REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

Povrv 614/25-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTA d.o.o. ZAGREB, OIB: 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, zastupanog po pun. Jeleni Šarić Vrdoljak, odvj. u Splitu protiv tuženika UR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun. Vesni Restović, odvj. u Splitu, radi isplate, izvanraspravno, dana 18. svibnja 2026. g.,

p r e s u d i o  j e :

I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv- 6889/24 od 24. ožujka 2025. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ukupan iznos od 30,19 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i koja na iznos od:

-3,01 EUR teče od 6. travnja 2023. g. do isplate,

-3,01 EUR teče od 6. svibnja 2023. g. do isplate,

-2,85 EUR teče od 30. lipnja 2023. g. do isplate,

-3,50 EUR teče od 6. srpnja 2023. g. do isplate,

-3,72 EUR teče od 8. kolovoza 2023. g. do isplate,

-3,72 EUR teče od 6. rujna 2023. g. do isplate,

-3,33 EUR teče od 6. listopada 2023. g. do isplate,

-3,50 EUR teče od 7. studenog 2023. g. do isplate,

-3,55 EUR teče od 28. prosinca 2023. g. do isplate.

II.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-6889/24 od 24. ožujka 2025. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 36,23 EUR s pripadajućim kamatama jer je u tom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan te nastali trošak postupka u iznosu od 50,00 EUR, jer je o troškovima cijelog postupka trebalo donijeti posebnu odluku.

III.Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

Dana 28. ožujka 2024. g. v.d. javna bilježnica u Starom Gradu Jadranka Plenković zaprimila je prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 66,42 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi koje je donijela javna bilježnica pod brojem Ovrv-6889/24 od 24. ožujka 2025. g. određena je predložena ovrha. U zakonskom roku tuženik je izjavio prigovor te je stoga rješenjem ovog suda, Stalne službe u Trogiru broj Ovrv-6889/24 od 10. rujna 2025. g. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te odlučeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

U odgovoru na tužbu odnosno prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je naveo da ništa ne duguje tužitelju te da se paušal ne može naplaćivati nego samo usluge koje su isporučene. Tuženik da je vlasnik dijela kuće na adresi [adresa] ali da ta kuća nema pristupni put radi čega da se ne može koristiti niti se u njoj može koristiti struja. Naveo je da nije jasno što je to tužitelj isporučio tuženiku. U podnesku od 10. studenog 2025. g. tuženik je istakao i prigovor zastare.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvoda iz poslovnih knjiga (specifikacije računa-utuženja) za broj predmeta 81249011 na dan 27. ožujka 2024. g., računa broj 2201175350-220520-4 za razdoblje od 1. prosinca 2021. g. do 31. svibnja 2022. g. od 31. svibnja 2022. g., računa broj 2201175350-231120-9 za razdoblje od 1. lipnja 2023. g. do 30. studenog 2023. g. od 30. studenog 2023. g. , računa broj 2201175350-211120-0 za razdoblje od 1. lipnja 2021. g. do 30. studenog 2021. g. od 30. studenog 2021. g. i računa broj 2201175350-221120-4 za razdoblje od 1. lipnja 2022. g. do 30. studenog 2022. g. od 30. studenog 2022. g.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je djelomočno osnovan.

Radi se o sporu male vrijednosti, zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl. 457. do 467. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR.

Prema odredbi čl. 461. a st. 3. ZPP-a, nadalje, postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak, te će sud, a prema st. 4. ove odredbe, u takvom postupku održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Prema st. 6. ove odredbe u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, a tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz st. 6. tog čl. iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (st. 7.).

Prema ocjeni ovog suda, a s obzirom na sadržaj prijedloga za ovrhu odnosno tužbe i prigovora tuženika odnosno odgovora na tužbu te s obzirom da ni jedna od stranaka nije predložila održavanje ročišta, održavanje ročišta nije bilo potrebno radi provođenja dokaznog postupka.

Tuženik se pod šifrom kupca 1001018021 u evidenciji tužitelja tereti za potrošnju električne energije na adresi u [adresa].

U odnosu na potrošnje električne energije na ovoj adresi tuženik je u prigovoru odnosno odgovoru na tužbu naveo da se radi kući koja je dijelom u njegovom vlasništvu do koje nema pristupni put i radi toga je ne može koristiti te u kojom ne koristi, iz istog razloga, struju.

Tužitelj je u podnesku od 24. srpnja 2025. g., očitujući se o navodima tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi odnosno odgovora na tužbu, prije svega, primijetio da tuženik nije osporio da na adresi [adresa] postoji mjerno mjesto na njegovo ime odnosno da je s tužiteljem u ugovornom odnosu. Što se tiče osporavanja potrošnje na tom mjernom mjestu navedeno je da je tuženik dužan plaćati po mjesečnim zaduženjima odnosno akontacijama jer se nalazi u ''akontativnom sustavu'' odnosno nije izabrao model plaćanja po realnoj potrošnji električne energije za svaki mjesec, s operatorom nije sklopio ugovor o samoočitanju niti je ugradio brojilo s daljinskim očitanjem potrošnje električne energije, a koje su mu sve mogućnosti bile na raspolaganju. Stoga da se tuženiku obračunavaju akontacije u polugodišnjem obračunskom razdoblju. Tuženiku da je u neplaćenim računima najvećim dijelom obračunata naknada za obračunsko mjerno mjesto koja da se naplaćuje neovisno ima li na obračunskom mjernom mjestu potrošnje ili nema.

Što se tiče nakade za obračunsko mjerno mjesto prema Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine broj 104/20 i 80/21) tu naknadu plaća krajnji kupac, a obuhvaća troškove vezane uz obračunsko mjerno mjesto (električno brojilo) i obračunske mjerne podatke (primjerice održavanje, umjeravanje i redovna zamjena brojila, obrada i pohranjivanje mjernih podataka). Stoga prigovor tuženika da mu u promatranom periodu nije isporučivana električna energija nije relevantan prilikom ocjene osnovanosti zahtjeva tužitelja. Tužitelj je uz tužbu dostavio izvod iz poslovnih knjiga-specifikaciju računa na dan 27. ožujka 2024. g. iz kojeg proizlazi da tuženik nije platio određene mjesečne račune koji su u tom izvodu navedeni i o kojim će biti riječi u nastavku obrazloženja.

Uz podnesak od 24. srpnja 2025. g. tužitelj je u spis dostavio i:

-račun broj 2201175350-220520-4 od 31. svibnja 2022. g. za razdoblje od 1. prosinca 2021. g. do 31. svibnja 2022. g. koji je glasio na iznos od 127,19 kn, što predstavlja 16,88 EUR,

-račun broj 2201175350-231120-9 od 30. studenog 2023. g. za razdoblje od 1. lipnja 2023. g. do 30. studenog 2023. g., koji je glasio na iznos od 21,32 kn, što predstavlja 2,83 EUR,

-račun broj 2201175350-211120-0 od 30. studenog 2021. g. za razdoblje od 1. lipnja 2021. g. do 30. studenog 2021. g. koji je glasio na iznos od 146,41 kn, što predstavlja 19,43 EUR i

-račun broj 2201175350-221120-4 od 30. studenog 2022. g. za razdoblje od 1. lipnja 2022. g. do 30. studenog 2022. g. koji je glasio na iznos od 160,60 kn, što predstavlja 21,32 EUR,

iz kojih proizlazi ukupno dugovanje u visini od 455,52 kn (60,46 EUR).

Osim zbirnih računa izdanih za šestomjesečna razdoblja, tužitelj je uz isti podnesak dostavio i račun za mjesečne novčane obveze i to za:

-prosinac 2021. g., broj računa 2201175350-211201-0 u iznosu od 20,73 kn odnosno 2,75 EUR,

-siječanj 2022. g. broj računa 2201175350-220102-0 u iznosu od 20,73 kn odnosno 2,75 EUR,

-veljaču 2022. g. broj računa 2201175350-220203-5 u iznosu od 20,73 kn odnosno 2,75 EUR,

-ožujak 2022. g. broj računa 2201175350-220304-0 u iznosu od 20,73 kn odnosno 2,75 EUR,

-travanj 2022. g. broj računa 2201175350-220405-4 u iznosu od 20,73 kn odnosno 2,75 EUR,

-svibanj 2022. g. broj računa 2201175350-220506-9 u iznosu od 20,73 kn odnosno 2,75 EUR,

-lipanj 2022. g. broj računa 2201175350-220601-4 u iznosu od 26,88 kn odnosno 3,57 EUR,

-srpanj 2022. g. broj računa 2201175350-220702-9 u iznosu od 26,88 kn odnosno 3,57 EUR,

-kolovoz 2022. g. broj računa 2201175350-220803-3 u iznosu od 26,88 kn odnosno 3,57 EUR,

-rujan 2022. g. broj računa 2201175350-220904-8 u iznosu od 26,88 kn odnosno 3,57 EUR,

-listopad 2022. g. broj računa 2201175350-221005-4 u iznosu od 26,88 kn odnosno 3,57 EUR,

-studeni 2022. g. broj računa 2201175350-221106-9 u iznosu od 26,88 kn odnosno 3,57 EUR,

-prosinac 2022. g. broj računa 2201175350-221201-4 u iznosu od 22,66 kn odnosno 3,01 EUR,

-siječanj 2023. g. broj računa 2201175350-230102-5 u iznosu od 22,66 kn odnosno 3,01 EUR,

-veljaču 2023. g. broj računa 2201175350-230203-0 u iznosu od 22,66 kn odnosno 3,01 EUR,

-ožujak 2023. g. broj računa 2201175350-230304-4 u iznosu od 22,66 kn odnosno 3,01 EUR,

-travanj 2023. g. broj računa 2201175350-230405-9 u iznosu od 22,66 kn odnosno 3,01 EUR,

-prosinac 2023. g. broj računa 2201175350-231201-9 u iznosu od 3,00 EUR,

-siječanj 2024. g. broj računa 2201175350-240102-0 u iznosu od 3,00 EUR,

-veljaču 2024. g. broj računa 2201175350-240203-4 u iznosu od 3,00 EUR,

-ožujak 2024. g. broj računa 2201175350-240304-9 u iznosu od 3,00 EUR,

-travanj 2024. g. broj računa 2201175350-240405-3 u iznosu od 3,00 EUR,

iz kojih proizlazi ukupno dugovanje u visini od 67,97 EUR.

U izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 27. ožujka 2024. g. od dostavljenih računa nalaze se evidentirani računi za travanj i svibanj 2022. g. (po 2,75 EUR), lipanj 2022. g. u umanjenom iznosu od 3,48 EUR (a ne 3,57 EUR za što nema objašnjenja) i za srpanj, kolovoz, rujan, listopad i studeni 2022. g. (po 3,57 EUR).

U izvodu iz poslovnih knjiga evidentirani su neplaćeni računi za svibanj 2023. g. (2,85 EUR), lipanj 2023. g. (3,50 EUR), srpanj 2023. g. (3,72 EUR), kolovoz 2023. g. (3,72 EUR), rujan 2023. g. (3,33 EUR), listopad 2023. g. (3,50 EUR) i studeni 2023. g. (3,55 EUR), koji nisu dostavljeni uz podnesak tužitelja od 24. srpnja 2025. g.

U izvodu iz poslovnih knjiga evidentiran je i dodatni račun za svibanj 2022. g. u visini od 0,37 EUR koji nije dostavljen niti je to dugovanje objašnjeno.

U izvodu iz poslovnih knjiga nisu evidentirani dostavljeni računi za prosinac 2021. g., siječanj, veljaču i ožujak 2022. g., prosinac 2023. g. i za siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2024. g. što znači da to potraživanje nije predmet ovog postupka.

Tužitelj je zatražio isplatu iznosa koji proizlazi iz izvoda iz poslovnih knjiga odnosno ukupnog iznosa od 66,42 EUR, a sud je zaključio da je tužitelj u velikom dijelu to potraživanje dokazao dostavom računa, da nisu dostavljeni jedino neplaćeni računi za svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad i studeni 2023. g., a sud je ocijenio da je i sama evidencija tužitelja dovoljna za zaključak da tuženik nije platio ni te račune. Jedino nije objašnjen dvostruki račun za svibanj 2022. g., od kojih je jedan dostavljen, pa je trebalo ocijeniti da tužitelj nije dokazao da je taj mjesec izdao dva računa, odnosno tužbeni zahtjev je u dijelu kojim je zatražena isplata 0,37 EUR (drugi račun za svibanj 2022. g.) trebalo ocijeniti neosnovanim.

U odnosu na istaknuti prigovor zastare treba navesti da je prvo utuženo potraživanje za travanj 2022. g. dospjelo na naplatu 21. travnja 2022. g., a prijedlog za ovrhu odnosno tužba podnesena je 28. ožujka 2024. g., pa stoga proizlazi da su, primjenjujući jednogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), koji treba primijeniti u ovoj pravnoj stvari u skladu s odredbom čl. 1163. tog Zakona, prema kojoj potraživanje naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kada je isporuka odnosno usluga izvršena za potrebe domaćinstva, zastarijeva za jednu godinu, u zastari sva potraživanja koja su dospjela prije 28. ožujka 2023. g. što znači ne samo prvo zatraženo potraživanje za travanj 2022. g., nego i za svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2022. g. i siječanj i veljaču 2023. g. Radi se o ukupnom iznosu od 35,86 EUR pa je trebalo ocijeniti da je potraživanje tužitelja u toj visini s pripadajućim kamatama zastarjelo odnosno da je tužbeni zahtjev i u tom dijelu neosnovan.

Slijedeće potraživanje tužitelja za ožujak 2023. g. ima datum dospijeća 5. travnja 2023. g. te nije, kao ni sva ostala iz izvoda iz poslovnih knjiga, zastarjelo, pa je u odnosu na taj dio zahtjeva tužitelja, a radi se o ukupnom iznosu od 30,19 EUR, prigovor zastare neosnovan.

Kako tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi odnosno odgovoru na tužbu nije predočio dokaz da je dugovanje za potrošnju električne energije na adresi u [adresa] za ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad i studeni 2023. g. u ukupnom iznosu od 30,19 EUR podmirio, trebalo je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-6889/24 od 24. ožujka 2025. g. u dijelu kojim je tuženiku naložena isplata iznosa od 30,19 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja na neplaćene iznose iz računa teče od prvog slijedećeg dana od dana dospijeća računa, a kako je tužitelj zatražio, uz primjenu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a, a budući da je ovaj postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, te je temeljem prigovora ovršenika rješenje o ovrsi ukinuto u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, pa je trebalo, u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a odlukom o glavnoj stvari odlučiti da li se platni nalog (sadržan u rješenju o ovrsi) u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida.

Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-6889/24 od 24. ožujka 2025. g. u dijelu kojim je tuženiku naložena isplata iznosa od 36,23 EUR sa zateznim kamatama trebalo je ukinuti jer je u tom dijelu zahtjev tužitelja neosnovan.

Na dosuđene mjesečne iznose neplaćene naknade za isporučenu električnu energiju tužitelju je, naime, valjalo priznati i zakonsku zateznu kamatu, a temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a koju je, a kako je već navedeno, tužitelj pravilno zatražio od slijedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a u skladu s podacima iz izvoda iz poslovnih knjiga sa stanjem na dan 27. ožujka 2024. g. u kojem je određeno dospijeće svakog pojedinog neplaćenog mjesečnog iznosa, što je sud u cijelosti prihvatio.

Stopu zatezne kamate tužitelj je zatražio u skladu s propisanim u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, što je pravilno i kako je trebalo navesti u izreci presude. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a jer je sud ocijenio da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima pa da je bilo uvjeta za donošenje odluke da svaka stranka snosi svoje troškove. Odlučujući o troškovima, sud je vodio računa o tome da je tužitelj, umjesto da činjenično stanje nakon prigovora tuženika razjasni, u spis dostavio dokumentaciju koju nije objasnio i koja je samo potraživanje tužitelja potpuno nepotrebno učinila nejasnijim, ali je sud, raščlanjujući dostavljene račune i uspoređujući ih s dostavljenim izvatkom iz poslovnih knjiga i ulažući dodatni napor, uspio ocijeniti na što se odnose dostavljeni računi, koji računi iz izvoda nisu dostavljeni, koji su računi nepodmireni te koji su u zastari.

Prema Zaključcima sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. g. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

To znači da je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-6889/24 od 24. ožujka 2025. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju nastali trošak postupka u iznosu od 50,00 EUR trebalo ukinuti te donijeti novu odluku o troškovima cijelog postupka.

U Splitu, 18. svibnja 2026. g.

S U D A C:

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika