REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-741/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Mati Gliboti, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Addiko bank d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, zastupanoga po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šavorić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-3401/2024-23 od 20. veljače 2026. u sjednici održanoj 18. svibnja 2026.,

p r e s u d i o i r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se tuženikova žalba pa se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj:

P-3401/2024-23 od 20. veljače 2026.:

- preinačuje u točki V. izreke i u tom dijelu sudi tako da se odbija tužiteljev tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.854,69 eura (razlika glavnice) sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate;

- ukida u preostalom dijelu (u točkama I., II., III., IV. i VI. izreke) i predmet vraća istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

II. U konačnoj će se odluci odlučiti i o troškovima postupka nastalima u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvoga stupnja najprije utvrđena ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba sadržana u članku 6. Ugovora o kreditu: broj 216- 211/2005 od 10. lipnja 2025. koji je sklopljen između tužitelja i tuženika i to u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva na način da je banka ovlaštena promijeniti kamatnu stopu sukladno odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe Adria Bank d.d. ovisno o skupini klijenata u kojoj pripada korisnik kredita te da korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje suglasnost i prihvaćanje primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune, o čemu je odlučeno u točki I. izreke, dok je u točki II. izreke naloženo tuženiku po toj osnovi isplatiti tužitelju iznos od 5.286,53 eura sa zateznim kamatama koji na pojedinačne dijelove tog iznosa teku u razdoblju dospjelosti od 3. lipnja 2006. do zaključno 30. rujna 2015. pa do isplate, a u točki je III. izreke utvrđena ništetnom odredba navedenog ugovora o kreditu sadržana u članku 2. tog ugovora kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima pa u točki IV. prihvaćen kondemnatorni zahtjev za isplatu po toj osnovi iznosa od 9.108,95 eura sa zateznim kamatama na pojedine dijelove tog iznosa dospjelo u razdoblju od 31. kolovoza 2005. do zaključno 30. rujna 2015. pa do isplate u točki je V. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.854,69 eura sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate, i u točki VI. naloženo naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 3.175,00 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom ovu presudu u cijelosti pobija tuženik zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga smatrajući kako je prvostupanjski sud postupio suprotno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske o pravnim učincima konverzije pa ističe i postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP), posebno ističući kako je u postupku konverzije utvrđena preplata koju sud nije uzeo u obzir prilikom utvrđenja visine tužbenog zahtjeva a ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP te članka 354. stavka 1. u vezi s člancima 268. i 260. ZPP iz razloga što mu nije dao rok za očitovanje na tužiteljevu preinaku tužbe te nije saslušao svjedokinju BM kao ni proveo saslušanje vještakinje Ines Lozić na ročištu iako je tuženik imao prigovore na njezin nalaz i mišljenje. Ostaje i kod svih ostalih prigovora koje je iznio tijekom postupka a odnose se na pitanje tijeka i prekida zastare, utjecaj kolektivne presude na ovaj pojedinačni spor te kod prigovora na nalaz i mišljenja vještaka. I dalje smatra kako sud nije utvrdio njegovo nepoštenje, osporava točnost nalaza i mišljenja vještaka te izričito ostaje kod prigovora da tužitelj nema više pravo na bilo kakvo obeštećenje iz razloga što je provedena konverzija na koju je pristao. Ustraje i na prigovoru zastare te posebno pobija odluku o troškovima postupka zbog pogrešno utvrđene vrijednosti predmeta spora i vrijednosti boda te neobrazloženost pojedinih radnji zastupanja koje je priznao tužitelju kao troškove parničnog postupka.

2.1. Tuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja na plaćanje parničnog troška prema troškovniku koji je već u spisu, a i troškove žalbe u iznosu od 781,25 eura za sastavljanje žalbe i 53,09 eura za trošak pristojbe za žalbu.

3. Tužitelj, kojemu je tuženikova žalba uredno dostavljena, nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet je spora zahtjev tužitelja DM iz [adresa] protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb za utvrđenje ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u švicarskim francima sadržanih u Ugovoru o kreditu koji je sklopljen za iznos od 99.500,00 švicarskih franaka u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita i s ugovorenim redovnim kamatama po stopi od 3,99% godišnje promjenjivoj od 1. svibnja 2006. sukladno Odluci o kamatnim stopama te banke, s rokom otplate do 30. lipnja 2020. u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 735,49 švicarskih franaka koji se podmiruju u kunama prema srednjem tečaju banke kreditora na dan dospijeća odnosno dan plaćanja (članci 2. i 6. Ugovora o kreditu) pa potom i kondemnatorni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa.

5.1. Kondemnatorni je dio tužbenog zahtjeva postavljen za iznos od 5.286,53 eura po osnovi preplate zbog povećanja stope redovnih kamata i na iznos od 9.108,95 eura po osnovi preplate zbog povećanja tečaja švicarskog franka, sve zajedno sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose dospjele u razdoblju od 31. kolovoza do zaključno 30. rujna 2015. pa do isplate.

5.2. Predmet je spora i zahtjev za isplatu iznosa od 3.854,69 eura sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate na ime razlike glavnice utvrđene konverzijom na dan 30. rujna 2015.

6. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen u cijelosti tako postavljeni tužbeni zahtjev, iako je nesporno da su stranke sklopile Dodatak Ugovora o kreditu na temelju odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/2015., dalje: ZID ZPK/15) kojim je tužitelju, između ostalog, priznata i preplata u iznosu od 19.617,44 kune (2.568,12 eura) jer prvostupanjski sud smatra kako konverzijom nije došlo do potpunog obeštećenja tužitelja zbog ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj stopi redovnih kamata i valutne klauzule u švicarskim francima, s tim što mu je dosuđena i razlika između konvertirane i stvarne glavnice u iznosu od 3.854,69 eura a nije uračunata preplata u iznosu od 2.568,12 eura s obrazloženjem kako nije postavljen protutužbeni zahtjev niti je istaknut prigovor radi prebijanja.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP te na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je žalba osnovana – djelomično zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne ocjene isprava u spisu a u preostalom dijelu zbog žalbenog razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Pogrešna primjena materijalnog prava sastoji se u tome što je prvostupanjski sud neosnovano prihvatio tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 3.854,69 eura kao razliku nedospjele glavnice utvrđene konverzijom i stvarne glavnice. Ovo iz razloga što je konverzijom znatno smanjena preostala glavnica pa je nova glavnica utvrđena u Dodatku Ugovora o kreditu i tužitelj je pristao na daljnju obvezu prema toj glavnici, tako da nema pravo na bilo kakvu razliku po osnovi glavnice, kako je to pogrešno presudio prvostupanjski sud, tim više što nije ni sporno da je Dodatak Ugovora o kreditu (konverzija) valjan i usklađen s mjerodavnim odredbama ZID ZPK/15.

9. Tužitelj dakle nema pravo na smanjenje nedospjele glavnice u iznosu od 3.854,69 eura pa je u tom dijelu (u točki V. izreke) valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

10. U konkretnom bi slučaju tužitelj imao pravo na preplaćene iznose anuiteta zbog povećane kamatne stope i tečajnih razlika do zaključno 30. rujna 2015., ali umanjene za iznos preplate koja mu je priznata konverzijom a koja iznosi 2.568,12 eura (19.617,44 kune).

10.1. Prvostupanjski sud nije u pravu kada smatra da je tuženik trebao podnijeti protutužbu ili istaknuti prigovor prijeboja, jer tuženik u smislu priznate preplate nema protutražbinu prema tužitelju već se ima smatrati da je priznatom preplatom izvršeno djelomično obeštećenje zbog preplate uslijed ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u švicarskim francima pa za iznos priznate preplate treba smanjiti tužiteljev zahtjev.

11. Iako je visina preplate priznate konverzijom zapravo nesporna kao i činjenica da je ta preplata konzumirana, nije moguće preinačiti prvostupanjsku presudu samo odbijanjem preostalog tužbenog zahtjeva za taj iznos, jer za sada utvrđeno činjenično stanje ne upućuje na osnovanost tužiteljeva zahtjeva za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi kamatne stope (5.286,53 eura) i tečajnih razlika (9.108,95 eura).

11.1. Ovo iz razloga što tuženik u ovom pojedinačnom sporu ima pravo dokazivati obaviještenost tužitelja kao potrošača odnosno njegov informirani pristanak na sklapanje ugovora o kreditu koji sadrži odredbe o promjenjivosti stope redovnih kamata i valutnoj klauzuli u švicarskim francima, s obzirom na to da je u kolektivnom sporu donesena presuda koja se odnosi na prosječne potrošače pa je u tom smislu utvrđeno kako se nije pojedinačno pregovaralo i da se radilo o nerazumljivim odredbama za prosječnog potrošača jer nije bilo odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su banke davale kroz tržišnu komunikaciju.

11.2. Tuženik je pak u podnesku od 5. lipnja 2025. na tužbu predložio saslušanje svoje tadašnje zaposlenice SM (ranije D) iz [adresa], na okolnost obavijesti koje je dala tužitelju prilikom pregovaranja radi sklapanja ugovora o kreditu (stranica 242 spisa) te ustrajao kod tog dokaznog prijedloga a prvostupanjski je sud neosnovano odbio provesti taj dokaz, što znači da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

12. Prvostupanjsku je presudu stoga valjalo ukinuti u točkama I., II., III., IV. i VI. izreke u cijelosti te predmet vratiti istome prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje održavanjem nove glavne rasprave na kojoj će provesti dokaz saslušanjem svjedokinje SM te pod pretpostavkama iz članka 7. ZPP (prema članku 371. stavku 4. ZPP) provesti i dodatno financijsko vještačenje radi izrade obračuna kojim će biti obuhvaćena i konverzijom priznata preplata u iznosu od 2.568,12 eura (19.617,44 kune) i zatezne kamate obračunate u apsolutnom iznosu do 30. rujna 2015., ali i pojašnjeno kako je u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2015. došlo do preplate u pogledu redovnih kamata s obzirom na to da je tada vrijedila kamatna stopa od 3,23% godišnje, nakon čega će prvostupanjski sud donijeti novu odluku o preostalom tužbenom zahtjevu te odlučiti o svim troškovima postupka, uključujući i troškove nastale u povodu žalbe.

14. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju odredaba članaka 373. te 370. i 166. stavaka 3. i 4. ZPP, valjalo odlučiti kao u izreci.

U Puli 18. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Igor Rakić