REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž R-61/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ivica Urek, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženog Autobusni prijevoz d.o.o., [adresa], Gospodarska ulica 56, OIB 15263066301, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-61/2024-14 od 23. siječnja 2026., u sjednici vijeća od 18. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-61/2024-14 od 23. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku, Autobusni prijevoz d.o.o., sa sjedištem u Varaždinu, Gospodarska 56, OIB: 15263066301, da isplati tužitelju, DI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće iznos od 2.528,21 eur bruto, sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim na iznos od:
- 48,18 eur od dana 15.11.2015. do dana isplate
- 27,33 eur od dana 15.12.2015. do dana isplate
- 14,85 eur od dana 15.1.2016. do dana isplate
- 12,59 eur od dana 15.2.2016. do dana isplate
- 38,53 eur od dana 15.3.2016 do dana isplate
- 13,78 eur od dana 15.4.2016. do dana isplate
- 38,75 eur od dana 15.5.2016. do dana isplate
- 46,01 eur od dana 15.6.2016. do dana isplate
- 7,79 eur od dana 15.7.2016. do dana isplate
- 77,63 eur od dana 15.8.2016. do dana isplate
- 29,65 eur od dana 15.9.2016. do dana isplate
- 49,92 eur od dana 15.10.2016. do dana isplate
- 36,45 eur od dana 15.11.2016. do dana isplate
- 29,16 eur od dana 15.12.2016. do dana isplate
- 34,49 eur od dana 15.1.2017. do dana isplate
- 39,70 eur od dana 15.2.2017. do dana isplate
- 18,39 eur od dana 15.4.2017. do dana isplate
- 88,72 eur od dana 15.5.2017. do dana isplate
- 38,28 eur od dana 15.6.2017. do dana isplate
- 54,60 eur od dana 15.7.2017. do dana isplate
- 47,49 eur od dana 15.8.2017. do dana isplate
- 35,42 eur od dana 15.9.2017. do dana isplate
- 81,46 eur od dana 15.10.2017. do dana isplate
- 58,51 eur od dana 15.11.2017. do dana isplate
- 49,95 eur od dana 15.12.2017. do dana isplate
- 64,30 eur od dana 15.1.2018. do dana isplate
- 36,06 eur od dana 15.2.2018. do dana isplate
- 57,62 eur od dana 15.3.2018. do dana isplate
- 55,70 eur od dana 15.4.2018. do dana isplate
- 77,78 eur od dana 15.5.2018. do dana isplate
- 43,34 eur od dana 15.6.2018. do dana isplate
- 63,29 eur od dana 15.7.2018. do dana isplate
- 80,00 eur od dana 15.8.2018. do dana isplate
- 43,37 eur od dana 15.9.2018. do dana isplate
- 106,06 eur od dana 15.10.2018 do dana isplate
- 28,15 eur od dana 15.11.2018. do dana isplate
- 23,05 eur od dana 15.12.2018. do dana isplate
- 62,43 eur od dana 15.1.2019. do dana isplate
- 48,22 eur od dana 15.2.2019. do dana isplate
- 74,42 eur od dana 15.3.2019. do dana isplate
- 53,49 eur od dana 15.4.2019. do dana isplate
- 70,13 eur od dana 15.5.2019. do dana isplate
- 58,56 eur od dana 15.6.2019. do dana isplate
- 68,11 eur od dana 15.7.2019. do dana isplate
- 44,18 eur od dana 15.8.2019. do dana isplate
- 61,29 eur od dana 15.9.2019. do dana isplate
- 20,08 eur od dana 15.10.2019. do dana isplate
- 42,01 eur od dana 15.11.2019. do dana isplate
- 62,08 eur od dana 15.12.2019. do dana isplate
- 66,03 eur od dana 15.1.2020. do dana isplate
- 50,95 eur od dana 15.2.2020. do dana isplate
- 49,70 eur od dana 15.3.2020. do dana isplate,
po stopi koja se od dana dospijeća pojedinih iznosa do dana 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu u dijelu o kojem već nije pravomoćno odlučeno do bruto iznosa od 6.559,92 eur, odnosno za isplatu bruto iznosa od 4.031,53 eur, sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.
III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“
2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama navedenu presudu pobijaju obje parnične stranke.
2.1. Tuženik pobija točku I. i III. izreke prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, s obzirom da izreka presude proturječi razlozima presude te stanju spisa. Zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u ponovnom postupku, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo. Ističe da je tužitelj morao podnijeti zahtjev za zaštitu prava da bi imao „čistu“ osnovu, a zbog nepodnošenja tog zahtjeva došao je u poziciju prekluzije da zahtjeva sudsku zaštitu u ovom postupku. Naročito, jer prema stajalištu rješenja Županijskog suda u Zagrebu nije bilo zapreke da tužitelj na temelju obračunskih lista koje mu je tuženik dostavio utvrdi visinu tužbenog zahtjeva, a isto tako i putnih naloga koje je dostavljao poslodavcu, postavi određeni tužbeni zahtjev. Bez osnove novčanog potraživanja iz radnog odnosa ne može egzistirati ni sama tražbina koja potpada pod doseg članka 133. stavka 3. Zakona o radu. Da bi mogao zahtijevati pravnu zaštitu u ovom sporu, tužitelj je morao ishoditi od tuženika kao poslodavca valjanu pravnu osnovu za svoju tražbinu koja nije sadržana u obračunu plaće, odnosno postaviti zahtjev za priznanje takve osnove i to u istom roku kao i kod nenovčanih zahtjeva, pa je tužbu valjalo odbaciti. Također, prvostupanjski sud se oslonio na stajalište drugostupanjskog suda i njegovu interpretaciju odredbi Kolektivnog ugovora tuženika mjerodavnih za izračun plaće, ocjenjujući dokaznu vrijednost izračuna u dopuni četvrtog nalaza i mišljenja, ne i dokaznu vrijednost izračuna u dopuni trećeg nalaza, pa se predlaže usvojiti žalbu i preinačiti u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu.
2.2. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te pogrešne odluke o parničnom trošku. Ističe da je pobijana presuda utemeljena na zaključcima vještakinje koji su nepotpuni, sporni i konfuzni. Vještak je dao osnovni nalaz i čak četiri dopune tog nalaza, pri čemu mišljenje vještaka sadrži i različite inačice/varijante. Sve je to sačinjeno po prigovorima i zahtjevima parničnih stranaka, poglavito tuženika koji tijekom čitavog postupka „luta“ i drži da je tužitelju pravilno obračunao i isplatio plaću/naknadu plaće, sve sukladno Pravilniku o radu i Kolektivnom ugovoru. Nalaz i mišljenje u ovoj pravnoj stvari je konfuzno jer je nakon ukidbene odluke vještakinja osnovnu plaću obračunala prema Pravilniku o radu iz 2015., a kasnije izmjenama istog iz 2016. te Odlukama poslodavca kojima se uređivala osnovna plaća, a da nije moguće napraviti takav izračun, a potom da je takav izračun sačinjen u četvrtoj dopuni nalaza i mišljenja. Osporava se i odluka o parničnom trošku i predlaže uvažiti žalbu tužitelja i ukinuti prvostupanjsku presudu sukladno žalbenim navodima i predmet vrati ti na ponovno odlučivanje.
3. Sa žalbama stranaka postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).
4. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava sve žalbene navode tužitelja i predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana.
5. Žalbe stranaka nisu osnovane.
6. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja jer je utvrdio da je tuženik isplaćivao tužitelju plaću manju od one koju mu je trebao isplatiti da je pravilno obračunata uz primjenu definicije osnovne plaće iz članka 48. Kolektivnog ugovora tuženika iz koje proizlazi da se osnovna plaća obračunava množenjem osnovice sa koeficijentom i stalnog mjesečnog dodatka pa je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu bruto iznosa od 2.528,39 eura koji se odnosi na isplatu bruto razlike plaće za razdoblje od listopada 2015. do zaključno s veljačom 2020. i to u mjesečnim iznosima razlike bruto plaće/naknade plaće navedenim u tabeli 22. dopune trećeg nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje.
7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, pri tome pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda, pa ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti kod razloga presude s obzirom na utvrđene činjenice i može se ispitati.
8. Nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača temeljem Ugovora o radu od 27. prosinca 2000. i Aneksa tog Ugovora od 4. lipnja 2001. u vremenu od 27. prosinca 2000. do 3. kolovoza 2020. i da plaća tužitelja nije bila ugovorena u određenom iznosu, već je člankom 11. Ugovora određeno da će se radniku isplaćivati mjesečna plaća utvrđena Tarifom vrednovanja radnih mjesta primjenom utvrđene vrijednosti (koeficijenta) u visini od 2,15 te da će se dodaci na plaću i naknada plaće za godišnji odmor radnika primjenjivati u skladu s Pravilnikom o radu. Nije bilo sporno ni da je osnovna plaća i dodaci na plaću radnika i dodaci za radno mjesto vozača autobusa regulirani internim aktima i odlukama tuženika i to Pravilnikom o radu Autobusni prijevoz d.o.o. od 26. svibnja 2015. s izmjenama i dopunama, Kolektivnim ugovorom Autobusni promet d.d. od 19. prosinca 2002. s izmjenama i dopunama i Odlukama Uprave društva Autobusni prijevoz d.o.o.
9. Sporno je da li je tuženik tužitelju pravilno obračunao i isplatio plaću za razdoblje od kolovoza 2015. do kolovoza 2020., i to na ime dodatka za odrađeni prekovremeni rad, dodataka plaća za rad noću, nedjeljom, blagdanom i naknada plaće za godišnji odmor, te naknada za bolovanje, godišnji odmor i blagdan/neradni dan.
10. Kolektivnim ugovorom tuženika od 19. prosinca 2002. osnovna plaća radnika utvrđena je odredbama članka 48. i članka 50., a koji glase: „Osnovna plaća za puno radno vrijeme i uobičajeni radni učinak na poslovima i radnim zadacima radnog mjesta na kojima radnik radi, predstavlja umnožak osnovice i koeficijenta složenosti poslova i radnih zadataka, te stalnog mjesečnog dodatka. Koeficijenti složenosti poslova i radnih zadataka za svako radno mjesto utvrđuju se u tarifnom prilogu koji je sastavni dio ovog Pravilnika, a predstavlja relativnu vrijednost određenog radnog mjesta u odnosu na radno mjesto na kojem su poslovi i radni zadaci najjednostavniji“ (članak 48.) te: „Osnovna plaća radnika za složenije poslove, odnosno radna mjesta, utvrđuje se tako da se osnovica za obračun od 1.200,00 kn množi pripadajućim koeficijentom iz tarifnog priloga i dodaje 400,00 kn dodatka plaći. Novčana svota iz stavka 1. utvrđena je u bruto iznosu“ (članak 50.).
11. Kada Kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tada radnik ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka, što je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019.
12. Stranke neosnovano osporavaju nalaz vještaka, jer je isti nakon ukidbene odluke ovog suda, sačinjen sukladno naprijed navedenom pa je pravilno prvostupanjski sud prihvatio nalaz vještaka iz tabele 22. Dopune trećeg nalaza i mišljenja s obzirom da je sud ocijenio da je taj izračun izrađen u skladu s uputom drugostupanjskog suda, na način da je visina potraživanja tužitelja obračunata na temelju osnovne plaće koja se utvrđuje umnoškom koeficijenta i osnovice, i uz uvećanje za dodatak (400,00 / 600,00 kuna), a sve u skladu s definicijom osnovne plaće iz članka 48. Kolektivnog ugovora. Iz izračuna stalne sudske vještakinje prikazanog po mjesecima u tabeli 22. Dopune 3. nalaza i mišljenja proizlazi da bi po svim utuženim osnovama bruto razlika plaće-naknada tužitelja u razdoblju od kolovoza 2015. do uključujući veljaču 2020. bila 2.600,18 eura, što umanjeno za razliku bruto plaće/naknade plaće za kolovoz 2015. u iznosu od 43,27 eura i rujan 2015. u iznosu od 28,70 eura iznosi 2.528,39 eura.
13. Tužitelj u žalbi ističe da u ovom predmetu nije bilo osnove za postavljanje stupnjevite tužbe i manifestacijskog zahtjeva, međutim žalbeni navodi u svezi sa navedenim nisu više relevantni jer je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1519/2021-3 od 15. prosinca 2021. ukinuto rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-277/2020-9 od 31. svibnja 2021. kojim je naloženo tuženik da u spis dostavi po tužitelju zatraženu dokumentaciju jer se radi o dokumentaciji koju treba imati i tužitelj ili je dostupna tužitelju.
14. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je tužbu tužitelja trebalo odbaciti jer nije podnio zahtjev za zaštitu prava, jer je člankom 133. stavkom 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022. i 64/2023. - dalje: ZR) propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava (stavak 1.). Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom (stavak 2.). Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. tog članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa. U konkretnom slučaju se radi o postupku radi isplate novčanog potraživanja, pa utoliko tužitelj nije bio dužan podnijeti zahtjev za zaštitu prava tuženiku.
15. Stranke neosnovano osporavaju i odluku o parničnom trošku po kojoj svaka stranka snosi svoj trošak postupka jer, iako je tužitelj uspio u manjem dijelu sa visinom svog zahtjeva, uspio je sa osnovom istog jer je suprotno tvrdnjama tuženika dokazano da mu dio potraživanja nije plaćeno.
16. Slijedom navedenog odbijene su žalbe stranaka te je potvrđena prvostupanjska presuda po članku 368. stavku 1. ZPP-a.
U Puli-Pola 18. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Biljana Bojanić
