REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-722/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, protiv tuženika 1. PD, OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. ŠD, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Andrija Boras, odvjetnik u Metkoviću, radi brisanja u zemljišnim knjigama, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-556/2025 od 11. ožujka 2026., u sjednici vijeća od 18. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-556/2025 od 11. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Nalaže se upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja (vlasništva) upisanog rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku broj Z- 2937/16 , a na nekretnini oznake čest. zgr. [katastarska čestica], [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te na nekretnini oznake čest. zgr. [katastarska čestica], [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], prema kojem su z.k. stanju tuženici upisani kao jedini suvlasnici opisane nekretnine u dijelovima od po ½.

2. Nalaže se uspostava zk. stanja kako je bilo prije provedbe Rješenja Općinskog suda u Dubrovniku br. Z 2937/16, te je tužitelj ovlašten temeljem ove Presude zatražiti i postići upis prava vlasništva na nekretnini iz toč. 1. na svoje ime – za cijelo.“.

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 22.500,00 eura, u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da sud prvog stupnja nije dao jasne, potpune i međusobno neproturječne razloge o odlučnim činjenicama. Iz obrazloženja presude proizlazi da sud velikim dijelom svoju odluku temelji na zaključcima izvedenim iz drugih postupaka vođenih između stranaka, pri čemu nije izvršio samostalnu i potpunu ocjenu svih dokaza izvedenih u ovom postupku. Sud također nije dao uvjerljive razloge zbog kojih je odbio određene dokazne prijedloge tužitelja, iako su isti bili usmjereni na utvrđivanje odlučnih činjenica, osobito pitanje stvarnog posjeda nekretnine, opsega ulaganja tužitelja i dobre vjere tužitelja prilikom sklapanja pravnog posla kupoprodaje. Time je tužitelju onemogućeno da u potpunosti dokaže svoje navode, što predstavlja povredu prava na pravično suđenje. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je da tužitelj s ŽD sklopio kupoprodajni ugovor kojim je kupio predmetne nekretnine te da je temeljem tog ugovora izvršen upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Nadalje, nesporno je da je tužitelj stupio u posjed nekretnine te da je izvršio značajna ulaganja u njezinu obnovu i adaptaciju. Upravo zato postavljen je eventualno kumulirani zahtjev, odnosno preinačena tužba radi isplate iznosa od 100.000,00 eura, a koja preinaka nije dopuštena. U pobijanoj presudi sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, osobito odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Prema odredbi članka 125. tog zakona u slučaju višestrukog otuđenja nekretnine vlasništvo stječe onaj stjecatelj koji je u dobroj vjeri prvi zatražio upis u zemljišnu knjigu. Sud prvog stupnja nije pravilno ocijenio pitanje dobre vjere tužitelja niti je pravilno primijenio navedeno pravilo. Umjesto toga sud je svoju odluku temeljio na formalnom pozivanju na ranije sudske odluke, bez razmatranja konkretnih okolnosti ovog slučaja. Dalje, prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da presuda donesena u predmetu poslovni broj P-2194/2015 ima takav pravni učinak da onemogućuje tužitelja u ostvarivanju pravne zaštite u ovom postupku. Tužitelj je u tom postupku sudjelovao isključivo kao umješač, a ne kao stranka postupka. Prema ustaljenoj sudskoj praksi, intervencijski učinak presude ne može imati iste pravne posljedice kao pravomoćnost između glavnih stranaka postupka. Stoga je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj ne može osporavati zemljišnoknjižni upis putem brisovne tužbe. Posebno se spori pravno mišljenje prvostupanjskog suda, koji se poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem se uknjižba provedena temeljem pravomoćne presude ne može pobijati brisovnom tužbom. Takvo pravno shvaćanje ne može se primijeniti mehanički i bez razmatranja konkretnih okolnosti slučaja. Ovo, zato, jer je u ovom predmetu riječ o specifičnoj situaciji višestrukog otuđenja nekretnine te o pravnom položaju osobe koja u ranijem postupku nije imala položaj glavne stranke. Stoga se citirana sudska praksa ne može primijeniti na način kako to čini prvostupanjski sud. Predlaže uvažiti žalbu, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu na ponovni postupak.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem , u bitnom, da tužitelj ne može osnovano tražiti brisanje prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini jer je njihovo pravo vlasništva upisano u zemljišne knjige temeljem pravomoćne presude Županijskog suda Dubrovnik poslovni broj Gž-906/2018-2 od 19. prosinca 2018., u kojem je postupku ovdje tužitelj sudjelovao kao umješač na strani tamo tuženika ŽD. S obzirom na intervencijski efekt prema tužitelju koji je sudjelovao kao umješač na strani tuženika, u kojem je postupku pravomoćno utvrđeno da su tuženici stekli pravni osnov za upis prava vlasništva temeljem valjanog ugovora o kupoprodaji, to nisu ispunjene pretpostavke za prihvaćanje predmetne brisovne tužbe u smislu člana 150. Zakona o zemljišnim knjigama Zakon o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/2019., 128/2022., 155/2023. i 127/2024. - dalje: ZZK).

6. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud nije počinio ni jednu bitnu povredu postupka na koju ukazuje žalitelj, a niti one na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, po članku 365. stavku 2. ZPP-a. Žalitelj neosnovano navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati te ne postoje proturječnosti između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

7. I činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, pa je tako utvrđeno:

- da iz Ugovora o kupoprodaji od 9. prosinca 2008. zaključenom između ŽD, kao prodavatelja, i tužitelja proizlazi da ŽD prodaje, a tužitelj kupuje u cijelosti nekretninu označenu kao k. č. br. zgr. [katastarska čestica] i k. č. br. zgr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da iz Ugovora o kupoprodaji od 28.travnja 2006. između ugovornih stranaka ĆD, kao prodavatelja, i ŽD iz [adresa], kao kupca, proizlazi da prodavatelj prodaje, a kupac kupuje i k. č. br. zgr. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da iz Ugovora o kupoprodaji od 2. kolovoza 2007. između ugovornih stranaka ŽD, kao prodavatelja, i PD i ŠD iz [adresa], kao kupaca, proizlazi da prodavatelj prodaje, a kupci kupuju i k. č. br. zgr. [katastarska čestica] i k. č. br. zgr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-906/2018 od 19. prosinca 2018. prihvaćen tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da su ovdje tuženici stekli pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama,

- da je u tom postupku ovdje tužitelj sudjelovao kao umješač na strani tamo tuženika ŽD,

- da je protiv navedene presude tužitelj podnio reviziju, koja je odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1339/2019 od 23. travnja 2024.,

- da je rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Z-2937/2016 od 26. listopada 2017. odlučeno da se dopušta upis prava vlasništva tuženika na temelju pravomoćne i ovršne presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1717/2008 od 12. lipnja 2012. u prvenstvenom redu osiguranom zabilježbom spora pod poslovnim brojem Z-7702/2008 na nekretninama tužitelja, koji je izjavio žalbu na to rješenje o upisu i da je Županijski sud u Varaždinu rješenjem poslovni broj Gž Zk-230/2019 od 18. veljače 2020. odbio žalbu i potvrdio rješenje Općinskog suda u Dubrovniku.

8. Na temelju tih činjenica, a koje i nisu sporne među strankama, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 150. ZZK, jer se brisovnom tužbom ne može s uspjehom osporavati uknjižba prava vlasništva temeljena na pravomoćnoj sudskoj presudi. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-1327/2012 od 15. veljače 2017., donesenoj po izvanrednoj reviziji, zauzima stav da se uknjižba koja je provedena na temelju pravomoćne presude ne može pobijati brisovnom tužbom te u istoj odluci zauzima stav da je pravni slijednik vezan pravomoćnom presudom u istom predmetu u kojem je sudjelovao njegov prednik. Kako je uknjižba tuženika temeljena na pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Metkoviću poslovni broj P-2194/2015 od 28. lipnja 2018., to tužitelj takav upis ne može s uspjehom pobijati brisovnom tužbom.

9. Nadalje, tužitelj je sudjelovao kao umješač na strani tuženog ŽD u predmetu Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Metkoviću poslovni broj P- 2194/2015, u kojem je utvrđeno da tuženici imaju valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva, pa navedeno ima u odnosu na žalitelja intervencijski efekt . Na umješača pravomoćna presuda ima specifičan, intervencijski učinak koji se sastoji u tome da činjenična i pravna utvrđenja suda iz spora u kojem se kao umješač bio pridružio u prethodnom postupku, u kasnijem sporu s tom strankom neće moći s uspjehom osporavati pravilnost te presude ni u činjeničnom ni u pravnom pogledu. Sud neće samo u tom kasnijem sporu između jedne od stranaka iz prethodne parnice i osobe koja se u prethodnoj parnici umiješala na strani te stranke biti vezan uz izreku presude iz prethodne parnice, nego i uz činjenična i pravna utvrđenja na kojim se ta izreka zasniva. Objektivne granice intervencijskog učinka protežu se, dakle, i na činjenična i na pravna utvrđenja suda iz presude donesene u postupku u kojem je umješač sudjelovao (intervencijski efekt iz članka 208.a ZPP-a).

10. Stoga žalitelj u žalbi neosnovano ističe da prvostupanjski sud svoju odluku nije mogao temeljiti na činjeničnim i pravnim utvrđenjima iz predmeta Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Metkoviću poslovni broj P-2194/2015, jer je u tom postupku sudjelovao i žalitelj kao umješač te je mogao iznositi činjenice i predlagati dokaze koje je smatrao bitnim za uspjeh stranke na čijoj strani se umiješao. Suprotno žalbenim navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge žalitelja usmjerene na utvrđivanje pitanja stvarnog posjeda nekretnine i dobre vjere stranaka kod stjecanja jer je o tome odlučeno u postupku poslovni broj P-2194/2015. U pogledu eventualnog ulaganja tužitelja, o tome prvostupanjski sud pravilno nije odlučivao jer je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P- 241/2019-17 od 22. veljače 2022. odbijena preinaka tužbe učinjena po tužitelju podneskom od 20. listopada 2021., a kojom je preinakom zatražio isplatu iznosa od 100.000,00 eura na ime izvršenih građevinskih radova na predmetnim nekretninama.

11. Slijedom navedenog, kako nije ostvaren ni jedan žalbeni razlog, žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda po članku 368. stavku 1. ZPP-a.

U Puli-Pola 18. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić