REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj Gž Ovr-132/2026-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Alenki Paus, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Umag vikend resort d. o. o. Umag, Matka Laginje 14, OIB: 36961702588, kojeg zastupa punomoćnik Nikša Radišić, odvjetnik u Puli, protiv 1. ovršenika FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ovršenice FIU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Katarina Jukić Jakopič, odvjetnica u Puli, Sv. Teodora 2, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi prvo i drugo ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj Ovr-335/2020- 149 od 13. lipnja 2025., 18. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba drugo ovršenice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj Ovr-335/2020-149 od 13. lipnja 2025.

II. Odbacuje se žalba prvo ovršenika kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačen je prigovor treće osobe i prijedlog za odgodu ovrhe od 11. veljače 2025. izjavljen po drugo ovršenici FIU, kao nedopušten.

2. Protiv rješenja žalbu podnosi prvo ovršenik ističući da se slaže s prigovorom treće osobe; ukazuje na pravomoćnu presudu u kojoj je ŽIU također bila treća osoba broj Gž-134/2024; da ista ima pravo da se cijela nekretnina izuzme iz ovrhe, izražava sumnje u objektivnost suca te ukazuje na razloge radi kojih bi ovrhu valjalo obustaviti. Predlaže ukidanje pobijanog rješenja.

3. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu podnosi drugo ovršenica kao treća osoba navodeći da sud ne obrazlaže zašto smatra da pretpostavke za podnošenje prigovora treće osobe i odgodu ovrhe nisu ispunjene, da je drugo ovršenica ujedno i treća osoba jer polaže vlasnička prava temeljem kupoprodajnog ugovora koji je sklopljen prije nego je nekretnina nezakonito stavljena pod hipoteku; da se radi o ugovoru od 6. ožujka 1997. Ističe da se svojstvo ŽIU kao ovršenika ne može odnositi na polovicu nekretnine koja je u vlasništvu ŽI prvo ovršenika. Predlaže da se predmet raspodjeli drugom sucu u rad. Ističe i da se sud u pobijanoj odluci ne očituje na niz prigovora, ukazuje da o sklapanju ugovora koji je ovršna isprava nije imala saznanja, da je dana 21. ožujka 1997. kao korisnica kredita sklopila Ugovor o kreditu s Zagrebačkom bankom d.d. namjene kupnje stana; da je vlasništvo nekretnine stekla još 1997. , da predmetna nekretnina ne može biti predmet ovrhe. Ističe da je založno pravo upisano u zemljišne knjige dana 25. ožujka 1997. za korist Zagrebačke banke na nekretnini HI, da kupoprodajni ugovor sklopljen je dana 06. ožujka 1997. između prodavatelja HI i VI. Ukazuje na svoju savjesnost u odnosu na izostanak iste na strani Veneto banke d.d. i korisnika kredita.

3.1. Ističe da je Ugovor o dugoročnom kreditu broj 569600034 i Sporazum stranaka o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine zaključen 24. travnja 2008. s Veneto bankom d.d. ništetan jer niti FI, prvo ovršenik nije mogao raspolagati predmetnom nekretninom, obzirom da nije bio vlasnik. Ističe i da je sud neosnovano odbacio prijedlog za odgodu bez posebnog obrazloženja te se nije referirao na niz navoda treće osobe , odnosno da je učinila vjerojatnim postojanja prava i da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

3.2. Ukazuje i da ovrhovoditelj nema aktivnu legitimaciju za provođenje ovrhe, da su ugovori o prijenosu tražbine nezakoniti, ništetni da na to je sud dužan paziti po službenoj dužnosti. Ističe da je sporna i visina tražbine, da ovrha ugrožava egzistenciju ovršenika i djece EI i KI koji imaju pravo plodouživanja, da se sud nije referirao na nezakonitost preuzimanja tražbine na koju ukazuje; ukazuje na ništetnost isprava temeljem kojih je ovrha pokrenuta.

4. Odgovor na žalbe nije dostavljen.

5. Žalba prvo ovršenika nije dopuštena. Žalba drugo ovršenice nije osnovana.

6. U odnosu na žalbu prvo ovršenika istu je valjalo odbaciti jer prvo ovršenik nije ovlašten podnositi žalbu na rješenje kojim je odbačen prigovor drugo ovršenice koji podnosi kao treća osoba ujedno i prijedlog za odgodu ovrhe kao treće osobe, a kojim ista tvrdi da je nekretnina na kojoj je određena ovrha stan na prvom katu u ½ dijela njezino vlasništvo, dakle da nije (su)vlasništvo prvo ovršenika. Naime, ovršenici konkretno nisu jedinstveni suparničari. Stoga je primjenom odredbe čl. 367. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013 i 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 – dalje ZPP) u vezi sa čl. 366. st. 1. ZPP i čl. 358. st. 3. ZPP u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ valjalo odlučiti kao u izreci, odnosno žalbu prvo ovršenika odbaciti kao nedopuštenu.

7. Sud prvog stupnja pobijanim je rješenjem odbacio prigovor treće osobe i prijedlog za odgodu ovrhe od 11. veljače 2025. izjavljen po drugo ovršenici FIU kao nedopušten s obrazloženjem da je FIU drugo ovršenica u postupku, pa joj nije dopušteno i u svojstvu treće osobe podnositi prigovore i druge prijedloge, a koji prema odredbama Ovršnog zakona pripadaju trećim osoba.

8. Ispitujući pobijano rješenje u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku u vezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje OZ), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te je pravilno u bitnom primijenio materijalno pravo. Nisu, dakle, počinjene bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

9. Iz stanja predmeta proizlazi da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave Ugovora o dugoročnom kreditu broj 5696000034 sa sporazumom stranaka o zasnivanju založnog prava na nekretninama od 24. travnja 2008., da se pritom pozvao i na ugovore o prijenosu tražbine i to

- Ugovor o ustupu tražbine sklopljenog između Veneto Banka d.d. Zagreb, OIB:81712716992 i Veneto Banca S.p.A. in l.c.a. OIB:84716410423 od 05.01.2018. koji je ugovor ovjeren kod Javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba pod brojem OV - 192/2018;

- Ugovor o ustupu tražbine sklopljenog između Veneto banca S.p.A. in l.c.a. i Societa per la Gestione dell' attivita – SGA S.p.A. koji je ugovor ovjeren dana 10.12.2018. kod javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba pod brojem OV-16635/2018. i Aneksa tom ugovoru, sklopljenog 10.06.2020., ovjerenog kod javnog bilježnika Vlaste Zajec istog dana pod brojem OV-5787/2020 kojim se ispravlja greška u OIB [osobni identifikacijski broj]u

- Ugovora o ustupanju potraživanja uz naknadu sklopljenog dana 02.06.2020. između AMCO – ASSET MANAGEMENT COMPANY S.P.A., Via Santa Brigida 39, 80133 Napulj, Italija, OIB: 29163637960 (ranije: SOCIETÀ PER LA GESTIONE DI ATTIVITÀ – S.G.A. S.P.A.) i ovrhovoditelja, ovjerenog kod javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba pod brojem OV-5512/2020 istog dana uz specijalne punomoći i izvatke iz registra.

10. Rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr–5/2020-4 od 29. listopada 2020. pravomoćno je određena ovrha na nekretnini ovršenika:

- 1. suvlasnički dio: 37/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) s kojim je povezano pravo vlasništva u suvlasništvu cijele nekretnine posebnog dijela zgrade: JEDINICA A, zeleno obojana, stan u prizemlju – ukupne površine 71,07 m2 izgrađen na k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- 2. suvlasnički dio: 37/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) s kojim je povezano pravo vlasništva u suvlasništvu cijele nekretnine posebnog dijela zgrade: JEDINICA B, plavo obojana, stan na I katu – ukupne površine 69,83 m2 izgrađen na k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- 3. suvlasnički dio: 37/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) s kojim je povezano pravo vlasništva u suvlasništvu cijele nekretnine posebnog dijela zgrade: JEDINICA C, narančasto obojana, stan na II katu – ukupne površine 49,28 m2 izgrađen na k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

a na kojim nekretninama su ovršenici upisani kao suvlasnici.

11. Dana 11. veljače 2025. drugo ovršenica podnosi „prigovor treće osobe i prijedlog za odgodu ovrhe“ navodeći da smatra da je nedopuštena ovrha na nekretnini i to stanu na prvom katu (2. suvlasnički dio: 37/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) s kojim je povezano pravo vlasništva u suvlasništvu cijele nekretnine posebnog dijela zgrade:

JEDINICA B, plavo obojana, stan na I katu – ukupne površine 69,83 m2 izgrađen na k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) jer ista polaže vlasnička prava na istom temeljem Kupoprodajnog ugovora sklopljenog s CI od 6. ožujka 1997. i Ugovora o kreditu sa Zagrebačkom bankom d.d. broj 2181501000 od 21. ožujka 1997. osnovom kojeg je upisano založno pravo na nekretnini u zemljišnim knjigama 25. ožujka 1997.

12. Pravilno je, ali je to trebalo učiniti i iz nešto drugačijih razloga, postupio sud prvog stupnja kada je „prigovor drugo ovršenice i prijedlog za odgodu ovrhe koje podnosi kao treća osoba“ odbacio.

12.1. Naime, ovrha je u konkretnom slučaju određena na predmetnoj nekretnini – stan na prvom katu, između ostalog i jer je na istoj upisano založno pravo u korist ustupitelja tražbine, a prema podacima iz zemljišne knjige nakon upisa toga prava nekretnina je u ½ dijela upisana kao suvlasništvo drugo ovršenice u ½ dijela i to osnovom ovršnog rješenja i presude zbog ogluhe od 6. kolovoza 2015. poslovni broj P Ob-313/2015.

12.2. Stoga, drugo ovršenica ne može kao treća osoba u odnosu na ½ dijela predmetne nekretnine – stana na prvom katu koji je u njezinom suvlasništvu - podnositi prigovor treće osobe niti predlagati odgodu ovrhe kao treća osoba jer u odnosu na taj dio nekretnine ista je drugo ovršenica, pa ne može biti niti ostvarivati prava i kao treća osoba.

13. U odnosu na preostali dio te nekretnine (stana na prvom katu), onaj od ½ dijela upisan kao suvlasništvo prvo ovršenika, drugo ovršenica, u osnovi, može isticati takav prigovor, dakle, da ima pravo vlasništva i te ½ dijela stana na prvom katu, pa da ovrha nije mogla biti određena na tom dijelu nekretnine.

13.1. Odredbom čl. 59. OZ propisano je da, stavak 1., osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom.

13.2. Dakle, u odnosu na taj suvlasnički dio nekretnine – stana na prvom katu prvo ovršenika drugo ovršenica može isticati da ima pravo koje sprečava ovrhu.

13.3. Međutim, ne može se zanemariti da je u konkretnom ovršnom postupku njezin položaj ipak prvenstveno položaj drugo ovršenice, pa je slijedom takvog svog položaja u postupku ista svoj prigovor, koji je u osnovi prigovor koji bi mogla isticati treća osoba, morala isticati već u žalbi na rješenje o ovrsi osporavajući i time aktivnu legitimaciju ovrhovoditelja odnosno ovlaštenje zahtijevati ovrhu i na tom predmetu ovrhe, odnosno eventualno u žalbi nakon proteka roka; a ne prigovorom kao treća osoba.

13.4. Pritom je žalbu na rješenje o ovrsi ista i bila podnijela, ali nije isticala i taj razlog kao žalbeni navod, a žalba je odbijena kao neosnovana, a u međuvremenu pravomoćna je i presuda u parnici na koju su ovršenici bili upućeni radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (presuda Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž- 532/2023-2 od 26. travnja 2023.). Ovdje valja navesti da odluka Županjskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-134/2024-2 od 13. veljače 2024. nije od značaja za položaj drugo ovršenice u predmetnoj pravoj stvari jer se radilo o drugačijoj stranačkoj situaciji u tom postupku, odnosno u tom je postupku ovdje drugo ovršenica imala status i položaj samo treće osobe, dakle ne i ovršenice.

14. U odnosu na žalbene navode koji se tiču valjanosti ovršne isprave i izvršenih ustupa tražbine valja navesti da su to razlozi koje može isticati ovršenik u postupku, ali ne i treća osoba.

14.1. Osim toga, drugo ovršenica ih je već isticala u prijedlogu za odgodu ovrhe od 1. ožujka 2022. (koji je odbijen kao neosnovan rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr - 335/2020-61 od 23. svibnja 2022.), kao i u žalbi nakon proteka roka na rješenje o ovrsi (žalba podnijeta 25. travnja 2022.), kojom prigodom je također mogla, iako nije, isticala i činjenicu koju sada ističe da je nekretnina i u dijelu u kojem je upisana kao suvlasništvo prvo ovršenika njezina nekretnina. Ta je žalba nakon proteka roka odbačena rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr- 335/2020-97 od 21. ožujka 2024.

15. Dakle, iako u situaciji kada je na strani ovršenika više osoba jedan ovršenik u odnosu na nekretninu drugog ovršenika na kojoj je određena ovrha može imati i položaj treće osobe, isti je neovisno o tome dužan poštovati pravila Ovršnog zakona koja se tiču ovršenika i njegova prava na podnošenje žalbe na rješenje o ovrsi, odnosno žalbe nakon proteka roka jer je naznakom kao ovršenika, konkretno ovdje kao drugo ovršenice određen njezin položaj u predmetnom postupku i ista ne može se dovoditi u povoljniju pravnu poziciju – onu u kojoj se nalazi treća osoba u postupku, neovisno o tome što takav prigovor može isticati u odnosu na npr. nekretninu prvo ovršenika na kojoj se provodi ovrha. Dakle, uvijek valja respektirati njezin položaj kao ovršenika i svako ostvarivanje prava mora biti u skladu s odredbama Ovršnog zakona koje uređuju taj položaj.

16. Pravilno je, nastavno odbačen i prijedlog za odgodu ovrhe koji drugo ovršenica podnosi kao treća osoba, a temelji ga na činjenici ništetnosti i nepoštenosti odredbi ovršne isprave, a koji je (opet) razlog koji bi kao razlog za odgodu ovrhe mogao isticati samo ovršenik, nikako i treća osoba.

17. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Puli – Pola 18. svibnja 2026.

Sutkinja

Alenka Paus