REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-676/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Alenki Paus, u pravnoj stvari tužitelja ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik odvjetnik Ivan Smokrović i drugi iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. iz Rijeke, Nikole Tesla 9/V-VI, protiv tuženika PU iz Republike Švicarske, Kapo, Bad Ragaz, Rathausplatz 4, radi isplate , odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-911/2024-4 od 16. veljače 2026., 18. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-911/2024-4 od 16. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor tužitelja od 13. lipnja 2024. izjavljen protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-911/2024-2 od 13. lipnja 2024. kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2.. 11. ZPP, da se radi o sudskoj odluci, pa je valjalo primijeniti odredbu čl. 7. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama. Predlaže ukinuti rješenje te naložiti tužitelju plaćanje polovice sudske pristojbe u roku od 3 dana od donošenja drugostupanjskog rješenja.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješenjem poslovni broj P-911/2024-2 od 13. lipnja 2024. tužitelj je pozvan platiti sudsku pristojbu na tužbu u iznosu 571,45 eura. Protiv toga rješenja tužitelj je podnio prigovor koji je pobijanim rješenjem odbijen kao neosnovan, s obrazloženjem, da obveza plaćanja pristojbe za tužbu nastaje u trenutku kada se tužba preda, konkretno 7. lipnja 2024.; da se primjenom odredbe čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ 118/2018, 51/2023; dalje u tekstu ZSP) za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ; da se primjenom odredbe čl. 7. st. 4. ZSP ako se sudska pristojba ne plati u utvrđenim rokovima, sudska pristojba plaća se u iznosima utvrđenim Tarifom tj. u punom iznosu; da je vrijednost predmeta spora 52.500,00 eura, slijedom čega visina pristojbe iznosi 571,45 eura, primjenom Tbr. 1. toč. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ 37/2023); da tužba nije sudska odluka, pa ne dolazi do primjene odredba čl. 7. st. 2. ZSP.

5. Ispitujući pobijano rješenje, u granicama određenih žalbenih navoda pazeći, dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014

– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 – dalje u tekstu: ZPP), utvrđenje je ovoga suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito, odnosno rezultat pravilne primjene materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno bitno činjenično stanje.

6. Nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2.t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

7. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer rješenje nema nedostataka zbog kojih ga se ne bi moglo ispitati, sadrži jasne i razumljive razloge o bitnim činjenicama o kojima nema proturječnosti.

8. U predmetnoj pravnoj stvari, kako je u potpunosti valjano i pravilno obrazložio sud prvog stupnja, tužitelj je pozvan na platež pristojbe na tužbu, a ne na rješenje kojim je pozvan platiti sudsku pristojbu za tužbu.

9. Odluka prvostupanjskog suda je u potpunosti pravilno i iscrpno obrazložena, pa ovaj sud i kraj žalbenih navoda može samo ponovno uputiti na dano valjano i cjelovito obrazloženje.

10. Dakle, neosnovano tužitelj ustraje u navodima da se valja primijeniti odredba čl. 7. st. 2. ZSP jer tužba nije sudska odluka, već podnesak kojim se pokreće parnica, a na koji se sukladno odredbi čl. 7. st. 1. ZSP plaća se pristojba u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako se pristojba plati u trenutku podnošenja tužbe.

11. U konkretnom slučaju to tužitelj nije učinio, pa je pozvan platiti dužnu pristojbu na tužbu i to u punom iznosu sukladno odredbi čl. 7. st. 4. ZSP kojom je propisano da ako se sudska pristojba sukladno odredbama ovoga članka ne plati u utvrđenim rokovima, sudska pristojba plaća se u iznosima utvrđenim Tarifom; dakle u punom iznosu; konkretno u iznosu 571,45 eura kako je pravilno utvrdio sud prvog stupnja primjenom odredbi Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, Tbr. 1. t. 1., s obzirom na vrijednost predmeta spora 52.500,00 eura.

12. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 380. t. 2 . ZPP u svezi sa čl. 381. ZPP i čl. 368. t. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Puli – Pola 18. svibnja 2026.

Sutkinja

Alenka Paus