REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1734/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Biljane Bojanić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Dunja Gržalja Smilović, odvjetnica u Labinu, protiv tuženog Grada Poreča-Parenzo, Poreč, Obala maršala Tita 5, OIB 41303906494, kojega zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Siniše Borštnera i Andreja Staniča, odvjetnici u Poreču, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-401/2024-42 od 10. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-401/2024-42 od 10. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Gradu Poreču-Parenzo, OIB: 41303906494, Poreč, Obala maršala Tita 5 da isplati tužitelju ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] iznos od 11.091,00 eura (jedanaest tisuća devedeset jedan euro) sa zateznom kamatom tekućom od 27. travnja 2010. do isplate sukladno čl. 29. st. 2.

ZOO, u roku od 15 dana.

Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnične troškove u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.000,00 eura (tisuću eura) u roku od 15 dana sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i relativno bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 11. stavkom 1. i člankom 220. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku. Žalbeni je prijedlog prihvatiti žalbu i ukinuti prvostupanjsku presudu u cijelosti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz priznanje žalbenog troška.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za povratom iznosa uplaćenog osnovom komunalne naknade u odnosu na iznose koji su uplaćeni vezano za zelenu površinu i javnu rasvjetu (zračno).

6. Tijekom postupka je utvrđeno:

- da je od strane javnopravnog tijela tuženika doneseno rješenje 18. travnja 2010. kojem je tuženiku, kao obveznik plaćanja komunalnog doprinosa za gradnju stambene građevine preko 400 m[2] bruto površine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naselju [adresa] određena obveza plaćanja komunalnog doprinosa u iznosu od 195.535,20 kuna, te je i točkom 7. tog rješenja i navedeno da će tuženik u roku od 3 godine od dana uplate komunalnog doprinosa određenog tim rješenjem izgraditi asfaltni kolnik, zelene površine i javnu rasvjetu (zračna) u naselju [adresa], sukladno programu izgradnje objekta i uređenja komunalne infrastrukture Grada Poreča- Parenzo za 2010., pod uvjetom da ne postoje imovinsko-pravne prepreke za izgradnju odnosno uređenje komunalnih objekata i uređaja,

- da je i točkom 8. rješenja određena jedinična vrijednost komunalnog doprinosa po vrsti objekta i uređaja komunalne infrastrukture u kunama po m[3] građevine koje iznosi za asfaltni kolnik 50% 40,00 kuna/m[3] , za zelene površine 20% 16,00 kuna/m i javnu rasvjetu (zračna) 30% 24,00 kuna/m[3] ,

- da je saslušanjem svjedokinje Jasmine Vinkerlić Petrović, voditeljice Odsjeka za operativu i komunalni sustav kod tuženika, navedeno da je upoznata s predmetnim rješenjem kojim je razrezan komunalni doprinos, te da je tuženik ispunio obvezu po tom rješenju te da ne zna točno da li je to bilo u roku od 3 godine ali svakako je bilo ispunjeno do 2013. ili 2014., te da nitko od drugih mještana naselja [adresa] se nije obratio sa sličnim zahtjevom kao tužitelj, te da na sredstva koja su uplaćena po osnovi komunalnog doprinosa tuženik nije dužan uložiti u katastarsku česticu pojedinog vlasnika koji je upisao taj komunalni doprinos, nego se sredstva ulažu za potrebe cijelog naselja, te da je to i vidljivo iz izvješća o izvedenim radovima prema programu gradnje koje se odnosilo na uređenje površine cijelog naselja [adresa],

- prema iskazu svjedoka RJ, koji je referent za promet kod tuženika više od 20 godina, proizlazi da prati kolegu koji vrši asfaltiranje nakon čega postavlja prometnu signalizaciju, zna da su za naselje [adresa] asfaltirani ko lnici nakon čega je postavio prometnu signalizaciju, dok uređenje zelenih površina i izgradnje javne rasvjete nije dio njegovog posla, ali zna da nakon što se asfaltira ili paralelno s tim se uređuju zelene površine i postavlja javna rasvjeta, te da se pripremajući za to ročište provjerio dokumentaciju za konkretno naselje, te da je obveza Grada za naselje [adresa] ispunjena u rokovima,

- da je svjedok ĆJ, stručni suradnik za izgradnju komunalne infrastrukture kod tuženika, naveo da je zaposlen kao stručni suradnik za izgradnju komunalne infrastrukture kod tuženika više od 20 godina, a što se tiče naselja [adresa] prvenstveno se bavio asfaltiranjem kolnika a o zelenoj površini i javnoj rasvjeti nema saznanja,

- da je saslušani svjedok ŽJ, stručni referent u komunalnom odjelu kod tuženika, naveo da je zaposlen kao tuženika već 16 godina a što se tiče naselja [adresa] zna da je tuženik izgradio asfaltni kolnik, zelenu površinu i javnu rasvjetu sukladnu programu, dok se više bavi asfaltiranjem kolnika nego drugim stvarima, a što se tiče asfaltiranja siguran je da je to napravljeno jer je 2013. radio radove asfaltiranja kolnika kod tužitelja.

7. Prvostupanjski je sud nakon provedenog postupka i ocjene provedenih dokaza (članak 8. ZPP-a), odbio tužbenih zahtjev tužitelja, cijeneći i Izvješće o izvedenim radovima prema programu Gradnje objekta i uređaja komunalne infrastrukture u naselju [adresa] od 2010. do 2015., iz kojeg proizlazi da je na mjestu [adresa] asfaltiran kolnik, izgrađena i postavljena javna rasvjeta, te uređene zelene površine (uređena lokva u [adresa] 2010., uređenje površine – izgrađen sustav oborinske odvodnje, uređenje površine kod škole i uklanjanje suhi stabala - 2014., uređenje raskrižja u naselju – 2015.), prihvaćajući iskaze navedenih svjedoka kao jasne i logične, koji nisu u suprotnosti s drugim provedenim dokazima, iz kojih je i zaključio da je tuženik ispunio preuzete obveze iz predmetnog rješenja od 18. travnja 2010., time da je ostalo nejasno da li je to bilo u roku od 3 godine, do kraja mjeseca travnja 2013. Da tužitelj nije želio iskazivati u predmetnom postupku, odnosno odustao je od tog prijedloga, te je odbijen dokazni prijedlog provođenja vještačenja građevinske struke na okolnosti ispunjenja obveze tuženika iz razloga što je u vrijeme u mjesecu srpnju 2015., kad je tuženik u naselju [adresa] uredio zelene površine i izgradio i postavio javnu rasvjetu, provođenjem tog dokaza ne bi se moglo utvrditi točno kada je te radove tuženik ispunio. Prihvaća i tvrdnju tuženika da se navedena obveza nije odnosila na konkretnu nekretninu, tada u vlasništvu tužitelja, već na cijelo nasilje, što je i decidirano navedeno u predmetnom rješenju. Time je i tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

8. Ispitujući pobijenu presudu u granicama žalbenih navode žalitelja, pazeći pri tome dodatno - po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365 . ZPP-a na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 4., 8., 9., 13. i 14 ZPP-a, na koje ove su pazi po službenoj dužnosti, ocjena je ovog suda da je pobijena presuda pravilna i zakonita, kao što i u odnosu na navedene bitne povrede to nije osnovano.

9. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba paničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, obzirom da su u pobijanoj presudu navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnijim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprave ili zapisnika u iskazima danjemu postupku, ili samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitosti i pravilnost.

10. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

11. Prema izvješću o izvedenim radovima u odnosu na program Gradnje objekta i uređaja komunalne infrastrukture u naselju [adresa] od 2010.-2015. doneseno 30. lipnja 2015. proizlazi, da sukladno programu je realizirano asfaltiranje nerazvrstane prometnice u [adresa] 2010., asfaltiranje ceste u naselju [adresa] 2013., izgradnja javne rasvjete u [adresa] 2010. i javna rasvjeta u naselju [adresa] 2014., te u odnosu na zelene površine uređenje lokve u [adresa] 2010., uređenje površina izgradnje sustava oborinske odvodnje, uređenje površine kod škole i uklanjanje suhih stabala 2014.

12. Tuženik je prema donesenom rješenju i programu Gradnje objekta i uređaja komunalne infrastrukture za 2010. od 17. prosinca 2019. trebao postupiti a iz programa Gradnje komunalne infrastrukture koji program na temelju članka 30. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 36/1995., 109/1995., 21/1996., 70/1997., 128/1999., 57/2000., 129/2000., 59/2001., 82/2004., 110/2004., 178/2004., 38/2009., 79/2009., 153/2009., 153/2009., 49/2011., 84/2011., 90/2011., 144/2012., 56/2013., 94/2013., 153/2013., 147/2014., 36/2015. i 68/2018 - dalje ZKG), donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave. Prema i predstavljenom programu Gradnje objekta i uređaja komunalne infrastrukture od 30. lipnja 2015. i proizlazi asfaltiranje nerazvrstane prometnice i asfaltiranje nerazvrstane ceste u naselju [adresa], kao i izgradnje javne rasvjete u naselju [adresa] te uređenje i zelene površine, izvršeno u 2010.godini. Odredbom članka 31. stavka 1. ZKG-a propisano je da su komunalni doprinosi novčana javna davanja koja se plaćaju za građenje i korištenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture iz članka 30. stavka 1. tog Zakona, dok je odredbom članka 32. stavka 3. točke 5. ZKG-a određeno da rješenje o komunalnom doprinosu sadrži obvezu jedinica lokalne samouprave o razmjernom povratu sredstava u odnosu na izgrađenost objekta i uređaja komunalne infrastrukture iz točke 4. tog stavka i ostvareni priliv sredstava.

13. Obveze stranaka utemeljene su na rješenju tuženika o plaćanju komunalnog doprinosa u odnosu na naselje [adresa], kao i pobliže navedena u postupku po vrsti objekta i uređaja komunalne infrastrukture od 18. travnja 2010., koje je i doneseno osnovom zakonske ovlasti iz članka 32. stavka 2. ZKG-a, da se temelji i na propisanom obaveznom sadržaju. Iz navedenog rješenja i proizlazi da se ne odnosi samo na dio građevinske čestice tužitelja, već i u odnosu na naselje [adresa] kojim je i rješenjem određen komunalni doprinos.

14. Obveznici plaćanja komunalnog doprinosa ovlašteni su tužbom pred sudom redovne vrste tražiti od jedinice lokalne samouprave razmjerni povrat sredstava u odnosu na izgrađenost objekta i uređaja komunalne infrastrukture naselja [adresa], koji su određeni rješenjem da će se izgraditi i ostvareni prilivom sredstava. Plaćanjem komunalnog doprinosa tužitelj je i sudjelovao u podmirenju troškova izgradnje objekta i uređaja nerazvrstanih cesta, javnih površina, javne rasvjete kao i zelene površine, sve to i utvrđeno predmetnim rješenjem od 18. travnja 2010., kao i Izvješću o izvedenim radovima prema programu gradnja objekata i uređaja komunalne infrastrukture.

15. Stoga tužitelj ne može osnovano potraživati od tuženika povrat iznosa kojeg je uplatio na ime komunalnog doprinosa jer su oni koji su i predviđeni programom mjere i realizirani i to do 2013., što tužitelj suprotno i nije dokazao. Kako je tužitelj te novčane iznose bio dužan uplatiti prema pravnim aktima i to je bila jedna od pretpostavki za izdavanje građevinske dozvole, to tuženik je nije stekao bez valjane pravne osnove, pa ne postoji obveza vraćanja povrata navedenih uplata. Prema čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima i to prema Općim propisima obveznog prava, prema kojima je uređen institut stjecanja bez osnove u predmetnom postupku i radi se o imovinsko-pravnom zahtjevu za isplatu, koji nije dokazan.

16. Nisu osnovani žalbeni navodi da tužitelj nije saslušan i da ga je trebalo saslušati i upozoriti prema članku 11. stavku 1. i članku 220. stavku 1. ZPP-a. Tužitelj je i prisustvovao na ročištu 11. rujna 2025. osobno, kada su i saslušani predloženi svjedoci, te je on na tom ročištu i izjavio da ne želi iskazivati, pa stoga i nije bilo osnove da ga se prisiljava da on daje svoj iskaz. Nije osnovan taj žalbeni navod da tužitelj nije želio iskazivati u ovom postupku, pa je stoga i osobno imao pravo da i bude saslušan i prema tome i da iznese svoje tvrdnje i sve ostale navode prema kojima smatra da tuženik nije postupio sukladno navedenom rješenju o obvezi plaćanja komunalnog doprinosa. Pri tome, i provođenje vještačenja ne bi bilo osnovano obzirom i na činjenicu da su određeni radovi, i to uređenje komunalne infrastrukture kao i postavljanje i izgradnja javne rasvjete i uređenje zelene površine tijekom 2025. se i nije moglo utvrditi da li je to izvršeno onako kako je tuženik to specificirao, odnosno naveo svojim izvješćem o izvedenim radovima u naselju [adresa] (list 20 prvostupanjskog spisa).

17. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i time pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je žalbu tužitelja odbiti u cijelosti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao izreci ove presude. Obzirom da tužitelj nije uspio s ovim žalbom valjalo je i o trošku odlučiti osnovom članka 166. stavka 1. ZPP-a u vezi sa člankom 154. stavka 1. ZPP-a.

U Puli-Pola 18. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić