REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-1713/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Biljane Bojanić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Palatinuš i partneri d.o.o., Zagreb, protiv tužene ACR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10341/2023-31 od 1. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10341/2023-31 od 1. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom odlukom presuđeno je:
„I Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 2.360,68 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2022. godine do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.917,59 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. srpnja 2025. godine do isplate, i to za period do 31. prosinca 2022. godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu, kao i zahtjev tužene za naknadu parničnog troška u cijelosti.“,
a riješeno je da se odbija kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženica jer je ista nezakonita i da je počinjena bitna povreda pravila parničnog postupka, time što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući je izreka presude nerazumljiva, niti su u njoj navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, kao i što je činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, te je na takvo činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. U bitnome, žalbom se i navodi, da u odnosu na dokaznu ocjenu je proizvoljno prihvaćen iskaz tužitelja i svjedokinje JC, a zanemareni su iskazi PC i UC, iako su oni najrelevantniji jer potvrđuju način plaćanja i izravno osporavaju tvrdnje o postojanju pozajmica. Takva selektivna ocjena dokaza da predstavlja bitnu povredu postupka i dovodi do pogrešnog zaključka. Na tako pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje dosuđen je i drakonski visoki trošak parničnog postupka. Žalbeni je prijedlog ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje, podredno preinačenje presude na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Sa žalbom tuženice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).
3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, pazeći pri tome i dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. ZPP), ocijenjeno je da pobijana presuda pravilna, dok obzirom i na žalbene razloge tuženice u dijelu u kojem se sadržajno ukazuje na bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, prvostupanjski sud nije počinio tu bitnu povredu jer pobijana odluka u dijelu u kojem je odlučeno o glavnoj stvari nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da sadrži jasne i ne proturječne razloge. U postupku materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za povrat troškova osnovom pozajmice tuženici u iznosu od 2.360,68 eura / 17.786,61 kunu. Tuženica spori navedeni zahtjev navodima da su u navedenom razdoblju od početka 2021. pa do konca 2022. stranke kontinuirano i neprekidno zajednički živjeli, zajednički spavali, kuhali i kupovali, družili se zajedničkim prijateljima, te da je njihova emocionalna veza imala sva obilježja izvanbračne zajednice.
7. Prvostupanjski sud je nakon raspravljanja svih, po strankama predloženih dokaza, iz provedenih i pravno relevantnih činjenica utvrdio:
- iz iskaza tužitelja da proizlazi, da je on s tuženicom započeo vezu početkom 2021., da su brzo ušli u vezu nakon par sastanaka, a u to vrijeme je ona preuređivala stan koji je kupila, budući je prodala stari, pa je on predložio da za vrijeme preuređenja boravi kod njega, kako ne bi morala plaćat visoku cijenu najamnine u nekom drugom stanu, te je kod njega boravila kojih šest tjedana, a sve troškove za stan, uključujući i najamninu, isključivo je plaćao on, a nakon što se preuredio stan tuženice u [adresa], ona se vratila u svoj stan i nikad nisu poslije toga zajedno živjeli, osim što su ponekad povremeno putovali i to isključivo na njegov trošak, te da nikad nisu bili u izvanbračnoj zajednici jer njihova veza nije ispunjavala te uvjete, da ga je tuženica dva mjeseca nakon početka veze, negdje u ožujku 2021., zamolila za posudbe, budući je bila u teškoj financijskoj situaciji, i to na način da je on umjesto nje podmirivao troškove koje je imala po kreditu za auto , troškove na kartici vezano za uređenje stana, a ponekad je plaćao i režijske troškove , kao i trošak za mobitel, te da je to uvijek bila riječ o posudbi i da tužen ica nije samo od njega tražila novac, već i od svojih prijateljica, pa čak i roditelja, i sestre koja joj je rekla da nema, pa kad bi je prijateljice odbile s posudbom rekle bi joj nek se obrati A, ti si dobra s njim, ono što ga je ponukalo da sudskim putem traži povrat novca , je to što su njemu njegovi roditelji u to vrijeme posuđivali novac i ona je to znala,
