REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-642/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marina Franulović Ažman, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženog Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn- 349/2022-72 od 28. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijanjem kao neosnovane žalbe tužiteljice i djelomičnim uvažanjem , a u preostalom dijelu odbijanjem žalbe tuženika, presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-349/2022-72 od 28. siječnja 2026. se:

- potvrđuje u dijelu točke I. izreke i to onom kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete i to tuđe pomoći i njege iznos od 2.389,01 eur;

- preinačava u dijelu točke I. izreke, i to onom koji se odnosi na tijek zakonskih zateznih kamata na priznati iznos imovinske štete (2.389,01 eur), na način da zakonska zatezna kamata na iznos od 2.389,01 eur ima teći od 12. listopada 2022. pa do isplate, dok se zahtjev tužiteljice za tijekom zakonskih zateznih kamata od 1. prosinca 2020. pa do 11. listopada 2022., odbija kao neosnovan;

- potvrđuje u točki II. izreke - kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske štete i to tuđe pomoći i njege preko priznatog iznosa do konačno zatraženog te u cijelosti zahtjev tužiteljice za naknadom izgubljene zarade;

- preinačava u dijelu točke I. izreke, i to onom kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime uglavničene kamate iznos od 354,64 eur s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2025. pa do isplate, na način da se zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 29,71 eur u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženika u preostalom dijelu (do konačno zatraženog), odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na žalbu , kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom odlukom presuđeno je slijedeće:

„I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, da tužiteljici FF, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.734,65 eur (dvije tisuće sedamsto trideset četiri eura i šezdeset pet centa) uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu:

- na iznos od 2.389,01 eur od 01. prosinca 2020. pa do isplate

- na iznos od 345,64 eur od 30. listopada 2025. pa do isplate

po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice iznad dosuđenog u stavku I. izreke ove presude pa do iznosa u visini od 7.461,30 eur (sedam tisuća četiristo šezdeset jedan euro i trideset centa).

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak ovog postupka u visini od 2.241,40 eur (dvije tisuće dvjesto četrdeset jedan euro i četrdeset centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 28. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“,

a riješeno je da se utvrđuje da je tužba povučena za iznos od 481,39 eur kao u podnesku tužiteljice od 24. listopada 2022.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u točki II. i III. izreke pobija tužiteljica zbog svih žalbenih razloga. Ističe da je presuda nepravilna i nezakonita u dijelu u kojem je sud zaključio da je suodgovorna nastanku štete u omjeru od 40%. Tvrdi da svojim postupanjem nije doprinijela nastanku štete jer je u postupku utvrđeno da, neovisno što je ona prelazila cestu izvan pješačkog prijelaza, vozač vozila autobusa nije gledao ispred sebe pa je ne bi uočio i da je cestu prelazila na pješačkom prijelazu. U tom pravcu poziva se na dopunu nalaza i mišljenja vještaka prometne struke Antona Radolovića. Smatra da je vozač autobusa u cijelosti odgovoran za predmetnu nezgodu jer se nije zaustavio na znaku „Stop“, imao je mogućnost pravovremeno uočiti kretanje tužiteljice na dužini puta i u vremenu kretanja, te višestruko pravovremeno reagirati kočenjem u cilju izbjegavanja naleta te konačno, autobus je tužiteljicu udario prednjom lijevom stranom, odnosno u trenutku kad je ista prošla put gotovo cijele prednje strane autobusa, te ju je vozač i tada propustio opaziti, odnosno pravovremeno zakočiti. Pritom napominje da se radi o profesionalnom vozaču autobusa od kojeg se u prometu zahtijeva pojačani stupanj pažnje u odnosu na prosječnog vozača. Zaključuje da je vozač autobusa isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja. Tvrdi također da, neovisno od utvrđenog stupnja suodgovornosti tužiteljice predmetnom štetnom događaju, nisu postojali razlozi za djelomičnim odbijanjem njenog zahtjeva za naknadom tuđe pomoći i njege. To stoga što je svojim konačnim tužbenim zahtjevom potraživala naknadu štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.981,68 eur. Provedenim medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Nikoli Gržalji utvrđeno je kako joj je potrebna trajna tuđa pomoć i njega u trajanju od jedan sat dnevno. Ona je zahtijevala tuđu pomoć i njegu za razdoblje od 12. studenoga 2020. do 31. siječnja 2025., što znači da ima pravo na 1540 sati tuđe pomoći i njege. Cijena tuđe pomoći i njege u utuženom razdoblju iznosi minimalno 5,00 eur po satu, što znači da je pretrpjela štetu s osnova tuđe pomoći i njege u utuženom razdoblju u iznosu od minimalno 7.700,00 eur (1540 sati x 5,00 eur). Kada se taj iznos umanji za 40% suodgovornosti, dobije se iznos od 4.620,00 eur, koji iznos je i veći od onoga što tužiteljica potražuje. Tvrdi stoga da sud uopće nije utvrđivao štetu s osnova tuđe pomoći i njege na prethodno opisani način ni ti je utvrdio cijenu sata, čime je počinio bitnu povredu postupka i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Stoga zaključuje da je njeno potraživanje u iznosu od 3.981,68 eur osnovano u cijelosti te ga je sud trebao prihvatiti u cijelosti. Također, tvrdi da nisu postojali opravdani razlozi za odbijanjem dijela tužbenog zahtjeva u pogledu uglavničenih kamata , odnosno da iste sud umanjuje za njen doprinos nastanku predmetne nezgode. Ističe da je tuženik samo djelomično platio kamate u odnosu na plaćeni dio glavn ice, odnosno da nije platio kamate na 60% isplaćene glavnice od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do 11. listopada 2022., koje kamate iznose 576,07 eur i koje tužiteljica potražuje. Navodi da je kamate u konačnom tužbenom zahtjevu umanjila za suodgovornost tužiteljice (40%) obzirom je ista obračunata na 60% glavnice plaćene po tuženiku, koji obračun iznosi 576,07 eur što tužiteljica i potražuje, pa da ne postoje razlozi da se ponovno umanjuje glavnica. Osporava i odluku o troškovima postupka. Navodi da zbrajanjem dosuđenih iznosa troškova iz točke 39. obrazloženja predmetne presude, koji troškovi se odnose na radnje punomoćnika tužiteljica s PDV-om, dobiva se iznos od 2.625,00 eur, potom je sud utvrdio konačni uspjeh tužiteljice u postupku u iznosu od 67,27%. Kada se taj postotak umanji od konačnog uspjeha u postupku dobije se iznos od 1.765,84 eur, koji se potom uvećava za iznos troškova vještačenja, pribave zdravstvenog kartona i sudskih pristojbi na tužbu i presudu, dobiva se iznos od 2.307,89 eur a ne 2.241,40 eur, radi čega je očito da je došlo do pogreške u računanju suda. Stoga predlaže da sud u tom dijelu ispravi odluku o trošku, a podredno, ukoliko prvostupanjski sud ne udovolji prijedlogu tužiteljice za ispravkom presude, isti prijedlog se ima smatrati žalbom protiv odluke suda kojom se odbija tužiteljica u preostalom dijelu zahtjeva za naknadu parničnih troškova. Također, smatra da je sud pogrešno postupio kada joj je odmjerio troškove postupka samo za četiri podneska prema tarifnom broju 8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Smatra da joj puni iznos pripada i za trošak sastava podneska od 25. ožujka 2024. i 30. travnja 2025., podredno sukladno odredbama tarifnog broja 8. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnje uvaži njenu žalbu i preinači presudu sukladno njenim žalbenim navodima. Potražuje troškove žalbe.

3. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u točki I. i III. izreke, pobija tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnoga prava i odluke o troškovima postupka. Navodi da, iako visina imovinske štete nije sporna, ipak je donesena presuda nezakonita, budući da je visinu štete s osnova tuđe pomoći i njege učinio nespornom pod pretpostavkom da je provedeno medicinsko vještačenje pravilno, što u predmetnom slučaju nije, jer smatra da tužiteljici trajna tuđa pomoć i njega u trajanju od jednog sata nije potrebna. Obzirom se tužiteljice samostalno kreće bez pomagala, odlazi u kupovinu namirnica, upravlja automobilom, iz automobila vadi namirnice te ih potom nosi s obje ruke, predlagao je izvođenje dokaza saslušanjem privatnog detektiva koji je dostavio izvješće i fotografije o uočenim aktivnostima tužiteljice, te je predlagao dokaz novim kontrolnim medicinskim vještačenje na okolnost potrebe za trajnom tuđom pomoći i njegom tužiteljice, koje je dokaze sud odbio bez obrazloženja, pa stoga tuženik tvrdi da je sud počinio apsolutno bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, zbog čega je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno a materijalno pravo pogrešno primijenjeno, a također takvim postupanjem povrijeđena su tuženikova prava na pravično suđenje zajamčena člankom 29. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tuženik tvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno kod odluke o suđenju zateznih kamata. Ukazuje da, kada je već sud priznao tužiteljici na ime tuđe pomoći i njege iznos od 2.389,01 eur, ta šteta joj je mogla biti suđena samo od dana podnošenja tužbe, odnosno od 12. listopada 2022. ali ne i prije toga. Isto tako sud je nezakonito tužiteljici dosudio uglavničene zatezne kamate u iznosu od 345,64 eur koju je tužiteljica obračunala i zatražila na traženu izgubljenu zaradu od dana kada joj je nastala šteta pa do dana podnošenja tužbe , odnosno 12. listopada 2022. Ukazuje da je nesporno prilikom plaćanja predmetne glavnice naknade štete s osnova izgubljene zarade platio tužiteljici i zatezne kamate za razdoblje od podnošenja tužbe pa do izvršenog plaćanja. Međutim, tužiteljica je smatrala da ima pravo na nesporno isplaćenu glavnicu izgubljene zarade potraživati zatezne kamate i za razdoblje prije podnošenja tužbe, odnosno za razdoblje od dana kada je nastala šteta s osnove izgubljene zarade te je tu kamatu i obračunala za razdoblje od nastanka štete do podnošenja tužbe. Ukazuje da je tijekom postupka isticao odredbu članka 12 . Zakona o obveznom osiguranju u prometu sukladno kojoj ne može pasti u zakašnjenje na plaćanje štete prije nego što ga oštećenik pozove da mu štetu plati . Tužiteljica prije podnošenja tužbe nije podnijela tuženiku zahtjev za naknadu štete nego je prvi put naknadu štete koja je predmet ovog postupka zatražila podnošenjem tužbe od 12 . listopada 2022., pa stoga ne može potraživati zatezne kamate za razdoblje koje prethodi tom periodu. Tuženik osporava i odluku o troškovima postupka , tvrdeći da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku kada je odmjeravao trošak postupka. Obzirom na navedeno, predlaže uvažiti njegovu žalbu te preinačiti presudu sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje troškove žalbe.

4. Sa žalbama stranaka postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

4.1. Tuženik u svom odgovoru na žalbu tužiteljice istoj se u cijelosti protivi ističući da je neosnovana i predlaže njeno odbijanje. Potražuje troškove odgovora na žalbu.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske štete koja joj je nastala u štetnom događaju 8. siječnja 2016., koja se dogodila u [adresa], na raskrižju ulice VF s odvojkom za izlaz s autobusnom terminala [adresa]. Do nezgode je došlo u trenutku kada je tužiteljica prelazila kolnik izvan obilježenog pješačkog prijelaza, na način da je na nju naletio autobus gradskog prijevoza reg istarske oznake [registarska oznaka], kojim je vozilom upravljao SF, a koje je vozilo osigurano kod tuženika za štete uzrokovane trećim osobama.

6.1. Naime, tužiteljica svojom tužbom potražuje iznos od ukupno 7.308,98 eur na ime izgubljene zarade u razdoblju od 1. listopada 2019. do 31. prosinca 2020. , iznos od 3.961,68 eur na ime naknade štete s osnove tuđe pomoći i njege sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 1. prosinca 2020. pa do isplate, te iznos od 576,07 eur s osnova obračuna tih procesnih kamata na zatraženi iznos izgubljene zarade u razdoblju od 1. listopada 2019. pa do 11. listopada 2022. odnosno do utuženja.

6.2. Obzirom je tuženik tijekom postupka, točnije 9. listopada 2025., tužiteljici na ime nespornog iznosa naknade štete s osnova izgubljene zarade isplatio iznos od 4.385,39 eur te zakonske zatezne kamate u iznosu od 862,58 eur obračunate za razdoblje od 12. listopada 2022. (dana utuženja) pa do 9. listopada 2025. kao dana plaćanja ili ukupno 5.247,97 eur, tužiteljica je svojim podneskom od 30. listopada 2025. konačno postavila svoji tužbeni zahtjev na način da je potraživala ukupan iznos od 7.461,30 eur, od čega se iznos od ukupno 2.923,55 eur odnosi na izgubljenu zaradu po mjesecima s kamatom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate, iznos od 3.961,68 eur na ime naknade štete s osnove tuđe pomoći i njege sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. prosinca 2020. pa do isplate, te iznos od 576,07 eur s osnova obračuna procesnih kamata na zatraženi iznos izgubljene zarade s kamatom od 30. listopada 2025. pa do isplate.

7. Obzirom je tužiteljice svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala izgubljenu zaradu u preostalom iznosu od 2.923,55 eur, onom koji je preostao nakon što je tuženik nesporni iznos izgubljene zarade u utuženom vremenskom periodu umanjio za doprinos tužiteljice nastanku predmetnog štetnog događaja i njenim posljedicama - 40%, i taj iznos isplatio, bilo je potrebno utvrditi da li ta suodgovornost postoji (kako to tvrdi tuženik) i ako da, u kojem omjeru.

7.1. Polazeći od kombiniranog nalaza i mišljenja vještaka prometne struke Anton Radolovića i sudsko-medicinske struke za dr.sc. Valtera Stamberge koji je dan za potrebe predmeta koji se vodio pred sudom prvoga stupnja pod poslovnim brojem Pn- 226/2018 između istih parničnih stranaka radi naknade neimovinske te imovinske štete (tuđe pomoći i njege i izgubljene zarade ali za različito vremensko razdoblje) - parnične stranke dale su suglasnost u pravcu da se taj nalaz i mišljenje koristi za potrebe ovog postupka, sud prvoga stupnja utvrdio je da je tužiteljica suodgovorna predmetnoj nezgodi u omjeru od 40% a vozač vozila osiguranika tuženika u omjeru od 60%. Naime, sud je zaključio kako su i tužiteljica i vozač autobusa bili neoprezni u prometu, to stoga što se vozač autobusa nije zaustavio na mjestu gdje se nalazio znak „Stop“ te da nije pravovremeno uočio tužiteljicu iako je prema prometnoj situaciji istu mogao uočiti, dok se propust tužiteljice ogleda u činjenici da kolnik nije prelazila preko obilježenog pješačkog prijelaza - da se uputila prema pješačkom prijelazu mimoišla bi se s autobusom, te da nije pravovremeno uočila autobus koji prolazi. Iako sud prvog stupnja svoju odluku o doprinosu sudionika predmetne prometne nezgode istoj nije temeljio na izraženom pravnom shvaćanju Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici u presudi poslovni broj Gž-509/2024-2 od 29. siječnja 2025. - radi se o odluci koja je u žalbenom postupku donijeta u prethodno navedenom predmetu poslovni broj Pn-226/2018, ipak je uzeo u obzir da je i tom presudom odlučeno o postojanju suodgovornost tužiteljice nastanku prometne nezgode u omjeru od 40%, a tuženika u omjeru od 60%.

8. Obzirom je utvrdio da je tužiteljica u smislu odredbe članka 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) doprinijela nastanku predmetnog štetnog događaja i njenim posljedicama u omjeru od 40%, da visina izgubljene zarade kroz cijeli utuženi vremenski period nije sporna te da je tuženik tužiteljici po tom osnovu isplatio iznos od ukupno 4.385,39 eur, dakle onaj iznos koji je preostao nakon umanjenja zatražene naknade obzirom na doprinos tužiteljice predmetnoj šteti (40%), sud je zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu, onom koji potražuje iznos od 2.923,55 eur, odbio kao neosnovan, obzirom je zaključio da je tužiteljica izvršenom isplatom u tom dijelu u cijelosti namirena.

8.1. Iako je tuženik tužiteljici s isplatom nespornog iznosa izgubljene zarade isplatio i pripadajuće zakonske zatezne kamate u iznosu od 862,58 eur obračunate za razdoblje od 12. listopada 2022. (od utuženja) do dana plaćanja, odnosno 9. listopada 2025., sud je naložio tuženiku isplatiti tužiteljici daljnji iznos zateznih kamata - uglavničene kamate u iznosu od 345,64 eur, uz zaključak, u osnovnom, da je, nakon što je podmirio dio potraživanja po osnovu imovinske štete - izgubljene zarade, došlo do osamostaljenja zakonskih zateznih kamata, odnosno iste su postale samostalna i odvojena tražbina, pa tužiteljici obzirom na njen doprinos predmetnoj šteti pripada presuđeni iznos (radi se o iznosu koji se dobije nakon što se zatraženi iznos od 576,07 eur umanji za doprinos tužiteljice predmetnom štetnom događaju), na koji zatezna kamata ima teći od 30. listopada 2025. pa do isplate. Svoju odluku u tom dijelu sud je utemeljio na odredbi članka 31. stavka 2. ZOO.

8.2. Obzirom je osnovnim nalazom i mišljenjem vještaka medicinske struke dr. Nikole Gržalje, dopunom i usmenim pojašnjenjem po prigovorima tuženika na isti (koji sud prvoga stupnja u cijelosti prihvaća ocjenjujući ga objektivnim i stručnim) utvrdio da je tužiteljici potrebna trajna tuđa pomoć i njega u trajanju od jednog sata dnevno te obzirom da visina tuđe pomoći i njege koju je tužiteljica konačno potraživala u iznosu od 3.981,68 eur nije bila sporna, prvostupanjski je sud zahtjev tužiteljice u tom dijelu djelomično prihvatio kao osnovan, pa je tako zatraženi iznos umanjio za doprinos tužiteljice predmetnoj nezgodi i njenim posljedicama, te je konačno tuženiku naložio isplatiti tužiteljici tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.389,01 eur, na koji iznos zatezna kamata ima teći od 1. prosinca 2020. (od dana kada je tužiteljica zatražila taj vid štete) pa do isplate. Pritom, sud je pošao od sadržaja odredbe članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013. i 152/2014. - dalje: ZOOP).

9. Odluka suda prvoga stupnja pravilna je i zakonita u dijelu u kom je sud odlučio o istaknutom prigovoru suodgovornosti tužiteljice nastanku predmetne prometne nezgode i njenim posljedicama, jer je u tom dijelu rezultat pravilne primjene materijalnoga prava na utvrđeno činjenično stanje.

9.1. Naime, sud prvoga stupnja suprotno žalbenim navodima tužiteljice pravilno je polazeći od sadržaja kombiniranog nalaza i mišljenja vještaka prometne i sudsko - medicinske struke i njegove dopune, pravilno zaključio da je tužiteljica svojim postupanjem kritičnog dana povrijedila odredbe članka 129. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014. i 64/2015. - dalje: ZSPC), i to tako što je prelazila kolnik na mjestu koji nije bio obilježen kao pješački prijelaz, kao pješak se ponašala neoprezno, jer do prometne nezgode ne bi došlo da je otišla do obilježenog pješačkog prijelaza i na njemu prešla kolnik odnosno da se uvjerila da ga može prijeći na siguran način, jer bi tada uočila autobus koji joj se približavao i imala mogućnost odustanka od prijelaza na koji način bi propustila prolazak autobusa.

9.2. Stoga žalbeni navodi tužiteljice kojima ukazuje da je tuženik u cijelosti odgovoran za predmetnu prometnu nezgodu, obzirom da nije pratio prometnu situaciju ispred sebe, jer da ju je pratio vidio bi tužiteljicu kako prelazi cestu izvan pješačkog prijelaza, ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost utvrđenja suda o doprinosu tužiteljice predmetnoj nezgodu u omjeru od 40%. Propusti vozača vozila osiguranika tuženika u situaciji kada se ni tužiteljica nije pridržavala prometnih propisa te je prelazila kolnik neoprezno i protivno prometnim propisima, ne mogu je dovesti u povoljniju procesnu i pravnu situaciju u odnosu na njenu utvrđenu suodgovornost.

10. U situaciji kada visina izgubljene zarade tužiteljice u utuženom vremenskom periodu (od 1. listopada 2019. do 31. prosinca 2020.) nije bila sporna te kraj činjenice da je istu tuženik isplatio tužiteljici u visini od 4.385,39 eur, koji iznos odgovara utvrđenom omjeru njene suodgovornosti predmetnom štetnom događaju, prvostupanjski je sud pravilno postupio kada je zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu, onom u iznosu od 2.923,55 eur, odbio kao neosnovan, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačno označene mjesečne iznose do isplate.

11. Stoga je, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, presuda prvostupanjskog suda u tom dijelu pravilna i zakonita, jer je na pravilno utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno primijenjeno pa ju je u tom dijelu valjalo potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP.

12. Međutim, osnovano tuženik ističe da pobijana presuda nije pravilna ni zakonita u dijelu u kojem je sud zaključio da tužiteljici pripada pravo zahtijevati isplatu uglavničene zakonske kamate na iznos izguljene zarade u vremenskom periodu koji je prethodio podnošenju tužbe, a koji je iznos sud priznao tužiteljici u visini od 345,64 eur. U tom dijelu tuženik pravilno ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnoga prava, i to odredbe članka 12. stavka 4. ZOOP, a to stoga što tužiteljica nije dostavila dokaz iz ko jeg bi proizlazilo da je do podnošenja tužbe od tuženika zahtijevala izgubljenu zaradu, pa joj pozivom na navedenu zakonsku odredbu (koja odredba predstavlja lex specialis u odnosu na ZOO, što konačno i sud prvoga stupnja pravilno zaključuje) pripada pravo na uglavničenu kamatu na taj vid štete od podnošenja tužbe pa do isplate, koja kamata joj je od strane tuženika nesporno isplaćena.

13. Stoga nije osnovan žalbeni navod tužiteljice da joj je sud trebao dosuditi zatraženu uglavničenu kamatu od dana nastanka štete, odnosno od listopada 2019. pa do utuženja, u zatraženom iznosu od 576,07 eur, pa je pravilnom primjenom materijalnoga prava predmetnu presudu u tom dijelu valjalo preinačiti sukladno odredbi članka 373. točke 3. ZPP, te odbiti zahtjev tužiteljice kao neosnovan u dijelu u ko jem je tuženiku naloženo isplatiti joj iznos od 345,64 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. listopada 2025. pa do isplate.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i zaključio da tužiteljici pripada pravo na naknadu imovinske štete , i to tuđe pomoći i njege trajno, u trajanju od jednog sata tjedno. Odluka suda u tom dijelu pravilno je utemeljena na nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke i njegovoj dopuni, iskazima saslušanih svjedoka i materijalnoj dokumentaciji u predmetu te je valjano obrazložena, pa se ne može prihvatiti njegov žalbeni navod da je presuda u tom dijelu rezultat pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnoga prava, te da je u postupku koji je prethodio njenom donošenju počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP. Činjenica da je sud odbio dokazne prijedloge tuženika u pravcu saslušanja privatnog detektiva te provođenjem dokaza novim medicinskim vještačenjem, ne znači da su tuženiku povrijeđena prava na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006. i 2/2010. - dalje: Konvencija).

15. U situaciji kada je tužiteljica svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražila naknadu tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.961,68 eur, koju je visinu tuženik učinio nespornom, to je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno postupio kada je taj iznos umanjio za nesporno utvrđeni doprinos tužiteljice predmetnoj nezgodi u omjeru od 40%, te je tuženiku naložio isplatiti tužiteljici iznos od 2.389,01 eur. Međutim, osnovano tuženik tvrdi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici na dosuđeni iznos tuđe pomoći i njege priznao zateznu kamatu od 1. listopada 2020. kao dana od kojeg je zatražila tu naknadu, jer predmetu ne prileži dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je tužiteljica u predmetnom slučaju prije utuženja ponijela zahtjev za naknadom tog vida štete, pa joj sukladno odredbi članka 12. stavka 4. ZOOP zatezna kamata pripada od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

15.1. Ovdje se posebno ističe, u odnosu na žalbene navode tužiteljice, da je sud svoju odluku o zahtjevu za naknadom tuđe pomoći i njege donio odlučujući u okviru tužbenog zahtjeva tužiteljice, pa svako utvrđivanje visine tog vida štete, na način kako to u svojoj žalbi ukazuje tužiteljica, imalo bi za posljedicu prekoračenje njenog tužbenog zahtjeva.

15.2. Obzirom na navedeno, valjano je potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je naložio tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade tuđe pomoći i njege iznos od 2.389,01 eur, kao i u dijelu u kojem je zahtjev tužiteljice preko tog iznosa do konačno zatraženog odbijen kao neosnovan sve to temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, dok ju je temeljem odredbe članka 373. točke 3. ZPP valjalo preinačiti u dijelu tijeka zateznih kamata na način da zatezna kamata na priznati iznos tuđe pomoći i njege ima teći od 12. listopada 2022. pa do isplate, dok se zahtjev tužiteljice u pogledu tijeka zatezne kamate od 1. prosinca 2020. pa do 11. listopada 2022., odbija kao neosnovan (članak 373. točka 3. ZPP).

16. Kako je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka, koju pobijaju obje parnične stranke.

16.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 354. stavka 2. i članka 155. ZPP. Tužiteljici, koja je sa svojim tužbenim zahtjevom djelomično uspjela u postupku, pripada trošak zastupanja iste po punomoćniku-odvjetniku, koji je trošak pravilno odmjeren po prvostupanjskom sudu sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. i 107/2025. - dalje: Odvjetnička tarifa) obzirom na vrijednost predmeta spora, i to trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (tarifni broj 7. točka 1. Odvjetničke tarife), sastava podnesaka od 1. veljače 2024. u visini od 100 bodova, 9. veljače 2024. u visini od 100 bodova, 11. veljače 2025. u visini od 100 bodova, 30. listopada 2025. u visini od 100 bodova, sve to sukladno tarifnom broju 8. točka 1. Odvjetničke tarife, sastava podnesaka od 25. siječnja 2024. u visini od 25 bodova, 22. ožujka 2024. u visini od 25 bodova i 2. svibnja 2025. u visini od 25 bodova, sve to sukladno tarifnom broju 8. točki 3. Odvjetničke tarife, za pristup ročištima od 15. ožujka 2024., 17. svibnja 2024., 26. rujna 2025. i 3. studenoga 2025., za svaku radnju u visini od po 100 bodova sukladno tarifnom broju 9. točki 1. Odvjetničke tarife, ročištu od 12. veljače 2024. u visini od 50 bodova sukladno tarifnom broju 9. točki 2. Odvjetničke tarife ili sveukupno 1025 bodova uvećano za PDV ili 2.562,50 eur.

16.2. Tužiteljici ne pripada trošak sastava podnesaka od 25. ožujka 2024., 13. svibnja 2024. i 4. srpnja 2025., jer se radi o podnescima kojima se dostavljaju dokazi o izvršenim uplatama, što ne opravdava zatraženi trošak. Dakle, ne može se prihvatiti kao osnovan žalbeni navod tužiteljice da se podneskom od 25. ožujka 2024. očitovala o dosadašnjem tijeku postupka, jer isto ne proizlazi iz sadržaja tog podneska (stranica 260 spisa). U odnosu na žalbene navode tužiteljice da joj sud neosnovano nije priznao trošak sastava podneska od 30. travnja 2025., valja reći da tužiteljica taj trošak svojim troškovnikom nije zatražila (stranica 670 spisa), pa je neosnovano pozivanje tužiteljice na pravna shvaćanja primjene odredbe tarifnog broja 8. točki 1. i 3. Odvjetničke tarife.

16.3. Tužiteljica je ukupno sa svojim tužbenim zahtjevom uspjela u postupku u omjeru od 63,90% a tuženik u omjeru od 36%, pa kada se omjer uspjeha tužiteljice u postupku umanji za omjer uspjeha tuženika u postupku, dobije se konačni omjer uspjeha tužiteljice u postupku u visini od 27,90%. Stoga, kada se tužiteljici, obzirom na utvrđeni trošak postupka koji se odnosi na zastupanje iste po punomoćniku -odvjetniku (2.562,50 eur) umanji za njen uspjeh u postupku (27,90%), dobije se iznos od 714,93 eur, koji trošak treba uvećati za iznos od 137,73 eur koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu (trošak odmjeren prema utvrđenom uspjehu u postupku) te u cijelosti za nužni trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 330,60 eur i materijalni trošak u iznosu od 8,30 eur, što daje konačni trošak tužiteljice u iznosu od 1.191,56 eur. Međutim, kako je tuženik sadržajem svoje žalbe učinio nespornim trošak postupka u iznosu od 1.333,28 eur, to se taj trošak tužiteljici ima priznati kao konačni trošak, dok se zahtjev tužiteljice preko tog iznosa do konačno suđenog u iznosu od 2.241,40 eur odbija kao neosnovan.

17. Kako tužiteljica nije uspjela sa svojom žalbom, to je njen zahtjev za naknadom troškova žabe odbijen kao neosnovan (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP).

18. Tuženiku pripada trošak sastava žalbe u iznosu od 165,00 eur (tarifni broj 10. točka 1. Odvjetničke tarife), sve to prema označenoj vrijednosti predmeta spora koju pobija. Obzirom na uspjeh tuženika sa svojom žalbom (12,63%) istome pripada konačno trošak žalbe u iznosu od 20,83 eur, koji je trošak uvećan za trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 8,88 eur (uspjeh tuženika sa žalbom) ili sveukupno iznos 29,71 eur, dok se zahtjev tuženika preko priznatog do zatraženog troška odbija kao neosnovan.

19. Tuženiku ne pripada trošak sastava odgovora na žalbu tužiteljice jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za odluku o žalbi (članak 155. ZPP).

U Puli-Pola 18. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić