REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-673/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Petrić i partneri d.o.o., Varaždin, protiv tuženog Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB 87939104217, kojeg zastupa punomoćnica Andreja Šeša, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P- 131/2025-22 od 26. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-131/2025-22 od 26. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 87939104217, Jurišićeva ulica 4, 10000 Zagreb da tužitelju ĐD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 1.716,06 EUR (tisućusedamstošesnaest eura i šest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako slijedi:
- na iznos od 615,19 EUR od 15. studenog 2006. pa do isplate,
- na iznos od 1.100,87 EUR od 28. ožujka 2011. pa do isplate,
po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje po članku 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 87939104217, Jurišićeva ulica 4, 10000 Zagreb da tužitelju ĐD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.724,54 EUR (tisućusedamstodvadesetčetiri eura i pedesetčetiri centa) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude, 26. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija se u cijelosti.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zajedno s odlukom o troškovima postupka. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu uz obvezu tužitelja na podmirenje troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, koja na taj iznos teče od donošenja presude pa sve do isplate, a podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).
3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju jednokratnu naknadu za obradu kredita koju je platio tuženiku 15. studenog 2006. u iznosu od 4.635,16 kn, odnosno 615,19 eura i naknadu za prijevremenu otplatu kredita plaćenu 28. ožujka 2011. u iznosu od 8.294,53 kn, odnosno 1.100,87 eura, s obzirom da se radilo o ništetnim ugovornim odredbama.
6. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu postupka na koju ukazuje žalitelj, a niti one na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, po članku 365. stavku 2. ZPP-a. Žalitelj neosnovano navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, te ne postoje proturječnosti između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
7. Prvostupanjski sud je sve odlučne činjenice pravilno utvrdio, a ta utvrđenja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima. Iz izvedenih dokaza jasno proizlazi kako se o spornim ugovornim odredbama nije moglo pregovarati niti je tužitelj na njihov sadržaj mogao utjecati jer su iste unaprijed nametnute, a sama činjenica da je ulazna naknada utvrđena u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnicima kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, a što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu pokriveni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog zahtjeva i odobravanju kredita.
8. Tuženik nije dokazao opravdanost naknade obrade kredita u fiksnom postotku pa je jasno da je ta ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu na štetu tužitelja kao potrošača te je sukladno članku 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003.) nepoštena i ništetna, pa je tuženik dužan i vratiti ono što je primio temeljem te nepoštene i ništetne odredbe.
9. Pored toga tuženik tijekom postupka nije tvrdio da je zbog prijevremene otplate kredita imao neke troškove, niti je dokazao na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita. Zbog toga se može zaključiti da naplaćivanje naknade za prijevremenu otplatu kredita ne predstavljaju ništa drugo nego nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru tuženik trebao dobiti do kraja trajanja Ugovora, dakle, naknadu neostvarenih kamata (izmakle dobiti).
10. Navedene ugovorne odredbe nisu razumljive prosječnom potrošaču, a ugovorna odredba o prijevremenoj otplati kredita je podložna jednostranim promjenama tuženika, njome je potrošač (tužitelj) stavljen u poziciju platiti naknadu za koju ne može znati na koji će se način formirati njezina visina i o čemu će ovisiti, što je protivno načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
11. Tuženik je taj koji je tužitelju nametnuo nepoštene i ništetne odredbe te je radi toga i nepošten i to od dana stjecanja navedenog iznosa, a to je dan isplate, pa je pravilno prvostupanjski sud tijek zateznih kamata odredio temeljem članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) od dana stjecanja. Žalitelj neosnovano navodi da bi kamate trebale početi teći od idućeg dana od dana stjecanja jer je člankom 1115. ZOO-a propisano da se zakonske zatezne kamate plaćaju na stečeno bez osnove od dana stjecanja , a ne idućeg dana od tog dana.
12. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak poslovni broj Su-IV- 47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO -a kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a ništetnost predmetnih ugovornih odredbi prvostupanjski sud je utvrdio u ovom postupku kao prethodno pitanje, te odlučio da su te sporne ugovorne odredbe ništetne, čime je ništetnost tih ugovornih odredbi ustanovljena tek ovom presudom pa je tuženikov prigovor zastare neosnovan.
13. Budući je tuženik u cijelosti izgubio spor pravilno mu je naloženo platiti parnične troškove, po članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP-a u visini koju je sud pravilno odmjerio sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su podnesci na koje se žalitelj poziva u žalbi bili potrebni za vođenje postupka u smislu članka 155. ZPP-a.
14. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude , na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.
U Puli-Pola 18. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Biljana Bojanić