- da iz iskaza tužene proizlazi, da su ona i tužitelj bili u vezi 18 mjeseci i da nije istina da su živjeli samo šest tjedana, kako je to rekao tužitelj, da njihova veza nije trajala tri godine koliko treba za izvanbračnu zajednicu, ali po njoj je ta veza imala sve uvjete izvanbračne zajednice. Oni da su dijelili stanove i postelju i frižider i sve nekretnine, te da su za cijelo vrijeme trajanja veze bili konstantno zajedno, a nakon preuređenja stana ona se vratila u stan u [adresa], ali bi tužitelj često znao doći kod nje u stan, znao je prespavati ili ona kod njega, znali su ići za vikend, putovali su i išli u [adresa], znao joj je pričuvati njezinog psa, time da je ona radila u [adresa], a živjeli su u [adresa], što je daleko od posla, da je u to vrijeme imala zaštićeni račun, i imala svoje prihode jer je radila i imala novac od prodaje stana u [adresa], pa joj je bilo lakše da joj tužitelj ili prijateljice preko internet bankarstva uplate neki račun ili podmire trošak, a ona je njima, tužitelju ili prijateljicama, davala novac na ruke, i nije tražila nikakve potvrde da im je davala novac na ruke jer je u to vrijeme s tužiteljem i jela i spavala, a one su joj prijateljice i nije joj padalo na pamet, to mogu posvjedočiti PC i UC o prirodi njezinog odnosa s tužiteljem, da je živjela u [adresa] i nakon proteka tih šest tjedana, a sve što je tužitelj uplatio za nju, ona je to tužitelju vratila, time da osporava da joj je davao gotovinske iznose od 30,00-40,00 eura mjesečno kako je naveo u iskazu, a vraćeni iznosi od 9.000,00 kuna i 1.000,00 eur navodi da je točno da mu je te novce dala, s time da ne zna što mu je točno dala jer ju je počeo u jednom trenutku stalno tražiti novce, ona se našla u dugovima zbog bivšeg supruga koji nije plaćao režije, a njoj su došle ovrhe jer su računi glasili na nju, zbog toga je otvorila zaštićeni račun i išla prodavati stan u [adresa], te je imala novac u gotovini koji joj je preostao od prodaje stana, a nije htjela plaćati internet - bankarstvom, pa je molila tužitelja i prijateljice da oni račune plaćaju preko interneta, a ona im je davala novac na ruke, novac koji je dobila od prodaje stana u [adresa] iskoristila je za kupnju stana u [adresa], time da je od prodaje ostalo 30.000,00 eur, a novac od prodaje stana je iskoristila za život i opremanje stana u [adresa], a za posao s JC i njezin tata dignuo kredit i još su joj posudili neki prijatelji, da iako je imala novce od prodaje stana, te novce nije iskoristila za vraćanje dugova kako bi se odblokirao račun, pa je i nadalje imala zaštićeni račun iz razloga što je u to vrijeme bila sudužnica jednoj osobi za kredit za nekretninu koja nije uredno ispunjavala svoje obveze, pa je postojala mogućnost da njoj sjednu s kreditom kao sudužnici,
- da iz iskaza svjedokinje JC proizlazi, da poznaje tuženicu od 1990. jer su bile najbolje prijateljice, a prijateljstvo je prekinuto budući je tuženica radila u njezinoj tvrtki četiri mjeseca, i ispala je jako na kraju nekorektna što se tiče posla, a također i posude novaca koje joj nikad nije vratila , a riječ je o 3.000,00 eur, ona je zaposlila tuženicu prije otprilike tri godine kao voditeljicu restorana i u prva tri mjeseca što je radila, tri tjedna je provela na moru u [adresa], a ne može se biti voditelj ugostiteljskog objekta u isto vrijeme biti na moru, a onda je tuženici zadnji mjesec, četvrti mjesec njezinog rada rekla, da ne mora uopće dolaziti u restoran, da će je držat prijavljeno do zaključno s 1. rujnom, da je dolazila na posao u alkoholiziranom stanju, skrivala od nje neke račune koje nije htjela da svjedokinja vidi, da ne bi imala uvid u pravo knjigovodstveno stanje i od tada je prestalo njihovo prijateljstvo, da joj je poznata veza između tužitelja i tužen ice, kao i da je privremeno stanovala kod tužitelja u [adresa], kako ne bi trebala plaćat podstanarstvo ili ići živjet kod prijatelja, a što se završilo s renoviranjem stana i tužen ica se vratila u svoj stan u [adresa], vezano za posudbe zna da je tužen ica posuđivala često novce od AC i od nje i od PC, kao i od prijateljica ĐC, UC, da zna da joj sestra nije htjela posudit novac, a to zna jer joj se tuženica stalno žalila da joj sestra ne želi posudit novac, iako je mogla jer ga je imala, dok joj je sestra više puta rekla da ne podržava njezin način i stil života i da nađe konkretan posao ako hoće održavat taj način života, također da joj je tata često davao novac, da je i njemu već bila dosta toga i da joj je rekao: "Hoćeš li ti na kraju završit ispod Savskog novca kad potrošiš sve novce?", da posuđeni iznos od 3.000,00 kuna joj tužena nije nikad vratila, dok prijateljici UC je vratila posuđene novce, kao i PC je vratila dio novaca, s time da su se dogovorile da joj vrati manji iznos samo djelić posuđenog novca, budući je PC kod nje jako često boravila u stanu, trošila njezinu hranu i ljetovala u [adresa],
- da je iskazom svjedokinja PC navela, da ono što zna da su stranke bile u vezi otprilike dvije godine, s time da su prvih šest mjeseci živjeli zajedno kod tužitelja u [adresa] u vrijeme kad je tuženica renovirala stan, a ne zna da li je tužitelj ponudio tuženici da živi kod njega kako ne bi morala plaćat najamninu , tuženica je mogla živjet kod roditelja ili je mogla živjet u novom stanu jer nije to bilo tako puno prašine, a renovacija se odnosila na dnevni boravak, kuhinju i djelomično kupaonu dok je spavaća soba bila relativno okej, ono što zna o posudbi novca zna ono što je čula od tuženice - da joj je tužitelj znao posudit novce, no ona mu je sve vratila i to na ruke, tako je njoj tuženica rekla, ne zna na što su se odnosile posudbe niti o kojim iznosima je bila riječ, niti kada, ona je dobila posao u firmi Combis 2021. koji je uključivao hibridan način rada što znači da su samo dva dana u tjednu morali dolazit na posao, ostale su morale radit od kuće, a kako ona živi u [adresa], a firma je u [adresa], tuženica joj je rekla da može doći kod nje radi potrebe posla prespavat kad god treba, tako da je ona znala prespavat kod nje u stanu u onim danima kad je trebala doći na posao u [adresa], da nije živjela kod tuženice, znala je prespavat od svibnja 2021. kad je dobila posao do srpnja 2021., dok tuženica nije otišla na more i onda je opet znala prespavat od listopada 2021. do siječnja 2022. kada je tužitelj zamolio tuženicu da bi on tamo spavao jer su i njemu nešto renovirali u [adresa], tako da se samo tužitelju činilo da je ona toliko vremena provodila s tuženicom,
- iz iskaza svjedoka BC u bitnom proizlazi, da zna da su stranke bile u vezi od početka 2021. do negdje sredine 2022., te koliko zna oni nikad nisu trajno stanovali, osim što je tuženica bila kod tužitelja prvih par mjeseci veze, ali ne zna iz kojeg razloga jer mu to tužitelj nije rekao, da je on tuženicu upoznao i vidio samo jednom na druženju koje je tužitelj organizirao sredinom 2021., tako da sva saznanja ima samo iz onoga što je čuo od tužitelja, da je bio kod tužitelja tijekom 2021. i 2022. kojih desetak puta u [adresa] u posjetu i nikad nije vidio kod njega tuženicu, niti je vidio naznake da bi ona tamo bila, nije primijetio da bi tamo bilo njezinih stvari, a da mu je tužitelj rekao da je tuženici u par navrata posudio novac na način da je uplaćivao u banci iznose po mjesečnoj potrošnji, a ne zna detalje, u prosjeku se s tužiteljem čuje jedanput tjedno, s njim se vidi dva puta mjesečno, nekad više ili manje, ponekad se vide i poslovno, sve ovisi o okolnostima, a tuženicu je vidio samo jednom na druženju u [adresa] kada je tužitelj pozvao desetak svojih prijatelja, dok, kako se sjeća, nije bilo njezinih prijateljica,
- da iz iskaza svjedokinje UC proizlazi, da je tužitelj živio kod tuženice i ona kod njega te se u više navrata sa njima družila i u njezinoj kući i vani na druženjima, ne zna detalje tko je kod koga živio i koliko dugo vremena, da joj je tuženica rekla da je joj tužitelj znao posuditi novce, kao što joj je i ona znala posuditi, da je, kada je tuženici bio blokiran račun, ona za nju znala platit trošak American kartice, te je njoj tuženica uvijek kasnije vratila te novce, a ne zna da li je vraćala novce koje je posudila od tužitelja, ništa joj poslije o tome nije govorila i ona je nije pitala,
- iz iskaze svjedokinje KC proizlazi, da su njezin sin i tuženica bili u vezi, ne zna točno koliko dugo ali zna da nikad nisu živjeli zajedno, da joj je sin spomenuo da je tuženica bila kod njega 3-4 dana dok je bila renovacija te je pomagao tuženici tako da joj je posudio novac za posao u restoranu koji je pokrenula i fizički joj je išao pomagati, koliko zna taj restoran je bio u [adresa] u [adresa], ona je sinu u tri navrata posudila po 10.000,00 kuna i koliko zna, on je te novce iskoristio da iste posudi tuženici, pretpostavlja da bi je sin upoznao s tuženicom da je mislio da je riječ u ozbiljnoj vezi, ona i muž su rijetko dolazili kod sina u stan jer je on češće dolazio kod njih, a oni su možda došli kod njega jedan put ili dva put godišnje i tada nije primijetila nikakve ženske stvari kod njega ili da neka žena tamo živi, ona tuženicu nije upoznala za vrijeme veze i sve što zna, zna preko sina što joj je ispričao,
- iz iskaza svjedoka SC proizlazi, da je tuženicu vidio u tri navrata - prvi put na proslavi Nove godine, drugi put na tulumu koji je tužitelj radio sedam mjeseci kasnije i treći puta u restoranu kad su svi izašli na večeru zajedno s njegovom ženom, zna da su se tužitelj i tuženica viđali, nije znao koliko točno ozbiljno. Mislio je da to baš i nije ozbiljno zato što mu je tužitelj govorio da ona ima kuću na moru pa je malo na moru, malo u [adresa], koliko zna nisu zajedno živjeli osim ona dva mjeseca dok je tuženica radila renovaciju stana, pa ju je tužitelj pozvao, ono što zna od tužitelja, što mu je pričao, da je u par navrata u vrijeme njihove veze bio kod tužitelja i nije vidio da je tamo tuženica živjela, i da je rekao da je tuženici sveukupno posudio oko 35.000,00 kuna za vrijeme njihove veze, te da je ona nešto i počela vraćati djelomično, no kada su se oni definitivno razišli, tada se zainatila i nije htjela vratiti ostatak novca,
- uvidom u mail korespondenciju utvrdio je kako iz maila tužitelja od 29. Mar 2021. proizlazi da je za tuženicu uplatio prema dogovoru o posudbi račun od Premium Visa Gold 03/21, dok iz maila tužitelja od 28. rujna 2022. proizlazi da tužitelj moli tuženu da riješe stvari na obostrano zadovoljstvo a obzirom da ju je i nazvao i zamolio koncem prošlog mjeseca u vezi njihovog dogovora o posudbi , a iz maila od 2. studenog 2022. upućenog tužen ici proizlazi da tužitelj podsjeća tuženu nakon višekratnih poziva i odaslanih dopisa posljednjih mjeseca na njihov dogovor o posudbi, te očekuje da se dogovore u vezi s tim kako bi napokon obavili ono što je među njima nužno i neupitno,
- uvidom u Whatsapp korespondenciju proizlazi da je 19. prosinca 2021. tužiteljevoj poruci tuženici navedeno: „Mogao bih i dalje na tu temu ali zar da jedna osoba posuđuje odnosno ne vraća svoje dugove, kako bi posuđivala i dalje za drugog, pomagao sam ti više puta, posuđivao sam ti novac u desetak navrata, na način da sam se ja zaduživao od drugog, uglavnom trenutno nisam u mogućnosti ulaziti u daljnje dugove i slijedom toga izigrati, prevariti vlastite roditelje, trenutno nisam u mogućnosti ponovno se zaduživat kod drugog da bih i dalje tebi posuđivao“, da je 9. svibnja 2022. iz poruke tužitelja tuženici i utvrđeno čovjeku koji ti je prvi posudio i koji ti je posuđivao nakon toga u više navrata govoriš da otkud mu obraz za pitati o povratu, a on nema radno sredstvo, auto, čekam povrat preko godinu dana i nužan mi je za servis i registraciju, što je tu bez obraza, a iz Whatsapp komunikacije tužitelja i njegove majke od 11. prosinca 2021. proizlazi da je tužitelj naveo, tuženica jučer prodala jedan stan, radi za novu agenciju, pa će mi i ona možda moći vratiti jedan dio posudbe, a tužiteljeva majka, nisam znala da si i ACR posudio novac, sada je tužiteljev navod, nešto malo za opremiti stan, sad će mi to vratiti uskoro i onako misli prodati taj svoj novi stan.
8. Obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski je sud kao osnovan prihvatio zahtjev tužitelja za povratom pozajmljenog iznosa, obzirom su ispunjene pretpostavke iz članka 499. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO), obzirom da tuženica nije dostavila ni jedan dokaz u smislu članka 219. ZPP kojim bi dokazala svoje tvrdnje da se utuženo potraživanje odnosi na zajedničke troškove života, niti tvrdnju da je ona ta koja je davala novac tužitelju, već iz stanja spisa proizlazi da je za tuženicu plaćao kreditnu karticu i režijske troškove za njezin stan, kao i račune za mobitel koji je glasio na njezinu tvrtku, a sva plaćanja koje je tužitelj izvršio za tužen icu izvršene su kao pozajmica, kako je to razvidno iz mail i Whatsapp korespondencije. Obzirom da se tuženica oglušila na pozivanje tužitelja da izvrši povrat novca i na njegove mailove nije reagirala, ukazuje životno neuvjerljivim i nelogičnim da ne bi tužen ica reagirala na tužiteljevo pozivanje na povrat novca u slučaju da je smatrala da pozajmice nije bilo, odnosno da su se navedene uplate odnosile na troškove zajedničkog života, a koja reakcija tuženice u potpunosti je izostala u konkretnom slučaju. Nije prihvaćena tvrdnja tuženice, da su stranke bile u izvanbračnoj zajednici, obzirom je analizom provedenih dokaza nedvojbeno utvrđena da su bile u emotivnoj vezi oko 18 mjeseci, dok je člankom 11. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023.) i propisano da se odredbe Zakona u učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudanu žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. U odnosu na utvrđenu činjenicu da su stranke bile u emotivnoj vezi kraćoj od 3 godine, tuženica nije dokazala svoju tvrdnju o zajednici života između nje i tužitelja u spornom periodu, obzirom da takva činjenica ne proizlazi ni iz jednog iskaza svjedoka, osim iz njenog vlastitog, a koji u većem dijelu nije prihvaćen kao istinit, obzirom je suprotan ostalim provedenim dokazima. Iz spisa i proizlazi da su stranke bile u emotivnoj vezi 18 mjeseci, da je tuženica za potrebe renovacije stana boravila oko šest tjedana u tužiteljevom stanu, da se nakon završetka renovacije vratila u svoj stan, te da su stranke nastavile svoju emotivnu vezu do ljeta 2022. i u kojem periodu znale boraviti u njegovom i njezinom stanu i prespavat preko noći, no te okolnosti ne ukazuju na izvanbračnu zajednicu, već emotivnu vezu dvoje odraslih ljudi, koji svaki od njih imaju svoju nekretninu. Time je i imajući u vidu iskaz tužitelja i uvidom u potvrde o plaćanjima neprijeporno utvrdio da je tužitelj pozajmio tuženici višekratne pozajmice u ukupnom iznosu od 34.321,11 kuna, koji se novac tuženica obvezala vratiti najkasnije nakon prodaje stana, koji je prodan 15. studenog 2022., što je razvidno iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetni stan, dok tuženica nije dostavila nijedan dokaz koji bi dovelo u sumnju osnovanosti i visinu tuženog zahtjeva, a iz iskaza tužitelja i proizlazi da je tuženica vratila iznos od 1.000,00 eura u srpnju 2021. a u srpnju 2022. iznos od 9.000,00 kuna, čime je ostalo nepodmireno dugovanje u iznosu od 17.786,61 kunu / 2.360,68 eur, time je i prihvaćen u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja.
9. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je i pravilno odlučio, jer suprotno žalbenim navodima žaliteljice, nema osnove za različitu odluku , kad su od strane prvostupanjskog suda dani jasni i uvjerljivi razlozi, uz pravilnu primjenu odredbe članka 8. ZPP i utvrđene činjenice relevantne za odluku u ovoj pravnoj stvari.
10. Protivno žalbi tuženice u odnosu da je iskaz JC nevjerodostojan, isti se i ne može prihvatiti, obzirom iz istog i proizlazi da je tužitelj ponudio za vrijeme renovacije stana da tuženica privremeno stanuje kod njega u [adresa], što je tuženica i prihvatila i nakon završene renovacije se vratila u svoj stan u [adresa], što i proizlazi iz iskaza tuženice. Iskazom UC, na koji se žalbom ukazuje, također proizlazi da joj je tuženica rekla da joj tužitelj zna posuditi novce, kao što joj je i ona znala posuditi, i da ne zna da li je tuženica vraćala novce koje je posudila od tužitelja, uz navode da ne zna tko je kod koga živio i koliko dugo vremena, a zna da je stanovala kod tužitelja za vrijeme dok je renoviran stan.
11. U odnosu na žalbene navode da tužitelj nije predočio nijedan pisani ugovor, potvrdu ili priznanje tuženice da se radi o pozajmici, isti nisu osnovani. Prema odredbi članka 499. stavka 1. ZOO ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu iste vrste i kakvoće. Ugovor o zajmu je konsenzualni ugovor i za njegovu pravnu valjanost nije potreban pisani oblik. Ugovor o zajmu kao konsenzualni ugovor i proizlazi iz priložene mail prijepisa, kao i Whatsapp korespondencije između stranaka, iz koje je i vidljivo da se radi o pozajmici navedenog iznosa, koji je i utvrđen osnovom i računa koje su dostavljeni tuženici plaćeni od strane tužitelja. Iz priloženih uplata računa proizlazi da je tužitelj obavio plaćanje računa koje se odnose na tuženicu, i to karticu Premium Visa Gold za ožujak 2021. iznos od 8.709,94 kune, za kolovoz 2021. iznos od 5.952,98 kuna i prosinac 2021. iznos od 9.046,52 kune, račun za mobitel tvrtke tuženice Fino& Prefino d.o.o. 29. srpnja 2021. iznos od 332,00 kuna i 15. rujna 2021., iznos 752,80 kuna, 174,81 kunu, 6. kolovoza 2021. račun za vodu i čistoću za lipanj 2021. i 172,55 kuna za svibanj 2021., da je na račun svjedokinje PC **.**.2021. i uplatio iznos pozajmice tuženici iznos od 332,00 kune, 82,07 kuna za zajedničku pričuvu za stan [adresa] za srpanj 2021., 26. kolovoza 2021. iznos od 1.890,99 kuna za Visa Croatia Airlines revolving karticu.
12. Iz provedenih dokaza, suprotno žalbenim navodima, ne proizlazi postojanje izvanbračne zajednice stranaka, obzirom da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 11. Obiteljskog zakona, kada nije trajala zajednica tri godine, kao što i pravilno utvrdio prvostupanjski sud, dok i ne proizlazi da bi se ti računi odnosili na zajedničko stanovanje i zajedničke izdatke obzirom je svaka stranka imala svoj stan i živjela u njemu. Ukoliko je jedan dan netko prespavao kod drugog ne znači postojanje te zajednice, obzirom da nitko od svjedoka, pa ni onih na koje tužena se poziva, nije naveo da bi stranke zajedno živjele kroz postojanja njihove veze. Tada se i računi ne mogu odnositi na zajedničke troškove.
13. Iz dokumentacije u spisu, kako to ocjenjuje prvostupanjski sud, doista i proizlazi da su izvršene uplate računa koji je tužitelj uplaćivao za tuženicu. Protivnoj žalbi tuženice iskazi dani od strane JC, kao i iskaz PC , te UC, ocijenjeni su vjerodostojnostima u pogledu činjenice koje se tiču predmetnih pozajmica. Svjedokinja JC ono što je i navela, poklapa se i s ostalim iskazima, te se ne može cijeniti da je taj iskaz na štetu tuženice. Protivno žabi tuženice, prvostupanjski sud je u svrhu donošenja pravilne i zakonite odluke u ovom postupku bio ovlašten ocijeniti prethodno pravno pitanje, pitanje postojanja zajma a koja odluka se i cijeni isključivo za potrebe vjerodostojnosti navoda tuženice, kako to i proizlazi iz obrazloženja prvostupanjskog suda.
14. Odluka o parničnom trošku također je pravilna i zakonita utemeljena na odredbi članka 154. stavku 1. ZPP-a. Iz navedenog razloga, kako nije ostvaren ni jedan žalbeni razlog tuženice, žalba tuženice odbijena je kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda po članku 368. stavku 1. ZPP.
U Puli-Pola 18. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Nataša Babić
