD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za zakonske zatezne kamate za razdoblje od 10. srpnja 2013. do 11. srpnja 2013.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, nadoknaditi parnične troškove tužitelju ĆD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu 2.103,28 eura (slovima: dvije tisuće sto tri eura i dvadeset osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude 18. svibnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, za nadoknadom troškova postupka u iznosu 2.250,00 eura (slovima: dvije tisuće dvjesto pedeset eura) .

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj 30. travnja 2018. tužitelj navodi da je u svojstvu korisnika kredita sa pravnim prednikom tuženika Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. kao kreditorom dana 16. studenog 2005. sklopio ugovor o kreditu broj: 016-2361/2005 kojim je tuženik tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu 318.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za devize važeće na dan korištenja kredita, na rok otplate do 30. studenog 2035. Tužitelj je kredit prijevremeno otplatio 10. srpnja 2013.

2. U članku 8. st. 2. predmetnog Ugovora o kreditu je ugovoreno da u slučaju prijevremene otplate kredita ili djelomične otplate kredita je Banka ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge tuženika, što je na koncu, obzirom da je kredit prijevremeno otplaćen rezultiralo time da je tuženik prilikom zatvaranja kredita temeljem navedene odredbe naplatio tužitelju naknadu za prijevremenu otplatu kredita ( tzv. izlazna naknada).

3. Predmetni ugovor o kreditu parnične stranke su sklopile u okolnostima u kojima je prednik tuženika koristio nepoštenu poslovnu praksu te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničko društvo nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovornu odredbu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita na koji način je doveo tužitelja u neravnopravni položaju kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Tuženik je na opisani način postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine, broj: 96/03; u daljnjem tekstu: ZZP/03) i to članku 81., što ima za posljedicu ništetnost predmetne odredbe (čl. 87. ZZP/03).

4. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. istog članka ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

5. Tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora sa tužiteljem nije pojedinačno pregovarao niti je ugovorom utvrdio egzaktne parametre temeljem kojih bi tužitelj mogao znati kolika će biti njegova obveza ukoliko prijevremeno otplati kredit.

6. U tužbi i tužbenom zahtjevu u podnesku od 12. studenog 2025. tužitelj traži da se utvrdi ništavom odredba čl. 8. st. 2. Ugovora u dijelu u kojemu je ugovoreno da u slučaju prijevremene končane otplate kredita ili djelomične otplate kredita Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge tuženika, kao i isplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 6.771,59 eura/51.020,52 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 10. srpnja 2013. do isplate te trošak postupka sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate (list 1-5 spisa i list 329 spisa).

7. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim da su stranke sklopile ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio tužitelju stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 318.700,00 CHF na rok otplate 30 godina te da je Ugovor o kreditu prijevremeno otplatio 10. srpnja 2013. Nije sporno ni da je u članku 8. st. 2. Ugovora o kreditu određeno da se u slučaju prijevremene otplate kredita korisnik ( ovdje tužitelj) kredita obvezuje izvršiti uplatu prema obračunu banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Odluci o naknadama tuženika. Sporno je među parničnim strankama je li tuženik neosnovano naplatio naknadu za prijevremenu otplatu kredita odnosno je li odredba Ugovora o kredita koja tuženiku daje pravo naplatiti naknadu u slučaju prijevremene otplate kredita nepoštena. Odredba čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu nije nepoštena u smislu ZZP/2003. Sukladno članku 87. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava. Sukladno čl. 81. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema tome, da bi odredba čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu bila nepoštena potrebno je da su kumulativno ispunjeni slijedeći uvjeti: a) da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, b) da je ona i /ili nejasna i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva, c) da je ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača ( tužitelja). S tužiteljem se pojedinačno pregovaralo o spornoj odredbi iz čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu. Naime, u članku 16. Ugovora o kreditu stoji da su ugovorne odredbe strane izričito prihvatile odredbe poslovnih uvjeta tuženika, a naročito odredbe i tarife Odluke o naknadama tuženika, kao i sve njihove kasnije izmjene i dopune. Odredba čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu, ne može biti nepoštena, a prema tome niti ništetna iz razloga što se o njoj pojedinačno pregovaralo. Također, temeljem čl. 84. ZPP/03 uopće nije ni dozvoljeno ocjenjivati jesu li odredbe članka 8. st. 2. ugovora o kreditu nepoštene budući da su iste jasne i uočljive i razumljive. Predmetna odredba Ugovora o kreditu nije protivna načelu savjesnosti i poštenja. Ugovaranje naknade za prijevremenu otplatu kredita uobičajeno je u bankarskom poslovanju, te nije zabranjeno niti jednim prisilnim propisom. U konkretnom slučaju, naplaćeni iznos od 51.020,52 kuna odgovora opisanom iznosu administrativnih troškova i troškova osoblja koji su posljedica obrade zahtjeva za prijevremenu naplatu te rizika promjene aktivne i pasivne kamatne stope i kao takav predstavlja unaprijed ugovoreni iznos naknade štete u smislu čl. 345. st. 3. Zakona o obveznim odnosima. Kao takav, on nije u očitom nerazmjeru sa štetom zbog čega je valjano ugovoren Ugovorom o kreditu. Osporava sve činjenične navode tužbe i osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva (list 32-45 spisa).

8. Među strankama je nesporno: da je tužitelj sa pravnim prednikom tuženika sklopio ugovor o kreditu 16. studenog 2005. te da je 10. srpnja 2013. tužitelj prijevremeno otplatio kredit pri čemu je obračunata naknada za prijevremeni povrat kredita u iznosu 51.020,52 kuna ( odgovor na tužbu ).

9. Iz obavijesti o ukupno plaćenoj glavnici, redovnoj kamati, zateznoj kamati i troškovima za razdoblje od 30. studenog 2005. do 29. travnja 2017. (list 15 spisa) je razvidno da visina naknada za prijevremenu otplatu kredita iznosi 51.020,52 kuna/ 6.771,59 eura.

10. Među strankama je sporno: osnovanost tužbenog zahtjeva.

11. U tijeku postupka pročitana je dokumentacija u spisu i to: ugovor o kreditu broj:

016-2361/2005 od 16. studenog 2005. (list 6-13 spisa), potvrda o otplati duga u cijelosti od 11. srpnja 2013. (list 14 spisa), obavijest o ukupno plaćenoj glavnici, redovnoj kamati, zateznoj kamati i troškovima za razdoblje od 30. studenog 2005. do 29. travnja 2017. (list 15 spisa), specifikacija uplata (list 16-18 spisa), pregled prometa za klijenta (list 19-28 spisa), zahtjev za prijevremenu konačnu otplatu kredita (list 47 spisa), obrazac stambenog kredita za tužitelja (list 48 spisa), simulacija kamatnog prihoda od 10. srpnja 2013. do kraja otplate (list 49-54 spisa), Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o dokumentu "Zelena knjiga: hipotekarni krediti u EU-u" (list 56-78 spisa), Izvješće o stanju na računu i naplaćenim kamatama kod Deutshe Bank AG u razdoblju od veljače 2016. do listopada 2018. (list 86-110 spisa), Izvješće o stanju na računu i naplaćenim kamatama kod Citibank N.A. London Branch u razdoblju od listopada 2014. do listopada 2018. (list 111-212 spisa), obavijest o prijevremenom zatvaranju kredita od 8. srpnja 2013. (list 220 -221 spisa), predugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen između ĆDR kao prodavatelja i BD kao kupca od 7. lipnja 2013. (list 224-227 spisa), Dodatak predugovoru o kupoprodaji nekretnina- Utanačenje od 7. lipnja 2013. ( list 228-230 spisa), ugovor o kreditu za među financiranje kredita stambene štednje i ugovor o kreditu stambenom kreditu s ugovorom o založnom pravu broj: 70058440 (list 231-241 spisa), uvjerenje o prebivalištu za ĆDR (list 242 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 243 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za z. k. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] ( list 244-245 spisa), stambeni kreditu uz valutnu klauzulu u CHF za kupnju stana u stambenom kompleksu Hypo Q.art od Hypo- Alpe- Adria Consultants d.o.o. i kreditni prijedlog od 7. studenog 2005. (list 250 - 253 spisa) i saslušan je tužitelj na raspravi 23. rujna 2019. (list 285 spisa).

12. Tuženik je odustao od saslušanja svjedoka: CD, UD i GD i provođenja financijskog vještačenja kao i prijedlogom za prekid postupka ( podnesak tuženika od 23.1.2006.).

13. Naknadu za prijevremeno zatvaranje kredita je platila BD odnosno dijelom Wustenrot stambena štedionica, koja je bila davatelj kredita BD za kupnju stana koja je glasila na za ĆDR, i to sve na tužiteljevu kreditnu partiju i to po nalogu tužitelja, tako da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati predmetnu naknadu.

14. Iz iskaza tužitelja je razvidno da je predmetni ugovor o kreditu sklopio radi kupnje stana za stanovanje i da je prijevremeno zatvorio predmetni kredit prodajom istog stana, dakle predmetni ugovor je sklopljen izvan trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti korisnika kredita, dakle tužitelj je sklopio kredit za osobne potrebe, pa je razvidno da je tužitelj potrošač u smislu čl. 3. st. 1. t. 1. Zakonu o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03 ).

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništavom odredbe 8. st. 2. ugovora o kreditu kojeg je sklopio tužitelj sa pravnim prednikom tuženikom, a kojom odredbom je ugovoreno da je tuženik ovlašten zaračunati naknadu u slučaju prijevremene otplate kredita, a sukladno Odluci o naknadama banke te za isplatu uplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita u iznosu 6.771,59 eura/51.020,52 kuna.

16. Čitanjem ugovora o kreditu broj: 016-2361/2005 od 16. studenog 2005. kojeg je sklopio tužitelj kao korisnik kredita sa pravnim prednikom tuženika kao kreditorom je razvidno da je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 318.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za devize kreditora važeće na dan korištenja kredita ( točka 1. ugovora) sa trajanjem do 30. studenog 2035. Člankom 8. st. 2. Ugovora ugovoreno je da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu ili djelomičnu otplatu ukoliko o toj namjeri obavijesti Banku najmanje 30 dana unaprijed. Korisnik kredita se obvezuje izvršiti uplatu prema zaključenom obračunu Banke.

17. Iz iskaza tužitelja je razvidno da kada je zatvarao kredit tada mu je rečeno koliko mu iznosi naknada, ali da nije mogao utjecati na visinu naknade za zatvaranje kredita ( citat: "Tada sam saznao da sam dužan platiti banci naknadu i to u visini 52.000,00 kuna. Neugodno sam se iznenadio jer mi to nije bilo poznato, no nisam imao izbora te sam platio i tu naknadu kako bih mogao prijevremeno otplatiti kredit.") Prilikom zatvaranja kredita mu je rečeno koliko iznosi naknada, ali ne od čega se ona sastoji ( rasprava 23.9.2019. - list 285 spisa).

18. Čitanjem ugovora o kreditu broj: 016-2361/2005 od 16. studenog 2005. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika kao kreditora je razvidno da se radi o standardiziranom ( tipskom) ugovoru. Odredbom čl. 142. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01; u daljnjem tekstu: ZOO-a) propisano je da su opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuje pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuje kao i ove. Odredbom čl. 46. ZOO-a propisano je da je objekt ugovorne obveze čindiba koja se može sastojati u davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju, a st. 2. istog članka istog Zakona propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva, dok je u čl. 47. ZOO-a propisano da je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv, ugovor je ništav.

19. Odredbom članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine, broj: 96/03; u daljnjem tekstu: ZZP/03) propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. istog članka ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je čl. 87. st. 1. ZZP propisano da je nepoštena ugovora odredba ništetna.

20. Ugovor je kreditu je djelomično prilagođen potrebama klijenata, ovdje tužitelja i to samo u dijelovima koje se tiču iznosa kredita, roka otplate i namjene, međutim to ne otklanja činjenicu da je i dalje riječ o standardiziranom obliku ugovora o kreditu, kojom se mijenjaju samo navedeni elementi ovisno o situaciji, ali glavni oblik je dalje isti, kao i oni bitni elementi na kojima tuženik kao kreditor ustraje i bez kojih isti ne bi bio sklopljen.

21. Tužitelj je u smislu čl. 3. ZZP potrošač odnosno fizička osoba koja navedeni ugovor o kreditu nije sklopio u svrhu koja bi bila namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dakle isti nema pravnih znanja koja su potrebna da bi mu takva odredba bila jasna i lako razumljiva i to sve za razliku od tuženika koji je sklapanju predmetnog ugovora pristupio u okviru svoje djelatnosti.

22. Budući da je odredba ugovora o kreditu kojom je određeno da je visina naknade za prijevremenu otplatu kredita isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika bez navođenja bilo kakvih drugih parametara koji će određivati visinu naknade, čini takvu odredbu neodređenom i neodredivom te dovodi korisnika kredita, ovdje tužitelja u neravnopravni položaj u odnosu na kreditora, ovdje tuženika iz razloga što on ni na koji način ne može utjecati na visinu naknade, već je upravo tuženik taj koji odlučuje o visini naknade, a korisnik kredita nema potom pravo pregovarati o visini naknade o kojoj je kreditor jednostrano donio odluku. Primjenom čl. 47. ZOO-a predmetna ugovorna odredba čl. 8. st. 2. ugovora je ništava.

