REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici

Kralja Tomislava 85a

51 260 Crikvenica

Poslovni broj: P-665/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sucu Sonji Alač, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE ŠUME d.o.o. Zagreb, Ulica Kneza Branimira 1, Zagreb, OIB: 69693144506, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, protiv tuženog FJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon zaključene javne glavne rasprave održane 4. svibnja 2026., 18. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

«I. Nalaže se tuženiku FJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HRVATSKE ŠUME d.o.o., Ulica Kneza Branimira 1, Zagreb, OIB: 69693144506 isplati iznos od 107,01 eur / 806,26 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 15,29 eur / 115,18 kn od 31.12.2015.,

- na iznos od 15,29 eur / 115,18 kn od 31.12.2016.,

- na iznos od 15,29 eur / 115,18 kn od 31.12.2017.,

- na iznos od 15,29 eur / 115,18 kn od 31.12.2018.,

- na iznos od 15,29 eur / 115,18 kn od 31.12.2019.,

- na iznos od 15,29 eur / 115,18 kn od 31.12.2020.,

- na iznos od 15,29 eur / 115,18 kn od 31.12.2021.,

31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku FJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HRVATSKE ŠUME d.o.o., Ulica Kneza Branimira 1, Zagreb, OIB: 69693144506 nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.»

Obrazloženje

1. U tužbi od 5. srpnja 2023., koju podnosi protiv tuženog, radi isplate, tužitelj navodi da je uvidom u podatke ARKOD evidencije uporabe poljoprivrednog zemljišta utvrdio da je tuženi Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (u nastavku: AZPP) dao izjavu o korištenju poljoprivrednog zemljišta temeljem koje da je tijekom 2015., 2016., 2017., 2018., 2019., 2020. te 2021. bio upisan kao korisnik zemljišta u ukupnoj površini od 0,5759 ha, a koje zemljište da predstavlja šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske kojim gospodari tužitelj temeljem Zakona o šumama. Tužitelj da je koristeći MIBPG (matični identifikacijski broj poljoprivrednog gospodarstva) i podatke dostupne u ARKOD-u usporedio zemljišne čestice u vlasništvu Republike Hrvatske i na temelju toga izradio obračun dugovanja. Činjenica da čestice koje je tuženi koristio predstavljaju šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske kojim, temeljem Zakona o šumama, gospodari tužitelj da je vidljiva iz uvjerenja o pripadnosti šumskogospodarskom planu. Tuž itelj napominje da dostavljeno uvjerenje predstavlja javnu ispravu koja, u smislu odredbe čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku, dokazuje istinitost činjenica koje su u njoj navedene. Sukladno Pravilniku o uređivanju šuma da tužitelj, kao javni šumoposjednik, čuva šumskogospodarske planove te da je stoga ovlašten izdavati potvrde o sadržaju istih, koje predstavljaju javne isprave. Valjanu pravnu osnovu za korištenje šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske da može predstavljati samo ugovor o zakupu. Sukladno Zakonu o šumama i Uredbi o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske evidenciju sklopljenih ugovora o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske da vodi tužitelj kao ovlaštena pravna osoba. Tužitelj da je uvidom u svoje evidencije sklopljenih ugovora o zakupu šumskog zemljišta utvrdio da tuženi u razdoblju kada je koristio šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske nije imao sklopljen ugovor o zakupu za navedeno zemljište slijedom čega da je vidljivo da je tuženi isto koristio bez valjanje pravne osnovne, kao nepošteni posjednik. Sukladno člancima 16. i 17. Zakona o šumama (Narodne novine broj 68/2018, 115/2018, 98/2019, 32/2020 i 145/2020; u nastavku: ZŠ/2018.) tj. članku 17. Zakona o šumama (Narodne novine 140/2005, 82/2006, 129/2008, 80/2010, 124/2010, 25/2012, 68/2012, 148/2013, 94/2014 i 68/2018; u nastavku: ZŠ/2005.) tužitelj da gospodari šumama u vlasništvu Republike Hrvatske. Gospodarenje šumama, između ostalog, obuhvaća i pravo tužitelja na korištenje šuma u vlasništvu Republike Hrvatske. Svako neovlašteno zaposjedanje i korištenje šuma i šumskih zemljišta zakonom da je zabranjeno. Sukladno Uredbi o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine broj 76/2014), Uredbi o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine broj 50/2018, 68/2018, 55/2019) te Uredbi o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine broj 55/2019) u slučaju davanja u zakup šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske obveza je zakupoprimaca da iznos zakupnine uplaćuju na žiro račun tužitelja. Tuženi da je zaposjeo šumsko zemljište i koristio ga za obavljanje poljoprivredne djelatnosti bez suglasnosti tužitelja i bez ikakve valjane pravne osnove, što da je jasno vidljivo iz činjenice da je pred AZPP davao izjave o korištenju navedenog zemljišta te je istinitost navedenih izjava potvrdio vlastoručnim potpisom odgovorne osobe. Budući da tužitelj temeljem Zakona o šumama ima pravo posjedovanja i gospodarenja šumama u vlasništvu Republike Hrvatske, a temeljem Uredbe o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske i pravo raspolaganja zakupninom od tog zemljišta, to da je jasno da tužitelj, u odnosu na tuženog koji šumsko zemljište koristi bez ikakve valjane pravne osnove, predstavlja predmnijevanog vlasnika, u smislu članka 166. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tuženi da je svjestan da nije sklopio ugovor o zakupu šumskog zemljišta koje je koristio i da je isto koristio u svrhu obavljanja poljoprivredne djelatnosti bez valjane pravne osnove, pa da je stoga nepošteni posjednik šumskog zemljišta koje je koristio. Slijedom navedenog tuženi da je bio obvezan šumsko zemljište predati u posjed tužitelju, kao presumiranom vlasniku, te da je tužitelju obvezan nadoknaditi sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja. Korist koju je tuženi, kao nepošteni posjednik, imao od korištenja šumskog zemljišta da je jednaka najmanje iznosu zakupnine koju bi morao plaćati tužitelju u slučaju da je sklopio ugovor o zakupu šumskog zemljišta. Iznos zakupnine za zakup šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske da se obračunava prema posebnom propisu kojim se uređuje naknada za prenesena i ograničena prava na šumi i šumskom zemljištu. Zakupnina za korištenje šumskog zemljišta u svrhu pašarenja i sl. da je utvrđena u iznosu od 0,02 kn/m2 godišnje i to člankom 19. st. 2. Pravilnika o utvrđivanju naknade za prenesena i ograničena prava na šumi i šumskom zemljištu (Narodne novine broj 105/2009, 98/2011, 94/2014); člankom 17. st. 2. Pravilnika o utvrđivanju naknade za prenesena i ograničena prava na šumi i šumskom zemljištu (Narodne novine broj 72/2016, 68/2018); te člankom 16. st. 2. Pravilnika o utvrđivanju naknada za šumu i šumsko zemljište (Narodne novine broj 12/2020, 121/2020). Slijedom prethodno navedenog tužitelj da je 6. studenoga 2019. donio Odluku o načinu obračuna i naplate naknade dosadašnjeg korištenja šumskog zemljišta evidentiranog u ARKOD sustavu bez valjane pravne osnove kojom je u članku IV. propisana naknada u iznosu od 0,02 kn/m2 godišnje. Tužitelj da je temeljem vlastitog izračuna korištenih površina šumskog zemljišta, primjenom naknade u iznosu od 0,02 kn/m2 (200 kn/ha) godišnje, utvrdio da tuženi s osnova naknade koristi zbog korištenja šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske bez valjane pravne osnove duguje tužitelju: za 2015. iznos od 15,29 eur / 115,18 kn, za 2016. iznos od 15,29 eur / 115,18 kn, za 2017. iznos od 15,29 eur / 115,18 kn, za 2018. iznos od 15,29 eur / 115,18 kn, za 2019. iznos od 15,29 eur / 115,18 kn, za 2020. iznos od 15,29 eur / 115,18 kn, te za 2021. iznos od 15,29 eur / 115,18 kn. Budući da se naknada obračunava godišnje tužitelj da na svaki pojedini iznos potražuje zakonske zatezne kamate od posljednjeg dana svake godine do dana podmirenja duga. Kako bi dokazao točnost svog obračuna tužitelj da je, u cilju smanjenja troškova ovog postupka, od AZPP zatražio izdavanje potvrde o činjenici da je tuženi koristio katastarske čestice šumskog zemljišta na koje se odnosi ova tužba i o površinama tih čestica koje su obuhvaćene kao d io ARKOD čestica koje je tuženi koristio, no AZPP na zahtjev tužitelja navedene podatke da nije dostavila. S obzirom na to da je AZPP državno tijelo i da nije dostavilo tražene podatke to tužitelj, temeljem čl. 232. st. 3. Zakona o parničnom postupku, predlaže da sud službenim putem od AZPP zatraži dostavu zapisnika o korištenju poljoprivrednog zemljišta za 2021. potpisanog po tuženom, podatka o površinama u kojima se preklapaju ARKOD parcele čije korištenje je tuženi prijavio AZPP u pojedinim godinama i katastarske čestice šumskog zemljišta na koje se odnosi ova tužba, podatke o vrsti poljoprivredne djelatnosti koju je tuženi obavljao na navedenim česticama i za koju su mu isplaćeni poticaji te grafičkog prikaza (plana) preklapanja na ARKOD parcele čije korištenje je tuženik prijavio AZPP i katastarske čestice šumskog zemljišta na koje se odnosi ova tužba. U slučaju ako AZPP odbije dostaviti tražene podatke na zahtjev suda tužitelj da predlaže da se provede geodetsko vještačenje na okolnost površina u kojima se preklapaju ARKOD parcele čije korištenje je tuženi prijavio AZPP- u pojedinim godinama i katastarske čestice šumskog zemljišta na koje se odnosi ova tužba, sve temeljem javno dostupnih podataka Državne geodetske uprave i podataka iz ARKOD evidencije koja je također javno dostupna. Sukladno Pravilniku o evidenciji poljoprivrednog zemljišta AZPP da vodi evidenciju uporabe poljoprivrednog zemljišta, a navedena evidencija da se vodi u digitalnom obliku, temeljem digitalnog katastarskog plana. Sukladno Zakonu o Nacionalnoj infrastrukturi prostornih podataka AZPP da je subjekt Nacionalne infrastrukture prostornih podataka te je sukladno čl. 14. navedenog Zakona dužna osigurati interoperabilnost prostornih podataka, što znači mogućnost kombiniranja skupova prostornih podataka i međudjelovanje usluga bez ponavljajuće manualne intervencije. Dakle AZPP da posjeduje podatke o površinama u kojima se preklapaju površine pojedinih ARKOD i katastarskih čestica te ih je zakonom obvezan dostaviti na zahtjev trećih osoba. Tuženi da je s 31. prosinca 2021. prestao koristiti predmetne čestice šumskog zemljišta tj. više nije evidentiran u ARKOD evidencijama kao njihov korisnik. Međutim tuženi da je, neovisno o navedenom, dužan tužitelju naknaditi sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja šumskog zemljišta bez valjane pravne osnove, a zastara tog zahtjeva da teče od povrata posjeda (sukladno čl. 165. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) te još nije nastupila. Tužitelj da je pozvao tuženog da nastalo dugovanje podmiri mirnim putem, no tuženi da dostavljenom pozivu nije udovoljio.