23. Odredbom čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašli iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe ugovora nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

24. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. istog članka ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom ugovoru pojedinačno pregovaralo mora to dokazati (čl. 81. st. 4. ZZP/03). Nesporno je da odredba za naknadu za prijevremenu otplatu kredita (čl. 8. st. 2. ) bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika o kojim odredbama se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme u vrijeme sklapanja ugovora. Tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora sa tužiteljem nije pojedinačno pregovarao niti je ugovorom utvrdio egzaktne parametre temeljem kojih bi tužitelj mogao znati kolika će biti njegova obveza ukoliko prijevremeno otplati kredit.

25. Budući da je odredba čl. 8. st. 2. - naknada za prijevremenu otplatu kredita bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika o kojim odredbama se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo (razvidno iz iskaza tužitelja i čitanja predmetnog ugovora), niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora; takva ugovorna odredba uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku-trgovca kao drugu ugovornu stranu pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03); stoga je došlo do značajnije neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, ovdje tužitelja, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava te je odredba čl. 8. st. 2. predmetnog ugovora ništava na temelju čl. 103 st. 1. ZOO-a i odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

26. Budući da je odredba čl. 8. st. 2. ugovora o kreditu od 16. studenog 2005. ništava na temelju čl. 103. ZOO-a. Potom u skladu s člankom 104. ZOO-a je obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog posla, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništavog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koji trpi zbog ništavosti ugovora ako ovaj nije znao li prema okolnostima nije morao znati za postojanje ništavosti; stoga tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po predmetnom ugovoru od 16. studenog 2005. zbog ništave odredbe koja se odnosila na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 6.771,59 eura/ 51.020,52 kuna ( visina nesporna među strankama) na temelju 210. st. 1. ZOO-a, pa je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

27. Kamate su određene na temelju čl. 214. ZOO-a, slijedećeg dana od dana kada je izvršena uplata, dakle od 11. srpnja 2013. Budući da je uplata izvršena 10. srpnja 2013., kamate teku od slijedećeg dana pa je stoga odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za razdoblje od 10. srpnja 2013. do 11. srpnja 2013. i odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

28. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništavog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 104. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništavosti ugovora, počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništavost ugovora. Budući da se ovdje radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja da mu tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništavih odredbi ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništavosti spornih odredbi ugovora je razvidno da zastara još nije počela niti teći.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr. i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP-a) te vrijednosti tužbenog zahtjeva ( vps 6.771,59 eura ) i zatraženim troškovnicima.

30. Trošak tužitelja se sastoji od troškova zastupanja po punomoćniku - odvjetniku i to za sastav tužbe - 100 bodova po Tbr. 7/1, zastupanje na pripremnom ročištu 3.12.2018. - 100 bodova po Tbr. 9/1, zastupanje na raspravama 20.3.2019, 23.9.2019., 13.11.2025. i 18.3.2026. -400 bodova ( 4 x100 bodova) po Tbr. 9/1, sastav podnesaka 19.4.2019. - 100 bodova po Tbr. 8/1, žalba protiv rješenja -50 bodova po Tbr. 10, ukupno 750 bodova, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) uz vrijednost boda od 2,00 eura, te PDV-a 25% u iznosu 375,00 eura, ukupno 1.875,00 eura.

31. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska 18. rujna 2019. jer isti nije priložen spisu, sastav podnesaka zaprimljenih 12. prosinca 2019. te sastav prijedloga za povrat u prijašnje stanje i ročište 8. veljače 2021. na temelju čl. 156. ZPP-a te sastavi podnesaka 24.9.2021., 31. 3.2022. i 7.6.2022. na temelju čl. 155. ZPP-a.

32. Tužitelju su u cijelosti priznati troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu 114,14 eura i na presudu u iznosu 114,14 eura, ukupno 228,28 eura kao nužni i opravdani troškovi.

33. Parnični trošak tužitelja se sastoji od troška za zastupanje po punomoćniku- odvjetniku u iznosu 1.875,00 eura, troškova sudske pristojbe u iznosu 228,28 eura ukupno 2.103,28 eura.

34. Tužitelju su na njegov zahtjev na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene zakonske zatezne kamate na parnični trošak od donošenja presude do isplate.

35. Odbijen je zahtjev tuženika za nadoknadom troškova postupka u iznosu 2.250,00 eura jer isti nije uspio u sporu na temelju čl. 154. st. 1.ZPP-a.

Zagreb, 18. svibnja 2026.

Sutkinja:

Snježana Karlušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, s tim da strankama koje su uredno obaviještene o ročištu na kojoj se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

pun. tužitelja

pun. tuženika