Temeljem gornjih tužbenih navoda tužitelj je predložio donošenje presude kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev opisan u izreci ove presude.

2. U odgovoru na tužbu od 25. rujna 2023. tuženi je osporio tužbu i tužbeni zah tjev tužitelja. Tuženi navodi da u tužbi nema nikakve specifikacije zemljišta za čije ga se navodno korištenje tereti, te da nema nijednog podatka koji bi dokazao dugovanje od 107,01 eur. Ističe da iz dokumentacije priložene uz tužbu proizlazi da tužitelj smatra da to dugovanje postoji za korištenje parcele 8599/3 k. o. [katastarska općina], ARKOD ID 2565900 (0,5759). Tuženi ističe da ne koristi tu parcelu niti ju je ikada koristio, stoga da tvrdn ju tuženog da je zaposjeo šumsko zemljište i koristio ga za obavljanje poljoprivredne djelatnosti bez suglasnosti tužitelja i bez ikakve pravne osnove smatra netočnom jer navedenu parcelu ne koristi. Ističe da je netočan navod tužitelja da je 31. prosinca 2021. prestao koristiti predmetne čestice, jer iste nije nikada koristio. S obzirom na navedeno smatra da nije dužan naknaditi iznos koji tužitelj od njega potražuje. Nadalje, tuženi navodi da dio parcele koju koristi i na kojoj je suposjednik da se nalazi neposredno pored ranije navedene parcele, navodeći da se radi o parceli u k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] br. posjedovnog lista 207 (stan [adresa], pašnjak, dio) koja po njemu dostupnim informacijama nije u vlasništvu tužitelja, a koji podaci da su javno dostupni u Katastru. Ističe da mu je problem oko navodnog korištenja parcele 8599/3 k. o. [katastarska općina] poznat od ranije te da ga je u više navrata pokušavao riješiti. Tri puta da je putem elektronične pošte ulagao prigovore tužitelju na obračun naknade za korištenje šumskog zemljišta bez valjane pravne osnove za korištenje navedene parcele od 6. rujna 2022. I prije ulaganja pisanog prigovora na obračun naknade da je osobno odlazio u urede tužitelja u Senju i Novalji radi ulaganja prigovora na zapisnik, a odakle da su ga i uputili da svoj prigovor pošalje elektroničnom poštom što je i učinio i to 31. listopada 2022., 21. siječnja 2023., te 23. siječnja 2023. U njima da je predlagao da ga se oslobodi plaćanja dijela naknade za korištenje šumskog zemljišta bez valjane pravne osnove za česticu 8599/3 za razdoblje od 2015. do dana pisanja prigovora jer isto ne koristi. 23. siječnja 2023. da dobiva kratak povratni odgovor da je njegov prigovor zaprimljen te da će biti stavljen u proceduru utvrđivanja opravdanosti zahtjeva i o istom pisano obaviješten. Nikakav pisani odgovor da nikada nije dobio. Stoga da je ovaj postupak pokrenut, a da se prethodno tužitelj nije pisano očitovao na njegov prigovor.

Na pripremnom ročištu održanom 5. svibnja 2025. tuženi je naveo da nikada nije koristio predmetnu parcelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] već da je koristio susjednu česticu koja se nalazi u k. o. [katastarska općina] te je osporio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, navodeći da nema dokaznih prijedloga.

Na ročištu glavne rasprave održanom 24. rujna 2025. tuženi je naveo, a u odnosu na dokumentaciju dostavljenu od strane AZPP, da se na skici koja je priložena dostavljenoj dokumentaciji vidi da je suhozidom ograđena njegova parcela prije 100- 200 godina, te da igrom slučaja ta parcela nosi 2 katastarska broja jedan da je u k. o. [katastarska općina] na kojoj je upisan tuženi i njegova rodica u katastru, a drugi manji dio da je upisan u k. o. [katastarska općina] kao k. č. br. [katastarska čestica] što da predstavlja taj sporni dio koji je predmetom ovog postupka i taj dio da je u katastru u posjedu Općine Pag, dodatno navodeći da se od 2000. na toj drugoj parceli promijenilo najmanje 10 posjednika. Tuženi nadalje navodi da na onom ograđenom dijelu koji koristi da se nikada nije pojavljivala šumarija niti Hrvatske šume. Ističe da je to što je ograđeno on naslijedio od svog oca, njegov otac od svog, a ta debela crta kojom je označena granica, a koja je prikazana na stranici 48 spisa da nije nikakva vidljiva ograda već da je to granica katastarskih općina [katastarska općina] i Kolan. Tuženi je naveo da i dalje osporava tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti.

3. U daljnjem tijeku postupka u podnesku od 9. listopada 2025. tužitelj je naveo da iz dopisa AZPP proizlazi da tuženi prijavljuje korištenje predmetne nekretnine AZPP od 20. siječnja 2011., dakle čak i duže od utuženog perioda. Stoga, tužitelj smatra da je dokazao da tuženi koristi predmetno zemljište, iako je svjestan da nema pravo posjeda ni korištenja zemljišta. Tuženi da je svakako nepošteni posjednik od zaprimanja prvog obračuna naknade za bespravno korištenje od 6. rujna 2022., no tužitelj smatra da je tuženi nepošteni posjednik i od ranije s obzirom na to da je i sam naveo da je svjestan da nije vlasnik predmetne nekretnine. Stoga tužitelj navodi da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, svih dokaza i dokaznih p rijedloga, a posebice kod prijedloga za provođenje dokaza geodetskim vještačenjem na okolnost površina u kojima se preklapaju ARKOD parcele čije korištenje je tuženi prijavio AZPP u pojedinim godinama i katastarske čestice šumskog zemljišta na koje se odnosi ova tužba, a sukladno mapama preklapanja dostavljenih od strane AZPP.

4. U postupku su provedeni dokazi uvidom u preslike Odluke o načinu obračuna i naplate dosadašnjeg korištenja šumskog zemljišta evidentiranog u ARKOD sustavu bez valjane pravne osnove (stranice 8-9 spisa), dokumenta naziva Površina šumskog zemljišta korištena bez pravne osnove s prilozima (stranice 10-12 spisa), Obračuna naknade za korištenje šumskog zemljišta bez valjane pravne osnove, dokument br. 173 od 6. rujna 2022. (stranice 13-14 spisa), opomene od 13. prosinca 2022. (stranica 15 spisa), očitovanja od 2. ožujka 2023. s prilogom (stranice 16-17 spisa), dopisa AZPP od 14. rujna 2021. s prilozima (stranice 19-23 spisa), dopisa AZPP od 14. srpnja 2025. s prilozima (stranice 41-48 spisa), te od 24. rujna 2025. s prilozima (stranice 56- 61 spisa).

Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za provođenje dokaza geodetskim vještačenjem na okolnost površina u kojima se preklapaju ARKOD parcele čije korištenje je tuženi prijavio AZPP u pojedinim godinama i katastarske čestice šumskog zemljišta na koje se odnosi ova tužba, a sukladno mapama preklapanja dostavljenih od strane AZPP, te da se izvrši uvid u satelitske snimke predmetnih nekretnina, te prijedlog da se provede dokaz financijskim vještačenjem, jer je na osnovu navoda stranaka iznesenih tijekom postupka te provedenih dokaza činjenično stanje dovoljno utvrđeno, radi čega bi provođenje navedenih dokaza bilo suvišno.

Po provedenom dokaznom postupku odlučeno je kao u izreci, iz razloga koji će biti pojašnjeni u daljnjem slijedu obrazloženja ove odluke.

5. Tužitelj u ovome postupku potražuje od tuženog isplatu iznosa od 107,01 EUR sa zateznim kamatama, za korištenje šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, i to dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 0,5759 ha, prema obračunu površine od 9. veljače 2023. sa stranice 10 spisa, kojim tvrdi da gospodari temeljem ZŠ/2005 i ZŠ/2018, navodeći da tuženi koristi to zemljište bez valjane pravne osnove odnosno, bez sklopljenog ugovora o zakupu šumskog zemljišta, radi čega potražuje od tuženog naknadu za korištenje tog zemljišta za razdoblje od 2015. do 2021. , i to u visini određenoj Odlukom tužitelja o načinu obračuna i naplate dosadašnjeg korištenja šumskog zemljišta evidentiranog u ARKOD sustavu, od 6. studenoga 2019. koja prileži na stranici 8 spisa, prema kojoj naknada za obračun iznosi 0,02 kn/m2.

Tužitelj je 6. rujna 2022. obračunao navedenu naknadu, temeljem odredbe članka 4. stavak 4. točka 5. Uredbe o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine br. 55/2019.), za korištenje gore navedenog šumskog zemljišta bez pravne osnove, prema kojem obračunu ukupna cijena za razdoblje od 2015. do 2021., iznosi 806,20 kn, odnosno 107,01 EUR, kako je to navedeno u obračunu sa stranica 13-14 spisa.

Tužitelj tvrdi da tuženi koristi to zemljište za obavljanje poljoprivredne djelatnosti, bez pravne osnove, kao nepošteni posjednik, što tuženi osporava.

Tuženi, je naime, osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, te je naveo da je na osnovu navoda tužbe i priložene dokumentacije nejasno na osnovu čega tužitelj od njega potražuje isplatu utuženog iznosa od 107,01 EUR sa zatraženim zateznim kamatama, s time da je naveo da parcelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za korištenje koje tužitelj od njega potražuje naknadu, ne koristi niti ju je ikada koristio, da bi u daljnjem tijeku postupka, po dostavi podataka od strane AZPP, naveo da sve što je ograđeno, pa tako i nekretnina za koju tužitelj potražuje od njega naknadu, naslijedio od svog oca, a njegov otac od svog oca, da je to tako ograđeno suhozidom prije 100-200 godina, te da se tu nikada nije pojavljivala šumarija, odnosno tužitelj.

Tužitelj svoje potraživanje temelji na činjenici da je u smislu odredbe članka 166. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, predmnijevani vlasnik tog šumskog zemljišta, koje da bez pravne osnove koristi tuženi, te tužitelj tvrdi da on ima pravo posjedovanja i gospodarenja šumama u vlasništvu Republike Hrvatske, a temeljem Uredbe o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske i pravo raspolaganja zakupninom od tog zemljišta.

6. Iz dopisa AZPP od 14. srpnja 2025. sa stranica 41-48 spisa proizlazi da je provjerom ARKOD sustava utvrđeno da se na dijelu površine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazio dio ARKOD parcele ID 2565900, inicijalno upisane 20. siječnja 2011. pri poljoprivrednom gospodarstvu naziva FJ, [adresa], sukladno članku 8. stavku 1. tada važećeg Pravilnika (Narodne novine br. 87/2009.), kojim je definirano da se podaci o ARKOD parcelama dobivaju na temelju izjave poljoprivrednika, uz pomoć programske podrške koja omogućuje fotointrepretaciju poljoprivrednih površina na DOF-u i određivanja granica ARKOD parcela. Nadalje proizlazi da je 8. svibnja 2023. navedena parcela izuzeta s područja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da od 8. svibnja 2023. poljoprivredno gospodarstvo FJ nema evidentirani ARKOD parcela na području k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Iz dopisa AZPP od 24. rujna 2025. sa stranica 56-61 spisa proizlazi da je prvi puta evidentiran dio predmetne površine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ARKOD sustav kod tuženog kao korisnika, temeljem zapisnika o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta od 20. siječnja 2011. koje je navedeno tijelo dostavilo reproducirano iz ARKOD sustava bez potpisa, koji prileži na stranicama od 59-61 spisa, jer zbog proteka vremena ne raspolažu potpisanim zapisnikom.

7. Odredbama članka 17. ZŠ/2005. te članaka 16. i 17. ZŠ/2018., propisano je kako šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske gospodari javni šumoposjednik, pravna osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku i da je naziv javnog šumoposjednika "Hrvatske šume društvo s ograničenom odgovornošću".

Odredbom članka 166. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; u nastavku: ZV), na koju odredbu se poziva tužitelj, propisano je da onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari, smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju.

Dakle, s obzirom na činjenicu da tužitelj svoje potraživanje prema tuženom temelji na činjenici da se smatra predmnijevanim vlasnikom šumskog zemljišta, koje tvrdi da koristi tuženi, zbog čega tvrdi da ima pravo potraživati od tuženog naknadu za korištenje tog zemljišta, to je potrebno da tužitelj, da bi uspio u ovome sporu, dokaže svoje pravo vlasništva, s time da bi umjesto toga mogao pod određenim pretpostavkama svoje tvrdnje o vlasništvu temeljiti i na takvoj predmnijevi da je vlasnik, a koja predmnijeva ima ofenzivno djelovanje i ova predmnijeva postoji na temelju zakona i činjenica posebnog kvalificiranog posjeda, koji mora biti zakonit, istinit i pošten.

Iako tužitelj tvrdi da je on predmnijevani vlasnik šumskog zemljišta za koje u ovome postupku potražuje od tuženog naknadu za korištenje istoga, istovremeno tvrdi da je to zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske.

Prema stajalištu ovoga suda, u konkretnoj pravnoj situaciji, tužitelj nije aktivno legitimiran potraživati od tuženog naknadu za korištenje zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske.

U smislu odredbe čl. 165. st. 1. ZV nepošteni posjednik tuđe stvari mora naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

Stoga kraj nesporne činjenice da je vlasnik nekretnina, za koje tužitelj potražuje od tuženog naknadu za korištenje zemljišta, Republika Hrvatska, koju okolnost nedvojbeno priznaje i sam tužitelj, on nema nikakvo pravo potraživati eventualne koristi od osobe koja je posjedovala stvar u vlasništvu Republike Hrvatske.

Neosnovano tužitelj smatra da njegova aktivna legitimacija na potraživanje takve naknade proizlazi iz odredaba članaka 16. i 17. ZŠ/2018 te članka 17. ZŠ/2005, temeljem kojih tužitelj ima pravo posjedovanja i gospodarenja šumama u vlasništvu Republike Hrvatske, i dužan je osigurati zaštitu šuma u vlasništvu Republike Hrvatske od protupravnog prisvajanja, korištenja i drugih protupravnih radnji te provoditi šumski red zbog čega smatra da je jasno da u odnosu na tuženog, za kojeg tvrdi da to šumsko zemljište koristi bez ikakve valjane pravne osnove, predstavlja predmnijevanog vlasnika, u smislu odredbe članka 166. stavak 1. ZV.

Tužitelj nije predmnijevani vlasnik predmetne nekretnine u smislu odredbe članka 166. stavak 1. ZV.

Naime, tužitelj kao javni šumoposjednik gospodari šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske i na temelju mjerodavnih odredbi ZŠ/2005 i ZŠ/2018 ima određena ovlaštenja koja se odnose na gospodarenje šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske.

Međutim, povjeravanjem gospodarenja šumama u svom vlasništvu Republika Hrvatska tužitelju kao i izvršavanjem određenih prava iz članka 44. stavak 1. ZŠ/2018 ne oduzima Republici Hrvatskoj aktivnu legitimaciju za zahtijevanje zaštite svog prava vlasništva sudskim putem, odnosno isplate koristi koje je posjednik imao za vrijeme svojeg posjedovanja u smislu odredbe članka 165. ZV niti je Republika Hrvatska svoju aktivnu legitimaciju za potraživanje takve naknade prenijela na tužitelja.

Radi navedenoga, kako tužitelj nije aktivno legitimiran potraživati navedenu naknadu za korištenje zemljišta koje je u vlasništvu Republike Hrvatske, to je primjenom cit. odredbi neosnovano potraživanje tužitelja u cijelosti, radi čega je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

Tuženi, koji je dobio ovaj spor, nije postavio zahtjev za naknadu parničnog troška, a tužitelj, koji je u cijelosti izgubio ovu parnicu, primjenom odredbe članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; u daljnjem tekstu: ZPP), nema pravo na naknadu parničnog troška.

Slijedom navedenog, odlučeno je na način kako to stoji u izreci ove presude.

U Crikvenici 18. svibnja 2026.

Sudac:

Sonja Alač

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Ova odluka može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženom